Kolinda : Hrvati su najstariji konstutivni narod u BiH

RayMabus wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:Na koju foru najstariji?

Imamo najduži kontinuitet kao narodnovjerska cjelina.

dzango wrote:Po kome je Hercegovina uopšte dobila ime?

Po hercegu Stipanu Kosači.

Stefanu Vukčiću Kosači. A čega je on bio herceg? Kojeg hercegovstva, to jest vojvodstva?

Jedino ako niste Srbi katolici ?

pa tada su bili katolici, poslije su prešli na pravoslavlje... kurac bi ih tomislav branio od bugara da su bili pravoslavci ko i bugari... pustio bi ih da ih bugari pokolju, al pošto su tada još uvijek bili naši branio ihh je... jebo sebe munjenog....

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:

Regoč wrote:

dzango wrote:
Stefanu Vukčiću Kosači. A čega je on bio herceg? Kojeg hercegovstva, to jest vojvodstva?

Bil je veliki vojvoda rusaga (=države; od mađarskoga orszag) bosanskoga pa se pokondiril te se počel pisati po švabski hercog (od herzog kako ga je nazival Fridrik III.), a što je u puku prešlo u herceg.

Bio je vojvoda, ali kog tog vojvodstva? Kako je glasilo puno ime tog vojvodstva? Ako ne znaš, kaži. Ako znaš, reci. Nemoj da uvijaš kao kurva.

Nikakvo vojvodstvo nije postojalo, to je bila plemićka titula, veliki vojvoda. Tako ni knezovi bribirski nisu imali nikakvu kneževinu, to je plemićka titula koja pokazuje njihov status u feudalnoj hijerarhiji.

Postojalo je vojvodstvo a prvi vojvoda je Stefan Vukčić Kosača. Vojvodstvo ili hercegovstvo je Vojvotstvo Svetoga Save i po njemu je Hercegoviba dobila ime. Znači Hercegovina Svetoga Ssve, kako glasi puno ime.

daj ne lupetaj bez veze i mozga... pročitaj poljske povijesne knjige, a na kraju krajeva i bugarske mada za njih možemo reći da su pristrane, ali poljske nisu... vi koji god kurac bili danas, pa sve unazad do 1219. godine, ali do 1170. ste bili rimokatolici... ali nebitno od onda ste se opredijelili za pravoslavlje i neka ste ionako ste ološari prevrtljivi i podli, sama činjenica koliko ste se slizalii sa turcima nakon poraza od njih govori sve o vama,kao i vaš odnos spram njih nakon što su oslabili....

Jebe lud zbunjenog , sad gledan ovog Kosaću i vojvodstvo svetog Save.

Lik doslovno pleše kako mu paše , malo katolik malo se šteka pravoslavnima i na kraju se preda Turcima i sin mu pređe na islam i hercegovački sanđak.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Vukčić_Kosača

Neki lokalni vladari iz istočne Hercegovine , plesali kako njima odgovara , malo Srbi malo katolici a na kraju dođe Turčin i pređu na islam samo da zadrže posjed.

Jebo te,,svadjaju se schwabo i ercegovac koji je veci hrvat..a evo ja tvrdim oduvijek da hrvati ne postoje i da je to samo ideja ..citirat cu jednog poznatog zagrepcanina ..covjeka ko se bavio "hrvatskom" kulturom ..i koji je dosao do odredjenih spoznaja..HRVATI nisu narod nisu ni...bla bla bla...citiram..

Vladimir Peter Goss (hrvatsko-americki pisac i novinar)
... Hrvatska nije zemlja, nije narod, vec ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati".

"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno vec etnicki. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Madarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovacku... U oslobodene krajeve useljava se cudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To podrucje je prakticki do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.

Kako je iz te mase preživjelih Kajkavaca i Cakavaca, i doseljenih Štokavaca, rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turcin, Turkovic...), Katolickih Vlaha, Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, Ceha, Slovaka, Ukrajinaca, Madara i Madarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i Židova, Autonomaša i Narodnjaka, Partizana i Ustaša ispala nacija koja je uspjela stvoriti državu i više je nego cudo.

Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo – a taj je da Hrvatska nije zemlja, nije narod, vec ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". Cvrsto vjerujem da u tom mitu ima i više negoli zrno istine. Inace se navedeno cudo ne bi dogodilo. A to cudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžic. Hrvati postoje iako sam Bog zna kakva nam krv kola u žilama (cetiri pra-pretka pisca ovih redaka su: erdeljski Szekely, gradišcanski Židov, Ukrajinka rodena u Srebrenici, i licka Hrvatica – moguce madarskog porijekla)."


Poznati hrvatski filolog Ivan Milcetic objavio je 1905.g. svoje zapise o putovanju kroz Dalmaciju 1874.g.: "Ja sam medju obrazovanim Dalmatincima nasao onda i Dalmatinaca i Slavo-Dalmata..., Slavjana, nasinaca (Dubrovcani) i Srba (Bokelji i gdjekoji Dubrovcanin), ali Hrvata nigdje."

Predrag Matvejevic...

Nesumnjivo Hrvati
Mnogo je primjera koji to potvrduju: Strossmayer, Demeter, P. Stoos, Gavella, Vatroslav Lisinski (rodenjem Ignac Fuchs); obitelj Ljudevita Gaja starinom je iz Burgundije (pisala se Gay), a Stanka Vraza (pravim imenom Jakoba Frassa) iz Štajerske; Bogoslav Šulek, podrijetlom Slovak, bio je svojedobno najistaknutiji hrvatski jezikoslovac, pritom je podržavao ”jugoslavensku ideju”; Ivan Zajc (u Becu se pisao: von Seitz), autor nacionalne opere ”Nikola Šubic Zrinski” Ceh je podrijetlom kao i August Šenoa, najpopularniji romanopisac svoga stoljeca. Nikola Firentinac, kako ga mi zovemo (tj. Niccolo di Giovanni Fiorentino), sljedbenik Donatellov, roden je i kršten u Firenzi, po kojoj je i dobio nadimak – nije ”našijenac” ali je ostavio vidna traga u našem kraju. Matematicar i fizicar Marin Getaldic (Marino Ghetaldi), dubrovacki patricij i Galilejev prijatelj, vuce korijene iz romanskih loza istocne jadranske obale; svoje radove pisao je na latinskom a potpisivao ih kao Ghetaldus. Obitelj Sorkocevica (Sorgo), vjerojatno najvrednijeg skladatelja kojeg su imali i Dubrovnik i Dalmacija, došla je iz Albanije preko Boke – trgovala je žitaricama i po tom dobila prezime (sorgo = sijerak). Jezuit Ardelio Della Bella, roden u Foggi, u obitelji koja je potjecala iz Firenze (u Dubrovniku su ga zvali ”Fiorentin”), i franjevac Joakim (Gioacchino) Stulli, istodobno Dubrovcanin, Talijan i ”Ilir”; ubrajaju se s razlogom u najznacajnije rodonacelnike hrvatske i južnoslovenske leksikografije. Dubrovacki pjesnik Vetranovic, za života poznatiji kao Vetrani, spjevao je ”Odu Italiji”.

