Denkverbot

aben wrote:

metilda wrote:

aben wrote:

metilda wrote:

aben wrote:





naravski da pohljepa ni zlo. čaviše, kapitalizmu je pohljepa gorivo, koje izgaranjem pretvara u prosperitet. apsolutno je nemoguće biti pohljepan na trud vrime i umjeće nekoga drugoga. to je nemoguće po sili definicije. 
napiši biloki primjer čovika ki svoju pohljepu ostvaruje na nočin da se njenim ostvarivanjem nikome drugome čini šteta i da se ne ulože samo vlastiti trud, vrijeme i umijeće, i jo ću ti pokozati zoč to ni pohljepa.

ivo sanader

kod ive sanadera se ne rodi o pohljepi, nego o krađi.
svak ki prisvoji nešto ča mu ne pripado je lupež, a ne pohljepnik.

radi se o pohlepi prije svega..
nije on vidio vreću krumpira pa mu palo na pamet ukrasti je..
on je zbog svoje pohlepe pomno planirao kako će je realizirati i pohlepa je završila neviđenom pljačkom u kojoj nije oštećen samo jedan čovjek nego cijela nacija

un de u kin je uze ono ča mu ne pripado ni pohljepa, nego krađa.

pohljepa ni jednoko krađa. pogljedoj ovo:
ako pohljepa svrši is krađon, unda krađu tribo osuditi.
ako pohljepa svrši is napornin radon, zbog čega se čovik obogati, unda nemo temelja za osudu.

dakle, da je pohljepa loša, zlo soma po sebi, tribali bi je moći osuditi bez obzira.

izgleda da smo se napokon razumjeli a ovo što si napisao je i smisao teksta koji sam stavila iz knjige dr. vugdelije
pohlepa je kretanje duha,  nalazi se u domeni misli i kao takva nije kažnjiva
načini fizičkog izvršavanja/ostvarivanja te kretnje duha mogu završiti krađom, ubojstvom, dilanjem i različitim drugom zlo-djelima koja su kažnjiva
ja govorim iz kršćansko-teološke pozicije da se griješi mišlju, riječju, djelom i propustom

eto, lijepo smo se dogovorili

aben wrote:

jezikoslovci se bavu znočenjen terminov, a ne niko drugi. ovi drugi, bibličari, socijolozi, psiholozi..., dakako, razmatraju uzroke i posljedice pojma, onako kako su ga jezikoslovci definirali.

Ne kako su ga jezikoslovci definirali nego uglavnom kako su ga oni sami definirali. Nebitno što obično polaze od definicije jezikoslovaca kao neke početne, a onda ju često doslovce izvrnu naglavačke, skoro onako kako je Isus židovski nauk izvrnuo naglavačke u famoznom govoru na gori.
I što misliš odakle jezikoslovcima definicije kojima barataju?
Ako počneš pažljivo čitati rječnike shvatit ćeš da se uobičajeno pozivaju na druge izvore, poput književnih djela, filozofskih objašnjenja i slično.
Dakle, značenjem termina se bave doslovce svi, počevši od književnika, intelektualaca općeg tipa do filozofa pa i prirodoslovnih znanstvenika.
Jezikoslovci samo izaberu one definicije koje se njima sviđaju i uobličuju ih u svoje pisane radove.

aben wrote:

ako pohljepa svrši is krađon, unda krađu tribo osuditi.

Ali i pohlepu, zato jer je završila krađom odnosno krađa ja bila motivirana pohlepom. 
Ako nije završila krađom, svejedno ju treba osuditi zato jer je mogla završiti krađom, jer je gaženje preko leševa unutarnja logika pohlepe.
Druga je priča ako pohlepnik i sami tim potencijalni lupež bez obzira na dobivenu šansu nije počinio krađu ili neko drugo zakonom kažnjivo i nemoralno djelo iz razloga jer se bojao posljedica. Sama ta činjenica suzdržavanja od kaznenog djela zbog straha od posljedica istog ga ne čini niti moralnim niti poštenim, a ponajmanje dobrim čovjekom

metilda wrote:
 

baš si se potrudio, međutim svakodnevna upotreba riječi pohlepa te demantira. jasno mi je da se želi negirati negativnost te riječi ali ona usprkos tome postoji.. opet si posegnuo za rječnicima, pregledala sam ih već i kažem, riječi treba promatrati kao žive i koje ljudi koriste da bi prenijeli jedan drugome svoja saznanja a ne samo kao slova na papiru.. dakle, riječ pohlepa je nužno povezana s negativnim kontekstom i tako to i jest..
evo, potrudila sam se pretipkati

"3) Nezasitna pohlepa - Svatko od nas razotkriva u sebi čudnu žudnju koja ga neprestano tjera da želi imati više nego ima i da se u tu svrhu uspoređuje s drugima. Same po sebi te čežnje i želje još nisu grešne. U stvari, Biblija nam kaže da stvorene stvari proistječu iz stvarateljske ruke dobroga Boga i da su stoga dobre. Dosljedno tome, prirodno je i normalno da težimo za tim dobrima. Čovjeku je dozvoljeno da se njima služi i da u njima uživa. Ali, Biblija istodobno upozorava da ne smijemo dopustiti da ta dobra i njihovo uživanje postanu ciljem našega života. Oni trebaju ostati sredstva koja vode cilju, a taj je Bog na čiju je sliku i priliku čovjek stvoren.

