Istina o svemu što postoji!

Došlo je vrijeme da SVI ljudi saznaju pravu istinu o postanku našega svijeta, e da! 

Ni jedna znanstvena teorija, a isto tako niti jedna religija NIJE uspjela razumno objasniti nastanak našega svijeta, sve se svodi na VJERU onih koji u te znanstvene teorije odnosno religije vjeruju, tako da nam za objašnjenje postanka našega svijeta treba ne vjera nego ZNANJE o postojanju svega, e da! 

Kada je netko odabran od Bogova za nešto, to će sigurno i napraviti, nema druge, jedino tako se PLAN za Zemlji može izvršiti, e da! 

"Teorija svega" govori o tome da NEMA nekog osobnog vječnog bića koje je stvorilo ovaj ali i sve  druge svjetove, već da su sve dimenzije nastale iz matematičke logičnosti vječnoga uzroka svega, doslovnoga NIŠTA (detaljnije o tome u samoj teoriji dakako), i da se sve odvija i razumno i logično, tako kada nastaju dimenzije nastaju i Prva Inteligentna Bića u svakoj dimenziji, koja onda GOSPODARE tom dimenzijom dokle god postoji, tako je bilo i u našoj dimenziji prostor-vremena, Prva Bića koja su nastala, vremenom su napravila materijalni svijet, ovaj naš svemir, eto ukratko, e da! 

Kada nauka odgovori na bilo koje od ovih pitanja, tada tek može reći da barem nešto o postanku svega zna:

-Kako su nastali prostor i vrijeme?

-Kako je nastala svijest?

-Kako je nastala prva materija?

-Kako je nastala prva živa stanica?

-Kako se konkretno odvijao život na Zemlji od jednostavnih do sve složenijih organizama ( ne samo nabrajati što je bilo prije a što poslije nego konkretno OBJASNITI način na koji se razvio sve složeniji život do čovjeka)?


Mogu još na tisuće takvih pitanja postaviti na koje nauka nema niti će ikada imati odgovor, ali i ovo je dovoljno da se vidi da nauka zbilja pojma nema kako je naš svijet nastao, a naučne bajke o tome nikoga ne zanimaju, e da! 

Naš svemir stvorila su, bolje reći NAPRAVILA, Prva bića rođena u našoj dimenziji, i to tako da su materijal za svemir uzela od onoga što jedino postoji u našem prostor-vremenu, a od čega sve materijalne sile nastaju, a to su Nulti prostori, najmanje jedinice prostora, neke su tamne a neke su svjetle boje da tako kažem, kombinacijom svjetla-tame napravili su sve čestice koje postoje u svemiru, a kombinacijom čestica onda nastaju atomi, pa molekule, i tako dalje do najvećih galaksija. Tako su polako ali sigurno ta Prva Bića gradila naš svemir (još uvijek ga grade i šire, samo kažem), trajalo je to mnogo bilijuna zemaljskih godina, tako da je zbilja svemir daleko stariji od onih 13 milijardi za koje znanost misli da je star, Prvih Bića ima na MIRIJADE, ima ih u svakom i najmanjem djeliću materije, upravljaju silama koje postoje u materiji, od jake i slabe sile u atomima, elektromagnetske do same gravitacije, život cijele materije u svemiru nemoguć je bez RADA tih Prvih Bića i to svaki i najmanji tren, da samo male ne rade, recimo minutu, cijeli svemir bi nestao zajedno s nama ljudima, Prva Bića imaju vladara, kod nas na Zemlji je poznat kao Isus Krist! 

Kada netko gleda mikrosvijet, VIDI Stvoritelja, Prva Bića kako neprestano rade, e da! 

Kada netko gleda mikrosvijet, VIDI Stvoritelja, Prva Bića kako neprestano rade, e da!  :)

Stvoritelj je obećao da poslije ovoga života na Zemlji nikada više neće biti patnje ni za koga, ni nesreća poput potresa, vladati će mir i sreća u vjeke vjekova, e da! 

Otkrivenje 21,4	I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe."
Otkrivenje 21,5	I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim."

Stvoritelj je obećao da poslije ovoga života na Zemlji nikada više neće biti patnje ni za koga, ni nesreća poput potresa, vladati će mir i sreća u vjeke vjekova, e da! 