”Hrvatski Preporod” u Hrvatskom narodnom kazalištu oslikao je Vlaho Bukovac, kojem je pravo ime Biagio Faggioni. Kukuljevic je preimenovao Andrea Meldolu u Andriju Medulica, kojeg nikad nitko nije tako zvao – a sam je dodao vlastitome prezimenu dodatak Sakcinski, prema talijanskoj lozi svoje majke (De Sacchi). Nije sigurno da je u nas postojalo prezime Klovic koje je pridano minijaturistu Cloviusu: zanemarimo li teško odgonetljiva rodoslovlja, neosporno je da Clovija (Klovica) i Lauranu (Vranu), prema onome što su stvorili i gdje su se formirali, u najboljem slucaju dijelimo s talijanskom umjetnošcu. Pavao Ritter, ciji je otac došao u Senj iz Alzasa, sam je preveo svoje njemacko prezime u Vitezovic. ”Poganski klasik” Vladimir Vidric dijete je slovenskih roditelja (Vidic). Ivan Goran Kovacic je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog madarskoga povjesnicara književnosti. Goranova se majka prezivala Klein) – tako bi naš najveci pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašistickog Otpora, po židovskom zakonu, pripadao majcinoj strani. Glazbu za hrvatsku himnu, posvecenu ”Lijepoj našoj domovini”, skladao je vinkovacki Srbin Josif Runjanin. Juraj Dalmatinac se potpisivao kao Georgius Matthei ili po venecijanski Zorzi Mattei, a njegov sin je tvrdio da mu je pravo ime i prezime Giorgio Orsini. Andrija Aleši (Alleshi) doselio je iz Draca. Ruderu Boškovicu djed bijaše pravoslavac iz trebinjskoga kraja koji se selidbom u Orahov Do obreo medu katolicima i pokrstio, a mati mu bi Talijanka. I Maruliceva je majka bila, prema talijanskim slavistima, Talijanka, prema hrvatskim Hrvatica: imenom se zvala Dobrica i Bona, a prezivala Alberti – potomci te splitske obitelji izjasnili su se kao Talijani i iselili. Oceva, pak, loza pisca ”Judite”, sudeci po prezimenu, imala je možda nekoc i stanovitu romansku sastavnicu (docetak ul u prezimenima poput Bartulovic, Franulovic, Krstulovic itd. nije slavenski, nego romanski, rumunjski) – cime se, naravno, ne mijenja nacionalnost ”oca hrvatske književnosti”. Otac Vjenceslava Novaka došao je iz kraljeva Gradca u Ceškoj. Matošu i Cesarcu majke su stranoga podrijetla. ”Zlato Zadra” izradivale su manje ruke domacih nam majstora (najcešce u ulozi skromnih pomocnika), negoli njihovih ucitelja, stranaca. Po dalmatinskim oltarima, onim najznacajnijim i najljepšim, pretežito su djela naših susjeda. Nikola Tesla, vjerojatno najveci znanstvenik kojeg su imali južni Slaveni, ponosio se svojim srpskim podrijetlom i hrvatskom domovinom.

Kad sebi predocim sliku Zagreba koju sam ponio u tudinu, prisjetim se arhitekata koji su hrvatskoj prijestolnici dali pecat modernosti. Mnogi od njih nose strana imena: prije svega rodonacelnik Bartol Felbinger, roden u Ceškoj, koji je projektirao ne znam koliko zgrada na Gornjem gradu, Harmici, u Mesnickoj i drugdje; Hermann Bolle je, prema Schmidtovim planovima, restaurirao zagrebacku katedralu i dao joj današnji oblik; dugujemo mu, uz ostalo, i arkade s kupolama na Mirogoju. Presudnu ulogu u urbanistickom razvoju središta odigrala je zelena ”Lenuzzijeva potkovica”. Helmer i Feldner izradili su nacrt za Hrvatsko narodno kazalište, Pfaff za zgradu Kolodvora i Umjetnicki paviljon, Konradt za Arheološki muzej. Schmidt za Akademiju, Lubinsky za staru Sveucilišnu knjižnicu, Erlich je projektirao Strossmayerovo i Vrazovo šetalište kojima sam gotovo svakodnevno prolazio. Ne zaboravljam ni radove koje su potpisali Neidhardt, Deutsch, Klein, Hulsner, Honigsberg, Albini, Schon, Baranyai i toliki drugi koji su za sobom ostavili neizbrisiva traga. Nabrajam ih po sjecanju, bez kronologije. Ne znam tko je od njih njemackog ili austrijskog, a tko židovskog podrijetla – što uopce ne smatram najvažnijim. Uz njih su – i to, naravno, ne zaboravljam – figure darovitih graditelja Hrvata, koji djeluju usporedo sa svojim kolegama stranoga podrijetla, cesto ih sustižu i zajedno s njima grade svoj grad.


Hrvatskome narodnom kazalištu dali su neprocjenjive doprinose glumci poput Vike Podgorske, koja se preselila u Zagreb iz Maribora, te brojni prvaci srpskoga podrijetla, trajno ili privremeno angažirani – od Bele Krleže, Ljubiše Jovanovica i Mile Dimitrijevic koja je bodroga duha doživjela stogodišnjicu, do Pere Kvrgica ili Rade Šerbedžije. Ne zaboravimo doprinose naših Bosanaca iz muslimanskih obitelji, poput pokojnoga Fahre Konjhodžica ili Izeta Hajdarhodžica, medu inim. Šarmantni Boby Marotti nam je došao iz Slovenije, kao i Josip Gostic, tenor svjetskoga glasa, Božena Kraljeva je, ako se ne varam, dijete ceške obitelji koja se nastanila u Zagrebu. Operska primadona Marijana Radev bijaše Bugarka iz Dobrudže, a Boris Papandopulo, meni naš najdraži moderni skladatelj, miješanoga je grcko-ruskoga roda. Medu režiserima, stalnim i povremenim, ne smije se izostaviti važno ime Tita Strozzija te napose slovenskoga i jugoslavenskoga reditelja Bojana Stupice koji nije radio dugo u hrvatskom narodnom kazalištu, ali je ostavio u njemu dugotrajan trag zajedno sa svojom suprugom, srpskom glumicom Mirom Stupicom. Poznavao sam pokojnoga Dina Radojevica i mnoge druge ”mješance” ili ”došljake”, sve do Georgija Para i Paola Magellija.

I slikara i kipara je podosta, u dvadesetom stoljecu, kojima imena ne izgledaju samo hrvatska: Kinert, Herman, Kulmer, Pal, Radauš, Vaništa, Džamonja, Tartalja i dr. Vinkovackoga Srbina Savu Šumanovica, blistava ucenika zagrebacke likovne Akademije, ustaše su ubili 1942., a izuzetne skulpture Voje Bakica porušili u ovom posljednjem ratu vandali koji sistemski ruše spomenike antifašizmu.

Zagrebacka škola crtanoga filma dostigla je vjerojatno najviši domet u povijesti hrvatskoga filma uopce. I u njoj je prinos naših južnoslavenskih srodnika izniman: Crnogorac Dušan Vukotic dobio je jedinog ”Oskara” kojeg imamo, Srbin Nedeljko Dragic, jedan je od najcjenjenijih ”cartoonista” u Evropi (na žalost, prilike su ga navele da se skloni u inozemstvo za vrijeme tudmanizma), te Danijel Žeželj kojeg sam izgubio iz vida i Borivoj Dovnikovic koji je postigao zavidan uspjeh u Americi. Veljko Bulajic je rodom iz Crne Gore, Krsto Papic iz Boke Kotorske. Ostavljam strucnjacima da ocjene vrijednost dvaju Neugebauera, Waltera i Norberta kao i Aleksandra Marxa, darovitih srednjoevropskih Židova koji su zadužili hrvatsku kulturu. U stripu, uz genijalnog hrvatskog crtaca Andriju Maurovica, jedan je od utemeljitelja toga (u nas) zakašnjelog žanra Sergej Mironovic Kolucenko, iz rusko-ukrajinske emigracije, te takoder Leontij Bjelskij. Ne zaboravljam naravno ni Igora Kordeja, ni pogotovo moga zemljaka Ismeta (”Icu”) Voljevicu. Žao mi je što je najdarovitiji mladi crtac i fotodizajner Mirko Ilic emigrirao u Ameriku, krajem prošloga stoljeca, kad su mnogi Srbi napuštali Hrvatsku.

