RAT Ukrajinaa Rusija

U regiji Harkiv ukrajinska vojska uništila kolonu tenkova na 'dojavi' ruskog propagandista - novinara

[size=10]VIDEO
12.04.2022 20:16

[/size]


U regiji Harkiv, u smjeru Iziuma, ukrajinske oružane snage uništile su kolonu tenkova divizije Kantemirov, što je prikazano na snimci koju je podijelio ruski propagandist Alexander Kots.

Glavni urednik internetske publikacije Censor.Net, Yuriy Butusov, koji se trenutno nalazi u regiji Harkiv, rekao je to na svom YouTube kanalu.
"12. travnja. Nova kolona ruskih tenkova 4. gardijske tenkovske divizije Kantemirov, paradne divizije ruskih oružanih snaga, ušla je u istočnu Ukrajinu... Kolona je potpuno uništena, a ovaj T-80 postao je trofej", rekao je Butusov.





Napomenuo je da je nedavno ovu kolonu, koja je prelazila rijeku Siverskyy Donets na području Iziuma "za odlučujući proboj", pokazao propagandist Aleksandr Kots.

[size=14][size=14]VOJNA POVIJEST[/size]
[/size]Autor: Mario Stefanov


M. Stefanov: Nije istina da Srbi nikad nisu ratovali protiv Rusa





Uporno se gradi mit o bratskim vezama s Rusijom iako povijesne činjenice jasno ukazuju da Srbija nikada nije imala značajnije koristi od suradnje s Rusijom, a spremno je sudjelovala u osvajanju luke Murmansk, te su se njezini vojnici žestoko borili protiv Rusa, za što su dobili i britanska ratna odlikovanja



U jeku ruske invazije na Ukrajinu krajem ožujka ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov dao je intervju za beogradske medije u kojem je izjavio da su Srbi i Rusi bratski narod koji povezuje zajednička povijest i pobjede u borbi protiv zajedničkih neprijatelja. Lavrov je ustvrdio:”Vidimo koliko su ti osjećaji ukorijenjeni u duši srpskog naroda i u njegovim povijesnim sjećanjima”.
No to povijesno sjećanje i jedne i druge strane, čini se, pokušava izbrisati epizodu u kojoj je Srbija s Britancima, Amerikancima i Francuzima sudjelovala u vojnoj intervenciji u Rusiji.




Postoje vojni sukobi i ratovi kojih se ni jedna od zaraćenih strana ne želi prisjećati. To su one ratne operacije koje su duboko potisnute u nacionalni zaborav. Ponekad zbog sramotnog poraza, a najčešće zbog kasnijih političkih i diplomatskih odnosa zaraćenih država.




Grb Kraljevine Srbije


Jedno od takvih ratnih zbivanja je saveznička intervencija 1918. na teritoriju nekadašnje carske Rusije nakon boljševičke revolucije. Sile Antante, Velika Britanija i Francuska, uz sudjelovanje američkih, kanadskih, japanskih i postrojbi drugih država, u skladu sa svojim geoekonomskim i geopolitičkim interesima krenule su vojnom silom preuzeti dijelove ruskoga carstva koje se nalazilo u rasulu isto onako su to učinile s osmanskim carstvom. Nominalno opravdavajući vojnu intervenciju potrebom sprečavanja mogućnosti da se Njemačka domogne vojnog materijala propale carske ruske vojske i tobožnjom potrebom zaustavljanja širenja komunizma na Europu, krenuli su, gle čuda, ne na Moskvu, gdje je bilo središte boljševičke vlasti i čijim bi se zauzimanjem  komunistička revolucija, centralizirano vođena, najvjerojatnije razvukla po enklavama i po periferiji carstva – nego na geoekonomski i geopolitički strateški važna područja ruskoga carstva.





