Najbolji prijatelj

by niels Wed 28 Jul - 22:59

Svjestan sam da tema odudara, ali čitao sam i dirnula me je svaki puta.

https://www.novilist.hr/novosti/hachiko-zauvijek-vjecna-prica-o-japanskom-psu-koji-nikad-nije-zaboravio-svojeg-covjeka/?fbclid=IwAR0b59wKnv2TMx_qgAvzhtsrJOwJRzXnl_IxkTCZ2uNF6eFb4bEjOVSEj9k

by niels Wed 28 Jul - 23:02

Naslovnica
Novosti

Početna
Hrvatska
Crna kronika
Rijeka
Regija
Gospodarstvo
Svijet
Komentari

Rijeka & Regija

Početna
Rijeka
Opatija
Otoci
Novi Vinodolski & Crikvenica
Gorski Kotar
Lika & Senj

Sport

Početna
NK Rijeka
Nogomet
Košarka
Rukomet
Ostali sportovi

Life

Početna
Moda
Šta da?
Zdravlje
Ljepota
Gastro
Mame & bebe
Feelgood
Streetstyle foto by

Scena

Početna
Showbizz
Glazba
Film
TV

Multimedija
Ostalo

Početna
Kultura
Auto moto
Sci-tech
Promo
More

Pregledaj osmrtnice
Predaj osmrtnicu
Oglašavanje/Marketing
NL online i pretplata

LJUBAV JEDNOG AKITE

HACHIKO ZAUVIJEK Priča o japanskom psu koji nikad nije zaboravio svojeg čovjeka oda je prijateljstvu i ljubavi

Ivana Kocijan
25. srpanj 2021 16:29

Kopirali ste poveznicu članka!
Najbolji prijatelj 5752265-700x478

Psi su odavno zaslužili naziv čovjekovog najboljeg prijatelja. Tisućljećima oni simboliziraju vjernost, privrženost, ljubav, odanost, vodstvo i zaštitu. Uz druženje i prijateljstvo, najviše cijenimo njihovu vjernost. Ona je tema brojnih priča, kao na primjer o Odisejevom psu Argu, Lassie koja se vraća kući, modernog filma »Svrha života jednog psa« ili priče o Hachiku, kaže cijenjena stručnjakinja za kućne ljubimce Irena Petak

Već više od devedeset godina on je simbol vjernosti, odanosti, prijateljstva i ljubavi psa prema čovjeku. On je najpoznatiji japanski pas, pas koji je ušao u legendu još za života, pas čija je priča dirnula u srce sve one koji su čuli za nju. On je Hachiko, pas čija je sudbina široj »publici« najpoznatija zahvaljujući filmu »Hachiko – priča o psu« koji često imamo prilike pogledati i u programu naših televizija

by mutava baštarda Wed 28 Jul - 23:24

Gledao sam film. Šteta što je bio Američki s Richard Gearom...
Psi su nešto. Kada su odvezani i žive na slobodi čudo su jedno. Nagledao sam se svega. Od toga da si odlazili par km dalje čuvati nečije stado ovaca i vraćali se kući za podojiti mlade.
Ili bi čuvali kokoši od napada orla.
Prijateljstvo konja i pasa...

Kada ih se strpa u boxove, stavi na lance ili život u stanu je protiv njihove prirode i lagano je ubijanje i uvijek ću se boriti protiv toga.

by T. Wed 28 Jul - 23:36

Imam rodbine koja lovačke pase drže u kući...
Jedan im je popizdio totalno, dobio neku vrstu eilepsje, uspavalo ga...
Drugi doša, ista sorta, prosvira isto...
Drže ga još ali i njega čeka pelcovanje...
Niti je za lov niti za išta...
Budale...

by niels Wed 28 Jul - 23:44

Žao mi je, nisam mogao čitav tekst staviti ovdje, tko je spretniji od mene, neka odradi.

Priča ima milijardu varijanti, ali ovo…pas samuraj u zemlji samuraja.

Slažem se, nevjerojatno je koliko je svako blago, a pas i konj posebno, zahvalno društvo.

by niels Wed 28 Jul - 23:46

T. wrote:Imam rodbine koja lovačke pase drže u kući...
Jedan im je popizdio totalno, dobio neku vrstu eilepsje, uspavalo ga...
Drugi doša, ista sorta, prosvira isto...
Drže ga još ali i njega čeka pelcovanje...
Niti je za lov niti za išta...
Budale...

