Kolinda : Hrvati su najstariji konstutivni narod u BiH

frka wrote:Jebo te,,svadjaju se schwabo i ercegovac koji je veci hrvat..a evo ja tvrdim oduvijek da hrvati ne postoje i da je to samo ideja ..citirat cu jednog poznatog zagrepcanina  ..covjeka ko se bavio "hrvatskom" kulturom ..i koji je dosao do odredjenih spoznaja..HRVATI nisu narod nisu ni...bla bla bla...citiram..

Vladimir Peter Goss (hrvatsko-americki pisac i novinar)
... Hrvatska nije zemlja, nije narod, vec ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati".

Regoč wrote:Sve 5, samo nije trjebala reći "vi ste", već "mi smo".

epikur37 wrote:

Regoč wrote:Sve 5, samo nije trjebala reći "vi ste", već "mi smo".

U stavri rekal je kako osjeća i kako jeste.

Eroo wrote:

frka wrote:@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

...i srpskoga junaštva, valjda i to.

tre wrote:

Eroo wrote:

frka wrote:@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

...i srpskoga junaštva, valjda i to.

baš čudno da je to ta srbska budaletina zaboravila napisati

vuksadinare wrote:

epikur37 wrote:

Regoč wrote:Sve 5, samo nije trjebala reći "vi ste", već "mi smo".

U stavri rekal je kako osjeća i kako jeste.

Na sve cetri bi se digli lijevi i liberali da je rekla 'mi'...pa oni mrz  e bh-a hrvate za razliku od srbadije...navikli na djabe leskovacke muckalice i pevce za uvce

Eroo wrote:

tre wrote:

Eroo wrote:

frka wrote:@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

...i srpskoga junaštva, valjda i to.

baš čudno da je to ta srbska budaletina zaboravila napisati

Jesi li ti siguran da je srpska? Vidiš ja i ne baš.

tre wrote:Hrvoje Vukčić Hrvatinić, ono vidi se da je srbin

tre wrote:

Eroo wrote:

tre wrote:

Eroo wrote:

frka wrote:@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

...i srpskoga junaštva, valjda i to.

baš čudno da je to ta srbska budaletina zaboravila napisati

Jesi li ti siguran da je srpska? Vidiš ja i ne baš.

je srbin je 100%, otkako se pojavio ne može sakriti mržnju prema Hrvatima, inače je zagrebčanec rodom, propali taksist, pobegulja iz RH ali zamisli ne u voljenu mu majčicu smrdiju nego u ameriku

Eroo wrote:

tre wrote:Hrvoje Vukčić Hrvatinić, ono vidi se da je srbin

100%, tako mi svetog Pantelije i Ferhad Paše Sokolovića.
Nego, tip spada u one koji su 91. pošli u talijanski vrtić, a poslije i u talijansku pučku školu.
95. odnio vrag šalu, neće ih Talijani, svoje izdali, a Istrijani ko Istrijani, kad su se "vratili"
turili im lopati i karijolu u ruke. Ko će to sad najedanput, od pozicije u JNA, do njene propasti...
...Ogroman je to pad. Sad se opet guraju tamo di ih neće: Gnječ međ Talijane, a Frka međ
nekadašnje "svoje"...Od svojih se srami, a Istrijani ih neće. istrijani su ti tvrđi od erota.
Kad te jednom smjeste u škatlicu možeš biti samo poslušan, odseliti ili...u foibe.
Sad smo im krivi ercegovci, ustaše ili šta već, jer znaju da istrijanima ne smiju ni beknut.
Samo ih promatraj, kriju krvna zrnca ka zmija noge.

Eroo wrote:

tre wrote:

Eroo wrote:

tre wrote:

Eroo wrote:
...i srpskoga junaštva, valjda i to.

baš čudno da je to ta srbska budaletina zaboravila napisati

Jesi li ti siguran da je srpska? Vidiš ja i ne baš.

je srbin je 100%, otkako se pojavio ne može sakriti mržnju prema Hrvatima, inače je zagrebčanec rodom, propali taksist, pobegulja iz RH ali zamisli ne u voljenu mu majčicu smrdiju nego u ameriku

Istra, brale...ZG je bio samo međustanica. Iz toga podatka i izvlačim i drugi mogući zaključak(Srbin se ne bi ustavio u Zagrebu!).