Otkrivenje 21,4 I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe."
Otkrivenje 21,5 I reče onaj, koji je sjedio na prijestolju: "Evo sve novo činim."
teodor.francic
teodor.francic

Posts : 620
2021-04-18


View user profile Send private message

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

jel ti stvarno nije jasno da imaš posla sa očigledno mentalno zaostalim i poremećenim čovekom? (ako je stvarno čovek,moguće vrlo da je nekakav robot jer njegovo ponašanje prevazilazi i autizam te se može praktično jedino tako objasniti)
nije u stanju apsolutno ništa da razume,ni najjednostavnije stvari,do sutra mu možeš objašnjavati,e da!

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

teodor francic wrote:jel ti stvarno nije jasno da imaš posla sa očigledno mentalno zaostalim i poremećenim čovekom? (ako je stvarno čovek,moguće vrlo da je nekakav robot jer njegovo ponašanje prevazilazi i autizam te se može praktično jedino tako objasniti)
nije u stanju apsolutno ništa da razume,ni najjednostavnije stvari,do sutra mu možeš objašnjavati,e da!

Jedini tko je ovdje bolestan u glavu si ti, znaš samo moje postove kopirati i srati po meni, bolest je očigledna, treba ti liječenje, počni s liječenjem dok ti nije kasno, prijateljski savjet seveda, e pa da! 

teodor francic wrote:jel ti stvarno nije jasno da imaš posla sa očigledno mentalno zaostalim i poremećenim čovekom? (ako je stvarno čovek,moguće vrlo da je nekakav robot jer njegovo ponašanje prevazilazi i autizam te se može praktično jedino tako objasniti)
nije u stanju apsolutno ništa da razume,ni najjednostavnije stvari,do sutra mu možeš objašnjavati,e da!

treba covjeku pomoc
ovih dana sam nesto jako human

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:

prckov wrote:

teodor.francic wrote:Pozdrav!

Prvo moram reći da za mene ovaj "teodorov paradoks" (tako su ga nazvali jer sam ja to pitanje prvi postavio, samo kažem), ne postoji, ali pošto mnogi misle drugačije ajde da vidimo tko je u pravu oko toga.

Paradoks se odnosi na beskonačan prostor koji ne samo hipotetski već i stvarno može postojati, tako da to nije samo teorijsko već i praktično pitanje.

Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.

Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C.

Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put.

To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.

Tko je od njih u pravu?

Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.

Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene.

Ima li netko tko to može riješiti na način da to svima bude sasvim razumljivo i jasno, jer ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Pozdrav

uvodenje jednog ili dva (ili koliko god hoces) ljudi u beskonacan (dakle ne-determiniran i nemjerljiv) prostor ne mijenja nista  po pitanju beskonacnosti. To jest niti je smanjuje na jednoj strani niti je produzuje na drugoj. Uopce ti ne trebaju dva covjeka, jedan covjek (ili zamisljena tocka unutar beskonacnog prostora) se moze sa jedne tocke pomjerit na drugu tocku koja je jedan km udaljenja od prve, ali u oba slucaja, to jest tocke, prostor je svakoj tocki u svakom mogucem pravcu osto beskonacan. Ali evo uzmimo dva covjeka koja su udaljena jedan od drugog u jednolinijski beskonacnom prostoru, oni su samo jedan od drugog udaljeni jedan km a beskonacnost se jednako prostire i jednom i drugom u oba pravca (ili svakom pravcu ako uzmemo da je beskonacnost ima beskonacno pravaca u trodimenzionalnom prostoru). Beskonacnost se ne mijenja, samo se mijenja determinirana razlika u udaljenosti od jednog do drugog covjeka, oni su naime udaljeni jedan kilometar jedan od drugoga jer je 1 kilimetar odredena mjera, beskonacan prostor nema mjernu odredenost, e pa da

Nisi u pravu, beskonačan prostor u "teodorovom paradosku" zapravo je POLUPRAVAC, a pošto ima polupravaca različitih duljina, onda je jasno da se ništa ne smanjuje u pravcu beskonačnosti, ali se zato ili smanjuje ili povećava u SUPROTNOM smjeru gdje su i početne točke polupravca, treba imati pameti to od prve shvatiti, samo kažem, e da! 