Bitka za resurse
Prema američkom povjesničaru i dopisniku The Christian Science Monitora iz tadašnje Rusije Williamu Henryju Chamberlinu, Velika Britanija je i prije potpisivanja rusko-njemačkog mirovnog sporazuma iz Brest-Litovska u ožujku 1918., predviđajući propast ruskoga carstva i nastanak političke anarhije, namjeravala iskoristiti priliku i uspostaviti svoj protektorat nad Kavkazom, ključnim energetskim bazenom i pravcem povezivanja s britanskim kolonijama u Aziji. Francuska je, pak, planirala dokopati se Krima i cijele Ukrajine te Besarabije. I uistinu, 18. prosinca 1918. francuske trupe okupirale su Odesu i započele intervenciju na teritoriju Ukrajine. Britanci su još 1917. na teritoriju Perzije prema Rusiji formirali operativnu grupu Dunsterforce, nazvanu po zapovjedniku, generalu Lionelu Dunsterwilleu. Formacija se sastojala od tisuću australskih, britanskih i kanadskih vojnika koje su podržale oklopne postrojbe. Sljedeće godine Dunsterwille je s ojačanim snagama krenuo u vojno zauzimanje naftnih izvora kaspijskoga energetskoga bazena, što je završilo zauzimanjem Bakua 17. studenoga 1918. godine od pet tisuća britanskih vojnika.
Istovremeno, savezničke trupe, uključujući i Amerikance, iskrcale su se i na krajnjem sjeveru Rusije, u Murmansku i Arhangelsku, te Vladivostoku na Dalekom istoku. Japanci su, pak, s oko 70 tisuća vojnika zauzeli dijelove Sibira, a do studenoga 1918. okupirali su sve luke i glavne gradove Sibira istočno od grada Čite ina tom području formirali marionetsku državu.
Zapadni saveznici ne ponose se tom intervencijom, nema svečanih obilježavanja godišnjica i podsjećanja na junačka djela. U njihovu slučaju to je stoga što intervencija jednostavno nije uspjela i što su se iz nove države s teritorija nekadašnjega ruskoga carstva do 1920. morali povući zbog neusklađenih vojnih djelovanja i nemogućnosti prilagodbe anarhičnim ruskim prilikama u kojima su pojedini generali bivše carske vojske imali svoje vojske i vodili svoje ratove, boljševici okrutno i krvavo gurali svoje, Kozaci harali gdje god su mogli pljačkajući i ubijajući. O kaosu koji je vladao svjedoči i činjenica da se gotovo 50 tisuća bivših austrougarskih zarobljenika iz Češke uspjelo ponovno naoružati na ruskom teritoriju i formirati svoj korpus koji je držao gotovo cijelu rutu Transsibirske željeznice.