Putanje triju ”nobelovaca” s našega tla možda zavreduju da se na trenutak zamislimo: Lavoslav Ružicka je iz ceške obitelji.

Naša politicka povijest takoder ne oskudijeva slicnim primjerima. Poucno je spomenuti imena nekoliko poznatih ”pravaša” na koje se, ponekad na skandalozan nacin, pozivaju današnji nacionalisti, pa i oni koji ne skrivaju svoju profašisticku opredijeljenost: Starceviceva je majka bila pravoslavka, otac Jurja Bianchinija porijeklom je Talijan, nesretni Franck bijaše Židov. Ne znam otkuda dolazi prezime Tudman niti mi je to važno – ali pretpostavljam zašto je njemu bilo važno da naglasi da mu ”žena nije ni Srpkinja ni Židovka”. Poznato je da je majka Josipa Broza bila Slovenka, Tito to nije ni krio ni isticao.

Strossmayer,

Demeter,

P. Stoos,

Gavella,

Vatroslav Lisinski (rodenjem Ignac Fuchs);

obitelj Ljudevita Gaja starinom je iz Burgundije (pisala se Gay), a

Stanka Vraza (pravim imenom Jakoba Frassa) iz Štajerske;

Bogoslav Šulek, podrijetlom Slovak, bio je svojedobno najistaknutiji hrvatski jezikoslovac, pritom je podržavao ”jugoslavensku ideju”;

Ivan Zajc (u Becu se pisao: von Seitz), autor nacionalne opere ”Nikola Šubic Zrinski”; Ceh je podrijetlom kao i

August Šenoa, najpopularniji romanopisac svoga stoljeca.

Nikola Firentinac, kako ga mi zovemo (tj. Niccolo di Giovanni Fiorentino), sljedbenik Donatellov, roden je i kršten u Firenzi, po kojoj je i dobio nadimak – nije ”našijenac” ali je ostavio vidna traga u našem kraju.

Matematicar i fizicar Marin Getaldic (Marino Ghetaldi), dubrovacki patricij i Galilejev prijatelj, vuce korijene iz romanskih loza istocne jadranske obale; svoje radove pisao je na latinskom a potpisivao ih kao Ghetaldus.

Obitelj Sorkocevica (Sorgo), vjerojatno najvrednijeg skladatelja kojeg su imali i Dubrovnik i Dalmacija, došla je iz Albanije preko Boke – trgovala je žitaricama i po tom dobila prezime (sorgo = sijerak).

Jezuit Ardelio Della Bella, roden u Foggi, u obitelji koja je potjecala iz Firenze (u Dubrovniku su ga zvali ”Fiorentin”), i

franjevac Joakim (Gioacchino) Stulli, istodobno Dubrovcanin, Talijan i ”Ilir”; ubrajaju se s razlogom u najznacajnije rodonacelnike hrvatske i južnoslovenske leksikografije.

Dubrovacki pjesnik Vetranovic, za života poznatiji kao Vetrani, spjevao je ”Odu Italiji”.

”Hrvatski Preporod” u Hrvatskom narodnom kazalištu oslikao je Vlaho Bukovac, kojem je pravo ime Biagio Faggioni.

Kukuljevic je preimenovao Andrea Meldolu u Andriju Medulica, kojeg nikad nitko nije tako zvao – a

sam je dodao vlastitome prezimenu dodatak Sakcinski, prema talijanskoj lozi svoje majke (De Sacchi).

Nije sigurno da je u nas postojalo prezime Klovic koje je pridano minijaturistu Cloviusu: zanemarimo li teško odgonetljiva rodoslovlja, neosporno je da Clovija (Klovica) i

Lauranu (Vranu), prema onome što su stvorili i gdje su se formirali, u najboljem slucaju dijelimo s talijanskom umjetnošcu.

Pavao Ritter, ciji je otac došao u Senj iz Alzasa, sam je preveo svoje njemacko prezime u Vitezovic.

”Poganski klasik” Vladimir Vidric dijete je slovenskih roditelja (Vidic).

Ivan Goran Kovacic je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog madarskoga povjesnicara književnosti. Goranova se majka prezivala Klein) – tako bi naš najveci pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašistickog Otpora, po židovskom zakonu, pripadao majcinoj strani.

Glazbu za hrvatsku himnu, posvecenu ”Lijepoj našoj domovini”, skladao je vinkovacki Srbin Josif Runjanin.

Juraj Dalmatinac se potpisivao kao Georgius Matthei ili po venecijanski Zorzi Mattei, a njegov sin je tvrdio da mu je pravo ime i prezime Giorgio Orsini.

Andrija Aleši (Alleshi) doselio je iz Draca.

Ruderu Boškovicu djed bijaše pravoslavac iz trebinjskoga kraja koji se selidbom u Orahov Do obreo medu katolicima i pokrstio, a mati mu bi Talijanka.

I Maruliceva je majka bila, prema talijanskim slavistima, Talijanka, prema hrvatskim Hrvatica: imenom se zvala Dobrica i Bona, a prezivala Alberti – potomci te splitske obitelji izjasnili su se kao Talijani i iselili. Oceva, pak, loza pisca ”Judite”, sudeci po prezimenu, imala je možda nekoc i stanovitu romansku sastavnicu (docetak ul u prezimenima poput Bartulovic, Franulovic, Krstulovic itd. nije slavenski, nego romanski, rumunjski) – cime se, naravno, ne mijenja nacionalnost ”oca hrvatske književnosti”.

Otac Vjenceslava Novaka došao je iz kraljeva Gradca u Ceškoj.

Matošu i

Cesarcu majke su stranoga podrijetla.

”Zlato Zadra” izradivale su manje ruke domacih nam majstora (najcešce u ulozi skromnih pomocnika), negoli njihovih ucitelja, stranaca. Po dalmatinskim oltarima, onim najznacajnijim i najljepšim, pretežito su djela naših susjeda.

Najsmjesnije mi je "hrvatski pleter"..Bog ti jebo mater svaka budala koja je imalo pismena otvori bilo koju knjigu o natickoj grckoj vidi to na Koloseumu..Dokaz da su "hrvati" najveci lopovi na Balkanu..ko sipci su...kradu i prisvajaju tudje..Zna te li zasto Krleza nikad nije bio omiljen kod "hrvata"..Postoji razlog..i to jebeni koji govori da on nije Hrvat kao sto nije bio ni Gavela..Hrvate je izmislila germanska rasa da preko njih izadju na toplo more..Schwabe su im nabili komplekse manje vrijednosti i manipulirajuci bolesnicima koriste ih vec par stotina godina za svoje ciljeve..Hrvati su u Madjarskoj,,,Austri...Zlovenij...Slovackoj...Ceskoj..itd..Hrvatiu Hrvatskoj su klonirani srbi ..miksani sa ciganima i ostalim juznim narodima::)))

frka wrote:Jebo te,,svadjaju se schwabo i ercegovac koji je veci hrvat..a evo ja tvrdim oduvijek da hrvati ne postoje i da je to samo ideja ..citirat cu jednog poznatog zagrepcanina  ..covjeka ko se bavio "hrvatskom" kulturom ..i koji je dosao do odredjenih spoznaja..HRVATI nisu narod nisu ni...bla bla bla...citiram..