Svakidašnje iskustvo pokazuje da postoji mogućnost i opasnost da budemo "opsjednuti" i "tiranizirani" od onoga što imamo i želimo imati. Na žalost mnogi ljudi podliježu toj napetosti. Žudnja za imanjem postaje tiranija za njih same i za druge. Nije bogatstvo samo po sebi zlo, nego nezasitna pohlepa i popratne pojave koje ona sa sobom nosi: vlastito ropstvo, iskorištavanje drugih, otvrdnuće srca, nesposobnost da se dijele dobra drugima, krađa, nesposobnost da se uživa u dobrima. U stvari, kada čovjeka obuzme ta strast, on postupa s dugim ljudima kao sa sredstvom profita: ne obazire se na njihovo ljudsko dostojanstvo i ne brine se za njihova prava... Na toj pozadini možemo lako shvatiti zašto je Isus toliko inzistirao na oslobađanju čovjeka od robovanja "mamoni".

Povijesno iskustvo nam pokazuje da je pretjerana i neuredna želja za bogatstvom, slavom i vlašću oblik agresije koji neizbježno dovodi do sukoba i ratova. U stvari, pohlepan čovjek nije zadovoljan s onim što ima: stoga on nastoji prisvojiti i dobra bližnjega što neizbježno unosi nemir na razini međuljudskih odnosa. Oznaka je pohlepna čovjeka da što više ima, više želi. Nikada mu dosta! Narodna mudrost za takva čovjek akaže: "Neće nikada imati dosta dok mu usta ne budu ispunjena crnom zemljom."

Dr. Marijan Vugdelija - Božje zapovijedi: putokaz autentičnog življenja i danas

primjer gaženja po leševima je biblijski primjer davida i njegove žudnje za bet šebom koja je dovela do toga da je ubio njenog muža
povijesni primjer je robovlasništvo

o, pa jo nis nika reko da ljudi percipiraju pohljepu ko nesto dobro.  to je isto ko i us riječi kapitalizam, ili profit,
označava ili nesto dobro ili neutralno, a konotacije isto ko riječi hitler ili ubojstvo diteta.

pohljepu ljudi doživljavaju negativno iz nojmanje dvo razloga, prvi je jer ne znaju ča riječ znoči, i drugo, jer nisu ekonomski pismeni pa mislu da je to stetno za okolinu.



nezasitna pohljepa je pleonazam, i to vjerojatno ni slučajno. oti frotri pokušavaju pomoći ljudima da ne budu pohljepni, jer znaju da ih to ne će usrićiti ( ili dovesti do boga radi nekog razloga). medjutin, jako su loši pri prezentaciji, joko loše približuju ča je to čega se tribo paziti.
zoto ću in jo sa pomoći.

pohljepa je sastavni de postojanja ko čovik. u čovikovoj prirodi i u božjem naumu je da će čovik stalno želiti poboljšati svoj položaj. to nastojanje ne dolazi bez opasnosti. un ki se zanese u ton nastojanju toliko da mu to nastojanje postane toliko dominantno u životu, da mu ostali segmenti po njegovin vlastitin kriteriju počinju patiti, govorimo da mu je to nastojanje postalo teret i nazivljemo ga- pohljepon. 

dakle, bog ne propisuje trenutak ka nastojanje prerasta u pohljepu. to niko ne more  učiniti nego čovik sun sebi.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

ovo boldano je uzeto iz gornjeg citata, i nije istina. ivo sanader je možda i bi pohljepan, ali samo zoto ča je želi imati više nego ljudi mislu da mu je dovoljno. činjenica kako je to ostvori ga ne čini pohljepnikon, nego lupežon.

Čini ga lupežom koji je prije samog čina krađe bio i pohlepnik, jer ga je pohlepa dovela i do želje za nezakonitim i nemoralnim bogaćenjem.
Ipak su ta dva pojma vrlo usko uzročno-posljedično povezana.

ne sporin da je bi pohljepnik, ne sporin da su uročno posljednično vezano ota dvo rozličita termina, isto ko i rađjanje i kradja.
 un ki se rodi, more i krasti, i ne moro.
isto ko i is pohljepon, un ki je poohljepan, more i krasti, i ne moro.

metilda wrote:

aben wrote:

metilda wrote:

aben wrote:

metilda wrote:

ivo sanader

kod ive sanadera se ne rodi o pohljepi, nego o krađi.
svak ki prisvoji nešto ča mu ne pripado je lupež, a ne pohljepnik.

radi se o pohlepi prije svega..
nije on vidio vreću krumpira pa mu palo na pamet ukrasti je..
on je zbog svoje pohlepe pomno planirao kako će je realizirati i pohlepa je završila neviđenom pljačkom u kojoj nije oštećen samo jedan čovjek nego cijela nacija

un de u kin je uze ono ča mu ne pripado ni pohljepa, nego krađa.

