Socijalizam se vraća u modu

Demokratski socijalizam bi značio dolazak socijalističke partije na vlast demokratskim putem, a ako i dođe na vlast, partija ne bi ukinula ni izbore, ni višestranačje. Štoviše, izbori onda ne bi bili samo politička, već i ekonomska kategorija, kaže  Stevo Đurašković s FPZ-a

http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Socijalizam-se-cini-se-vraca-u-modu-Generacija-prekarnih-radnika-dize-svoj-glas?meta_refresh=true

Demokratski socijalizam pojam je koji se sve češće čuje kod dijela lijevih stranaka te u javnom diskurzu, i u Hrvatskoj i na zapadu, gdje se primjećuje svojevrsni revival socijalizma. Naime, zapadna socijaldemokracija zapala je u krizu nakon trećeputaškog eksperimenta kojeg je 90-ih uveo Tony Blair. Bila je tu riječ o pokušaju pomirenja tržišta i socijalne države, a na štetu – socijalne države.

Teren za takav scenarij utabala je dakle sama ljevica koja je pristala na truli kompromis, odnosno s lijeva se pomakla u centar. Neoliberalni kapitalizam ostao je tako bez protuteže u istinskoj socijaldemokraciji koja se sve više stapala s mainstream pogledom koji favorizira tržišnu ekonomiju i zaboravlja osnovne postulate države blagostanja. No, uspjeh Jeremyja Corbina među laburistima u Engleskoj, pojava i povratak Berniea Sandersa u SAD-u, kao i pojava mlade ljevičarske heroine Alexandre Ocasio-Cortez, koja se deklarira kao socijalist, demokratski naravno, analitičare su primorali da priznaju da na zapadu stasa nova generacija socijalista.

Iako dio tih lidera pripada starijoj generaciji koja se nije slagala još sa spomenutim razvodnjavanjem lijevih ideja, koje je vremenski bilo pozicionirano uoči i nakon pada Berlinskog zida, bit je u dobnoj strukturi njihovih glasača. Tako ugledni »The Economist« nedavno na crveno obojanoj naslovnici donosi tekst »The Rise of Millennial Socialism« u kojem se bavi fenomenom mladih, generacije »milenijalaca«, koji sve više glasaju za spomenute lijeve lidere, radikalnije od svojih prethodnika, budući da je upravo ta generacija prilikom odrastanja osjetila nepravde i proturječja kapitalizma.

Nepravde kapitalizma

Milenijalci, ljudi koji danas imaju do 30 godina, uočavaju da ovakav kapitalistički sustav rezultira rastućim nejednakostima, pri čemu pojam slobode ne doživljavaju isključivo tržišno, već je slobodan pojedinac koji ima mogućnost izbora bez obzira kakav mu je »background«. To su ljudi koji da bi se školovali moraju otplaćivati kredite, stalan im posao nije zajamčen, kao više ni njihovim roditeljima, koji da bi preživjeli moraju raditi po nekoliko povremenih, privremenih, nesigurnih poslova. Generacija prekarnih radnika želi dokinuti takvu praksu, pokrenuti promjene u institucijama koje rade u korist bogatih. Zbog svoje mladosti, vjerojatno, vjeruju da su promjene moguće, iako je tobožnja naivnost ono što im se predbacuje iz konzervativnih, ali i liberalnih krugova. U tom smislu unutar lijevih, socijaldemokratskih, laburističkih partija, jačaju njihova lijeva krila, treći put je podbacio, a financijska kriza pokazala je da je kapitalizam u svojoj biti neodrživ. Ljevica je općenito u krizi, ima problem s identitetom, te traži načine kako da se distancira, i od svoje light-varijante, ali i od desnog populizma s kojom je miješaju ukoliko je radikalnija.

Koja je razlika između socijaldemokracije kakvu smo navikli gledati i koja je ogrezla u »trećem putu« i demokratskog socijalizma, odnosno socijalizma, za koji i sam »The Economist« kaže da se vraća u modu, te što uopće znači taj pojam, pitamo doc. dr. Stevu Đuraškovića s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Đurašković kaže da je pojam demokratski socijalizam, kako se danas koristi u politici, pojam koji se sadržajno može ispuniti svim i svačim, kao što se, dodaje, i brojnim drugim pojmovima barata svakako, te se sadržajno pune i prazne po potrebi.