Među državama koje su na strani sila Antante i SAD-a vojno intervenirale u Rusiji bila je i Srbija.
Ni ruska ni srpska povjesnica ne iskazuju previše oduševljenja uspomenama na taj povijesni trenutak međusobnih odnosa, za vrijeme komunizma zbog komunističke solidarnosti i prebacivanja krivnje za međusobni sukob koji je faktički postojao na buržoaziju obiju strana, a potom zbog međusobnih bliskih političkih veza na kojima posebice inzistira srpska strana.
Žestoke borbe
Uporno se gradi mit o bratskim vezama s Rusijom iako povijesne činjenice jasno ukazuju da Srbija nikada nije imala značajnije koristi od suradnje s Rusijom. Te države jednostavno nemaju teritorijalni kontakt i veze između Rusa i Srba više podsjećaju na neku platonsku ljubav na daljinu razdvojenih partnera nego na konkretni interaktivni odnos. Sve to podsjeća na Castrovu pomoć afričkim državama koja je uključivala i vojne intervencije kubanske vojske, posebice u Angoli. Na kraju priče Kubanci došli, Kubanci otišli, a politička dinamika Afrike nastavila je svojim putovima. Bliskost bez teritorijalnog kontakta jednostavno nema velikog učinka.
To je, zacijelo, ključni razlog što je ratovanje Srbije na strani Britanaca, Francuza i Amerikanaca u vojnoj intervenciji protiv Rusije potisnuto u povijesnu izmaglicu. Sudjelovanje srpskih postrojbi u borbama u Rusiji tijekom 1918. i 1919. objašnjava se stvaranjem posebnih srpskih formacija od austrougarskih zarobljenika koje su bile stavljene pod zapovjedništvo ruske carske vojske. One su se nakon raspada carskog režima našle u političkom i vojnom vakuumu pa je dio pripadnika tih postrojbi, kako se navodi u srpskim i ruskim izvorima, krenuo prema lukama Murmansk i Arhangelsk,a dio prema dalekoistočnom Vladivostoku kako bi se odande pokušali prebaciti prema položajima srpske vojske u Grčkoj. Ratovanje Srba na strani antiboljševičkih snaga na ruskom Dalekom istoku, posebice sa snagama admirala Kolčaka koji se proglasio vrhovnim vladarom Rusije i čiju su vladu priznale države Antante, Finska i Poljska, uistinu se može pripisati srpskim dobrovoljačkim odredima koji su nastali od bivših austrougarskih ratnih zarobljenika.
No u savezničkoj intervenciji u proljeće 1918. na sjeveru Rusije u Murmansku i Arhangelsku s britanskim i francuskim snagama gotovo je  sigurno da su djelovali, ne razni odredi nastali od bivših zarobljenika, nego regularna srpska vojska.
Iskrivljena povijest
Srpski povijesni izvori tvrde da su sile Antante uistinu tražile kontingent srpskih postrojbi za tu operaciju, ali da je to srpska vlada u izbjeglištvu izričito odbila, a da su s britanskim i francuskim snagama u Murmansku i Arhangelsku na kraju djelovali srpski odredi nastali od bivših zarobljenika koji su se pokušali probiti iz Rusije. Cijela konstrukcija krajnje je dvojbena. Prije svega, srpska vlada nije bila u poziciji odbijati zahtjeve britanskog i francuskog političkog i vojnog vrha jer je o njima životno ovisila. Nadalje, zapadni povijesni izvori tih istih sila koje su tražile sudjelovanje regularne srpske vojske ukazuje da je Srbija ipak dala kontingent svojih snaga za operaciju u Murmansku i Arhangelsku. Na kraju krajeva, i fotografije pokazuju srpske vojnike koji djeluju svježe i uredno opremljeni, kako ni u kojem slučaju ne bi mogli izgledati odredi bivših ratnih zarobljenika koji, pokušavajući pronaći put do svojih odredišta, tumaraju diljem Rusije. Teško da bi u ruskom zarobljeništvu srpski vojnici i časnici bili tako dobro uhranjeni kako izgledaju na objavljenim fotografijama. I zaključno – odakle im uredne uniforme srpske vojske kada su bili zarobljeni u austrougarskim uniformama.
Fotografije prikazuju srpske časnike i vojnike s britanskim vojnicima na području Medvedje-Gore jugozapadno od Arhangelska.

Sl.1 Srpski i britanski časnici u srdačnom druženju na sjeveru Rusije


Prema enciklopediji Britannici, iskrcavanje na sjeveru Rusije u Murmansku u travnju 1918. godine izvršile su “snage sačinjene od kontingenata poslanih iz Velike Britanije, SAD-a, Francuske, Italije i Srbije”. Operacija je počela iskrcavanjem 150 britanskih marinaca, nakon čega je u svibnju iskrcano još 370 britanskih vojnika, a 23.lipnja iskrcano je još 600 Britanaca iz sastava pješačkih postrojbi i postrojbi strojničara. Postupno je u Murmansku iskrcano18.400 britanskih, 5100 američkih, 1800 francuskih, 1200 talijanskih i 1000 srpskih vojnika. Sve snage stavljene su pod zapovjedništvo britanskoga general-bojnika F.C. Poolea koji je postao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u sjevernoj Rusiji. General Poole stigao je u Murmansk 24. svibnja 1918., osigurao je Murmansk i potom pokrenuo ofenzivu iskrcanih savezničkih snaga prema jugu u cilju osiguranja pruge Murmansk-Petrograd i zauzimanja luke Arhangelsk.
Formalno priznaje
Arhangelsk je zauzet 3. kolovoza 1918. sa 1500 vojnika podržanih od britanskih i francuskih ratnih brodova. Pod zapovjedništvom pukovnika Thornhilla srpske snage, u suradnji s britanskima, probile su se potom jugoistočno sve do jezera Onega.
Na području koje su zauzele savezničke snage antiboljševičke snage formirale su vladu Sjeverne Rusije te pokrenule masovnu mobilizaciju i obuku novih vojnika. Savezničke snage osiguravale su Murmansk i Arhangelsk i vršile pritisak prema Petrogradu i položajima boljševičkih postrojbi. Pokušali su uspostaviti kontakt s Češkom legijom, bivšim zarobljenicima koji su držali Transsibirsku prugu, i sa snagama admirala Kolčaka. Ti pokušaji nisu uspjeli pa je donesena odluka da se savezničke snage u kontekstu neuspjeha i ostalih kampanja intervencije postupno evakuiraju sa sjevera Rusije. Evakuacija je izvršena prije nadolazeće zime 1919. uz pomoć britanskih brodova. Pod zapovjedništvom generala Rawlinsona pokrenuta je evakuacija Arhangelska i snaga sa 13 borbenih pozicija, što je dovršeno do 27.rujna 1919., kada je posljednjih 5000 vojnika napustilo sjevernu Rusiju. Evakuacija iz zone Murmanska završena je 20.rujna 1919. pod zapovjedništvom brigadnoga generala H.C. Jacksona.

