Asylum

Dobro jutro, Ra.
Žurim na zornicu pa odgovorim kasnije.

Čega se bojiš Marine?

Jedne stvari se ipak bojim. I želim vam to javno priznati. Bojim se probuditi u svijetu u kojem je nestalo ljubavi.

Bojim se, bez obzira koliko silne te visoke planine bile moga i tvoga ponosa, da se probudim u svijetu u kojem neći vidjeti barem obrise pokušaja gradnje mostova.

Bojim se da moja djeca u svome ocu ne vide onu ljubav koja je mene ljubila i učinila me spremnim ljubiti druge koje mi Bog šalje u život. Bojim se hladnoće srca. Bojim se stisnutih očiju i stisnutih šaka. I odbijam biti dio takvog svijeta.

Bojim se da ne mogu primiti za ruku one cijepljene. I povesti ih preko ceste na sigurno. Bojim se da kave koje pijem s necijepljenima ne budu gorke ne radi kave nego radi gorčine onih koji su ju spremale.

Bojim se svijeta. I mog i tvog. Našeg. Ako zaboravimo na ljubav. U jedno sam siguran. Gdje god je zlo, da ne napišem jasnije - Zli, tamo sigurno nema ljubavi. A čini mi se da tog oca laži i ubojice čovjeka od početka, kako Krist naziva đavla - ima u oba tabora.

Zato ja biram svoj put.
I uopće me ne zanima što će itko na ovome svijetu reći. Važno je istinu živjeti, istinu svjedočiti, istinu ljubiti. Ako pak ljubavi nemam - onda nemam ništa jer ako ljubav imam onda imam - sve.

Toga se bojim. Izgubiti sposobnost da ljubim. Svakog čovjeka i čovječicu. Nebitno ljube li oni pritom mene. Ili, u kojem taboru su se iz ovog ili onog razloga sada zatekli.

Držite mi se ljudi. I čuvajmo jedni druge. Izađite na skupljanje potpisa za referendum. I pokažite tu svoj mir, svoju ljubav. Svoj stav o svemu ovome. Na način koji ne donosi nikakvo razaranje u ičemu. Referendum je graditeljski. On će pomoći vratiti mir našem narodu.

Narod će znati da je ponovno važan.
To je referendum. Nada. Referendum je nada.

Marin Miletić

Gospodine, učini me dobrim prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem:
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost daleko od Tebe,
onima koji žele početi, a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti
a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine, pomozi mi,
da ne prođem blizu nekoga
s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem, ubrzanim korakom.
Gospodine, pomozi mi da odmah osjetim:
za one koji su kraj mene,
za one koji su zabrinuti i izgubljeni,
za one koji pate u sebi,
za one koji se osjećaju osamljeni
ne svojom voljom.
Gospodine, daj mi taj dar
da mogu ići u susret srcima.
Gospodine, oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti,
u svakom bratu koga susretnem.

Sv. Vinko Paulski

Ugriju se ljudi kad znaju da netko misli na njih. Da ih bez razloga nazove i pita kako su. Ugriju se kad u hladnom svijetu naprave jedan svoj mali svijet u kojeg smjeste par toplih duša i više im ne treba. Skoro pa ništa. Sreća je uvijek mirisala na jednostavnost. Na male stvari. Na nešto što je jako mali broj ljudi umio prepoznati i cijeniti. I nikada nije bila nešto pompozno razvikana. Ili ukrašena nekih blještavim reklamama.

Ugriju se ljudi kad napokon neke probleme ostave iza sebe, ne zato što su ih riješili, već zato što su ih nadrasli i shvatili da im uopće ne trebaju. Kad ih više nitko ne mora podsjećati da je život kratak već to svaki dan imaju na umu, pa po tom principu i žive svoj život. Ugriju se ljudi kad dan koji je prošao i sve povrede koje je donio ostave za sobom i krenu naprijed. I više ih nitko u ništa ne može uvjeriti. Jer vjeruju onom svom unutarnjem glasu i životu pred sobom.

- Mario Žuvela

Smisao je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko, što nije osmišljeno, ne vodi cilju, ništa ne rješava, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost.
Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kad ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je smisao. Smisao je kad pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega.

A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.

(33 meditacije - Tomislav Ivančić)

Ra wrote:Eh, zaboravih. 

Čuda se doista događaju. :)

Da, i ja se s vremena na vrijeme baš uvjerim u to, i pomislim kako je to lijepo..

Bila sam u deželi ovih par dana, baš sam napunila baterije   centar Ljubljane izgleda divotan, čaroban.