pohljepa ni jednoko krađa. pogljedoj ovo:
ako pohljepa svrši is krađon, unda krađu tribo osuditi.
ako pohljepa svrši is napornin radon, zbog čega se čovik obogati, unda nemo temelja za osudu.

dakle, da je pohljepa loša, zlo soma po sebi, tribali bi je moći osuditi bez obzira.

izgleda da smo se napokon razumjeli a ovo što si napisao je i smisao teksta koji sam stavila iz knjige dr. vugdelije
pohlepa je kretanje duha,  nalazi se u domeni misli i kao takva nije kažnjiva
načini fizičkog izvršavanja/ostvarivanja te kretnje duha mogu završiti krađom, ubojstvom, dilanjem i različitim drugom zlo-djelima koja su kažnjiva
ja govorim iz kršćansko-teološke pozicije da se griješi mišlju, riječju, djelom i propustom

eto, lijepo smo se dogovorili

s tin da i ne moro tako zavrsiti, zbog čega je ne moremo osuditi.

i dilanje ni zlodjelo.

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

ovo boldano je uzeto iz gornjeg citata, i nije istina. ivo sanader je možda i bi pohljepan, ali samo zoto ča je želi imati više nego ljudi mislu da mu je dovoljno. činjenica kako je to ostvori ga ne čini pohljepnikon, nego lupežon.

Čini ga lupežom koji je prije samog čina krađe bio i pohlepnik, jer ga je pohlepa dovela i do želje za nezakonitim i nemoralnim bogaćenjem.
Ipak su ta dva pojma vrlo usko uzročno-posljedično povezana.

ne sporin da je bi pohljepnik, ne sporin da su uročno posljednično vezano ota dvo rozličita termina, isto ko i rađjanje i kradja.
 un ki se rodi, more i krasti, i ne moro.
isto ko i is pohljepon, un ki je poohljepan, more i krasti, i ne moro.

Smiješan si. :)

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

jezikoslovci se bavu znočenjen terminov, a ne niko drugi. ovi drugi, bibličari, socijolozi, psiholozi..., dakako, razmatraju uzroke i posljedice pojma, onako kako su ga jezikoslovci definirali.

Ne kako su ga jezikoslovci definirali nego uglavnom kako su ga oni sami definirali. Nebitno što obično polaze od definicije jezikoslovaca kao neke početne, a onda ju često doslovce izvrnu naglavačke, skoro onako kako je Isus židovski nauk izvrnuo naglavačke u famoznom govoru na gori.
I što misliš odakle jezikoslovcima definicije kojima barataju?
Ako počneš pažljivo čitati rječnike shvatit ćeš da se uobičajeno pozivaju na druge izvore, poput književnih djela, filozofskih objašnjenja i slično.
Dakle, značenjem termina se bave doslovce svi, počevši od književnika, intelektualaca općeg tipa do filozofa pa i prirodoslovnih znanstvenika.
Jezikoslovci samo izaberu one definicije koje se njima sviđaju i uobličuju ih u svoje pisane radove.

jezikolslovci su svoje definicije dobili iz jezika, tj rječnici su velikin dijwlon deskriptivni. neki su i preskriptivni, na svoju vlastitu štetu.

ali, kod pohljepe stvor uopće ni dvojbena.

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

jezikoslovci se bavu znočenjen terminov, a ne niko drugi. ovi drugi, bibličari, socijolozi, psiholozi..., dakako, razmatraju uzroke i posljedice pojma, onako kako su ga jezikoslovci definirali.

Ne kako su ga jezikoslovci definirali nego uglavnom kako su ga oni sami definirali. Nebitno što obično polaze od definicije jezikoslovaca kao neke početne, a onda ju često doslovce izvrnu naglavačke, skoro onako kako je Isus židovski nauk izvrnuo naglavačke u famoznom govoru na gori.
I što misliš odakle jezikoslovcima definicije kojima barataju?
Ako počneš pažljivo čitati rječnike shvatit ćeš da se uobičajeno pozivaju na druge izvore, poput književnih djela, filozofskih objašnjenja i slično.
Dakle, značenjem termina se bave doslovce svi, počevši od književnika, intelektualaca općeg tipa do filozofa pa i prirodoslovnih znanstvenika.
Jezikoslovci samo izaberu one definicije koje se njima sviđaju i uobličuju ih u svoje pisane radove.

jezikolslovci su svoje definicije dobili iz jezika, tj rječnici su velikin dijwlon deskriptivni. neki su i preskriptivni, na svoju vlastitu štetu.

ali, kod pohljepe stvor uopće ni dvojbena.