Sl. 2 Kraljevina Srbija svoje je najbolje vojnike poslala u Arhangelsk


Prema ruskom povjesničaru Mihailu Vaščenku, srpske snage u sjevernoj Rusiji bile su sastavljene od jedne topničke bitnice i jedne pješačke bojne, a evakuirane su iz Arhangelska s ostalim stranim interventnim trupama. Nakon svega, na traženje srpskog vojnog i političkog vrha, pukovnik Dragutin Milutinović, zapovjednik jedne srpske dobrovoljačke divizije koja je ratovala u Rusiji, sastavio je Memorandum o sudjelovanju Srba u intervenciji u Rusiji u kojem je navedeno: “Nama je bilo žao što smo se upleli u borbu protiv Rusa jer su i u Crvenoj gardi također služili Rusi”.



Sl.3 Srpski vojnici,pozdravljajući britanske časnike, idu u borbu protiv pravoslavne braće


Nakon formiranja Kraljevine SHS pod dominacijom Srbije vlada nove države je i formalno-pravno potvrdila sudjelovanje srpskih snaga u intervenciji stranih trupa. To je učinila odlukom da se sve srpske dobrovoljačke postrojbe u Sibiru stavljaju pod zapovjedništvo francuskoga generala Pierre-Thiebaut-Charles-Mauricea Janina koji je zapovijedao interventnim snagama Antante u Rusiji.
Iako to ni jedna strana ne želi izravno priznati, sasvim je izgledno da su regularne srpske trupe sudjelovale u savezničkoj vojnoj intervenciji u Rusiji tijekom ruskoga građanskog rata.

Jel mobilni krematorij radi tamo gdje nema signala?

Velika Britanija je danas saopćila da je sankcionisala člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika (SNSD) i predsjednicu RS-a Željku Cvijanović (SNSD) zbog, kako je opisano, pokušaja potkopavanja legitimiteta i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine.

Sankcije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović uključuju zabranu putovanja i zamrzavanje imovine, saopćeno je iz Vlade Velike Britanije. Inače, ovo su prve britanske sankcije za političare u BiH.

"Ovo dvoje političara namjerno potkopavaju teško stečeni mir u Bosni i Hercegovini. Ohrabreni od ruskog predsjednika Vladimira Putina, njihovo nepromišljeno ponašanje prijeti stabilnosti i sigurnosti širom Zapadnog Balkana", rekla je britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss u saopćenju.

Milorad Dodik je okarakterisan kao separatistički lider bosanskih Srba koji je pokrenuo akcije za povlačenje Republike Srpske iz ključnih državnih institucija, koristeći se podjelom, opasnom, nacionalističkom retorikom, podrivajući domaći i regionalni mir i podstičući etničku mržnju i poricanje genocida.
Željka Cvijanović je sankcionisana jer je javno veličala ratne zločince i negirala genocid u Srebrenici i jer je iskoristila svoju kancelariju za podnošenje zakona u Republici Srpskoj kojima se nastojalo prenijeti državne nadležnosti na nivo entiteta.

Britanska vlada napominje da ove sankcije nisu protiv Republike Srpske niti njenih građana već protiv dvoje političara.

"Ovo su sankcije usmjerene na dvije osobe koje su se neodgovorno ponašale na svojim funkcijama", istakli su.

Dalje se navodi da su ohrabreni ruskim podrivanjima međunarodnog sistema zasnovanog na pravilima, Dodik i Cvijanović iskoristili svoje pozicije vlasti kako bi forsirale de facto secesiju Republike Srpske, jednog od dva entiteta Bosne i Hercegovine, što je direktno u suprotnosti sa ustavom zemlje.