Vladimir Peter Goss (hrvatsko-americki pisac i novinar)
... Hrvatska nije zemlja, nije narod, vec ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati".

Pa ideja o kojoj je ovdje riječ nije "samo ideja" nego je nešto više i sveobuhvatnije od obične etničke zajednice, čak i od političkog naroda odnosno nacije.
Sa svojim lupetanjem si tako glup i nepismen zapravo dao sjajan kompliment hrvatskoj zemlji i nacionalnoj zajednici.
I da, za tu vrstu "ideje" postoji jedan bolji pa i popularniji izraz, a to je - duh.

Koji duh?
Onaj koji su stvarali ljudi koji nisu bili "hrvati"..nego stranci..Duh se stvara kroz kulturu a tu kulturu su stvorili nehrvati koju su kasnije takozvani hrvati prisvojili kao nesto sto ej hrvatsko..Odjebi budalo glupa sa svojim spinovima..(tipicno za ljude koji su nekog drugog porijekla ali da bi se dokazali veci su hrvatin od "hrvata".Procitaj malo od Matvejevica ono sto je on poslozio kao "istinske hrvate".Mozes ti sebe zavaravati koliko hoces ...cinjenice su cinjenice..No dobro..ako ti mislis onako kako pises onda je to samo potvrda Grasove teorije u koju ne sumnjam:::)))

Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

frka wrote:Koji duh?
Onaj koji su stvarali ljudi koji nisu bili "hrvati"..nego stranci..Duh se stvara kroz kulturu a tu kulturu su stvorili nehrvati koju su kasnije takozvani hrvati prisvojili kao nesto sto ej hrvatsko..Odjebi budalo glupa sa svojim spinovima..(tipicno za ljude koji su nekog drugog porijekla ali da bi se dokazali veci su hrvatin od "hrvata".Procitaj malo od Matvejevica  ono sto je on poslozio kao "istinske hrvate".Mozes ti sebe zavaravati koliko hoces ...cinjenice su cinjenice..No dobro..ako ti mislis onako kako pises onda je to samo potvrda  Grasove teorije u koju ne sumnjam:::)))

Gle, budaletino maloumna, ti sam sebe pokapaš u svojim upisima, a toliko si glup da toga nisi ni svjestan. :)
Kada govoriš o strancima, tada ne razumiješ da je riječ samo o genetskom priljevu u hrvatski etnikum, a kulturološkom novumu koji daje poseban doprinos hrvatskoj kulturi i na taj način je oplemenjuje ili da se metalurški izrazim, stvara neku novu leguru sa boljim svojstvima od samih materijala od kojih je složena. :)
I to ne vrijedi samo za hrvatsku nego praktički za sve moderne nacije, nema niti jedne značajnije i utjecajnije koja se nije služila tim pristupom obogaćivanja svoje kulture pa tako i nacije, a sve je to počelo od Francuske revolucije kada počinje i povijest nastanka nacionalne ideje u modernom smislu te riječi.
Hrvatska je specifičnost u tom smislu da je riječ o tzv. maloj naciji po broju pripadnika, ali iznimno velikoj po svojoj svojoj sposobnosti asimilacije pripadnika drugih etničkih zajednica i njihovih kultura ili kako se to danas voli reći, po svojoj inkluzivnosti na jedan organski prirodan, ali i nenametljiv način. :)
Ali razumijem da to primitivna gluperda i velikosrpska hulja poput tebe ne može razumjeti. 
Što se tiče Matvejevića, on ne iznosi nikakve činjenice jer i nije riječ riječ o znanstveniku, a za iznošenje činjenica je zadužena znanost, nego samo svoje poglede pošto je riječ i književniku sklonom formi eseja. On čak nije niti filozof i zato je njegov utjecaj zapravo jako mali, što jako boli Jugoslavene.
Naime, lik je u svojoj kratkovidnosti bio sklon nekoj vrsti arhaičnog jugoslavenstva u čijem bi stvaranju Hrvati po njemu trebali dati poseban doprinos, ali se i izgubiti u tom melting potu, samo je problem bio u tome da nitko normalan ne može tako nešto napraviti u zajednici u kojoj brojem dominiraju Srbi i u tome je bio glavni zajeb jugoslavenske ideje. :)
Pa vas su na kraju odjebali i Crnogorci kao drugo oko u glavi, a gdje ne bi netko tko vam je manje sklon. :D
I samo lupeška srpska sojta može bilo kome drugome prigovarati na sklonosti lažima i krađama, vi ste u tome prvaci svijeta, tu vam alalim veru bez problema. :)

Kolinda je rekal istinu ali BiH Hrvati od toga nemaju ništa.

Ali treba razbijati bogumilske bajke. 

Dakako to se do sada slabo ko usudio, jer u Kifli se jako plaše da se cvijeće ne naljuti.

frka wrote:Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

Ali i srpskog junaštva u istom izjavi odnosno kontekstu, što si zaboravio spomenuti. :D
Krleža je ovdje ostvario neku ranu vrstu prethodnice predstave poznate pred devedesete kao šovinistička farsa, rugao se i Hrvatima, ali još više i Srbima, što je jedan Dobrica Ćosić znao prepoznati i zato nikako nije mogao smisliti Krležu.
On je sa Hrvatima imao jedan veliki i poseban problem, a to je da nije gajio niti najmanje povjerenja u hrvatsku državotvornost i zato je uvijek zazirao od pretjeranih komplimenata i posebno izljeva ljubavi hrvatskoj naciji i kulturi. Mislio je da su Hrvati samo obični napuhanci koji misle da će svojom kulturom sjebati Srbe, što je ideja koju je u aktivnoj dnevnoj politici valjda prvi promovirao Stjepan Radić, a srpski režim mu je toliko vjerovao da ga je smatrao jako opasnim i na kraju ga dao ubiti što dovoljno govori da su itekako bili svjesni opasnosti za svoju vlast od te ideje, što je  njihove strane bio veleban kompliment Hrvatima i hrvatskoj naciji i kulturi. :)
Krleža je imao još jedan ogroman problem, a to je da je bio ogromna kukavica. :)
On je vidio kako je prošao Stipica Radić i nikako nije htio ponoviti njegovu sudbinu i svakog političara koji bi na taj način komplimentirao hrvatskoj naciji i kulturi je smatrao gubitnikom unaprijed, mučenikom za hrvatsku stvar koji bi se tako izložio progonu od strane jugoslavenskih vlasti i velikospske ideje, a on je bio krajnje neskon svakom mučeništvu pa i askezi iz razloga jer je kao kukavica bio previše sklon uvažavati interese svoje vlastite inače poveće stražnjice. :)
To je uostalom pokazao i ponašanjem tijekom tijekom ww2.
Da se Krleža pokazao i kao loš politički prognostičar pokazuju i događaji iz devedesetih u kojima je dominirao jedan političar iz reda onih koje je Krleža prezirao, a to je Tuđman tako da Krležine političke ideje danas nitko normalan ne uzima za ozbiljno, a na njegovim političkim idejama se i temelji njegov prezir prema hrvatskoj kulturi i naciji, a i taj je bio više formalnog karaktera jer je znao da mu Srbi ne bi oprostili krajnje omalovažavajući odnos prema njima da istovremeno nije žestoko opatrnuo i Hrvate i sve to iz razloga svog oportunizma pa i kukavičluka jer se nije htio izožiti njihovom progonu. :)
Zato je uostalom gajio i poseban odnos prema Titu, jer je znao da će mu ovaj u kriznim situacijama priteći u pomoć, jer je Tito jako cijenio intelektualce, a bome prema njima osjećao i stanovito strahopoštovanje iz jasnih razloga, ipak je po formalnom obrazovanju bio samo obični bravar. :)

Ringo10 wrote:Kolinda je rekal istinu ali BiH Hrvati od toga nemaju ništa.