Povijesna geneza

– No, ako ćemo ići u neku povijesnu genezu, onda treba reći da su socijalističke stranke nastale u 19. stoljeću imale svoj program koji je izvorno bio: oboriti kapitalizam. Iako su stranke kao svoju ideologiju uzele djela Karla Marxa i Friedricha Englesa, unutar socijalističkog pokreta su se krajem 19. stoljeća počele javljati razlike u gledanju kako kapitalizam zamijeniti socijalizmom, te da li ta transformacija mora uključivati ukidanje privatnog vlasništva kao vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Ovdje bih samo dodao da Marx razlikuje privatno od osobnog vlasništva, poput odjeće, stana, automoblia, koji se ne koristi u svrhe poslovanja. Al' da ne duljim, razilaženja su bila sve veća, a kulminirala su nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, kada su se tadašnje jedinstvene socijalističke stranke počele dijeliti u tri grupe stranaka: desnu koji su se nazvali socijaldemokrati, centristi koji su ostali socijalisti, te lijeve radikale komuniste. Socijaldemokrati i socijalisti su dijelili zajedničko vjerovanje kako nije potrebna revolucija da bi potlačena klasa radnika došla na vlast, već će se vlast jednostavno osvojiti putem izbora budući radništvo s razvojem industrije postaje najbrojnija klasa u društvu, a radnička stranka jedina zastupa njegove interese. Nakon osvajanja vlasti će se dogoditi legalna transformacija sustava pri čemu socijaldemokrati zagovaraju kako kapitalizam ne treba ukidati, već treba uvesti redistributivnu državu.

To je projekt koji se u povijesti ostvario u zapadnoj Europi 1945-75 i poznat je kao država blagostanja. Za državu blagostanja je karakteristično ne samo progresivno oporezivanje, već širenje javnog sektora, te vlast države nad njim, kao i nad bankama, kontrolira tržište kapitala kroz vlasničke udjele koje država ima u krupnim poduzećima, kako bi se danas reklo »od strateškog interesa«, pritom ne dopuštajući financijskom kapitalu bilo kakve špekulativne aktivnosti. Slikovito rečeno, u Njemačkoj 1965. godine ste se mogli obogatiti kao vlasnik tvornice ili dućana, ali ne trgujući dionicama ili valutama na burzi. Ako je to netko radio, to su radile banke, a one su bile pod državom. Socijalisti pak žele postupno ukidanje kapitalizma, pri čemu bi država blagostanja bila prva etapa. To ukidanje bi išlo postupno, da ne dovede do velikih potresa i lomova. Uz standardne mehanizme države blagostanja, država se ovdje bavi i pitanjem privatnog vlasništva i kako ga ukinuti, s ciljem da se bogati izvlaste, a na njihovo mjesto onda ulaze radnici i država, kaže Đurašković.

kapitalizam se temelji na štednji a ne na konzumerizmu i materijalizmu

konzumerizam vodi u propast

krivo je da tvornice proizvode robu koja će se konzumirati

treba poticati proizvodnju, a smanjiti potrošnju

ako konzumiramo robu i usluge koje proizvedemo to je onda propast

Nema ništa od toga , bar ne u Europi.

RayMabus wrote:Nema ništa od toga , bar ne u Europi.

koja stranka je protiv redistribucije kroz socijalne programe, protiv progresivnog poreza na dohodak...?

Demokratski socijalizam je sokratova ideologija :)

Svaka će zemlja naći svoj put u socijalizam. To je neizbježno.

Jebo vas idiotluk da vas jebo! Di su god uveli socijalizam, država je kolabirala.

die antwoord wrote:

RayMabus wrote:Nema ništa od toga , bar ne u Europi.

koja stranka je protiv redistribucije kroz socijalne programe, protiv progresivnog poreza na dohodak...?