Nisu. Jezik im sam po sebi nije posredovao nikakvu informaciju, jer to jezik niti ne može i to po definiciji.
Intepretacijama jezika se bave ljudi, a ne jezik sam.
Dakle, jezikoslovci su uglavnom uzeli one definicije termina iz književnosti, radova intelektualaca šireg tipa i filofofa, koje su im se iz nekog razloga svidjele, a neke su i sami doumili i naveli u rječnicima kao validne.

aben wrote:

metilda wrote:
 

baš si se potrudio, međutim svakodnevna upotreba riječi pohlepa te demantira. jasno mi je da se želi negirati negativnost te riječi ali ona usprkos tome postoji.. opet si posegnuo za rječnicima, pregledala sam ih već i kažem, riječi treba promatrati kao žive i koje ljudi koriste da bi prenijeli jedan drugome svoja saznanja a ne samo kao slova na papiru.. dakle, riječ pohlepa je nužno povezana s negativnim kontekstom i tako to i jest..
evo, potrudila sam se pretipkati

"3) Nezasitna pohlepa - Svatko od nas razotkriva u sebi čudnu žudnju koja ga neprestano tjera da želi imati više nego ima i da se u tu svrhu uspoređuje s drugima. Same po sebi te čežnje i želje još nisu grešne. U stvari, Biblija nam kaže da stvorene stvari proistječu iz stvarateljske ruke dobroga Boga i da su stoga dobre. Dosljedno tome, prirodno je i normalno da težimo za tim dobrima. Čovjeku je dozvoljeno da se njima služi i da u njima uživa. Ali, Biblija istodobno upozorava da ne smijemo dopustiti da ta dobra i njihovo uživanje postanu ciljem našega života. Oni trebaju ostati sredstva koja vode cilju, a taj je Bog na čiju je sliku i priliku čovjek stvoren.

Svakidašnje iskustvo pokazuje da postoji mogućnost i opasnost da budemo "opsjednuti" i "tiranizirani" od onoga što imamo i želimo imati. Na žalost mnogi ljudi podliježu toj napetosti. Žudnja za imanjem postaje tiranija za njih same i za druge. Nije bogatstvo samo po sebi zlo, nego nezasitna pohlepa i popratne pojave koje ona sa sobom nosi: vlastito ropstvo, iskorištavanje drugih, otvrdnuće srca, nesposobnost da se dijele dobra drugima, krađa, nesposobnost da se uživa u dobrima. U stvari, kada čovjeka obuzme ta strast, on postupa s dugim ljudima kao sa sredstvom profita: ne obazire se na njihovo ljudsko dostojanstvo i ne brine se za njihova prava... Na toj pozadini možemo lako shvatiti zašto je Isus toliko inzistirao na oslobađanju čovjeka od robovanja "mamoni".

Povijesno iskustvo nam pokazuje da je pretjerana i neuredna želja za bogatstvom, slavom i vlašću oblik agresije koji neizbježno dovodi do sukoba i ratova. U stvari, pohlepan čovjek nije zadovoljan s onim što ima: stoga on nastoji prisvojiti i dobra bližnjega što neizbježno unosi nemir na razini međuljudskih odnosa. Oznaka je pohlepna čovjeka da što više ima, više želi. Nikada mu dosta! Narodna mudrost za takva čovjek akaže: "Neće nikada imati dosta dok mu usta ne budu ispunjena crnom zemljom."

Dr. Marijan Vugdelija - Božje zapovijedi: putokaz autentičnog življenja i danas

primjer gaženja po leševima je biblijski primjer davida i njegove žudnje za bet šebom koja je dovela do toga da je ubio njenog muža
povijesni primjer je robovlasništvo

o, pa jo nis nika reko da ljudi percipiraju pohljepu ko nesto dobro.  to je isto ko i us riječi kapitalizam, ili profit,
označava ili nesto dobro ili neutralno, a konotacije isto ko riječi hitler ili ubojstvo diteta.

pohljepu ljudi doživljavaju negativno iz nojmanje dvo razloga, prvi je jer ne znaju ča riječ znoči, i drugo, jer nisu ekonomski pismeni pa mislu da je to stetno za okolinu.



nezasitna pohljepa je pleonazam, i to vjerojatno ni slučajno. oti frotri pokušavaju pomoći ljudima da ne budu pohljepni, jer znaju da ih to ne će usrićiti ( ili dovesti do boga radi nekog razloga). medjutin, jako su loši pri prezentaciji, joko loše približuju ča je to čega se tribo paziti.
zoto ću in jo sa pomoći.

pohljepa je sastavni de postojanja ko čovik. u čovikovoj prirodi i u božjem naumu je da će čovik stalno želiti poboljšati svoj položaj. to nastojanje ne dolazi bez opasnosti. un ki se zanese u ton nastojanju toliko da mu to nastojanje postane toliko dominantno u životu, da mu ostali segmenti po njegovin vlastitin kriteriju počinju patiti, govorimo da mu je to nastojanje postalo teret i nazivljemo ga- pohljepon. 

dakle, bog ne propisuje trenutak ka nastojanje prerasta u pohljepu. to niko ne more  učiniti nego čovik sun sebi.

Recognising the greed syndrome


What are the warning signs of uncontrolled greed?

1. Overly self-centered behaviour becomes the first give-away of greedy people. Greedy people are always saying “me, me, me” with very little regard for the needs and feelings of others.
   
2. Envy and greed are like twins. While greed is a strong desire for more and more possessions (such as wealth and power), envy goes one step further and includes a strong desire by greedy people for the possessions of others.
   
