Pad Jugoslavije

Dobar clanak, pored gomile nebuloza, koje se snimaju i propagandi.

Jugoslavija se zaduzila na Zapadu, 80-ih nije mogla d

vraca 21 milijardu dolara duga Americi, finansijskim

institucijama.

Otisli opet da traze pomoc, ali od 1985 godine,

pocela je nekakva veza izmedju Zapada i Gorbacova,

tako da im nismo bili interesantni kao 10 godina ranije.

Niels je valjda rekao ovde da se zaduzivalo u dolarima a

skupljale Nemacke marke, koja je izgubila na vrednosti

i time nisi mogao placati dug.

Ako je to tacno, onda je tu pogresio, jer mu je falila

ta informacija, pa je stavio usporila ekonomija.

Dobar je link, samo treba znati Italijanski, moze

Ero da preprica.

Ekonomija konstantno rasla preko 6% godisnje, najbolje

stojeca ekonomija Socijalistickih zemalja na Svetu, tokom

sezdesetih i sedamdesetih godina.

Spominjao je naoruzanje, nisam obratio paznju da li su trosili

novac na isto od kredita, poput onog Aerodroma u planini, sto

su minirali i srusili.

Sinko moj, ništa niels nije što se toga tiče pogriješio.

Ja sam kompletnu drugu Jugoslaviju preživio, od prvog do posljednjeg dana.

Jugoslavija je mogla reći da raste po stopama kakvim god hoće, jer niti je bila u OECD-u, niti ju je pratio UN.

Proizvodnja je generalno forsirano rasla, uz groznicu inflacije (recimo ‘70-ih). Potrošnja bi rasla, da se imalo na čemu trošiti. Nije, pa se išlo u Trst.

Jugoslavija je živjela, i to tim redom: 1) od doznaka gasterbajtera (sic); 2) turizma; 3) vojne industrije i izvoza nesvrstanima. Ostalo su bili uglavnom gubitaši, a svenarodni sport je bio naštimavanje bilanci.

Živjeli smo bolje nego što smo radili, jer smo se mogli zaduživati na Zapadu, za potrošačke kredite. Republike (za čije dugove je jamčila federacija) su se neobuzdano zaduživale.

U konačnici, vjerovnici nisu mogli trpjeti takvo ponašanje. Otplata je još kako-tako išla, iako nismo imali konvertibilnu valutu, zbog prihoda DEM od doznaka i turizma.

Kad je dolar ojačao pod Reaganom i Bushom (1. zaljevski rat, plaćen petrodolarima koji su rasknjiženi), a DEM je oslabio, lako je izračunati da otplatna moć Jugoslavije je bila uništena.

I tako…obveznica je došla jednog dana, a mi je nismo imali otkuda platiti. Bili smo kao bolesnik bez imuniteta koji čeka prvu prehladu.

Ali da smo dobro živjeli, jesmo. To se zove kupovanje socijalnog mira.

Serbinho-3 wrote:Spominjao je naoruzanje, nisam obratio paznju da li su trosili

novac na isto od kredita, poput onog Aerodroma u planini, sto

su minirali i srusili.

Željava.

Pa čuvena tvornica glinice u Obrovcu (?!!).

Pa Olimpijada u Sarajevu, Univerzijada u Zagrebu (gdje se igra slijedeća Univerzijada?). 60% proračuna je odlazilo za vojsku…

Lako je za pad jugoslavije...
Pale su i sve države proizašle iz nje...
U dvostruko kraćem vremenu...

niels wrote:

Serbinho-3 wrote:Spominjao je naoruzanje, nisam obratio paznju da li su trosili

novac na isto od kredita, poput onog Aerodroma u planini, sto

su minirali i srusili.

Željava.

Pa čuvena tvornica glinice u Obrovcu (?!!).

Pa Olimpijada u Sarajevu, Univerzijada u Zagrebu (gdje se igra slijedeća Univerzijada?). 60% proračuna je odlazilo za vojsku…

Jugovici su generalno sarlatani, sve nesto lako i na

brzaka.

Vojska 60% budzeta, taj Aerodrom, masa tih gubitasa,

koje je i Miha spomenuo, Sisak tamo neki.

Novac se uzimao i bacao na gluposti.

Ako nisu imali u markama da vrate, trebali su se zaduziti

preko nasih u Americi, ako je bilo nesto tada

gastarbajtera i sirom Sveta, preko Hartija od vrednosti,

das bolju kamatu od banke,  barem dok se Petro Dolar nije

smirio.