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:Hrvatska opet ide na razbijanje BiH i prisvajanje dijela teritorija....tuđmanska politika uvijek iznova.

Latini nikad ne miruju

frka wrote:

Gle kretencino lazovska..nemam namjeru sa tobom polemizirati..

govinda wrote:UZP na okupu.

frka wrote:A to cudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžic.

frka wrote:Predrag Matvejevic...

Nesumnjivo Hrvati
Mnogo je primjera koji to potvrduju: Strossmayer, Demeter, P. Stoos, Gavella, Vatroslav Lisinski (rodenjem Ignac Fuchs); obitelj Ljudevita Gaja starinom je iz Burgundije (pisala se Gay), a Stanka Vraza (pravim imenom Jakoba Frassa) iz Štajerske; Bogoslav Šulek, podrijetlom Slovak, bio je svojedobno najistaknutiji hrvatski jezikoslovac, pritom je podržavao ”jugoslavensku ideju”; Ivan Zajc (u Becu se pisao: von Seitz), autor nacionalne opere ”Nikola Šubic Zrinski” Ceh je podrijetlom kao i August Šenoa, najpopularniji romanopisac svoga stoljeca. Nikola Firentinac, kako ga mi zovemo (tj. Niccolo di Giovanni Fiorentino), sljedbenik Donatellov, roden je i kršten u Firenzi, po kojoj je i dobio nadimak – nije ”našijenac” ali je ostavio vidna traga u našem kraju. Matematicar i fizicar Marin Getaldic (Marino Ghetaldi), dubrovacki patricij i Galilejev prijatelj, vuce korijene iz romanskih loza istocne jadranske obale; svoje radove pisao je na latinskom a potpisivao ih kao Ghetaldus. Obitelj Sorkocevica (Sorgo), vjerojatno najvrednijeg skladatelja kojeg su imali i Dubrovnik i Dalmacija, došla je iz Albanije preko Boke – trgovala je žitaricama i po tom dobila prezime (sorgo = sijerak). Jezuit Ardelio Della Bella, roden u Foggi, u obitelji koja je potjecala iz Firenze (u Dubrovniku su ga zvali ”Fiorentin”), i franjevac Joakim (Gioacchino) Stulli, istodobno Dubrovcanin, Talijan i ”Ilir”; ubrajaju se s razlogom u najznacajnije rodonacelnike hrvatske i južnoslovenske leksikografije. Dubrovacki pjesnik Vetranovic, za života poznatiji kao Vetrani, spjevao je ”Odu Italiji”.

”Hrvatski Preporod” u Hrvatskom narodnom kazalištu oslikao je Vlaho Bukovac, kojem je pravo ime Biagio Faggioni. Kukuljevic je preimenovao Andrea Meldolu u Andriju Medulica, kojeg nikad nitko nije tako zvao – a sam je dodao vlastitome prezimenu dodatak Sakcinski, prema talijanskoj lozi svoje majke (De Sacchi). Nije sigurno da je u nas postojalo prezime Klovic koje je pridano minijaturistu Cloviusu: zanemarimo li teško odgonetljiva rodoslovlja, neosporno je da Clovija (Klovica) i Lauranu (Vranu), prema onome što su stvorili i gdje su se formirali, u najboljem slucaju dijelimo s talijanskom umjetnošcu. Pavao Ritter, ciji je otac došao u Senj iz Alzasa, sam je preveo svoje njemacko prezime u Vitezovic. ”Poganski klasik” Vladimir Vidric dijete je slovenskih roditelja (Vidic). Ivan Goran Kovacic je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog madarskoga povjesnicara književnosti. Goranova se majka prezivala Klein) – tako bi naš najveci pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašistickog Otpora, po židovskom zakonu, pripadao majcinoj strani. Glazbu za hrvatsku himnu, posvecenu ”Lijepoj našoj domovini”, skladao je vinkovacki Srbin Josif Runjanin. Juraj Dalmatinac se potpisivao kao Georgius Matthei ili po venecijanski Zorzi Mattei, a njegov sin je tvrdio da mu je pravo ime i prezime Giorgio Orsini. Andrija Aleši (Alleshi) doselio je iz Draca. Ruderu Boškovicu djed bijaše pravoslavac iz trebinjskoga kraja koji se selidbom u Orahov Do obreo medu katolicima i pokrstio, a mati mu bi Talijanka. I Maruliceva je majka bila, prema talijanskim slavistima, Talijanka, prema hrvatskim Hrvatica: imenom se zvala Dobrica i Bona, a prezivala Alberti – potomci te splitske obitelji izjasnili su se kao Talijani i iselili. Oceva, pak, loza pisca ”Judite”, sudeci po prezimenu, imala je možda nekoc i stanovitu romansku sastavnicu (docetak ul u prezimenima poput Bartulovic, Franulovic, Krstulovic itd. nije slavenski, nego romanski, rumunjski) – cime se, naravno, ne mijenja nacionalnost ”oca hrvatske književnosti”. Otac Vjenceslava Novaka došao je iz kraljeva Gradca u Ceškoj. Matošu i Cesarcu majke su stranoga podrijetla. ”Zlato Zadra” izradivale su manje ruke domacih nam majstora (najcešce u ulozi skromnih pomocnika), negoli njihovih ucitelja, stranaca. Po dalmatinskim oltarima, onim najznacajnijim i najljepšim, pretežito su djela naših susjeda. Nikola Tesla, vjerojatno najveci znanstvenik kojeg su imali južni Slaveni, ponosio se svojim srpskim podrijetlom i hrvatskom domovinom.