Ali treba razbijati bogumilske bajke. 

Pa to je sjajno učinio upravo dr Nedim Filipović kojega sam već ranije spomenuo, doduše u drugom kontekstu. I to pozivajući se na najbolje i najpouzdanije moguće izvore, turske popisne deftere iz razdoblja neposredno nakon turske okupacije Bosne, a nešto kasnije i Hercegovine.
Također i iz kasnijih razdoblja.
On je inače bio valjda prvi znanstvenik sa ovih prostora koji ih je uopće dobio na uvid.

Ringo10 wrote:Kolinda je rekal istinu ali BiH Hrvati od toga nemaju ništa.

Ali treba razbijati bogumilske bajke. 

Dakako to se do sada slabo ko usudio, jer u Kifli se jako plaše da se cvijeće ne naljuti.

Kolinda je odjebala carsijanere..kad je prve godine manada dosla u srebrenicu bas ono iskreno carsijaneri su joj tepali balkanska kraljica...ali cim je zucnula o pravima hrvata u bh-a,vehabijama odmah razapinjanje sve u gungule(ovo mos citat i u slucaju borise falatara)...od tad ih koli ne jebe 2%...ok si ako im ides niz vodu ali ako kap skrene odmah si neprijatelj

frka wrote:Najsmjesnije mi je "hrvatski pleter"..Bog ti jebo mater svaka budala koja je imalo pismena otvori bilo koju knjigu o natickoj grckoj  vidi to na Koloseumu..Dokaz da su "hrvati" najveci lopovi na Balkanu..ko sipci su...kradu i prisvajaju tudje..Zna te li zasto Krleza nikad nije bio omiljen kod  "hrvata"..Postoji razlog..i to jebeni  koji govori da on nije Hrvat kao sto nije bio ni Gavela..Hrvate je izmislila germanska rasa da preko njih izadju na toplo more..Schwabe su im nabili komplekse manje vrijednosti i manipulirajuci bolesnicima koriste ih vec par stotina godina za svoje ciljeve..Hrvati su u Madjarskoj,,,Austri...Zlovenij...Slovackoj...Ceskoj..itd..Hrvatiu Hrvatskoj su klonirani srbi ..miksani sa ciganima i ostalim juznim narodima::)))

" Starceviceva je majka bila pravoslavka, otac Jurja Bianchinija porijeklom je Talijan.." , ovako nešto može napisati totalni idiot,
U istoj rečenici i vjera i nacija, samo da bi se naglasila i ispravnost uvodne teze. Da idiot, kao što si i sam, zna da Hrvate ne definira
vjera (kao ni sve druge nacije), nikada barem citirano ne bi napisao u istoj rečenici. Hrvati su moderna nacija i ne plemenski narod,
kojem i ti kao pripadaš.Hrvatsku naciju čine pripadnici barem 5-6 kršćanskih denominacija, a isto toliko i onih drugih, manje naglašenih
u ovim prostorima. Nego, na koje to Srbe misliš, kad ih već spominješ? Na one s 3 (tri) padeža ili one druge?
Otkud slavenima najednom 3 padeža, nepismeni stvore? Otkud Srbima "čokoladni" izgled? Jesi li i ti  njihova raca?
A-ha, naravno, ta i oni su pravoslavci, znači 100% su Srbi. Miksanje sa Romima ne pripisuj Hrvatima, nije to kod nas baš običaj.
Nepismeni stvore, nacionalni osjećaj je jednostavno osjećaj (neopisivo), to se ne propisuje Vukovim "kovčegom" ili šta već, već opredjeljuje zajednička povijest, zajednički neprijatelji, zajednički jezik, zajednička kultura - ustvari za to je potrebno nekih 5 stubova.
Hrvat je i švabo Veber ako se tako osjeća, i Arbanas Kalmeta...To nikome ne možeš propisima ni dati ni oduzeti, jer se radi o osjećaju.
Svi citirani gore su jednostavno Hrvati, ako su se tako osjećali. To im ne može oduzeti nikakav nadri analitičar, brojeći im krvna zrnca.
Uostalom, po krvnim zrncima si i ti Hrvat (Eu7-kladio bih se), ali se tako ne osjećaš. Ne možemo ni Romima (ciganima, po tvoje) osporiti
njihovo srpstvo, ako se većina tako osjeća. Doduše, kod nas smo ih tako nazivali, iako su govorili srpski, dok su skupljali stare krpe i staro gvožće. Za sebe su rekli da su Srbi i ja to poštujem.
I još nešto, asimilacija, bez dvojbe, kao fenomen postoji, samo da to nepismenoj talibanskoj sirotinji i idijotima još nisu rekli.
I još jednom, nacionalni osjećaj spada u istu kategoriju kao i pojam ljubavi. Kad jednom voliš to je to, ne znaš to opisati ali je to.
Ne možeš nikoga na silu voljeti, niti ikoga da te voli. Ne možeš nekoga prestati voljeti (tvoj slučaj) ni kad te dobro izlemaš. To kod tebe
je frustracija zbog neuzvraćene ljubavi.

Sve to lipo, al dzaba, mlijeko je proliveno.

@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

by Speare Shaker Today at 05:39
Ali i srpskog junaštva u istom izjavi odnosno kontekstu, što si zaboravio spomenuti. :D
Krleža je ovdje ostvario neku ranu vrstu prethodnice predstave poznate pred devedesete kao šovinistička farsa, rugao se i Hrvatima, ali još više i Srbima, što je jedan Dobrica Ćosić znao prepoznati i zato nikako nije mogao smisliti Krležu.
On je sa Hrvatima imao jedan veliki i poseban problem, a to je da nije gajio niti najmanje povjerenja u hrvatsku državotvornost i zato je uvijek zazirao od pretjeranih komplimenata i posebno izljeva ljubavi hrvatskoj naciji i kulturi. Mislio je da su Hrvati samo obični napuhanci koji misle da će svojom kulturom sjebati Srbe, što je ideja koju je u aktivnoj dnevnoj politici valjda prvi promovirao Stjepan Radić, a srpski režim mu je toliko vjerovao da ga je smatrao jako opasnim i na kraju ga dao ubiti što dovoljno govori da su itekako bili svjesni opasnosti za svoju vlast od te ideje, što je njihove strane bio veleban kompliment Hrvatima i hrvatskoj naciji i kulturi. :)
Krleža je imao još jedan ogroman problem, a to je da je bio ogromna kukavica. :)
On je vidio kako je prošao Stipica Radić i nikako nije htio ponoviti njegovu sudbinu i svakog političara koji bi na taj način komplimentirao hrvatskoj naciji i kulturi je smatrao gubitnikom unaprijed, mučenikom za hrvatsku stvar koji bi se tako izložio progonu od strane jugoslavenskih vlasti i velikospske ideje, a on je bio krajnje neskon svakom mučeništvu pa i askezi iz razloga jer je kao kukavica bio previše sklon uvažavati interese svoje vlastite inače poveće stražnjice. :)
To je uostalom pokazao i ponašanjem tijekom tijekom ww2.
Da se Krleža pokazao i kao loš politički prognostičar pokazuju i događaji iz devedesetih u kojima je dominirao jedan političar iz reda onih koje je Krleža prezirao, a to je Tuđman tako da Krležine političke ideje danas nitko normalan ne uzima za ozbiljno, a na njegovim političkim idejama se i temelji njegov prezir prema hrvatskoj kulturi i naciji, a i taj je bio više formalnog karaktera jer je znao da mu Srbi ne bi oprostili krajnje omalovažavajući odnos prema njima da istovremeno nije žestoko opatrnuo i Hrvate i sve to iz razloga svog oportunizma pa i kukavičluka jer se nije htio izožiti njihovom progonu. :)
Zato je uostalom gajio i poseban odnos prema Titu, jer je znao da će mu ovaj u kriznim situacijama priteći u pomoć, jer je Tito jako cijenio intelektualce, a bome prema njima osjećao i stanovito strahopoštovanje iz jasnih razloga, ipak je po formalnom obrazovanju bio samo obični bravar. :)
===============================================================================