Tako radi Italija, zaduzi se kod gradjana.

Ti drzavni Giganti su sluzili za kradju politicara.

Onaj Sartid u Smederevu, bio je poznat po tome

a i druge su cerupali ko kokosku.

niels wrote:Sinko moj, ništa niels nije što se toga tiče pogriješio.

Ja sam kompletnu drugu Jugoslaviju preživio, od prvog do posljednjeg dana.

Jugoslavija je mogla reći da raste po stopama kakvim god hoće, jer niti je bila u OECD-u, niti ju je pratio UN.

Proizvodnja je generalno forsirano rasla, uz groznicu inflacije (recimo ‘70-ih). Potrošnja bi rasla, da se imalo na čemu trošiti. Nije, pa se išlo u Trst.

Jugoslavija je živjela, i to tim redom: 1) od doznaka gasterbajtera (sic); 2) turizma; 3) vojne industrije i izvoza nesvrstanima. Ostalo su bili uglavnom gubitaši, a svenarodni sport je bio naštimavanje bilanci.

Živjeli smo bolje nego što smo radili, jer smo se mogli zaduživati na Zapadu, za potrošačke kredite. Republike (za čije dugove je jamčila federacija) su se neobuzdano zaduživale.

U konačnici, vjerovnici nisu mogli trpjeti takvo ponašanje. Otplata je još kako-tako išla, iako nismo imali konvertibilnu valutu, zbog prihoda DEM od doznaka i turizma.

Kad je dolar ojačao pod Reaganom i Bushom (1. zaljevski rat, plaćen petrodolarima koji su rasknjiženi), a DEM je oslabio, lako je izračunati da otplatna moć Jugoslavije je bila uništena.

I tako…obveznica je došla jednog dana, a mi je nismo imali otkuda platiti. Bili smo kao bolesnik bez imuniteta koji čeka prvu prehladu.

Ali da smo dobro živjeli, jesmo. To se zove kupovanje socijalnog mira.

Isto tako bilo je pun kurac lopova kao i danas,bila je povlashtena komunistichks kasta kao i danas koja se samo presvukla u HDZ i nastavila se zaduzivati, pa danas Hrvatska ima dug koji nece moci otplatiti slijedecih pet generaciija.za mene je Yu bila sinonim siguurnosti (one osobne). Jebo te svojevremeno sam proshao ciijeli Jadran auuto-stopom i jedino chega san se bojao biili su komarci.Akada su se pojavili ''borcii za slobodu'' iz Legije stranaca nisi bio siguran uu vlastitoj kuci

Strategija zapada Vishnjevski ili kako se zvao Vishinjski poljski zidov,glavni strateg rushenja komuunistichkih zemalja) ''daj im daj pa kada se naviiknu zavrni''.Jebo te ista strategija kao za ribichiju.Donosiish hranu na odredjeno mjesto na riijci i onda prestanesh .Nakon par dana dodjesh i lovish sa istom vrstom hrane uglavnom kruhom,same se nataknjavajuTako sam loviio sharane na Bednji.Znachi strategija sharan je srushila bivshuu YU.

Odgledao sada kompletno.

Sledece epizode o pojedinacnim ratovima.

Realno, posteno, bez Propagande i lobiranja, iskrivljavanja

Istorije i u korist nekoga.

Retko videti i tako nesto danas.

Korupcija je uzela maha, kralo se svuda, te drzavne firme

sa ubedjenjem da ce drzava otici na Zapad da se zaduzi i

uzme novac.

Nisu imali osecaj za drzavu a isto je i u Srbiji do juce bilo,

kune se u Patriotizam i krade.

To je odlika Balkanaca.

Pustena slika Agrokomerca u tom delu.

TITO je gledao da svi budu jednaki, otuda je Srbiju

podelio ne 3 Federalne Jedinice.

Hrvatsko Prolece je donelo Ustav iz 1974 godine.

TITO nije nasao svoju zamenu, koja bi to ponela dalje

nakon njegove smrti.

Vladanje zemljom jednom godisnje po Republikama,

pretvorilo je lokalne Komunisticke Partije u nacionalisticke

i Sovinisticke.

Albanci izlaze 87 na ulice, traze svoja prava ili ce da se

otcepe, isto Madjari 88 izlaze na ulice.

Sloba postavlja svoje ljude, ukida Autonomije i vlada

sa 4 glasa(Srbija, Crna Gora, Vojvodina i Kosovo), naspram 4

glasa Slovenija, Hrvatska, Bosna, Makedonija.