Kad sebi predocim sliku Zagreba koju sam ponio u tudinu, prisjetim se arhitekata koji su hrvatskoj prijestolnici dali pecat modernosti. Mnogi od njih nose strana imena: prije svega rodonacelnik Bartol Felbinger, roden u Ceškoj, koji je projektirao ne znam koliko zgrada na Gornjem gradu, Harmici, u Mesnickoj i drugdje; Hermann Bolle je, prema Schmidtovim planovima, restaurirao zagrebacku katedralu i dao joj današnji oblik; dugujemo mu, uz ostalo, i arkade s kupolama na Mirogoju. Presudnu ulogu u urbanistickom razvoju središta odigrala je zelena ”Lenuzzijeva potkovica”. Helmer i Feldner izradili su nacrt za Hrvatsko narodno kazalište, Pfaff za zgradu Kolodvora i Umjetnicki paviljon, Konradt za Arheološki muzej. Schmidt za Akademiju, Lubinsky za staru Sveucilišnu knjižnicu, Erlich je projektirao Strossmayerovo i Vrazovo šetalište kojima sam gotovo svakodnevno prolazio. Ne zaboravljam ni radove koje su potpisali Neidhardt, Deutsch, Klein, Hulsner, Honigsberg, Albini, Schon, Baranyai i toliki drugi koji su za sobom ostavili neizbrisiva traga. Nabrajam ih po sjecanju, bez kronologije. Ne znam tko je od njih njemackog ili austrijskog, a tko židovskog podrijetla – što uopce ne smatram najvažnijim. Uz njih su – i to, naravno, ne zaboravljam – figure darovitih graditelja Hrvata, koji djeluju usporedo sa svojim kolegama stranoga podrijetla, cesto ih sustižu i zajedno s njima grade svoj grad.


Hrvatskome narodnom kazalištu dali su neprocjenjive doprinose glumci poput Vike Podgorske, koja se preselila u Zagreb iz Maribora, te brojni prvaci srpskoga podrijetla, trajno ili privremeno angažirani – od Bele Krleže, Ljubiše Jovanovica i Mile Dimitrijevic koja je bodroga duha doživjela stogodišnjicu, do Pere Kvrgica ili Rade Šerbedžije. Ne zaboravimo doprinose naših Bosanaca iz muslimanskih obitelji, poput pokojnoga Fahre Konjhodžica ili Izeta Hajdarhodžica, medu inim. Šarmantni Boby Marotti nam je došao iz Slovenije, kao i Josip Gostic, tenor svjetskoga glasa, Božena Kraljeva je, ako se ne varam, dijete ceške obitelji koja se nastanila u Zagrebu. Operska primadona Marijana Radev bijaše Bugarka iz Dobrudže, a Boris Papandopulo, meni naš najdraži moderni skladatelj, miješanoga je grcko-ruskoga roda. Medu režiserima, stalnim i povremenim, ne smije se izostaviti važno ime Tita Strozzija te napose slovenskoga i jugoslavenskoga reditelja Bojana Stupice koji nije radio dugo u hrvatskom narodnom kazalištu, ali je ostavio u njemu dugotrajan trag zajedno sa svojom suprugom, srpskom glumicom Mirom Stupicom. Poznavao sam pokojnoga Dina Radojevica i mnoge druge ”mješance” ili ”došljake”, sve do Georgija Para i Paola Magellija.