3. Greedy people lack empathy. Caring—being concerned about the feelings of others—is not part of their repertoire. As such, they have little qualms about causing pain to others. Their inability to empathise, their lack of genuine interest in the ideas and feelings of others, and their unwillingness to take personal responsibility for their behaviour and actions makes them very difficult people to be with.
   
4. They are never satisfied.  Greedy people look at the world as a zero-sum game. Instead of thinking that everyone would benefit as the pie gets larger, they view the pie as a constant and want to have the biggest part. They truly believe that they deserve more, even if it comes at someone else’s expense.
   
5. Greedy people are experts in manipulation. They are highly talented in taking credit for work done by others. They can be charming, but their principal agenda is to have people around them that feed their ego.
   
6. Greedy people are into the short run; they are focused on satiating their immediate needs and leave it to others to cope with the consequences. To illustrate, as leaders of corporations, they are more interested in getting their bonuses, instead of making investments for future innovation, or to share whatever benefits accrued with their employees.
   
7. In the pursuit of their material needs, they know no limits. Greedy people are not good at maintaining boundaries. They will compromise moral values and ethics to achieve their goals. They look for loopholes or clever ways to outsmart the rules and regulations that have been put into place to moderate this kind of behaviour.
   

Manfred F. R. Kets de Vries, INSEAD Distinguished Clinical Professor of Leadership Development & Organisational

https://knowledge.insead.edu/blog/insead-blog/seven-signs-of-the-greed-syndrome-4624

Mene ste zbunili! :)
Koja je razlika između pohlepnika, sebičnjaka i lupeža?
Po meni:
1. Uvijek želi više i nikada zadovoljan s onim što ima
2. Osoba koja ne zna dijeliti i želi sve za sebe
3. Osoba koja čini kriminalne radnje

mativka wrote:Mene ste zbunili! :)
Koja je razlika između pohlepnika, sebičnjaka i lupeža?

Pohlepnik može biti samo pohlepnik, ali češće je uz to što je pohlepnik također i sebičnjak. Može biti i lupež, ali ponekad zbog straha da ga u tome ne uhvate i kazne ipak nije.
Sebičnjak je najćešće također i pohlepnik, a ponekad i lupež po istom mehanizmu kao i pohlepnik.
Lupež je obavezno pohlepnik i sebičnjak, osim što je lupež.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

ako pohljepa svrši is krađon, unda krađu tribo osuditi.

Ali i pohlepu, zato jer je završila krađom odnosno krađa ja bila motivirana pohlepom. 
Ako nije završila krađom, svejedno ju treba osuditi zato jer je mogla završiti krađom, jer je gaženje preko leševa unutarnja logika pohlepe.
Druga je priča ako pohlepnik i sami tim potencijalni lupež bez obzira na dobivenu šansu nije počinio krađu ili neko drugo zakonom kažnjivo i nemoralno djelo iz razloga jer se bojao posljedica. Sama ta činjenica suzdržavanja od kaznenog djela zbog straha od posljedica istog ga ne čini niti moralnim niti poštenim, a ponajmanje dobrim čovjekom

unutrašnja logika pohljepe je gaženje preko lešev? 
kako?

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

ako pohljepa svrši is krađon, unda krađu tribo osuditi.

Ali i pohlepu, zato jer je završila krađom odnosno krađa ja bila motivirana pohlepom. 
Ako nije završila krađom, svejedno ju treba osuditi zato jer je mogla završiti krađom, jer je gaženje preko leševa unutarnja logika pohlepe.
Druga je priča ako pohlepnik i sami tim potencijalni lupež bez obzira na dobivenu šansu nije počinio krađu ili neko drugo zakonom kažnjivo i nemoralno djelo iz razloga jer se bojao posljedica. Sama ta činjenica suzdržavanja od kaznenog djela zbog straha od posljedica istog ga ne čini niti moralnim niti poštenim, a ponajmanje dobrim čovjekom

unutrašnja logika pohljepe je gaženje preko lešev? 
kako?

Aktualno ili samo u potencijalu. Ali da, to je ključno obilježje pohlepe. Ako nema tog obilježja, onda nije riječ o pohlepi nego samo o običnoj želji, najčešće vrlo strastvenoj, za posjedovanjem određenih materijalnih stvari ili i drugih fenomena.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

jezikoslovci se bavu znočenjen terminov, a ne niko drugi. ovi drugi, bibličari, socijolozi, psiholozi..., dakako, razmatraju uzroke i posljedice pojma, onako kako su ga jezikoslovci definirali.

Ne kako su ga jezikoslovci definirali nego uglavnom kako su ga oni sami definirali. Nebitno što obično polaze od definicije jezikoslovaca kao neke početne, a onda ju često doslovce izvrnu naglavačke, skoro onako kako je Isus židovski nauk izvrnuo naglavačke u famoznom govoru na gori.
I što misliš odakle jezikoslovcima definicije kojima barataju?
Ako počneš pažljivo čitati rječnike shvatit ćeš da se uobičajeno pozivaju na druge izvore, poput književnih djela, filozofskih objašnjenja i slično.
Dakle, značenjem termina se bave doslovce svi, počevši od književnika, intelektualaca općeg tipa do filozofa pa i prirodoslovnih znanstvenika.
Jezikoslovci samo izaberu one definicije koje se njima sviđaju i uobličuju ih u svoje pisane radove.

jezikolslovci su svoje definicije dobili iz jezika, tj rječnici su velikin dijwlon deskriptivni. neki su i preskriptivni, na svoju vlastitu štetu.

ali, kod pohljepe stvor uopće ni dvojbena.