"Milorad Dodik je pokrenuo akciju za povlačenje Republike Srpske iz ključnih državnih institucija, koristeći razdornu, opasnu, nacionalističku retoriku, narušavajući domaći i regionalni mir i podstičući etničku mržnju i poricanje genocida.

U međuvremenu, u oktobru 2021. godine, Željka Cvijanović je iskoristila svoju kancelariju za podnošenje zakona u Republici Srpskoj kojima se nastojalo prenijeti državne nadležnosti na entitetski nivo. Cvijanović je javno veličala ratne zločince i negirala genocid u Srebrenici", naveli su Britanci.


Iz Vlade Velike Britanije je saopćeno da radeći u koordinaciji sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim partnerima koji imaju isto mišljenje, se nadaju da će današnje sankcije potaknuti druge države da primjene slične restriktivne mjere koje političare pozivaju na odgovornost za njihovo destabilizirajuće i opasno ponašanje.

Velika Britanija uvela sankcije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović

_______________________________________________________________________

čekali Putina
dočekali ovo 
mačka naaglo dobila gordost nakon prvog dana napaada Rusije n Ukrajinu
stekli dojam kako će upravo oni zavladati svima oko na zločinu nastale republike

Srbi su ratovali za cara a Hrvati za boljsevike

Veliku Britaniju treba sravniti sa zemljom
U stvari Englesku...ne cijelu V. Brit.

Ringo10 wrote:Veliku Britaniju treba sravniti sa zemljom
U stvari Englesku...ne cijelu V. Brit.

u crvenom si 
i ti i crvenko

na ovu temu dolazite po dislajkove

Rusija najavila Hrvatskoj mjere odmazde zbog protjerivanja diplomata
SVIJET Autor:Hina12. tra. 202218:16 > 18:192 komentara
Podijeli:






Izvor: Yuri KADOBNOV / AFP

Ruska Federacija izrazila je snažan prosvjed hrvatskim vlastima jer protjeruju 24 zaposlenika ruskog veleposlanstva u Zagrebu i zaprijetila mjerama odmazde, prenosi u utorak TASS.

“Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova izvijestilo je 11. travnja o odluci o smanjenju ukupnog broja djelatnika ruskog veleposlanstva u Zagrebu pa 24 djelatnika ruske diplomatske misije moraju napustiti zemlju, što će imati utjecaj na cijeli spektar rusko-hrvatskih odnosa”, objavila je u utorak glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova na web stranici ministarstva.



Zaharova je protjerivanje ruskih diplomata nazvala “antiruskom akcijom” i dodala da je odgovornost za posljedice “isključivo na hrvatskoj strani”.
“Poduzet će se mjere odmazde”, istaknula je.


Hrvatska je jučer objavila da će protjerati 18 ruskih diplomata i šest članova administrativno-tehničkog osoblja.
Hrvatska se time pridružila nizu europskih zemalja koje su učinile isto “zbog brutalne ruske agresije na Ukrajinu”, priopćio je MVEP.
Protjerani ruski diplomati dobili su rok do 25. travnja da napuste Hrvatsku, rekao je televiziji Rossija-24 veleposlanik u Zagrebu Andrej Nesterenko.


“Dobili su rok do 25. travnja da napuste zemlju”, rekao je Nesterenko, prenosi TASS.
“To je ozbiljan udarac za naše bilateralne odnose jer su protjerani diplomati bili ispravni ljudi”, rekao je.
Tijek događaja iz minute u minutu pratimo OVDJE.

U regiji Kijeva pronađeno rusko skladište streljiva

[size=10]FOTOGRAFIJE
13.04.2022 11:34

[/size]

Vojnici Nacionalne garde Ukrajine u kijevskoj regiji pronašli su rusko skladište streljiva s gotovo 100 kutija granata.
Nacionalna garda Ukrajine o tome je izvijestila na Facebooku.




"Danas, dok su bili na dužnosti u selu Korolivka, u kijevskoj regiji, vojnici Nacionalne garde Ukrajine otkrili su mjesto gdje su ruske okupacijske snage postavile skladište streljiva. Pronađeno je oko 100 kutija granata kalibra 125", stoji u priopćenju.




Kijevska predgrađa Irpin, Bucha i Hostomel i cijela kijevska regija oslobođena od ruskih osvajača.
Fotografije: Nacionalna garda