I slikara i kipara je podosta, u dvadesetom stoljecu, kojima imena ne izgledaju samo hrvatska: Kinert, Herman, Kulmer, Pal, Radauš, Vaništa, Džamonja, Tartalja i dr. Vinkovackoga Srbina Savu Šumanovica, blistava ucenika zagrebacke likovne Akademije, ustaše su ubili 1942., a izuzetne skulpture Voje Bakica porušili u ovom posljednjem ratu vandali koji sistemski ruše spomenike antifašizmu.

Zagrebacka škola crtanoga filma dostigla je vjerojatno najviši domet u povijesti hrvatskoga filma uopce. I u njoj je prinos naših južnoslavenskih srodnika izniman: Crnogorac Dušan Vukotic dobio je jedinog ”Oskara” kojeg imamo, Srbin Nedeljko Dragic, jedan je od najcjenjenijih ”cartoonista” u Evropi (na žalost, prilike su ga navele da se skloni u inozemstvo za vrijeme tudmanizma), te Danijel Žeželj kojeg sam izgubio iz vida i Borivoj Dovnikovic koji je postigao zavidan uspjeh u Americi. Veljko Bulajic je rodom iz Crne Gore, Krsto Papic iz Boke Kotorske. Ostavljam strucnjacima da ocjene vrijednost dvaju Neugebauera, Waltera i Norberta kao i Aleksandra Marxa, darovitih srednjoevropskih Židova koji su zadužili hrvatsku kulturu. U stripu, uz genijalnog hrvatskog crtaca Andriju Maurovica, jedan je od utemeljitelja toga (u nas) zakašnjelog žanra Sergej Mironovic Kolucenko, iz rusko-ukrajinske emigracije, te takoder Leontij Bjelskij. Ne zaboravljam naravno ni Igora Kordeja, ni pogotovo moga zemljaka Ismeta (”Icu”) Voljevicu. Žao mi je što je najdarovitiji mladi crtac i fotodizajner Mirko Ilic emigrirao u Ameriku, krajem prošloga stoljeca, kad su mnogi Srbi napuštali Hrvatsku.

Putanje triju ”nobelovaca” s našega tla možda zavreduju da se na trenutak zamislimo: Lavoslav Ružicka je iz ceške obitelji.

Naša politicka povijest takoder ne oskudijeva slicnim primjerima. Poucno je spomenuti imena nekoliko poznatih ”pravaša” na koje se, ponekad na skandalozan nacin, pozivaju današnji nacionalisti, pa i oni koji ne skrivaju svoju profašisticku opredijeljenost: Starceviceva je majka bila pravoslavka, otac Jurja Bianchinija porijeklom je Talijan, nesretni Franck bijaše Židov. Ne znam otkuda dolazi prezime Tudman niti mi je to važno – ali pretpostavljam zašto je njemu bilo važno da naglasi da mu ”žena nije ni Srpkinja ni Židovka”. Poznato je da je majka Josipa Broza bila Slovenka, Tito to nije ni krio ni isticao.

Strossmayer,

Demeter,

P. Stoos,

Gavella,

Vatroslav Lisinski (rodenjem Ignac Fuchs);

obitelj Ljudevita Gaja starinom je iz Burgundije (pisala se Gay), a

Stanka Vraza (pravim imenom Jakoba Frassa) iz Štajerske;

Bogoslav Šulek, podrijetlom Slovak, bio je svojedobno najistaknutiji hrvatski jezikoslovac, pritom je podržavao ”jugoslavensku ideju”;

Ivan Zajc (u Becu se pisao: von Seitz), autor nacionalne opere ”Nikola Šubic Zrinski”; Ceh je podrijetlom kao i

August Šenoa, najpopularniji romanopisac svoga stoljeca.

Nikola Firentinac, kako ga mi zovemo (tj. Niccolo di Giovanni Fiorentino), sljedbenik Donatellov, roden je i kršten u Firenzi, po kojoj je i dobio nadimak – nije ”našijenac” ali je ostavio vidna traga u našem kraju.