Nisu. Jezik im sam po sebi nije posredovao nikakvu informaciju, jer to jezik niti ne može i to po definiciji.
Intepretacijama jezika se bave ljudi, a ne jezik sam.
Dakle, jezikoslovci su uglavnom uzeli one definicije termina iz književnosti, radova intelektualaca šireg tipa i filofofa, koje su im se iz nekog razloga svidjele, a neke su i sami doumili i naveli u rječnicima kao validne.

jo ne razumin na ča ciljoš.

naravski da su dobili iz jezika, to ča nabrojaš i jest de jezika.
ono ča nojdu u jeziku, jezikoslovci zabilježu. rič se vrimenon more i preminiti, jer ga govornici preminu. ka i ako se to dogodi, jepeta će dojti jezikoslovac i zabilježiti to.

do sa, jezikoslovci nisu zabilježili dodatna znočenja (hodanje preko lešov i htijenje tujih stvori) riječi pohljepa u hrvackom, ni u engleskon jeziku.

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:Mene ste zbunili! :)
Koja je razlika između pohlepnika, sebičnjaka i lupeža?

Pohlepnik može biti samo pohlepnik, ali češće je uz to što je pohlepnik također i sebičnjak. Može biti i lupež, ali ponekad zbog straha da ga u tome ne uhvate i kazne ipak nije.
Sebičnjak je najćešće također i pohlepnik, a ponekad i lupež po istom mehanizmu kao i pohlepnik.
Lupež je obavezno pohlepnik i sebičnjak, osim što je lupež.

Postoji li riječ koja bi takvu osobu, stanje, opisala?

metilda wrote:

aben wrote:

metilda wrote:
 

baš si se potrudio, međutim svakodnevna upotreba riječi pohlepa te demantira. jasno mi je da se želi negirati negativnost te riječi ali ona usprkos tome postoji.. opet si posegnuo za rječnicima, pregledala sam ih već i kažem, riječi treba promatrati kao žive i koje ljudi koriste da bi prenijeli jedan drugome svoja saznanja a ne samo kao slova na papiru.. dakle, riječ pohlepa je nužno povezana s negativnim kontekstom i tako to i jest..
evo, potrudila sam se pretipkati

"3) Nezasitna pohlepa - Svatko od nas razotkriva u sebi čudnu žudnju koja ga neprestano tjera da želi imati više nego ima i da se u tu svrhu uspoređuje s drugima. Same po sebi te čežnje i želje još nisu grešne. U stvari, Biblija nam kaže da stvorene stvari proistječu iz stvarateljske ruke dobroga Boga i da su stoga dobre. Dosljedno tome, prirodno je i normalno da težimo za tim dobrima. Čovjeku je dozvoljeno da se njima služi i da u njima uživa. Ali, Biblija istodobno upozorava da ne smijemo dopustiti da ta dobra i njihovo uživanje postanu ciljem našega života. Oni trebaju ostati sredstva koja vode cilju, a taj je Bog na čiju je sliku i priliku čovjek stvoren.

Svakidašnje iskustvo pokazuje da postoji mogućnost i opasnost da budemo "opsjednuti" i "tiranizirani" od onoga što imamo i želimo imati. Na žalost mnogi ljudi podliježu toj napetosti. Žudnja za imanjem postaje tiranija za njih same i za druge. Nije bogatstvo samo po sebi zlo, nego nezasitna pohlepa i popratne pojave koje ona sa sobom nosi: vlastito ropstvo, iskorištavanje drugih, otvrdnuće srca, nesposobnost da se dijele dobra drugima, krađa, nesposobnost da se uživa u dobrima. U stvari, kada čovjeka obuzme ta strast, on postupa s dugim ljudima kao sa sredstvom profita: ne obazire se na njihovo ljudsko dostojanstvo i ne brine se za njihova prava... Na toj pozadini možemo lako shvatiti zašto je Isus toliko inzistirao na oslobađanju čovjeka od robovanja "mamoni".

Povijesno iskustvo nam pokazuje da je pretjerana i neuredna želja za bogatstvom, slavom i vlašću oblik agresije koji neizbježno dovodi do sukoba i ratova. U stvari, pohlepan čovjek nije zadovoljan s onim što ima: stoga on nastoji prisvojiti i dobra bližnjega što neizbježno unosi nemir na razini međuljudskih odnosa. Oznaka je pohlepna čovjeka da što više ima, više želi. Nikada mu dosta! Narodna mudrost za takva čovjek akaže: "Neće nikada imati dosta dok mu usta ne budu ispunjena crnom zemljom."