Iako ne razumiješ svoj životni put trenutno, možeš hoditi i buditi se u sigurnosti jer Bog te neizmjerno ljubi i neće dopustiti da te zadesi ikakva situacija koja bi bila loša za tebe u Njegovim očima. Istina je da je to teško razumjeti... ali, nigdje u Svetom pismu Bog ne pita: 'Razumiješ li?', nego samo to 'Vjeruješ li mi?'. Tek u vjeri punoj povjerenja možeš povratiti mir i radovati se svakom trenutku, pa čak i onom teškom, kojem ne vidiš smisao.

#blagoslovljenbudi#

Protiv kovid potvrda smo, ali nismo ravnozemljaši, pogledati video do kraja.

Današnja nedjelja neka bude nedjelja snažne vjere u pobjedu Kristove ljubavi usprkos svega. Ako nekome smeta Božić neka nas zaobiđe. Nitko nikoga ne prisiljava na ništa, pa tako ni na slavlje Kristova rođenja. Ako nekima to stvara stres neka nađe neku drugu vrstu zabave. Ironično je to koliko ti neki kojima Bog smeta svu svoju dvoličnost vole iskoristiti samo u naslikavanju. I onda je to tolika ironija u kojem oni koji bi se vrlo rado riješili vjernika kršćana i kršćanstva pale nekakve adventske svijeće vjerojatno trljajući ruke jer će se proračun popraviti kuhanim vinom i kobasama. Ili da će s tim odobrovoljiti one kojima se uskraćuju njihov stečena prava. Ili još gore kad se oni koji se deklariraju kao ateisti na misi pričeste a preuzvišeni olimpski crkveni bogovi nesposobni, nedostižni, sebični, nepostojeći samo prozvani knezovi ograničenih mogućnosti aplaudiraju i odobravaju to divno djelo našega zajedništva. Kako je to negdje lijepo rečeno da je danas sve poskupilo samo da su prodane duše i dalje jeftine. Nema priprave za dolazak Kristov bez korijenite i dobre promjene. To govori danas prorok Baruh. „Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom i zasvagda ti dati ime: Mir pravednosti’ i ’Slava bogoljubnosti’.“ Obucimo se u svjetlo ljubavi. I neka se Bog proslavi po nama. „ I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.“ Neka vas Bog u ljubavi blagoslivlje i neka vam unese u srce radost i mir kojoj nema kraja. Blagoslovljen vam drugi advent.

don Damir Bistrić

Ne znam čiji je tekst ali ne bih se složila da je molitva i vjera proizvod usamljenosti i nemogućnosti komunikacije s ljudima. Mistici su bili duboko okrenuti ne samo prema Bogu nego i prema ljudima. To ne ide jedno bez drugoga. Ali opet, ovisi čiji je tekst.

Edit: sad vidim čiji je tekst ali mi ime ništa ne govori. 🤭

Hvala Googlu a tebi hvala za novo znanje. Ono što sam pročitala o Cioranu može objasniti tekst.

Baš me je ražalostio.

zaš?

Iz nekoliko razloga. Prvi je da sam uvečer puno emotivnija nego ujutro pa me sada čudi zbog čega sam se rastužila.
Drugi je taj što postoje takve predrasude koje molitvu i komunikaciju s Bogom i anđelima stavljaju u ravan sa psihičkim poremećajem. A to pokazuje da oni sami nemaju iskustvo Božje blizine.
Treći je... Mogla bih sada biti kršćanski "licemjerna" pa reći da se nadam da je Cioran ipak upoznao Božje milosrđe. I da se obratio. Možda i jest, nisam puno čeprkala po googlu.
Ali bez tog "licemjerja" prilično je logično pomisliti da se on sada pati u paklu. Što je žalosno.
I zadnji razlog je taj da ne znam iz kojeg si razloga stavio ovaj tekst na Azil. Budući da puno pišem o svom iskustvu Boga i anđela moguće je da se tekst odnosi na mene.
Jutros me ništa od ovoga ne rastužuje.
Dapače, baš mi je drago što si tekst stavio.
Prvi je razlog taj što sam saznala nešto novo.
A drugi je što čitaš Azil.

Kažu da bi ukinuli spomen Božića. Kao da Boga već nisu ukinuli iz svojih života pa bi i drugima. Njihov bog lažnog sjaja, konzumerizma i dominacije nad drugima dajući mrvice manje vrijednoj rasi siromašnih i nerazvijenih, nije mi potreban, ne poznam takvog boga niti ga želim.