Matematicar i fizicar Marin Getaldic (Marino Ghetaldi), dubrovacki patricij i Galilejev prijatelj, vuce korijene iz romanskih loza istocne jadranske obale; svoje radove pisao je na latinskom a potpisivao ih kao Ghetaldus.

Obitelj Sorkocevica (Sorgo), vjerojatno najvrednijeg skladatelja kojeg su imali i Dubrovnik i Dalmacija, došla je iz Albanije preko Boke – trgovala je žitaricama i po tom dobila prezime (sorgo = sijerak).

Jezuit Ardelio Della Bella, roden u Foggi, u obitelji koja je potjecala iz Firenze (u Dubrovniku su ga zvali ”Fiorentin”), i

franjevac Joakim (Gioacchino) Stulli, istodobno Dubrovcanin, Talijan i ”Ilir”; ubrajaju se s razlogom u najznacajnije rodonacelnike hrvatske i južnoslovenske leksikografije.

Dubrovacki pjesnik Vetranovic, za života poznatiji kao Vetrani, spjevao je ”Odu Italiji”.

”Hrvatski Preporod” u Hrvatskom narodnom kazalištu oslikao je Vlaho Bukovac, kojem je pravo ime Biagio Faggioni.

Kukuljevic je preimenovao Andrea Meldolu u Andriju Medulica, kojeg nikad nitko nije tako zvao – a

sam je dodao vlastitome prezimenu dodatak Sakcinski, prema talijanskoj lozi svoje majke (De Sacchi).

Nije sigurno da je u nas postojalo prezime Klovic koje je pridano minijaturistu Cloviusu: zanemarimo li teško odgonetljiva rodoslovlja, neosporno je da Clovija (Klovica) i

Lauranu (Vranu), prema onome što su stvorili i gdje su se formirali, u najboljem slucaju dijelimo s talijanskom umjetnošcu.

Pavao Ritter, ciji je otac došao u Senj iz Alzasa, sam je preveo svoje njemacko prezime u Vitezovic.

”Poganski klasik” Vladimir Vidric dijete je slovenskih roditelja (Vidic).

Ivan Goran Kovacic je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog madarskoga povjesnicara književnosti. Goranova se majka prezivala Klein) – tako bi naš najveci pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašistickog Otpora, po židovskom zakonu, pripadao majcinoj strani.

Glazbu za hrvatsku himnu, posvecenu ”Lijepoj našoj domovini”, skladao je vinkovacki Srbin Josif Runjanin.

Juraj Dalmatinac se potpisivao kao Georgius Matthei ili po venecijanski Zorzi Mattei, a njegov sin je tvrdio da mu je pravo ime i prezime Giorgio Orsini.

Andrija Aleši (Alleshi) doselio je iz Draca.

Ruderu Boškovicu djed bijaše pravoslavac iz trebinjskoga kraja koji se selidbom u Orahov Do obreo medu katolicima i pokrstio, a mati mu bi Talijanka.

I Maruliceva je majka bila, prema talijanskim slavistima, Talijanka, prema hrvatskim Hrvatica: imenom se zvala Dobrica i Bona, a prezivala Alberti – potomci te splitske obitelji izjasnili su se kao Talijani i iselili. Oceva, pak, loza pisca ”Judite”, sudeci po prezimenu, imala je možda nekoc i stanovitu romansku sastavnicu (docetak ul u prezimenima poput Bartulovic, Franulovic, Krstulovic itd. nije slavenski, nego romanski, rumunjski) – cime se, naravno, ne mijenja nacionalnost ”oca hrvatske književnosti”.

Otac Vjenceslava Novaka došao je iz kraljeva Gradca u Ceškoj.

Matošu i

Cesarcu majke su stranoga podrijetla.

”Zlato Zadra” izradivale su manje ruke domacih nam majstora (najcešce u ulozi skromnih pomocnika), negoli njihovih ucitelja, stranaca. Po dalmatinskim oltarima, onim najznacajnijim i najljepšim, pretežito su djela naših susjeda.

epikur37 wrote:

Regoč wrote:Sve 5, samo nije trjebala reći "vi ste", već "mi smo".

U stavri rekal je kako osjeća i kako jeste.