Kao da čovjeka staviš u kutiju šibica, pa još ove temperature, pa buka grada…

I kućnim psima je teško.

by veber Wed 28 Jul - 23:53

Pesek

by veber Wed 28 Jul - 23:54

Već više od devedeset godina on je simbol vjernosti, odanosti, prijateljstva i ljubavi psa prema čovjeku. On je najpoznatiji japanski pas, pas koji je ušao u legendu još za života, pas čija je priča dirnula u srce sve one koji su čuli za nju. On je Hachiko, pas čija je sudbina široj »publici« najpoznatija zahvaljujući filmu »Hachiko – priča o psu« koji često imamo prilike pogledati i u programu naših televizija.

Pas Hachiko je bio mužjak pasmine akita, rođen 10. listopada 1923. godine, na farmi u blizini grada Odate kojeg je profesor Tokijskog sveučilišta Hidesaburo Ueno, koji je dugo tragao za čistokrvnim akitom, udomio kada su mu bila samo dva mjeseca. Psić je odrastao okružen Unovom ljubavlju te se snažno vezao za njega i svakog ga dana s veseljem pratio na željezničku stanicu Shibuya odakle je profesor odlazio na posao. Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući te bi se na željezničku stanicu vratio poslijepodne, oko 17 sati, i s nestrpljenjem iščekivao vlak kojim će stići Ueno.
Njihovo druženje, nažalost, trajalo je jako kratko. Naime, 21. svibnja 1925. godine Hachiko je stigao na kolodvor kako bi dočekao svojeg čovjeka, no on nije došao. Vlak je došao, ali Ueno iz njega nije izašao. Profesor je, nažalost, tog dana na poslu, tijekom predavanja, doživio moždani udar i preminuo.

by veber Wed 28 Jul - 23:56

Proslavili ga mediji

No, Hachiko ga je i sljedećeg dana došao čekati na kolodvor, nestrpljivo provjerajući je li među putnicima koji silaze iz vlaka. Profesorova obitelj nakon njegove ga je smrti dala na udomljenje; postao je član obitelji Uenovog bivšeg vrtlara. No on nije zaboravio profesora Uena i mjesto na kojem su se trebali naći, te je nastavio dolaziti na kolodvor i vjerno čekati, svakog jutra i svakog poslijepodneva, točno u vrijeme kada stiže vlak sa Sveučilišta. Činio je to svakog dana, sljedećih devet godina, osam mjeseci i petnaest dana, u isto vrijeme, na istom mjestu.

by veber Wed 28 Jul - 23:56

Zauvijek vjerni

Hachiko nije jedini pas čija je vjernost i odanost očarala svijet. Jedna od najpoznatijih sličnih priča o vjernosti i ljubavi čovjekovog najboljeg prijatelja ona je o Greyfriars Bobbyju, Skye terijeru koji je punih četrnaest godina proveo na grobu svoga vlasnika, policajca i noćnog čuvara Johna Graya u Edinburghu. Na istom je mjestu i uginuo 1872. godine. Njegov spomenik i grob njegovog vlasnika godinama su velika turistička atrakcija. Tu je i Shep, još jedan pas koji je život proveo na željezničkoj postaji. Bio je to pas pasmine Border collie koji je živio u Fort Bentonu u Montani. Godine 1936. slijedio je svog vlasnika u bolnicu, a nakon što je on preminuo, slijedio je njegov lijes do vlaka na koji je ukrcan, nakon čega je na toj željezničkoj postaji ostao sljedećih šest godina. Od nešto mlađih zauvijek vjernih pasa možemo spomenuti i njemačkog ovčara Tommyja iz talijanskog San Donacija koji je ušao na sprovod svoje vlasnice Marije, nakon čega je nastavio redovito dolaziti na misu. U Buenos Airesu je dobro poznat pas Capitan koji je više od deset godina spavao na grobu pokojnog vlasnika Miguela Guzmana. Pas koji je uginuo prije nekoliko godina, na groblje je dolazio navečer prije zatvaranja groblja, a odlazio ujutro kada bi se groblje otvorilo. U Poljskoj je poznat pas Dzok čiji je vlasnik preminuo od srčanog udara na ulicama Krakova. Na mjestu na kojem se to dogodilo psić ga je čekao sljedećih godinu dana.

