YouTube

C:


O:

violator wrote:@Ra, slusala sam numere koje si postavila i uzivala. :) Vecinu toga odvrtim s topica. Obicno nocu, prije spavanja. Suzanina interpretacija (i aranzman) Jolene jako je lijepa. :) Hvala ti sto si mi je otkrila.

Kontrola je film nastao prema (auto)biografskoj knjizi supruge Iana Curtisa, frontmana Joy Divisiona. Upoznajemo ih u nekim vrlo intimnim momentima. Ipak, buduci da je knjiga pisana iz kutka percepcije njegove supruge, ne razotkriva vjerno Ianova razmisljanja, zelje i strahove. Kao i ljubav prema Annik koja ga je promijenila, ucinila njeznijim, krhkijim....

https://pustopoljina.net/tag/ian-curtis/

Da. Pročitala sam što piše na linku. Tip je prilično narogušen na autoricu knjige. :D

Nisam ga gledala, a sumnjam i da hoću.
Izbjegavam sve što me čini tužnom i vraća u neko vrijeme koje je bolje ne pamtiti. :)

violator wrote:

jasambrend wrote:

:)

Sonic Youth -> ovo su vec slozene jazz improvizacije

Kad smo kod covera legendi, jesi li imao prilike preslusati Danzigov album "Danzig sings Elvis"? :-D Znaci, kosa mi je uspravno stajala jer obozavam Elvisa no nakon nekog vremena privikla sam se, pocela uzivati.

Ovo je jedan od boljih covera i, nakon brojnih unutarnjih sukoba, svidja mi se, za Boga miloga!



Da zavrsim s necim ljutim na ranu, odgledala sam i onaj njegov horror film Verotika!  

Vidiš, nisam nikad bio fan tog glazbenog pravca Misfitsa, Danziga, koketirao jesam s nekim bendovima koji su mu dosta blizu, ali mi u krvi više leži punk rock brija...iako sam vječiti buntovnik protiv ama baš svih uvriježenih normi(bilo čijih) koje utoliko poštujem zapravo, čisto da se provlačim ispod radara vječitih okolišnih društvenih dušebrižnika... Iako, u zadnje vrijeme me nešto baš i zaboli i za njih, kod mene valjda ide što stariji, to luđi... :D
Sonic Youth su mi recimo na prvo slušanje sjeli, a frend mi ih donio dosnimane na kazetu s prvim Foo Fightersima, a koje sam toliko željno tad iščekivao, da bi se na kraju zaljubio u njihov sasvim prosječni Experimental JST&NS album i počeo sam ih doslovce opsesivno obožavati... totalno drukčiji od drugih, potpuno dostupanje od svih uvriježenih rock normi, raštimani Thurstononov Jazzmaster, Ranaldova virtuoznost i staloženost, beskonačna energija Kim Gordon čiji se potpuno falši glas, vječito na rubu puknuća, savršeno komponira s potpuno melodičnom bukom, a kojoj besprijekoran ritam daju Sheleyevi bubnjevi... Ništa kod tog benda nije postavljeno po ikakvim rock ili uopće glazbenim normama, a stvorili su kroz karijeru bezbroj fantastičnih melodija koje te cijelo vrijeme praktički svjesno drže na rubu, ne dajući ti potpuno uživati u nekom početno sladunjavom modusu do kraja, recimo Diamond Sea je odličan primjer, tko preživi outro od petnaestak minuta, svaka čast... : D... Svaki album je posebno iskustvo za sebe zapravo i jednostavno, gotovo nemoguće ih je potpuno doživjeti ukoliko postoji ikakva smetnja uzrokovana vanjskim utjecajima. Jednostavno, voliš ih ili ne, a drugima ih ne pokušavam uopće puštati...: )

A Elvis, je jasno, kralj... :)

Opa Brende, bravo za inspiraciju i elokvenciju u 3 ujutro..


...mirno subotnje kišno jutro u ZG..

malo struje: