Denkverbot

Japanci imaju proslost i ne-sadasnjost. Kinezi nemaju glagolska vremena. Ni Hopi Indijanci.

Zatim, Indijanci iz sjeverne Kalifornije (nazivaju se Hupa) imaju i glagole i imenice koje mijenjaju kroz vrijeme

"Evo primjera kako se u jeziku Hupa Indijanaca jedna imenica mijenja kroz glagolska vremena: xonta– „kuća koja sada postoji“; xontate– „kuća koja će postojati u budućnosti“; xontateen– „kuća koja je ranije postojala“. "


Pa si nesto miskim u kolikoj je mjeri nasa percepcija vrenena modelirana jezikom. Film Dolazak o tome progovara.

violator wrote:Neka. Radosna sam da sam ga inspirirala. : )) I ponudila trenutnu svrhu.

Inace, danas citav dan razmisljam o perceptivnim razlikama koje nasljedjujemo putem jezika. :)

ja baš kod Devidéa čitam, kako se opraštao od jednog prijatelja japanca kad je bio jednom u posjeti tamo, i njegov mali od 4-5g je uzviknuo: vidi, žuti list bambusa pada, pored ujka Devidea

kao da im je haiku doživljaj ušao u krv kroz generacije..

kic wrote:

violator wrote:Neka. Radosna sam da sam ga inspirirala. : )) I ponudila trenutnu svrhu.

Inace, danas citav dan razmisljam o perceptivnim razlikama koje nasljedjujemo putem jezika. :)

ja baš kod Devidéa čitam, kako se opraštao od jednog prijatelja japanca kad je bio jednom u posjeti tamo, i njegov mali od 4-5g je uzviknuo: vidi, žuti list bambusa pada, pored ujka Devidea

kao da im je haiku doživljaj ušao u krv kroz generacije..

Evo, bas sam spomenula Japance i njihova dva glagolska vremena: proslost i (ne)sadasnjost u postu koji mozda nisi ni primijetio jer se prebacila stranica. Taj malcev dozivljaj koji podsjeca na haiku mozda je specificnost jezika. :)

violator wrote:

kic wrote:

violator wrote:Neka. Radosna sam da sam ga inspirirala. : )) I ponudila trenutnu svrhu.

Inace, danas citav dan razmisljam o perceptivnim razlikama koje nasljedjujemo putem jezika. :)

ja baš kod Devidéa čitam, kako se opraštao od jednog prijatelja japanca kad je bio jednom u posjeti tamo, i njegov mali od 4-5g je uzviknuo: vidi, žuti list bambusa pada, pored ujka Devidea

kao da im je haiku doživljaj ušao u krv kroz generacije..

Evo, bas sam spomenula Japance i njihova dva glagolska vremena: proslost i (ne)sadasnjost u postu koji mozda nisi ni primijetio jer se prebacila stranica. Taj malcev dozivljaj koji podsjeca na haiku mozda je specificnost jezika. :)

je nisam vidio hehe

A jesi li vidio kako imaju komplicirano brojanje? Ima vise toga, ali upamtila sam uobicajeno brojanje, zatim brojanje zivih bica pa brojanje nezivih pa... svasta!

https://www.youtube.com/playlist?list=PLdUx4oR3tBFOdYb_ilHZQnljTlEK2KZ0M&feature=share

kic wrote:
Hitler je došao na vlast demokratskim metodama

zapravo se svi slažemo u tome da demokraciju treba odbaciti-

ne, ne slažemo se...nije demokracija kriva za ništa, kriv je sustav u kojem nema zaštitnog mehanizma da nas štiti od loših pojava, da nas štiti od ljudi koji bi taj sustav mogli iskoristiti.
kao društvo nećemo dopustit da svatko bude policajac, bude vojnik, ima dozvolu za držanje oružja, da sjedne u najobičniji auto sa željom ubit svakoga na cesti...za takve stvari nemamo samo kazne već i žaštitni mehanizam psiho testova zato što su za društvo to moguće opasne radnje i nećemo dopustit da nas pojedinci dovode u opasnost, kad se kroz taj sustav potradu teški bolesnici trudimo ih se kaznit i javno osudit zato smo izmislili institucije.
za bavljenje politikom i dolazak na vlast nemamo apsolutno nikakav obrambeni mehanizam, može tko god želi, koliko god bio sjeban u glavi i štetan za zajednicu, dovoljno je da dobro laže i ima dobru podršku...nije na ljudima da svakodnevno po cijele dane razmišljaju o politici i da snose odgovornost za pojave poput hitlera, tuđmana, miloševića, sanadera niti je krimen biti naivan i prevaren. kad stvorimo društvo u kojem ćemo imat zaštitu od takvih ljudi imati ćemo i razloga nešto birati i onda bi se vidjeli rezultati. sve dok imamo društvo u kojem kapitalizam treba što pokvareniju jabuku na vlasti jer mu je to u interesu, jednima i drugima jer su to psihološki isti profili: iskorištavanje, parazitiranje, stvaranje klasa i vrijednosti imamo to što imamo. demokracija je daleko najbolje što smo mogli smisliti do sada ali ne ovaj tip koji trenutno postoji, divlji.

jo sun se bezveze raspiso, i učini klasičnu grješku, zaburavi sun ča mi je bi cilj pisancije:(



kapitalizam nemo jednu definiciju i imo puno konotacija. ov referat gre za otin da dodo kapitalizmu ono ča ga gre, i da mu oduzme ono ča ga ne gre.
jo ću na početku labavo definirati ča to jest, iz razloga ča se un u neformalnin diskusijama na forumu upravo tako i koristi- labavo. iz dotle ću groditi its case.
dakle, kapitalizam je oblik interakcije (conduct) među ljudima. kapitalizam pretpostavlja 2 stvori da bi mogo postojati. pretpostavlja 
više od jednog odraslog, funkcijonalnog i slobodnog čovika (1), i mogućnost da oti ljudi imaju svojinu (2).

ovo pod (1), slobodnog čovika, ni jasno somo po sebi, pa ću pobliže napisati ča to podrazumijevo. 
neki dun je ebenica ustvrdi da glodan čovik ni slobodan ka gre činiti nadnicu kod poslodavca jer ga glod tiro na to. takovo vulgarno svaćanje slobode je sasvin legitimno.
međutin, niti poslodavac niti oblik sustava razmjene (rad za nadnicu) ne moru biti odgovorni za pojavu glodi. ono ča se iz toga more zaključiti jest da čovik 
definitivno ni slobodan od svojih fizikalnih datosti, isčin koliko jo znun niko nemo problijem. 
ono na ča se sloboda čovika odnosi je sloboda da ulazi u interakcije is drugin ljudima, da je dragovoljni sudionik. to ne znoči da će svin sudionicima biti drogo činiti sve ono 
ča su dobrovoljno odlučili činiti, to samo znoči da su somi odlučili da će upravo to učiniti.
 
stupnjevi kapitalizma, tj drift prema socijalizmu se očituje u udjelu u kin je neki skup interakcija dragovoljan. čisti 100% kapitalizam bi bi un 
u kin su sve interakcije dobrovoljne, a 100% socijalizam un u kin je su sve interakcije nedobrovoljne.


u trenutku kad imomo slobodnog, odraslog i funkcijonalnog čovika, i još jednog takovog nasuprot njemu, 
te obadvoje imaju svojinu nojmanje u obliku svojega tela, imomo sve ča nan je potribno za nastanak kapitalizma.


stvarnost je tako hotila, da ljudi nisu zadovoljni sa svojin sadašnjih stanjen, želu ga preminiti i zoto stupaju u akciju, ljudsku akciju. oni analiziraju svoje unutranje stanje, 
i situaciju oko sebe, te donosu odluku ča će učiniti. stvarnost je tako hotila, da mnoge stvori ke čovik želi učiniti nisu lake, i da mu tribo pomoć. u trenutku ka dvo čovika
dobrovoljno dogovoru neku akciju, kapitalizam je rodjen.

to su dovoljni i nužni uvjeti da bi se govorilo o kapitalizmu. vidimo da je kapitalizam ekonomska pojava, jer se odnosi na menadžment resursov. tomu se moru dodavati 
razne druge odlike, bilokakovi mehanizmi, i dokle god su pristtni prvospomenuti uvjeti, riječ je o kapitalizmu.
uobičajene stvori ke se pripisuju kapitalizmu su orjentiranost ka profitu, kompeticija, pohljepa, dovanje u chaity, bezosjećajnost- you name it. 
međutin, ono ča se ne more oduzesti kapitalizmu, unatoč svin odlikama ke proizlazu iz takovoga menadžmenta resusov jest pravednost. to je pravedan nočin upravljanja resursima zbog 
zbog uvjeta dobrovoljnosti.

prvo ča se uoči u kapitalističkoj sredini je skok produktivnosti. kapitalizam teško more preuzeti zasluge zbog ljudske produktivnosti. ne more preuzesti zasluge ni za razvoj 
kompeticije, profit- nišće. to sve imo fizikalne i psihološke uzroke. mi danas znomo da su ljudi motiviraniji kad su slobodni. dakle, kapitalizam se samo more pofoliti 
da je otključo ote potencijale, ki su u svin drugin sustavima operećeni. 
prigovor ki se more čuti, da kapitalizam ni napredak u odnosu na prijašnje stanje, more se gljedati na dvo nočina.
 prvi je da kapitalizam ni napredak u odnosu na prijašnje stanje, a kako je kapitalizam samo dobrovoljna interakcija svojine, to impliciro da je neki drugi oblik
razmjene, nedobrovoljni oblik, bolji, ča je nemoguće.
drugi, more znočiti da je nekakvo stanje u društvu doživilo pogoršanje u uvjetima kapitalizma, u odnosu na stanje kakovo je bilo u uvjetima neslobode. to je sasvin lako moguće, 
i tu ulazi u igru cela statistika oko razvoda, neženstva, i samoubojstava. jo ne ću ulaziti u detalje otih statistik, nego ću ih samo prihvatiti da su točne. 
to ne more biti optužba protiv kapitalizma, to je optužba protiv acting mana, da su mu izbori bili loši. naravski, acting man je vrhovni i jedini sudac svojin odlukami i zoto ću 
jednostavno proglositi svaku odluku ku je dovela do takovih statistik napretkom. ako ljudi tako želu, unda ljudi tako želu, i to prestavlja napredak.
međutin, uvesti ću još jedun obći pokazatelj, a to je zadovoljstvo. uzmimo da moremo miriti zadovoljstvo, i da mjerenja pokaživaju da je zadovoljstvo ljudi u kapitalizmu manje, 
nego u nekin drugin sustavima.
stvarnost je tako hotila, pa je čovik često nezadovoljan u relaciji koliko je zadovoljan čovik pored njega. oxfam je teroristička organizacija koja koristi upravo takove pojave u stvarnosti.
oni ističu kako 85 ljudi ljudi drži 50% svega bogatstva na svitu ča puno ljudi čini nesritnima, podsićo ih na sve ono ča oni nemaju. distribucija bogatstva (gap) je čisto psihološko strašilo,
ona ne govori o ničemu i ne ukaživo na nišće, gap ne tribo ispravljati ni je to nekakva opasna stvor. ka bi se oto bogatstvo 85orici ukralo i razdililo ljudima, svaki bi dobi 543 dolara.
 tote još ni rečeno da su oti bogatuni bogati samo zoto ča su stvorili nešto ča je nekomu drugomu tribalo, oni su nojviše pomogali na svitu, da bi ih se sa samo difamiralo.
međutin da se vrotin na optužbe za nezadovoljstvo. kad čuju da je neko bogat, to ljude čini iskreno nezadovoljnima i zoto jo mislin da su ljudi stvarno nezadovoljniji u  kapitalizmu,
 i ot problijem tribo adresirati. ok, je li kapitalizam kriv ča su ljudi u kapitalizmu nezadovoljni? svaki atom u meni govori ne, ali, aj reći ću da je, čisto da iskoristin priliku
za istaknuti da kapitalizam ni alat za napredak. kapitalizam je alat za pravednost. niti jednomu nezadovoljniku ni učinjena nepravda, oni somi biraju biti nezadovoljni, niko in ne stoji na putu njihova
nezadovoljstva, neka sidu doma i kisaju. ča drugo reći? 
1990 godine, na svitu je bilo 1950 milijuna ljudi ki su živili ispo 2 dolara na dan. 2015 ot broj je po na 702 milijuna. (usklađeno za vrijednost dolara). jesu li ljudi ki su bogatiji nužno zadovoljniji? 
siguoro da nisu. isto ko ča oni bogati nisu zadovoljni sa svima milijunima. stvarnost je to tako hotila. da ni, napredtka siguro ne bi bilo.

nis baš na čistu ča to znoči da se na ljude gljedo proračunato. jo mislin da se na sve gljedo proračunato, i to ne dovoljno proračunato. kad bi se na stvori i ljue više gljedalo proračunato, ne bi se 
dogođale tolike misalokacije resursov. ljudi svoje interese nekad ni ne znaju formulirati a kamoli da moru skovati plan kako ih ostvoriti. slobodni ulaz u asocijacije, i slobodni izlaz iz asocijacija, 
orjentiranost ljudi ka interesima, svrhovitost djelovanja, sve su to stvori na kojima ljudi moru još roditi, ljudski plafon produktivnosti ne postoji. međutin, to sve nemo veze is kapitalizmon,
misalokacija će uvik biti zbog manjkavog znanja, zbog objektivnih razlogov. ukoliko se oti razlozi ne uvećavaju raznim opstrukcijama dobrovoljnih odnosov, moremo reći da smo osigurali
maksimalnu pravednost.


i tako, društvo u kin vladaju dominantno kapitalistički odnosi, počinje poprimati određene konture. sviđaju li se svima ote konture? ne sviđaju?
sićote se ka sun na početku reko da su odnosi slobodni, i da nis metnu druge granice osin otih? epa svaki od tih nezadovoljnika slobodan je ne koristiti nišće ča jedun od onih 85 bogatih prodoje. svaki od 
nezadovoljnika slobodan je osnovati antikapitalističku sredinu  u koj će odnosi biti bilokakovi drugi. svi svu slobodni biti zadovoljni. takovih primjerov imo puno i uspješni su.
jo znun da je nemoguće ljudima reći da ne budu nezadovoljni ka čuju da je neko kruto kruto bogat. to je takova psihologija. ali ono ča van morin reći je ste slobodni organizirati svoj život kako oćete drukčije,
uz svesrdnu podršku kapitalizma.

a to znam otprilike, imaju posebne nazive za: toplu vodu, hladnu vodu, različito se broje životinje koje se kreću na 2 noge od onih na 4, i puno toga još drugoga... to su različite kategorije za njih :D

inače fora to za Indijance, otkud to?

uglovnomu, sutra apsolutno nišće ne ću činiti na poslu, pa ću se posvetiti siromaštvu, tj temi kako se siromaštvo smanjivo

skroz sun fali temu, nis uopće piso o siromašćini. 
unda ću o tomu sutra:)

atisrca

kic wrote:
atisrca

: ))))))


Evo, obecajem da cu procitati Abenov ogled. I taj o siromastvu.


Jer sam dobar drug.

je sais

moi aussi, je suis um bon ami~

uN
:-)

ebenica wrote:

kic wrote:
Hitler je došao na vlast demokratskim metodama

zapravo se svi slažemo u tome da demokraciju treba odbaciti-

ne, ne slažemo se...nije demokracija kriva za ništa, kriv je sustav u kojem nema zaštitnog mehanizma da nas štiti od loših pojava, da nas štiti od ljudi koji bi taj sustav mogli iskoristiti.
kao društvo nećemo dopustit da svatko bude policajac, bude vojnik, ima dozvolu za držanje oružja, da sjedne u najobičniji auto sa željom ubit svakoga na cesti...za takve stvari nemamo samo kazne već i žaštitni mehanizam psiho testova zato što su za društvo to moguće opasne radnje i nećemo dopustit da nas pojedinci dovode u opasnost, kad se kroz taj sustav potradu teški bolesnici trudimo ih se kaznit i javno osudit zato smo izmislili institucije.
za bavljenje politikom i dolazak na vlast nemamo apsolutno nikakav obrambeni mehanizam, može tko god želi, koliko god bio sjeban u glavi i štetan za zajednicu, dovoljno je da dobro laže i ima dobru podršku...nije na ljudima da svakodnevno po cijele dane razmišljaju o politici i da snose odgovornost za pojave poput hitlera, tuđmana, miloševića, sanadera niti je krimen biti naivan i prevaren. kad stvorimo društvo u kojem ćemo imat zaštitu od takvih ljudi imati ćemo i razloga nešto birati i onda bi se vidjeli rezultati. sve dok imamo društvo u kojem kapitalizam treba što pokvareniju jabuku na vlasti jer mu je to u interesu, jednima i drugima jer su to psihološki isti profili: iskorištavanje, parazitiranje, stvaranje klasa i vrijednosti imamo to što imamo. demokracija je daleko najbolje što smo mogli smisliti do sada ali ne ovaj tip koji trenutno postoji, divlji.

u ovom drugom dijelu si zapravo isto rekao kao i Hoppe u onom članku koji stalno spominjem, i koji preporučujem za pročitati, stvarno nije dug..

demokracija nužno stvara demagoge i potiče ambiciozne lajavce da se pokušaju uhvatiti moći, ali problem je što demokracija omogućuje da lajavci stvarno i dođu do poluga moći! i svi ti lajavci i lažov ne ostaju u domeni facebook komentatora, već ih gledamo u odijelima i sl, i zato je cijeli niz tih demagoga stoji u redu za preuzeti tu demokratsku vlast, nema tu normalne osobe, tek poneka karakterna boja, ovaj ima narančasti obraz i sluša rock'n'roll, a onaj ima plavi obraz i voli gangu..

tako da mislim da si u teškom sukobu pojmova, razvrstaj i razdvoji kako treba: kapitalizam, sigurnosni mehanizam, demokraciju, institucije..

evo moj pokušaj:
- kapitalizam: slobodno poduzetništvo, pravo vlasništva kao vrhovno, sloboda govora i misli, dobrovoljno kooperacija
- sigurnosni mehanizam: i da se uspostavi sigurnosni mehanizam, njega će činiti ljudi od krvi i mesa - koji imaju svoje mane (psihološke/rodbinske utege itd), mislim da je slična ideja bila sa stvaranjem Hrvatske u početku: govorilo se da će u "sigurnosnim mehanizmima" (što god to uopće i bilo zapravo?) ubuduće sjediti Hrvati a ne neki drugi, i tako ćemo sami odlučivati o svojoj sudbini i sve će biti poštenije, pravednije itd..  FALSE, Hrvati su isto ljudi s puno mana i samo gledaju iskoristiti poluge moći kao i svi prije njih (Srbi, Austrijanci, Mađari, Turci...), tako da je jedino rješenje koje ja vidim upravo u dokidanju "sigurnosnih mehanizama".. jer je vjerovanje u takvo nešto kao sigurnosni mehanizam (štogod to bilo) jedna velika i neutemeljena naivnost
-  institucije: see above^^

Maggie19 wrote:uN
:-)

pospani zatipak!

(ne pomiješati s onim budnim!^^)