by veber Wed 28 Jul - 23:56

Ivana Kocijan
25. srpanj 2021 16:29

Kopirali ste poveznicu članka!
Najbolji prijatelj 5752265-700x478

Psi su odavno zaslužili naziv čovjekovog najboljeg prijatelja. Tisućljećima oni simboliziraju vjernost, privrženost, ljubav, odanost, vodstvo i zaštitu. Uz druženje i prijateljstvo, najviše cijenimo njihovu vjernost. Ona je tema brojnih priča, kao na primjer o Odisejevom psu Argu, Lassie koja se vraća kući, modernog filma »Svrha života jednog psa« ili priče o Hachiku, kaže cijenjena stručnjakinja za kućne ljubimce Irena Petak

POVEZANE VIJESTI

Johnsona brine “romantični nagon” njegova psa u Downing Streetu
Campion, Almodovar i Larrain u utrci za venecijanskog Zlatnog lava
Udruga ‘Lunjo i Maza’ o spašavanju psa iz pregrijanog automobila: ‘Zbog ovakvog ponašanja vlasnika treba strogo kazniti’

[size]

Zlatan Ibrahimović iznenadio finansijske stručnjake nakon ulaganja u...
[/size]

[size]

Već više od devedeset godina on je simbol vjernosti, odanosti, prijateljstva i ljubavi psa prema čovjeku. On je najpoznatiji japanski pas, pas koji je ušao u legendu još za života, pas čija je priča dirnula u srce sve one koji su čuli za nju. On je Hachiko, pas čija je sudbina široj »publici« najpoznatija zahvaljujući filmu »Hachiko – priča o psu« koji često imamo prilike pogledati i u programu naših televizija.

Pas Hachiko je bio mužjak pasmine akita, rođen 10. listopada 1923. godine, na farmi u blizini grada Odate kojeg je profesor Tokijskog sveučilišta Hidesaburo Ueno, koji je dugo tragao za čistokrvnim akitom, udomio kada su mu bila samo dva mjeseca. Psić je odrastao okružen Unovom ljubavlju te se snažno vezao za njega i svakog ga dana s veseljem pratio na željezničku stanicu Shibuya odakle je profesor odlazio na posao. Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući te bi se na željezničku stanicu vratio poslijepodne, oko 17 sati, i s nestrpljenjem iščekivao vlak kojim će stići Ueno.

Najbolji prijatelj 5752272

Njihovo druženje, nažalost, trajalo je jako kratko. Naime, 21. svibnja 1925. godine Hachiko je stigao na kolodvor kako bi dočekao svojeg čovjeka, no on nije došao. Vlak je došao, ali Ueno iz njega nije izašao. Profesor je, nažalost, tog dana na poslu, tijekom predavanja, doživio moždani udar i preminuo.

Proslavili ga mediji

No, Hachiko ga je i sljedećeg dana došao čekati na kolodvor, nestrpljivo provjerajući je li među putnicima koji silaze iz vlaka. Profesorova obitelj nakon njegove ga je smrti dala na udomljenje; postao je član obitelji Uenovog bivšeg vrtlara. No on nije zaboravio profesora Uena i mjesto na kojem su se trebali naći, te je nastavio dolaziti na kolodvor i vjerno čekati, svakog jutra i svakog poslijepodneva, točno u vrijeme kada stiže vlak sa Sveučilišta. Činio je to svakog dana, sljedećih devet godina, osam mjeseci i petnaest dana, u isto vrijeme, na istom mjestu.

[/size]

Zauvijek vjerni

Hachiko nije jedini pas čija je vjernost i odanost očarala svijet. Jedna od najpoznatijih sličnih priča o vjernosti i ljubavi čovjekovog najboljeg prijatelja ona je o Greyfriars Bobbyju, Skye terijeru koji je punih četrnaest godina proveo na grobu svoga vlasnika, policajca i noćnog čuvara Johna Graya u Edinburghu. Na istom je mjestu i uginuo 1872. godine. Njegov spomenik i grob njegovog vlasnika godinama su velika turistička atrakcija. Tu je i Shep, još jedan pas koji je život proveo na željezničkoj postaji. Bio je to pas pasmine Border collie koji je živio u Fort Bentonu u Montani. Godine 1936. slijedio je svog vlasnika u bolnicu, a nakon što je on preminuo, slijedio je njegov lijes do vlaka na koji je ukrcan, nakon čega je na toj željezničkoj postaji ostao sljedećih šest godina. Od nešto mlađih zauvijek vjernih pasa možemo spomenuti i njemačkog ovčara Tommyja iz talijanskog San Donacija koji je ušao na sprovod svoje vlasnice Marije, nakon čega je nastavio redovito dolaziti na misu. U Buenos Airesu je dobro poznat pas Capitan koji je više od deset godina spavao na grobu pokojnog vlasnika Miguela Guzmana. Pas koji je uginuo prije nekoliko godina, na groblje je dolazio navečer prije zatvaranja groblja, a odlazio ujutro kada bi se groblje otvorilo. U Poljskoj je poznat pas Dzok čiji je vlasnik preminuo od srčanog udara na ulicama Krakova. Na mjestu na kojem se to dogodilo psić ga je čekao sljedećih godinu dana.