Dr. Marijan Vugdelija - Božje zapovijedi: putokaz autentičnog življenja i danas

primjer gaženja po leševima je biblijski primjer davida i njegove žudnje za bet šebom koja je dovela do toga da je ubio njenog muža
povijesni primjer je robovlasništvo

o, pa jo nis nika reko da ljudi percipiraju pohljepu ko nesto dobro.  to je isto ko i us riječi kapitalizam, ili profit,
označava ili nesto dobro ili neutralno, a konotacije isto ko riječi hitler ili ubojstvo diteta.

pohljepu ljudi doživljavaju negativno iz nojmanje dvo razloga, prvi je jer ne znaju ča riječ znoči, i drugo, jer nisu ekonomski pismeni pa mislu da je to stetno za okolinu.



nezasitna pohljepa je pleonazam, i to vjerojatno ni slučajno. oti frotri pokušavaju pomoći ljudima da ne budu pohljepni, jer znaju da ih to ne će usrićiti ( ili dovesti do boga radi nekog razloga). medjutin, jako su loši pri prezentaciji, joko loše približuju ča je to čega se tribo paziti.
zoto ću in jo sa pomoći.

pohljepa je sastavni de postojanja ko čovik. u čovikovoj prirodi i u božjem naumu je da će čovik stalno želiti poboljšati svoj položaj. to nastojanje ne dolazi bez opasnosti. un ki se zanese u ton nastojanju toliko da mu to nastojanje postane toliko dominantno u životu, da mu ostali segmenti po njegovin vlastitin kriteriju počinju patiti, govorimo da mu je to nastojanje postalo teret i nazivljemo ga- pohljepon. 

dakle, bog ne propisuje trenutak ka nastojanje prerasta u pohljepu. to niko ne more  učiniti nego čovik sun sebi.

Recognising the greed syndrome


What are the warning signs of uncontrolled greed?

1. Overly self-centered behaviour becomes the first give-away of greedy people. Greedy people are always saying “me, me, me” with very little regard for the needs and feelings of others.
   
2. Envy and greed are like twins. While greed is a strong desire for more and more possessions (such as wealth and power), envy goes one step further and includes a strong desire by greedy people for the possessions of others.
   
3. Greedy people lack empathy. Caring—being concerned about the feelings of others—is not part of their repertoire. As such, they have little qualms about causing pain to others. Their inability to empathise, their lack of genuine interest in the ideas and feelings of others, and their unwillingness to take personal responsibility for their behaviour and actions makes them very difficult people to be with.
   
4. They are never satisfied.  Greedy people look at the world as a zero-sum game. Instead of thinking that everyone would benefit as the pie gets larger, they view the pie as a constant and want to have the biggest part. They truly believe that they deserve more, even if it comes at someone else’s expense.
   
5. Greedy people are experts in manipulation. They are highly talented in taking credit for work done by others. They can be charming, but their principal agenda is to have people around them that feed their ego.
   
6. Greedy people are into the short run; they are focused on satiating their immediate needs and leave it to others to cope with the consequences. To illustrate, as leaders of corporations, they are more interested in getting their bonuses, instead of making investments for future innovation, or to share whatever benefits accrued with their employees.
   
7. In the pursuit of their material needs, they know no limits. Greedy people are not good at maintaining boundaries. They will compromise moral values and ethics to achieve their goals. They look for loopholes or clever ways to outsmart the rules and regulations that have been put into place to moderate this kind of behaviour.
   

Manfred F. R. Kets de Vries, INSEAD Distinguished Clinical Professor of Leadership Development & Organisational

https://knowledge.insead.edu/blog/insead-blog/seven-signs-of-the-greed-syndrome-4624

evo, i u ovin tekstu je jasno rečeno da greed ni želiti tuje stvori.
ok, na internetu nemo ničega ča bi ukazivalo drukčije.

ali, zanimljivo je koliko se ljudi muču ocrniti greed. a ne moru, jer se ne more ocrtati granica, koja je za svakoga je drukčija.

evo ti ono ča sun ti reko neki dun, iz pshyhology today.com, o tomu kako je greed A NON WORD;



Three and a half years ago, in this column, I wrote an article titled: "There’s No Such Thing as Being Stubborn." It has been one of my most controversial works, and most read. In it, I stated that ‘stubborn’ is a non-word like ‘greed.’ I will now follow up and explain why I say the word ‘greed’ is phony.

Have you ever called someone greedy? Have you been accused of greed? Here is the definition of GREED according to the American Heritage Dictionary: n. An excessive desire to acquire or possess more than what one needs or deserves, especially with respect to material wealth.
Greed, then, is just desire with the added adjective excessive. Wait a minute – isn’t that what we call ambition? So, who gets to determine what level of excessive desire becomes greed? Is it like United States Supreme Court Justice Potter Stewart’s description of hard-core pornography: “I’ll know it when I see it”? That’s not only vague, it’s completely subjective, and a frightening standard on which to determine the law of the land.

American Heritage goes on to say, “possess more than one needs.” Another subjective standard – who gets to determine how much someone needs?
Then it says, “possess more than one deserves.” Now we are getting somewhere. How can someone acquire more than they deserve? No one is going to give someone more than they deserve. No one is going to pay more for something than they think it’s worth. That means the person who gets more than they deserve must have done something nefarious to get it, such as swindling, extortion, cheating, or some other form of chicanery. In other words, greed boils down to one thing: theft.