siromašćina je prirodno stanje niske produktivnosti. razlozi niske produktivnosti moru biti razni, ali razlozi visoke produktivnosti su uvika isti. 
prvi moru uključivati bolest, rat, socijalizam, nisku inteligenciju, visoku vremensku preferenciju...uglovnomu, lako je zamišljati ča sve more utjecati 
na loš output, ko ča je lako zamisliti ča se sve more pokvoriti na autu. međutin, drugi razlozi, drukčiji je par postolov. ono ča je potribno da auto lipo rodi
točno je i lako za definirati. stvarnost je tako hotila, da psihološke postaveke čovika krez sve kulture i svo vrime uvika zahtjevaju jedun minimum- kapitalizam. 
sve zemlje ke su se izdigle iz siromašćine,
u manjen ili u većen delu, koristile su kapitalizam. ako su ga koristile više, izdizale su se brže, i obrnuto. ka rečin "zemlje" ne mislin na bogatstva koja stiče centralna država, 
jer ona more jednostavno skupiti poreze. i ne mislin na ratni plijen, jer isto ko i porezi, to ne podiže produktivnost nego samo trenutno lokalno podiže standard, i neodrživo je na dulji rok.
dakle, vidimo da je na siromašćinu moguće lokalno utjecati i drukčije od podizanja produktivnosti. dovoljan prigovor tomu bit će da to redistribucija ne more globalno 
smanjiti siromašćinu jer otimačina je igra plusa i minusa. kad a otme b deset kun, unda i a i be imaju isto šoldov ko i na početku. redistribucija
ne stvara novu vridnost, jedino produktivnost stvara novu vridnost. a se more izdignuti iz siromašćine samo tako da stvori neku novu vridnost koja će po subjektivnom sudu b
biti dovoljna da un odvoji dio svoje imovine za nju. tako i a i b sad imaju više nego ča su imali na početku. did you see what i did there? opiso sun kapitalizam, yet again. 

siromašćinu je teško definirati jer je to relativno stanje. neko bi mogo reći da je to isto ko ono ča je un sudac reko o pornografiji; ne zun je definirati al znun da je porno ka ga vidin.
međutin, siromašćinu ni lako gljedati. ljudima se razviju osjećaji, i unda grozničavo pokušavaju riješiti problijem ad hok rješenjima, a one ki ostaju hlodne glove ko ča ostajin jo se časti sočnin uvredami:)
 omoh se gljedo ki imo, da bi mu se uzelo,
omoh se okrivljue svih okolo ki imaju, optužuje ih se za ča zapravo? za produktivnost. osobu a se optužuje da imo i zahtjevo se redistribucija prema siromahu, iako je a
svoje izdizanje temelji na pomaganju osobi b. ono ča je nojluđe je to da se uzimanjen od a uništava bogatstvo. neshvatljivo. 
andrew carnegie je reko da  "No man can become rich without himself enriching others", i unda dodo "The man who dies rich dies disgraced." u prvon delu un je u pravu, 
ali u drugon ni. iako bogati ljudi doju nojviše šoldov u charity, upitno je koliko je to dobro na duže staze. svaki give out uništava sposobnost čovika da se pobrine sun ya sebe.
tako je ako zamisliš bilokakov hand out, da bogati grodu ceste, da uložu u cjepiva, sve to imo backlash, i to grozan backlash. samo razmislite, biste li volili da svit razvije
stabilne mehanizme razvoja poželjnih stvari, ili da ovisi o dobročinstvu i hiru bogatunov? svaki handout ubijo normalne mehanizme crowding outom.
https://www.businessinsider.com/most-generous-people-in-the-world-2015-10

no, vrotimo se definiciji. nojlakše je gljedati osobnu siromašćinu i uspoređivati učer i danas, ali ka ga se pokušava pogljedati na svjetskoj
populaciji, unda tribo puno toga uskladiti. zoto se iskristaliziro uvjet siromašćine međunarodni dolar ili 2 dnevno. činjenica je da su takovi brojevi proizvoljni, i nemaju neku posebnu analitičku vridnost, 
ali ka se jedun takov kriterij prati krez vrime, unda dobijemo ono ča išćemo- smanjuje li se ukupna siromašćina, ili povećava, i kojon brzinon. 
kako se to rodi i ki su prigovori morete prečitati vode: http://siteresources.worldbank.org/INTPOVRES/Resources/477227-1208265125344/HowNot_toCount_thePoor_Reply_toReddy_Pogge.pdf

doniti ću nekoliko tablica za vizualni prikaz kako se kreće stanje siromašćine ki govoru somi za sebe i zaključiti s tvrdnjon svit je svakin danon sve bolje i bolje mesto, više kapitalizma = manje siromašćine.





ps. literatura koja gre meni u prilog je vast, vast. teško mi je uputiti vas na daljnje čitanje jer mi se čini ko da vas upućivun da prečitote internet.
zoto sun odabro jednoga dobropoznatoga ljevičara, i puštiti ću ga da van reče ono ča van se reći moro.