Gle kretencino lazovska..nemam namjeru sa tobom polemizirati..ako imas nesto suprotivno javi se Grossu a mozes i Matvejevicu::))
Lazes ..insuiniras ..kreiras "stvarnost" samome sebi..sto j najgore lazes samoga sebe...tipicni 'rvat.Za srbe me zaboli kurac..isto tako svojataju svakoga tko je pravoslavne vjere kao i 'rvati ako je netko katolicke vjere..Meni se neda nadjebavati sa idiotima kojima je smisao zivota da budu u pravu lagajuci..Lazes ko cucak u svezi Krleze i Tudjmana..izmisljas ...jer ne znas ili se pravis po kurca o Krlezi..Ostani ti na Mariji Zagorki..i njenim romanima...bog te jebo koji si ti lazov..i spiner...Ponavljam ..ti si hrvat kao sto je moj cucak dalmatiner dalmos...odjebi,,ali za pucanstvo kje cita evo dokaza kakav je odnos Krleza imao prema tom idiotu krivoustom..Jebo ti bog mater...Doktor nauka sa trgovakom skolom....pa to samo ima kod hrvata...general konobar...ajde idioti glupi odjebite ..jos malo ce vam Dr.opce medicine biti neki iz Ljuguskog koji zna operirati sa nozem....i onda se pitam za koji kuravc normalan svijet bjezi iz te vukojebine...pa zato sto su takvi kreteni ..manipulatori i lazovi na povrsini...


Dr. Franjo Tuđman - o Krleži

izvori: "Petrinjska 18 - Zatvorski dnevnik iz 1972."; "Osobni dnevnik 1973.-1978."; "Osobni dnevnik 1979.-1983."; Nedjeljni vjesnik; Osobni dnevnik iz 1997. (neobjavljeno)



Subota, 11. ožujka 1972.

I tako se rastadoh po drugi puta s Aretejom i Pogovorom o njemu i Križaniću.

Ali što mi vrijedi kad mi je Krleža više puta rekao da ništa nisam naučio iz njegovih knjiga! I od njega!

U šali, ali očito imao je pravo.

Ali zar to njegovo pravo ne potvrđuje i ovo moje neizbježivo "pravo". Da nema ove moje kobi onda on ne bi imao "pravo".



Četvrtak, 17. svibnja 1973.

Sinoć od 21-23 sata kod Krleže. Razgovor o svemu i svačemu.

Ne dva, nego mnoštvo svjetova.

Nisu nam drugi krivi, nego mi, Hrvati, sami sebi. Ali ocjene tko su ti posve su nam različite...

“Da ste mene čitali kako treba vi biste još i danas bili na Gornjem gradu i direktor Instituta, i sve drugo što ide s time”...

Odgovorio sam određeno: Ne, kakogod vas čitao to nisam mogao. Da bih se održao usprkos svoj toj politici, to je bilo nemoguće jer ja sâm za to nisam imao nikakve pretpostavke koje takvoj politici trebaju!!

Moja moralno-karakterna i intelektualna svojstva i moje težnje posve su druge...

Onda se niste trebali baviti politikom!

I nisam želio! U revoluciju sam otišao zbog ideala, a kasnije sam bježao iz politike u znanost i jedino tu sam želio raditi.

Dobiva prijeteća pisma: najviše iz Zagreba. Prijete mu se kao izdajici hrvatstva (čak i smrću) zato što u ovim vremenima tiska svoje stvari u Vjesniku i po drugim novinama.

Razgovarat će ponovno o mom slučaju. Rekoh mu što misli sud.

Da, ali to nije pravna nego politička stvar. I time je stvar postavljena na svoje mjesto!! Politika ima na sve pravo, zar ne?!

Rekoh mu da što se mene i Pavletića tiče da je tu, čini se, tako da bi nas teško ponovno zatvarali, ali da ga molim da vidi za Šćukanca i ostale što ih osudiše na tako goleme kazne...

Da, da bila je Zdenka Munk, jasno da se radi o naivnoj gluposti, a ne o nikakvoj špijunaži.



Ponedjeljak, 18. veljače 1974.

Predvečer kod Krleže. Veoma susretljiv, razgovorljiv, ponudio courvoisier i kavu. Dvosatni razgovor o našim temama.

“Ne znate kako je lijepo! Med i mlijeko teče! Ne možete ni zamisliti kako može biti. Imam crne slutnje!”

Nekoliko sam puta navraćao razgovor na Šimu: “Govorio sam, znam, sve znam, zapravo kome još!!”

Došao mu neki lingvist da ne sudjeluje u proslavi Jagićeve obljetnice.

Nije ni mislio, ali kakvog to ima smisla ako se tvrdi da nije ništa učinio za Hrvatsku. Pošto ovdje nije mogao raditi otišao u Odesu, Krakov, u Beč. Osnivač slavistike. Kako to nije ništa? Po vašemu - pitao je lingivist - onda ni JBT nije ništa učinio?! - Nije! Bio je odgovor, nad kojim se Krleža zgraža.

Pita se od čega, kakvih komponenata satkan taj hrvatski inteligent?!

Hrvatska politika i ne može biti drugačija. Za nj je Tito također produkt hrvatske politike.

Vodi pragmatističku politiku, jer inače ne može.

Svi narodi od Baltika do Jadrana u istom su položaju.

A što se zatvora tiče - uvijek ih je bilo. I ljudi umiru u njima.

Znam tu njegovu partituru napamet. Zaokružen “filozofski” pogled - Krležijanski. Odukada vodi - nešto je i sâm, ako ne i dosta o tome pisao; a kuda - tome je također nešto kumovao, a prosudbu valja tek dati.

Političar je samo onaj tko taj posao uspješno obavlja, tj. tko se održava na vlasti bez obzira na sve.



Četvrtak, 26. siječnja 1978.

Među poštom dočekala me iznenađenja:

Novogodišnja čestitka Krleže, poslana 17. siječnja (!) u slijedećem obliku (u kuverti i na čestitci Leksikografskog zavoda):



"P.t. gospođa

Ančica Tuđman

Zagreb

Nazorova __



Sve Tuđmane, Tuđmanke i Tuđmanove sa šarmantnom generalicom na čelu, znači sve sinove i snahe i unučad i zetove, u jednu riječ, sve članove obitelji Franje Tuđmana srdačno pozdravljaju s najboljem željom za 1978.

Krleževi"



Napisao je to vlastitom rukom Miroslav Krleža! Zbog davnašnjih simpatija i ove čestitke okrstismo tu čestitku ljubavnim pismom Ankici.