Ne želim bor pun ukrasa i lampica, miris pečena mesa i kolača, kuhana vina iz drvene kućice gazeći umjetni snijeg...ne želim jer moj brat i sestra su sami, njihova trpeza je bol i glad...ne želim zadovoljiti savjest mrvicama..

Možda povjerujem u njihova boga kada pozovu siromahe u dvore, isti ti EU predatori koji ne žele Božić niti spomenuti. Ne treba mi njihov božić, ne želim ga. Ustvari, davno sam ga ukinuo uredbom srca. Jednoglasno.

Sveti Nikola je 325. godine na prvom Nicejskom Saboru svećenika i heretika Arija ošamario jer je nijekao Isusovu istobitnost s Ocem. Skrivanje Božića ne može sakriti Boga jer Bog se objavljuje kome hoće, kada hoće i kako hoće. Boga se ne može sakriti. To je uzaludan trud.

Da li bih nekoga ošamario? Bih. Sebe najradije. Svaki put kad nisam Božji a to nije rijetkost. Šamarao bih i predlažem vama isto, đavla molitvom, često, jako često. Dok se on trudi sakriti spomen Boga, hajdemo molitvom, postom i milosrđem osvajati ljude za Boga.

Jest, ovo su samo slova razbacana na ekranu, ali molitva, prisutnost sutra na zornici, ispovijed i pričest, to je susret sa vječnosti, sa živim Bogom koji te mijenja a mijenjajući tebe mijenja svijet, mijenja povijest....Božić dolazi polagano iz tvoga srca u kojemu se rađa. Nosi ga drugima. Ne moraš ga spomenuti, Bog će se objaviti onom kome treba. Bog će pobijediti. S tobom dragi čovječe. Tako mu se svidjelo. Budi Božji, budi Božić drugima.

Krešimir Josip

Dragi sv. Nikola
Idi prvo u bolnice, tamo gdje otkazuju srca bolesne djece.
Idi prvo u hospicije u kojima u patnjama leže bebe.
Idi prvo u problematične obitelji u kojima djeca trpe nasilje.
Posjeti prvo djecu roditelja koji su ostali bez posla.
Stavi prvo malo hrane u hladnjak djeci iz siromašnih obitelji da im želudci ne krulje po noći.
Posjeti prvo i zagrli djecu koja su ostavljena u sirotištima.
Kad sve to učiniš i ako ti ostane još nešto u vreći svrati i k meni ako želiš. I javi ako dolaziš da ti pripremim topli čaj.


(Nepoznat autor)

Vjerojatno se dogodilo makar jednom svakom vozaču. Znam da se mužu događalo vrlo često samo bih ga našla oblijepljena širokim selotejpom. Meni se dogodilo već drugi put u 10 dana da sam razbila retrovizor. Nisam stigla to odmah procesuirati jer sam morala po kćer i kod jednog bolesnika. Stvar je u tome što sam počela voziti prije mjesec dana, nakon 15 godina pauze kad nisam imala auto a muž mi nije dopuštao voziti njegovo. Sad mi je kćer prepustila svoje jer zbog post covid simptoma ne može voziti. Muž ne može voziti, sin zbog post covida vozi jako rijetko. Praktično su sve vozne obveze prešle na mene. Nemam se vremena prestrašiti vožnje, samo imam crashing guilt. Ako bi tko podijelio svoje iskustvo jako bi mi pomogao. 🤭

Najljepše riječi hrvatskom narodu...

Antun Gustav Matoš

Mir ljudima dobre volje! Mir vama Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegova žuljevitog, krvavog križa!

Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetoga uvjerenja osvojiše svijet.

Vjerujte u Hrvatsku koja nekad kao Francuska bijaše slika Marije, majke Božje sa sedam mačeva u srcu na banskoj staroj zastavi!

Vjerujte u domovinu i molite za nju Boga ljubavi, mučeništva, slobode i potpunog požrtvovanja!

Marulić je tako za nju plakao i molio u uzdasima svoje Judite, Gubec, Zrinjski, Frankopan, ilirske žrtve i Kvaternik prepatiše za nju Golgotu i crvene Kalvarije. Ona je molila u molitveniku jedne banice, Katarine Zrinjske. Ona se gorko kajala i besmrtnim suzama rasplakala u Suzama sina razmetnoga. Ona je pod znamenjem Kristovim obranila Dubrovnik, branila Krupu, Klis, Siget i padala Četrdesetosme za Hrvatsku i za kralja.

Jedan Strossmayer ju je digao u visinu kao zlatni kalež vjere i ideala, a jedan Ante Starčević je za nju radio kao apoštol, živio kao pustinjak, a preminuo kao svetac.