When the rich get too rich, everyone else feels poor, so inequality lowers well-being even if everyone gets richer. This is an old idea in social psychology, variously called the theory of social comparison, reference groups, status anxiety, or relative deprivation.

https://bigthink.com/big-think-books/steven-pinker-enlightenment-now-inequality-happiness

kic wrote:
- sigurnosni mehanizam: i da se uspostavi sigurnosni mehanizam, njega će činiti ljudi od krvi i mesa - koji imaju svoje mane (psihološke/rodbinske utege itd), mislim da je slična ideja bila sa stvaranjem Hrvatske u početku: govorilo se da će u "sigurnosnim mehanizmima" (što god to uopće i bilo zapravo?) ubuduće sjediti Hrvati a ne neki drugi, i tako ćemo sami odlučivati o svojoj sudbini i sve će biti poštenije, pravednije itd..  FALSE, Hrvati su isto ljudi s puno mana i samo gledaju iskoristiti poluge moći kao i svi prije njih (Srbi, Austrijanci, Mađari, Turci...), tako da je jedino rješenje koje ja vidim upravo u dokidanju "sigurnosnih mehanizama".. jer je vjerovanje u takvo nešto kao sigurnosni mehanizam (štogod to bilo) jedna velika i neutemeljena naivnost

viš, nakon rata, devedesetih, ka su svatili da med i mliko ni poteklo, ljudi su cringali kako je zagreb = beograd.
retko ki je razvi misao dalje od toga, dalje od "samo da nan je dovesti poštene ljude na vlost".  nastavili su iskati rješenja  u istoj domeni, u koj rješenja nemo.


ono ča razvijaju jesu novi mehanizmi kako dovesti poštene ljude na vlost. saudade imo identičnu viziju ko i richard wolff, revolucija, puške. oni sidu u kapitalističnon svitu, wolf usrid kapitalističkog svita, na državnon  sveučilištu, i zazivaju ubijanje. aint capitalism great?

kic wrote:

Maggie19 wrote:uN
:-)

pospani zatipak!

(ne pomiješati s onim budnim!^^)

;-))
Sjetila se sad eve..

Maggie19 wrote:

kic wrote:

Maggie19 wrote:uN
:-)

pospani zatipak!

(ne pomiješati s onim budnim!^^)

;-))
Sjetila se sad eve..

forumske, ili green?

samo razmislite, biste li volili da svit razvije
stabilne mehanizme razvoja poželjnih stvari, ili da ovisi o dobročinstvu i hiru bogatunov?

sve potencijalni Cezari-

kic wrote:

samo razmislite, biste li volili da svit razvije
stabilne mehanizme razvoja poželjnih stvari, ili da ovisi o dobročinstvu i hiru bogatunov?

sve potencijalni Cezari-

jo nis sigur more li se dobrocinstvon jumpstart prosoeritet.
to se svakako ne more naciniti tako da se nahronu glodni, iz ocitog razloga. mislin da se to ne more ni donacijon infrastrukture iz manje ocitog razloga;
infrastruktura more pomoci samo ako vec postoju mehanizmi kapitalizma. zamisli to ko vlacnu cvrstocu kadene, svaka pojedinacna infrastrukturna karika more biti joka, ali samonametnute antikapitalisticke karike su slabe, i tu kadena puco. jos tribo naglositi da donirana infrastruktura u kapitalizmu donosi tektonske poremecaje na trzistu, pa se iskrivljuje slika di i u ca ulogati. sve to ce biti jedna anomalija koja ce vrimenon biti neutralizirana, ali steta od krivih signala ce siguro biti plocena.

ali stvor je jos gora. jo mislin da se ni donacija kapitalizma ne more generirati prosperitet. jo sun pobornik popperovog otvorenog drustva koga je soros doniro mnogin zemljami. na prvi pogljed je to proturjecno jer su osobno zatvorena licnost, ali tu je posrijedi sposobnost kapitalizma da absorbiro i potpuno suprotne pojave. drugin rjecima, jedino otvoreno drustvo meni omogucuje da buden zatvoren.
zoc donacija kapitalizma ne donosi prosperitet?

o tomu malo posli.