Forumska stihoklepnica

violator wrote:This poem doesn't need me.
Or our faults.

And yet,
it travels with old trains and empty buses,
It occupies different surroundings
and puts two characters into action,
just to incarnate itself as a number.

The number of worlds in which we're not together.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)

This poem has enough vitality to understand
the nature of the departed moments,
and yet,
it has not fully realised
its own independent form
from the way we were.

It is unseen by the book of your life,
and yet,
you have carried it within you,
quietly,
to hide our ugly spot.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)




/ The World That Wasn't;
14. 02. 2020. /

Ra wrote:

kic wrote:

Ra wrote:Ja ću ostati u životinjskom svijetu prilagođenom osnovnoj školi. :)

Posramljeni vuk


Stara Sova reče Vuku:
"Što o ovom traču znadeš?
Podigli su ljudi buku
da iz tora ovce kradeš!"

Crvenilo obli Vuka,
posrami se, pognu glavu.
Pitanja su prava muka,
i ruše mu staru slavu. 

Jesam, Sovo, jednom samo
kad sam gladan bio jako, 
a teške su zime, znamo,
pa postupio sam tako. 

To navika moja nije,
krasti drugim što imaju.
Krao nisam nikad prije
u čoporu svi to znaju. 

Žao mi je zbog pogreške
što učinih loše djelo.
I drugim su zime teške,
dogodit se nije smjelo. 

Sova kimnu mudrom glavom.
"Ubuduće dobro pazi. 
Ne kiti se ružnom slavom,
neg' poštenom stazom gazi."

Dostojanstvo gube mnogi
i teško ga itko vrati.
Zakoni su šumski strogi.
tko ga nema, e taj pati. 

Ra 13.2.2020.

posramljeni vuk :))

mislim da je prirodnija reakcija: štatiznaš sovo čudljivice! :D

Imaš pravo. Ono je pjesmica za vrtić. Osnovnoškolci bi je proglasili čistom bajkom, ako ne i demagogijom. 

Evo i za osnovnoškolce nešto realnije 



Sova čudljivica i bezobrazni Vuk


Stara Sova reče Vuku:
"Što o ovom traču znadeš?
Podigli su ljudi buku
da iz tora ovce kradeš!

Što te briga što ja činim
svoja posla gledaj, Sovo,
i ma što da o tom misliš,
ne reci ni jedno slovo.

Svojoj djeci pamet soli
meni pusti biti vukom,
njima pričaj o poštenju,
ne bavi se mojom mukom.

Moja ćud je krvoločna,
priroda je tako htjela,
mogao sam kukac biti,
pa bi i ti mene jela.



Ra 14.02.2020.

violator wrote:This poem doesn't need me.
Or our faults.

And yet,
it travels with old trains and empty buses,
It occupies different surroundings
and puts two characters into action,
just to incarnate itself as a number.

The number of worlds in which we're not together.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)

This poem has enough vitality to understand
the nature of the departed moments,
and yet,
it has not fully realised
its own independent form
from the way we were.

It is unseen by the book of your life,
and yet,
you have carried it within you,
quietly,
to hide our ugly spot.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)




/ The World That Wasn't;
14. 02. 2020. /

kic wrote:
promijenih žice na klasičnoj gitari danas
promijenih česmu u garaži s ocem danas
samo kako, da si glavu promijenim
danas, sutra, jučer..

kic wrote:
dodah i izmjenu sajle kočnice na bajku! :^^

ma, previše crnih misli, prečesto...

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
dodah i izmjenu sajle kočnice na bajku! :^^

ma, previše crnih misli, prečesto...

Nisi ih sigurno ima vise od mene, viruj mi...
Al ‘papir’ je terapija...
Izbaciš sve crnilo iz sebe radom olovke po papiru...
Ka vodu iz špine...
I onda se distanciras od tog stranog entiteta šta sad živi na papiru...
Pisanje je katarza, mentalno pranje od crnjaka...
;)

kic wrote:
neželim vjerovati, uostalom svak ima svoje jade na svoj nacin..

Atlana wrote:

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
dodah i izmjenu sajle kočnice na bajku! :^^

ma, previše crnih misli, prečesto...

Nisi ih sigurno ima vise od mene, viruj mi...
Al ‘papir’ je terapija...
Izbaciš sve crnilo iz sebe radom olovke po papiru...
Ka vodu iz špine...
I onda se distanciras od tog stranog entiteta šta sad živi na papiru...
Pisanje je katarza, mentalno pranje od crnjaka...
;)

Za mene slikanje...

Doduse treba naci nacin kako sve negativno pretvoriti u nesto bolje.

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
neželim vjerovati, uostalom svak ima svoje jade na svoj nacin..

To stoji...
Al zapamti: iza kiše dolazi sunce...
;)

Atlana wrote:

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
dodah i izmjenu sajle kočnice na bajku! :^^

ma, previše crnih misli, prečesto...

Nisi ih sigurno ima vise od mene, viruj mi...
Al ‘papir’ je terapija...
Izbaciš sve crnilo iz sebe radom olovke po papiru...
Ka vodu iz špine...
I onda se distanciras od tog stranog entiteta šta sad živi na papiru...
Pisanje je katarza, mentalno pranje od crnjaka...
;)

Za mene slikanje...

Doduse treba naci nacin kako sve negativno pretvoriti u nesto bolje.

kic wrote:

fridrih_niche wrote:

kic wrote:
neželim vjerovati, uostalom svak ima svoje jade na svoj nacin..

To stoji...
Al zapamti: iza kiše dolazi sunce...
;)

ne želim sunce
hoću mjeseeec...

:*

fridrih_niche wrote:
Kako je lipo pročitat gramatički točno napisan tekst...
I to na stranom jeziku...
Pravo osvježenje danas, kad pola sabora ne zna razliku između č i ć...
:D

Odlična ti je i ova, naravno...
Podsjetilo me na neke momente iz mog života...
(Y)

A malena moja je super...
Lipo se hrani, raste, sve vise me voli i sve vise mi se smije...
:D <3
Samo je muče grčevi i ponekad nosic, al tako to mora bit...
:))

kic wrote:

violator wrote:This poem doesn't need me.
Or our faults.

And yet,
it travels with old trains and empty buses,
It occupies different surroundings
and puts two characters into action,
just to incarnate itself as a number.

The number of worlds in which we're not together.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)

This poem has enough vitality to understand
the nature of the departed moments,
and yet,
it has not fully realised
its own independent form
from the way we were.

It is unseen by the book of your life,
and yet,
you have carried it within you,
quietly,
to hide our ugly spot.

(One.
The nearest 1.
The most important 1.
The actual one.)




/ The World That Wasn't;
14. 02. 2020. /

divim se

Ra wrote:
Nikad neću shvatiti kako netko može ovako izraziti emocije na jeziku koji mu nije materinji. Moj naklon... 

A što reći na svjetove koji se nikad ne dodiruju, ali se stalno osjećaju? 
Nakon ove pjesme imam želju zagrliti te. Stvarno. <3