Amarhija dovodi do otcepljenja Slovenije 1992,

zatim Hrvatske.

Bice novih epizoda, sta se desavalo

90-ih.

Ovo otprilike da ne crtam svaki detalj.

niels wrote:Sinko moj, ništa niels nije što se toga tiče pogriješio.

Ja sam kompletnu drugu Jugoslaviju preživio, od prvog do posljednjeg dana.

Nisam mislio na tebe, vec njega da je pogresio, pa

Improvizacija kroz usporavanje ekonomije.

Kralo se dosta, te drzavne firme, sve je vodilo u dugove.

Takav mentalitet je primetila i jedna odavde, kako se hvale

kada pokradu drzavno a ljudi se jos dive.



Mada

Izuzetno cijenim Italijane jer mi je i unuuk poluitalijan (mozda se i preseliim tamo zivjeti kada odem u mirovinu).Oduviijek su me impresioniirali sa svojimi karakterom,smislom za huumor i posebno svojim kreativnim mentalitetom.Alii i oni su imali svoje prste umijeshane na rushenju YU .Odvojiti Hrvatskuu od Srbije znachi u nekoj buducnosti uzeti Istruu i otoke nazad u okrilje Italije shto ce se kad tad i dogoditi.Nisuu italijani dzaba dobri sa srbima i madjarima,sve je to goli interes.Alii meni neshto drugo zapiinje za oko kada kazesh
''Sloba postavlja svoje ljude, ukida Autonomije i vlada''valjda je to njihovo mishljenje.Onda se postavlja pitanje,kako to da srbii ili hrvatii u BiH niisu dobiili neku autonomiju pa i srbi u Hrvatskoj ili hrvati u Vojvodini.Dakle zapadu smeta komunizam a ne smeta im shto su tii isti komunisti prekrajali unutrashnje granice bivshih komunistichkih zemalja.Po meni bi bilo pravedno ako ti komunisti smetaju i nisu demokratski nastrojeni onda ni njihova djela u tim zemljama ne bi trebalo pravno da egzistiraju.Mada i Miloshevic je bi komunjara svoje vrste koji nije vidio pad berlinskoga zida pa nije shvatio da je vrijeme komunizma proshlo kao shto suu shvatili hrvatski komunistii i na brzaka presvukli svoje kapute te postali borci pljachkashkoga rata, na svim stranama, a ovce i dalje bleje zbunjeno.Da skratim ne vjerujem ni njima mada se mora priznati da oni kada i govno zapakiraju dobro ga prodaju.

Dobro, mentalitet je spomenuo korupciju. Ja nisam, jer ju, nažalost, nekako podrazumijevam.

Ali osnova funkcioniranja mnogih (ne svih, bilo je mnogo dobrih i vrijednih radnika) je bio imati što više, a raditi što manje. Mi smo u firmi svi bili jedni drugima žiranti, iako žirant, pa još iz iste firme, nije bilo nikakvo osiguranje naplate kredita s kojim su se kupovali stanovi ili gradile kuće na Jadranu.

Odite danas u bilo koju banku, dovucite žiranta koji, kao i vi, radi u istoj firmi za jedno 6.500,00 kn i recite da ste došli dignuti kredit da kupite zemljište i napravite kuću uz samo more na Jadranu.

Pa dobro bi se isplakali od smijeha i izbacili vas oboje naglavačke iz banke.

Dobro, tako je bilo u Hrvatskoj, svugdje se kralo, država ponajviše. Kad bi unutarnji dug eksplodirao, Topčider bi se usijao, počela bi hiperinflacija. Onda bi uveli “novi dinar” (zadnji, maykemi), i onda vratiš kredit za recimo 9,00 kn. Ovi se u banci znoje, a ti se s svojim žirantom cinično smiješ.

Hiperinflacija je jela štednju, doprinose za mirovinsko i zdravstveno, investicije u materijalna dobra ako su se plaćala u dinarima…

Na kraju, plaćali smo sve markama, što je bilo najstrože zakonom zabranjeno.

Jugoslavija je pala 1945-e, jer su joj temelji bili kosti pobijenih bez suda.

Serbinho-3 wrote:

niels wrote:

Serbinho-3 wrote:Spominjao je naoruzanje, nisam obratio paznju da li su trosili

novac na isto od kredita, poput onog Aerodroma u planini, sto

su minirali i srusili.

Željava.

Pa čuvena tvornica glinice u Obrovcu (?!!).