[size]
Među putnicima se nakon profesorove smrti proširila priča o psu koji uzaludno čeka svoga gospodar koji više neće doći. Nakon profesorove smrti, i lokalni su mediji izvjestili o odanom psu koji vjerno čeka svojeg čovjeka te je zahvaljujući tome Hachiko postao slavan diljem zemlje. Japanci su ga počeli zvati »Chuken-Hachiko« ili »Hachiko – vjeran pas«. Dirljiva priča o psu koji nikad nije zaboravio na svojeg čovjeka, proširila se nacionalnim medijima, motivirajući mnoge da iz raznih dijelova Japana, pa i drugih zemalja, posjete Hachika na željezničkoj postaji Shibuya i ponude mu hranu i društvo. Pas čija je tužna sudbina dirnula Japance, imao je sve što mu je bilo potrebno, i obroke i svježu vodu, ali tugu za najdražim profesorom ništa nije moglo odagnati. Vjeran pas osvojio je srca nacije i u kratkom roku postao japanski heroj. Takav da je još za života dobio spomenik na čijem je predstavljanju bio glavni gost.
[/size]

by veber Thu 29 Jul - 0:00

samo radiš c/p

nakon što sam pročitao da su frenda preparirali odustao sam od teksta.

(jest da volim svoje mačke, ali nakon uginuća ne bi ih nikad preparirao)

by veber Thu 29 Jul - 0:01

niels wrote:
T. wrote:Imam rodbine koja lovačke pase drže u kući...
Jedan im je popizdio totalno, dobio neku vrstu eilepsje, uspavalo ga...
Drugi doša, ista sorta, prosvira isto...
Drže ga još ali i njega čeka pelcovanje...
Niti je za lov niti za išta...
Budale...

Kao da čovjeka staviš u kutiju šibica, pa još ove temperature, pa buka grada…

I kućnim psima je teško.

sve je to relativno.
moje mačketine uživaju.

by niels Thu 29 Jul - 0:31

I meni je teško shvatljivo zašto su ga preparirali…ali ganuo je cijeli Japan i svijet.

Lijepa i tužna priča.

by Maggie19 Thu 29 Jul - 1:23

Psi i macke su genijalni covjekovi(a i zenini) prijatelji :-)

by sitting_bull Thu 29 Jul - 1:45

Maggie19 wrote:Psi i macke su genijalni covjekovi(a i zenini) prijatelji :-)

drugarice, zar žene nisu ljudi?

by Maggie19 Thu 29 Jul - 1:58

sitting_bull wrote:
Maggie19 wrote:Psi i macke su genijalni covjekovi(a i zenini) prijatelji :-)
drugarice, zar žene nisu ljudi?

Druze sitting, ukljuci senzore za sarkazam, molim te. 8-)

by niels Thu 29 Jul - 11:13

Nije da ne volim mačke, ali sam tip za pse.

Kad sam bio beba, u kući me je dočekao Žućo, izgurali smo rat skupa. Žućo je izgleda bio žestok antikomunist, umro je 1947. Jedna od mojih manjih životnih tragedija.

by crvenkasti Thu 29 Jul - 11:23

Pas mora imati dvorište.

Onaj tko živi sa psom u stanu, s njim spava i jede, od sebe pravi idiota koji živi u psetarnici i priznaje da je i sam pas, a od psa robijaša koji nema pravo ni na pasji život.

by mutava baštarda Thu 29 Jul - 11:24

Žučo, često ime za psa. Imao je bivši kolega jednog žuću. Cijeli život nije bio zavezan, niti u boksu. A onda je počeo lovočuvar ubijati pse koji slobodno lutaju pa ga je išao zavezati i žućo ga ugrizao. Mater ga odvela u dr-a, a stariji brat rekao da će otić zavezati žuću. Pala noć, nema brata ni žuće, a onda scena: dolazi hitna ispred kuće, a iz nje izlazi stariji brat s obje ruke zavijene.

by Sponsored content

Najbolji prijatelj