But you say, greed is the motivation that causes people to steal. I say, the reason people steal varies greatly. They might be hungry, or on drugs, or unemployed, or not smart enough to get a job. I can’t read a person’s mind to determine why they steal, I can only observe that they do.
If you call someone greedy, you are, in essence, calling them a thief. However, if they haven’t stolen anything, then they have not taken more than they deserve. In the famous words of the John Houseman, Smith Barney ad, they “make money the old fashioned way – they earn it.”

If you are still calling them greedy, then the problem lies within you. If you don’t like the amount of possessions or wealth someone has, then perhaps you are envious. If that’s the case, then you calling that person greedy is all about you projecting your envy.
In order for most people to acquire great wealth, they have to come up with a good idea, an innovation, or as Ralph Waldo Emerson observed, build a better mousetrap that will cause the world to beat a path to their door. In other words, they have to serve humanity. They have to create something people want.
Just because you’ve earned more than you need, you don’t stop doing what you did to make it. The world would be a much poorer place if you did. What if Bill Gates had stopped making computer software after he made his first billion? Sure, someone else would eventually enter that market, but until then the price of software would go up.


Over the years, I’ve seen various products that I loved disappear from the market. The most likely cause was that there was not enough demand for those products for the companies to continue making them, but occasionally it was because the producer got “tired” of working and retired. Hmm... perhaps I should say that person is greedy for wanting their time more than they want to produce things I love.

Maybe you think acquiring ostentatious homes, cars, and clothing make a person greedy. You might snidely call them nouveau riche. Indeed their taste might be tacky, but if you have any empathy you can see that they are just trying to feel important. Everybody wants to feel important, and that isn’t greed. Feel sorry for them, it takes time to learn how to enjoy enormous wealth with grace.

What about corporate greed you ask? Again, no such thing. First of all corporations, like other inanimate objects, cannot feel greed. They are owned by people called stockholders. Are the stockholders greedy for wanting to invest in a company that is growing? You’d think they were idiots if they invested in a company that was failing. So, then is it the people running the company who are greedy because they earn huge salaries? They only get those salaries if they are producing wealth for the stockholders. So once again, it is earned wealth, they haven’t stolen it.
What about corporations that bribe Congress to pass regulations that keep out competition? Aren’t they greedy? No, they are thieves. By using the strong arm of the government to get an unfair advantage over competitors, they reduce options and choices which cost consumers more money. And, regardless of how legal it is, it is still morally theft.

But, what about companies that produce shoddy – even dangerous – products just to make a buck, aren’t they being greedy? Again, no. If it is a hidden danger, then they are being dishonest and stealing from the purchaser. If it is known to be inferior, then it is the consumer’s decision whether or not to buy it. People willingly buy substandard products to fulfill needs until they can afford something better.

When I was in college, I lived in a mouse and roach-infested apartment in a seedy neighborhood. Was I being exploited by a greedy landlord? No, the rent was cheap, and I was thrilled to get it because it enabled me to live on my own.
There is an old saying in the advertising industry, “Nothing kills a bad product faster than good advertising.” Good advertising will get a lot of people to try a new product, and if the product doesn’t measure up, then word-of-mouth will spread quickly and people will stop buying it. Greedy companies don’t want that to happen, so they make good products instead.
Surely hoarders are greedy? They squirrel away much more than they need. Do they? Perhaps they were a victim of scarcity at some point in their life and they have a deep fear of going hungry again. Fear is not greed.

Politicians use the word "Greed" to create division among voters.
Source: Wikimedia Commons
If you hear someone using the word greed to describe another person, then I suggest you scrutinize the person using it, and ascertain what their motivation is. Politicians love to use it to create division among voters because it helps them to get elected. The word ‘greed’ is a red flag to think critically.

Calling someone greedy is often used to shame people into donating money they’d rather keep. I remember back in 1997, that Ted Turner, after announcing he would donate $1 billion over the course of a decade to the United Nations, publicly shamed Bill Gates for not donating more money to charity. It worked and Gates formed a foundation for donating billions of dollars to various causes.

If someone pressures you to share your money by calling you greedy, then they are asking you to give up the precious moments of your life that you spent earning it. Time you can never get back. If they bamboozle you into feeling bad, so that you give them money you don’t want to, then what makes them different from a con artist? Who’s the greedy one now?
Greed only exists in the mind of the observer. If you are seeing greed, perhaps it’s time for you to examine your heart.

uf, grubo je ostalo, podji prečitati namo, lipše je;

https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-main-ingredient/201908/there-is-no-such-thing-greed

mativka wrote:Mene ste zbunili! :)
Koja je razlika između pohlepnika, sebičnjaka i lupeža?
Po meni:
1. Uvijek želi više i nikada zadovoljan s onim što ima
2. Osoba koja ne zna dijeliti i želi sve za sebe
3. Osoba koja čini kriminalne radnje

sve ok, osin treto;
preširoko je, un ki puši trovu je kriminalac, a ni lupež

Volim razmišljati u trenutku.
Za biti mjerodavna u intelektualnim raspravama - nemam vremena.
Al vas, poput djeteta, mogu nešto upitati :)