Pa Olimpijada u Sarajevu, Univerzijada u Zagrebu (gdje se igra slijedeća Univerzijada?). 60% proračuna je odlazilo za vojsku…

Jugovici su generalno sarlatani, sve nesto lako i na

brzaka.

Vojska 60% budzeta, taj Aerodrom, masa tih gubitasa,

koje je i Miha spomenuo, Sisak tamo neki.

Novac se uzimao i bacao na gluposti.

Ako nisu imali u markama da vrate, trebali su se zaduziti

preko nasih u Americi, ako je bilo nesto tada

gastarbajtera i sirom Sveta, preko Hartija od vrednosti,

das bolju kamatu od banke,  barem dok se Petro Dolar nije

smirio.

Tako radi Italija, zaduzi se kod gradjana.

Ti drzavni Giganti su sluzili za kradju politicara.

Onaj Sartid u Smederevu, bio je poznat po tome

a i druge su cerupali ko kokosku.

Ma nema šanse.

Pa građani su najbolje znali kakve su šanse da će svoje novce, i to u stranoj valuti, vidjeti nazad, bilo kroz obveznice građanima, bilo kroz naše firme koje su poslovale u inozemstvu (e tek se tamo kralo, INA prva).

Danas se dosta priča o kreditnom rejtingu, Jugoslavija ga nije imala, imala je političku dobru volju vjerovnika i naravno, obvezu da vrati posuđeno. Ali nije mogla normalno funkcionirati na tržištu novca, Italija je tu imala svojih problema, ali to nije za usporediti s Jugoslavijom.

Nažalost, nakon raspada se nastavilo kao da se ništa nije dogodilo.

mentalitet wrote:

niels wrote:Sinko moj, ništa niels nije što se toga tiče pogriješio.

Ja sam kompletnu drugu Jugoslaviju preživio, od prvog do posljednjeg dana.

Jugoslavija je mogla reći da raste po stopama kakvim god hoće, jer niti je bila u OECD-u, niti ju je pratio UN.

Proizvodnja je generalno forsirano rasla, uz groznicu inflacije (recimo ‘70-ih). Potrošnja bi rasla, da se imalo na čemu trošiti. Nije, pa se išlo u Trst.

Jugoslavija je živjela, i to tim redom: 1) od doznaka gasterbajtera (sic); 2) turizma; 3) vojne industrije i izvoza nesvrstanima. Ostalo su bili uglavnom gubitaši, a svenarodni sport je bio naštimavanje bilanci.

Živjeli smo bolje nego što smo radili, jer smo se mogli zaduživati na Zapadu, za potrošačke kredite. Republike (za čije dugove je jamčila federacija) su se neobuzdano zaduživale.

U konačnici, vjerovnici nisu mogli trpjeti takvo ponašanje. Otplata je još kako-tako išla, iako nismo imali konvertibilnu valutu, zbog prihoda DEM od doznaka i turizma.

Kad je dolar ojačao pod Reaganom i Bushom (1. zaljevski rat, plaćen petrodolarima koji su rasknjiženi), a DEM je oslabio, lako je izračunati da otplatna moć Jugoslavije je bila uništena.

I tako…obveznica je došla jednog dana, a mi je nismo imali otkuda platiti. Bili smo kao bolesnik bez imuniteta koji čeka prvu prehladu.

Ali da smo dobro živjeli, jesmo. To se zove kupovanje socijalnog mira.

Isto tako bilo je pun kurac lopova kao i danas,bila je povlashtena komunistichks kasta kao i danas koja se samo presvukla u HDZ i nastavila se zaduzivati, pa danas Hrvatska ima dug koji nece moci otplatiti slijedecih pet generaciija.za mene je Yu bila sinonim siguurnosti (one osobne). Jebo te svojevremeno sam proshao ciijeli Jadran auuto-stopom i jedino chega san se bojao biili su komarci.Akada su se pojavili ''borcii za slobodu'' iz Legije stranaca nisi bio siguran uu vlastitoj kuci

A dobro sad to zato što si htio četnikovati, a nisi odmah skonto da ti to taj put više ne bude prošlo...

T. wrote:Lako je za pad jugoslavije...
Pale su i sve države proizašle iz nje...
U dvostruko kraćem vremenu...

..sad si i jugic postao..nesto te pere gadno...

jugoslavija je pala jer su srbi kad je tile odapeo presli sa rjeci na djelo

Jugoslavija.

Bilo je lijepo dok je trajalo.

Neka tugaljiva čežnja struji mojim tijelom kad god se sjetim tih dragih i dalekih dana.

Da,ja sam jugonostalgik.