A riječ je, zapravo, o načinu održavanja veze i odnosa s proskribiranim generalom i povjesničarom, "glavnim ideologom hrvatskog nacionalističkog pokreta", tj. sa svojim bivšim prijateljem, dijelom i sa svojim duhovnim sinom, koji je, međutim, bio dosljedniji u konsekvencijama svoje spoznaje, u rušenju starih i stvaranju novih mostova...

Ako se ne varam, nije nam pismeno čestitao od 1967. - poslije mog istjerivanja iz Instituta i iz SKH. Od tada su nam i odnosi bili formalni, mogao bih reći hladni nakon dugogodišnjeg prijateljstva da bi me onda 1972. spasio desetogodišnje robije...

Što ga je sad pobudilo na to, a nije to učinio, jamačno u novogodišnjoj vrevi, već promišljeno, očito?!

Vjerojatno više razloga ne toliko osobne, koliko povijesno-kulturne naravi!

Iz istih, dotično sličnih razloga valja prihvatiti igru vraćanja prijateljstva.

Zaključismo da je čestitka takva da obvezuje da mu se javimo, i to jasno Ankica, pa je nazvala telefonom.

Njihova domaćica reče da je gospodin u krevetu pa je Ankica razgovarala s Belom. Bio je to dug i srdačan razgovor; zanimala se za sve članove obitelji, a za Krležu reče da se kreće samo s dva štapa (koljena), da je prekasno počeo s terapijom, ali da mu je ipak bolje, da bi trebao ići u Igalo, ali da im se ne ide.



Ponedjeljak, 11. svibnja 1981.

Krleža; u teškom je stanju. Navodno treba biti prebačen u bolnicu. Zna se da govori: Tuđman jest tvrdoglavi Zagorec, ali to što rade s njim je čisti besmisao, jer on se zauzima za povijesne istine, pa ako se njemu sudi, koga onda ne bi treblo suditi...

Potvrđuje se njegov pozitivan odnos prema mojem pismu. Onako kako sam i očekivao.



Četvrtak, 19. kolovoza 1982. (220. dan)

"Forumske" "Zastave" Krleža je dopunio još jednom knjigom. Prvo izdanje izašlo je u 4 knjige, a novo, sarajevsko, u pet knjiga. Ovdje sam uzeo i pročitao 4-tu i 5-tu..

Vjerojatno jedan od "najpolitičkijih" romana u svjetskoj književnosti.

U "Zastavama" cijeli Krleža u nacionalnom smislu; sa svim svojim (mladalačkim) jugo (pijemontsko-srpskim) i lenjinističkim iluzijama ali i sa sveukupnošću svog prokletstva hrvatstva…

U poplavi knjiga o Krleži, nema one koja bi za hrvatsku povijest bila od najveće važnosti: Krleža i hrvatsko nacionalno pitanje. Cijela suvremena naša povijest: od starčevićanaca i frankovaca do radićevaca i hrvatskih marksista; od jugonacionalista do ustaša; od integralista do federalista i separatista.

Što je o svemu tome pisao i intimno mislio!! Kakvim je sve proturječnostima bio razapet?! Kakva je protuslovlja premošćivao a koje mladalačke zablude nikada nije nadišao!?!

Mogao bih i trebao bih napisati takvu knjigu. Zbog i radi povijesti hrvatske.



Utorak, 24. kolovoza 1982. (225. dan)

Slikar Vaništa piše sjećanja o razgovorima s Krležom. Potvrđuje da je rekao o mom suđenju da je to suđenje hrvatskom narodu. (Svijet, 1264, 23.08.82.)



1. ožujka 1992. Nedjeljni vjesnik

"Krleža je bio taj koji je slijedećih deset godina insistirao na našem osobnom prijateljstvu, do kojeg je došlo zbog nekih intelektualnih, a vjerojatno i karakternih afiniteta. A bilo je nerijetko i obiteljskog sastajanja.

Imali smo različite prijatelje, ali u ovom slučaju to se poklopilo, pa su Krleža i Bela bili dobri s mojom suprugom i sa mnom. Razlika između mene i njega bila je 30 godina. Ja sam tada još bio čovjek kojemu je bilo više do praktičnih djelatnosti, a on je bio čovjek koji je znao da se svijet, po njegovu shvaćanju, ne može promijeniti. Mislim da je u tim mojim pristupima, doživljavao na svoj način sebe mladog, ili pak svoju generaciju.

Zbog toga je u tom krležijanskom krugu bila takva situacija da sam ja, po svojoj naravi bio onaj koji mu je protuslovio, dok su drugi manje-više u onome što se nazivalo krležijanskim krugom patrijarha shvaćali tako kao da mu se ne može i ne treba suprotstaviti. Volio me na svoj način i cijenio te moje rasprave.

Koliko je rat protiv Hrvatske bio usmjeren upravo na bitne odrednice hrvatstva, a to znači i na njegov kulturni identitet, toliko se i taj kulturni identitet pokazao nadmoćnim i sastavnim dijelom samoodređenja. Pa i pobjede.

Krleža mi je tada rekao: 'Tuđman, dok se vi niste vratili u Zagreb, nisu se sastala tri Hrvata koja bi razgovarala o hrvatskim problemima'.

Krleža je bio složena ličnost. Bio je u intelektualnom smislu revolucionaran duh, ali u praksi pomalo legitimist. Znao je da, kada se ostvare svi ideali revolucije, da bivaju suprotni od onoga što se mislilo. I nije vjerovao u mogućnost izbavljenja hrvatstva. Ja sam, međutim, davno došao do spoznaje da se u starčevićanskom smislu treba vratiti hrvatstvu. Krleža je na svoj način zapravo do posljednjeg momenta ostao zdvojan…

Bio je najradikalniji Hrvat, ali s druge strane isto je tako mislio da se jednom pametnom politikom iz, kako je govorio, te melase, južnoslavenske melase, može stvoriti jedna velika nacija. Nije shvatio tu civilizacijsku razliku.

Nije shvatio zato što je uz sebe uvijek imao ponekog Srbina koji je bio Europejac. Na kraju, činjenica je da je prihvatio stvaranje Jugoslavenske enciklopedije, bio je to također pokušaj objedinjavanja. Ja sam, međutim, došao do spoznaje da je to uzaludan posao. On je izbačen iz CK-a, ali je ostao osobni prijatelj Tita i direktor Leksikografskog zavoda, a ja nisam mogao ostati ne samo u Institutu nego ni na Sveučilištu. Tog trenutka to se naše prijateljstvo ohladilo.

Kad su me 1972. godine uhitili, nisam mu se obraćao i jednoga se dana sam pojavio kod moje supruge, pitao što sam, tražio optužnicu, zvao odvjetnika i konačno otišao kod Tita, obrazložio mu stvar, a Tito mu je rekao "Tuđmanu ne pakovati".



Petak, 26. prosinca 1997.

Među nekoliko starih knjiga dobio sam i prvo izdanje Krležina "Izleta u Rusiju" (Zagreb, 1926.) od Mladena Tkalića, s posvetom: "Bilo je mnogo pitanja u Hrvata! A Vi ste svoje remek-djelo priveli kraju".

Taj, meni nepoznati, gospodin javio mi se i pismima više puta. Očito jedan od onih ljudi koji razumiju vrijednost ostvarenog djela.

Razumio bi ga i Krleža, ali bi po svom običaju vjerojatno sumnjao u njegovu trajnost, kao što je dvojio u sve.