naravno da sam u pravu tikvo. Ne postoji nikakav polupravac u beskonacnom peostoru, to je samo tvoja zamisljena tocka u zamisljenom beskonacnom prostoru odakle si ti odlucio da prostor u jednom pravcu pocinje, medutim od nje beskonacni prostor ne pocinje jer je vec u svim pravcima beskonacan gdje god odlucis da polazisne tocke postavis. Od nje ne pocinje nista i na njoj ne zavrsava nista, ona je samo isteorizirano mjesto odakle mozemo utvrdit da je beskonacnost u oba pravca (ili beskonacno pravaca) i dalje beskonacnost, i to je tako za svaku tocku (polupravac) bez obzira koliko daleko postavili drugu imaginarnu tocku (polupravac) u odnosu na prvu. Opet se zavrsi na istom, to jest svaki taj, kako ti velis polupravac, je beskonacno dug. Oba su ista, oba su beskonacna, ni jedan nije kraci i nijedan nije duzi, i to u oba pravca bez obzira koliko se kretao u jednom pravcu. Ali ne postoje nikakvi polupravci, to su  teorijske referentne tocke od kojih se (teorijska) beskonacnost pruza u svim mogucim pravcima, gdje god ih postavis nista se ne mijenja, beskonacnost ostaje beskonacnost za obe tocke. Pokusavas manipulirat apsolutom ne bi li iskemijo od "vode vino", ti si alkemicar, i to prilicno jeftin. E da

Nisi u pravu a niti ne znaš ŠTO je zapravo polupravac, pa ne počinje beskonačnost s polupravcom, ali se polupravci i to različite duljine NALAZE svugdje u beskonačnosti, nisam ja kriv što ti to ne možeš sada shvatiti, samo kažem, e da! 

vidi tikvo, ne znam ja sto ti podrazumjevas pod polupravcima razlicite duljine koji se nalaze u beskonacnosti (cak i ako uzmemo da beskonacnost postoji), jer ja nisam obdaren mogucnoscu citanja misli. Ja sam pretpostavio da je moguce da na to mislis na osnovu teksta iznad, ali posto to nije to, ti si dobio priliku da objasnis sto ti podrazumjevas pod tim tvojim polupravcima. Medutim, ti si umjesto toga odlucio da istrkeljas nekakve nebitnosti umjesto argumenta ili informacija o tim tvojim polupravcima. Nije ti valjda maca pojela tipkovnicu, e ne.

Mozda ti mislis da je polupravc udaljenost osobe A od osobe B, ne znam jer ne citam misli iz tvoje tikve, ali ako na to mislis onda to nema nikakve veze sa beskonacnoscu nego sa mjerljivom udaljenoscu dvije tocke (osobe) jedna od druge. A opet mozda si mislio i na udaljenost osobe a sa porcijom malih cevapa s lukom ispod pazuha od osobe B sa porcijom velikih cevapa bez luka koji se udaljio od osobe A jedan km jer mu luk smrdi. E ako si na to mislio opet je isto, ali moras prvo definirat na sto mislis kad govoris o polupravcima u beskonacnosti inace osim cevapa ubacujem i burek u polupravce.
Mislim svasta ti mozes smjestit u beskonacnost al kad vec smjestis moras objasnit sta si smjestio i zasto ako hoces da o tome raspravljas, podvrgnes provjeri ili postavljas drugima kao zadatak. E da.

 Evo sto si ti piso u tekstu iznad:
-  "Paradoks glasi ovako: Imamo dva pješaka jedan pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe isti put koji je doslovno beskonačan.Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati i kada prijeđe točno jedan kilometar po tom beskonačnom putu zaustavi se u toj točki C. Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put ISTO DUGAČAK kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."

Odgovor si dobio vec u mom prvom postu, put je obojici = beskonacan, e pa da.

teodor.francic wrote:

teodor francic wrote:jel ti stvarno nije jasno da imaš posla sa očigledno mentalno zaostalim i poremećenim čovekom? (ako je stvarno čovek,moguće vrlo da je nekakav robot jer njegovo ponašanje prevazilazi i autizam te se može praktično jedino tako objasniti)
nije u stanju apsolutno ništa da razume,ni najjednostavnije stvari,do sutra mu možeš objašnjavati,e da!

Jedini tko je ovdje bolestan u glavu si ti, znaš samo moje postove kopirati i srati po meni, bolest je očigledna, treba ti liječenje, počni s liječenjem dok ti nije kasno, prijateljski savjet seveda, e pa da! 

Jedini tko je ovdje bolestan u glavu si ti, znaš samo moje postove kopirati i srati po meni, bolest je očigledna, treba ti liječenje, počni s liječenjem dok ti nije kasno, prijateljski savjet seveda, e pa da!