Više manje nikoja samo stranke koje u sebi imaju riječ demokracija i socijalizam u bilo kojoj varijanti nemaju prođu u Evropi.

Jučer izbori u Estoniji , socijalist s 15% pali na 10%

https://en.m.wikipedia.org/wiki/2019_Estonian_parliamentary_election

Konzervirativci s 8% porasli na 18%

die antwoord wrote:
treba poticati proizvodnju, a smanjiti potrošnju

Tko će kupovati ono što proizvedemo, ako smanjimo potrošnju? To su shvatili i jugoslavenski komunisti pedesetih pa su označeni kao revizionisti.

Išaran grob Ante Pavelića u Španjolskoj



https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2068528

Ljevičari na sve načine pokušavaju izazvat neki skandal pred postojeće izbore u Španjolskoj 28,4.2019.

Ljevica puši na svin frontovima , svaki novi izbori oni gube

Regoč wrote:

die antwoord wrote:
treba poticati proizvodnju, a smanjiti potrošnju

Tko će kupovati ono što proizvedemo, ako smanjimo potrošnju?

konzumerizam je zlo, vodi u propast, odrecanje, post, glad i siromaštvo je pravi put  

treba štedjeti, rezati potrošnju, stazati remen da bi sutra bilo bolje

ako danas ne izgradimo potrebnu infrastrukturu i ako danas ne razvijemo moderne tehnologije, one će se sutra pojaviti magično, dat će bog

zato treba štedjeti, da bi sutra bilo

die antwoord wrote:

Regoč wrote:

die antwoord wrote:
treba poticati proizvodnju, a smanjiti potrošnju

Tko će kupovati ono što proizvedemo, ako smanjimo potrošnju?

konzumerizam je zlo, vodi u propast, odrecanje, post, glad i siromaštvo je pravi put  

treba štedjeti, rezati potrošnju, stazati remen da bi sutra bilo bolje

ako danas ne izgradimo potrebnu infrastrukturu i ako danas ne razvijemo moderne tehnologije, one će se sutra pojaviti magično, dat će bog

zato treba štedjeti, da bi sutra bilo

A, zajebavaš se, ok.

Regoč wrote:
A, zajebavaš se, ok.

ne zajebavam se, to je mišljenje većine, a većina određuje smjer


ono bacanje djece s balkona od neki dan je simboličan prikaz ponašanja cijelog društva, niskointeligentni mentalno retardirani idioti bacaju sebe i buduće generacije na beton

nema novca, treba štedjeti jer sutra neće više biti brojeva koji se mogu napisati na papir, brojevi su ograničen resurs, nema beskonačno brojeva

nafte ima beskonačno, teorija zavjere je da će nafte nestati jednog dana

Kakva socijaldemokracija i demokratski socijalizam ? Samo komunisti, partizani, proleteri , oružana borba. Nema demokracije. S druge strane fašisti , nacionalisti, kapitalisti, antiimigranti i antiislamisti. Nema sredine , samo dva oštro suprostavljena tabora pa tko pobjedi u građanskom ratu njegova vlast.

Vox , ekstremno desničarska španjolska stranka.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Vox_(Spanish_political_party)

Stvorit će se oštri sukob između ekstremne desnice i ekstremne ljevice i rješavat će se oružjem , građanski rat.

Kome uopće trebaju izbori i demokracija ? Pobiješ protivničku frakciju i imaš vlast. Komunisti vs fašisti i rokanje.Zajebi sve te stranke i strančice umjerenog centra , demokracije i socijal demokracije i sličnih kombinacija.

Demokracija je višak i ničemu nesluži. Relikt prošlog vremena.

rješenje je u štednji i redistribuciji

treba štedjeti jer konzumerizam je zlo, a redistribucijom se postigne jednakost


nove generacije su to prepoznale, u tom smjeru će ići i programi vodećih političkih stranaka, štednja, rezovi i socijalna osjetljivost, redistribucija

dobro je, opljackat ce vas postepeno
al prvo ce uvest blagostanje tako da uzivate u procesu

jebote koji retard radi na faksu
pa de ovo ima