Za Krležu, ne samo pisana, nego i zbiljska povijest djelo je "jalovo kroz vjekove".

"Historija slijeva ili zdesna, neće biti ipak da je drugo nego ljetopis gluposti, podlosti i genijalnih napora za pobjedu morala i pameti, borbe ne samo za opstanak tijela nego i duha."

To su mu bile početne rečenice o "Magistra vitae".

Što bih tek ja mogao reći o obraćanju ne baš neznatnog dijela hrvatske inteligencije o svemu što smo, i kako ostvarili na svom putu do hrvatske slobode i države?!

Tobože najslobodniji duhovi, što pripadaju svjetskoj masoneriji, ili blaže rečeno liberalizmu, traže – rekao bi Krleža – tuđeg gospodara, kudeći i rušeći sve svoje.

Idiot je gore spominjao i masu "Talijana", koji su to postali 1860 i neke, ujedinjenjem.
Talijani su nešto kao nekadašnji Jugoslaveni. Da nepismeni idiot zna o čemu piše 
znao bi da današnj talijansku naciju tvore čak 3 rase (da sad ne objašnjavam koje).
A hrvatsku kao ne može ni Starčevićeva majka-pravoslavka. Mislim, ono, ejjj...ne znam 
zašto je Bog dao nekima nakaradnu pamet i moć utjecanja na druge. Stvarno Ga ne razumijem u tom segmentu.
Čuli ti nepismene talibanske sirotinje, najveće stvaraoce hrvatske kulture proglašavaju ne-Hrvatima. To može činiti
samo ideološki uvrnuti mozak, koji ne vidi dalje od Marxa i Engelsa.

frka wrote:@frka wrote:
Zato je valjda Krleza i napisao ...Sacuvaj me boze hrvatske kulture...nekada mi je to bilo krivo i smijesno...ali sada vidim da je covjek bio u pravu...

...i srpskoga junaštva, valjda i to.

Eroo wrote:

frka wrote:Najsmjesnije mi je "hrvatski pleter"..Bog ti jebo mater svaka budala koja je imalo pismena otvori bilo koju knjigu o natickoj grckoj  vidi to na Koloseumu..Dokaz da su "hrvati" najveci lopovi na Balkanu..ko sipci su...kradu i prisvajaju tudje..Zna te li zasto Krleza nikad nije bio omiljen kod  "hrvata"..Postoji razlog..i to jebeni  koji govori da on nije Hrvat kao sto nije bio ni Gavela..Hrvate je izmislila germanska rasa da preko njih izadju na toplo more..Schwabe su im nabili komplekse manje vrijednosti i manipulirajuci bolesnicima koriste ih vec par stotina godina za svoje ciljeve..Hrvati su u Madjarskoj,,,Austri...Zlovenij...Slovackoj...Ceskoj..itd..Hrvatiu Hrvatskoj su klonirani srbi ..miksani sa ciganima i ostalim juznim narodima::)))

" Starceviceva je majka bila pravoslavka, otac Jurja Bianchinija porijeklom je Talijan.." , ovako nešto može napisati totalni idiot,
U istoj rečenici i vjera i nacija, samo da bi se naglasila i ispravnost uvodne teze. Da idiot, kao što si i sam, zna da Hrvate ne definira
vjera (kao ni sve druge nacije), nikada barem citirano ne bi napisao u istoj rečenici. Hrvati su moderna nacija i ne plemenski narod,
kojem i ti kao pripadaš.Hrvatsku naciju čine pripadnici barem 5-6 kršćanskih denominacija, a isto toliko i onih drugih, manje naglašenih
u ovim prostorima. Nego, na koje to Srbe misliš, kad ih već spominješ? Na one s 3 (tri) padeža ili one druge?
Otkud slavenima najednom 3 padeža, nepismeni stvore? Otkud Srbima "čokoladni" izgled? Jesi li i ti  njihova raca?
A-ha, naravno, ta i oni su pravoslavci, znači 100% su Srbi. Miksanje sa Romima ne pripisuj Hrvatima, nije to kod nas baš običaj.
Nepismeni stvore, nacionalni osjećaj je jednostavno osjećaj (neopisivo), to se ne propisuje Vukovim "kovčegom" ili šta već, već opredjeljuje zajednička povijest, zajednički neprijatelji, zajednički jezik, zajednička kultura - ustvari za to je potrebno nekih 5 stubova.
Hrvat je i švabo Veber ako se tako osjeća, i Arbanas Kalmeta...To nikome ne možeš propisima ni dati ni oduzeti, jer se radi o osjećaju.
Svi citirani gore su jednostavno Hrvati, ako su se tako osjećali. To im ne može oduzeti nikakav nadri analitičar, brojeći im krvna zrnca.
Uostalom, po krvnim zrncima si i ti Hrvat (Eu7-kladio bih se), ali se tako ne osjećaš. Ne možemo ni Romima (ciganima, po tvoje) osporiti
njihovo srpstvo, ako se većina tako osjeća. Doduše, kod nas smo ih tako nazivali, iako su govorili srpski, dok su skupljali stare krpe i staro gvožće. Za sebe su rekli da su Srbi i ja to poštujem.
I još nešto, asimilacija, bez dvojbe, kao fenomen postoji, samo da to nepismenoj talibanskoj sirotinji i idijotima još nisu rekli.
I još jednom, nacionalni osjećaj spada u istu kategoriju kao i pojam ljubavi. Kad jednom voliš to je to, ne znaš to opisati ali je to.
Ne možeš nikoga na silu voljeti, niti ikoga da te voli. Ne možeš nekoga prestati voljeti (tvoj slučaj) ni kad te dobro izlemaš. To kod tebe
je frustracija zbog neuzvraćene ljubavi.

Gore (iznad) je u pitanju samo frustracija zbog neuzvraćene ljubavi. Samo to je u pitanju.
Gospode, pomiluj...vaistinu ga pomiluj, jer mLogo trpi.

frka wrote:Jebo te,,svadjaju se schwabo i ercegovac koji je veci hrvat..a evo ja tvrdim oduvijek da hrvati ne postoje i da je to samo ideja ..citirat cu jednog poznatog zagrepcanina  ..covjeka ko se bavio "hrvatskom" kulturom ..i koji je dosao do odredjenih spoznaja..HRVATI nisu narod nisu ni...bla bla bla...citiram..

Vladimir Peter Goss (hrvatsko-americki pisac i novinar)
... Hrvatska nije zemlja, nije narod, vec ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati".

Tvrdi mišung nepoznatog korjena. Jebena frustracija.
Još jednom, nepismeni i zlobni tvore: Nacija je stvar osjećaja, a u našem slučaju i dobrim dijelom genetike.
Nitko Hrvate nije prisiljavao da budu Hrvati, ali je itekako bilo onih koji su ih odnarođivali čak i silom.
Neuspješno, majko hvala ti.
Nego, aj ti nama objasni mnogo lakši (tvoj) slučaj. Otkud si ti Srbin (a možda i Bošnjak!) isto kao i Crnogorac ili
oni "čokoladni" u južnoj Srbiji? Po čemu? Po jeziku, kulturi, genetici? Ni jedno ni drugo ni treće nije u pitanju,
već golo nasilje. Objasni nam tko je sve naselio centralnu Srbiju kad ste nakon pada osmanskog carstva
protjerali svo muslimansko stanovništvo? Valjda su se Srbi odnekud doselili, tako mi svetog Pantelije.
U čiju i na čiju su se to imovinu naselili i uselili? Nije krv votka, kako god...