Poruka za nepoznatog/u :)

zar sve misli i riječi moraju imati korist?

ja vidim smisao u ovoj temi..

Sezame, otvori se!

znate kaj?? baš me briga! ako vi možete po svom, mogu i ja po svom, bez da gubim živce i vrijeme na krive ljude... kako vi meni, tako ja i vama - turn the page! the end!  

život je lijep i prekratak za gubljenje vremena i živaca na pogrešne ljude, idemo dalje!

~ Healers study darkness.

imam hrabrosti pa sam mu jutros napisala kuš balavac jedan ti si kriv za sve i budi sretan što te nisam izbacila iz stana, ne miješaj se u moju obitelj, a ako ti se ne sviđa moj ton idi mami tamo te čeka tvoja soba..

mislim.. vi ste mi svi nepoznati pa ovo dijelim s vama ..

toliko mržnje nije dobro za tebe... mržnja ne škodi onima koje mrziš nego tebi, izjeda te, grize, gasi svjetlo, razboritost, izaziva pakost prema najbližima i prema cijelom svijetu a najviše ubija tebe.. molim te, saberi se dok nije kasno...

Dao bi ti da mi popušiš ali samo ako to ne bi rekla svojoj sestri, što je iluzorno za očekivati, znam...

nisi valjda mislio na svaju 

Misliš na ovo? 

T. wrote:Misliš na ovo? 

da i to je svastika, ali i ova na koju si mislio... od žene sestra

e ženo, ako misliš da si bolja od ostalih po kojima sereš i tračariš, nisi! prvo pogledaj sebe, a onda seri po drugima!

gdje si?

dobro jutro. :)

odlučila sam biti sretna, no matter what! i ne zanima me što itko misli o tome i ne zanima me negativa i ljudi koji seru po svemu i svima, u lice jedno, iza leđa drugo... pa sve i da ostanem ''sama na svijetu'' jer od takvih bježim... - kad se okrene nova stranica u životu, doći će i novi ljudi, pozitivniji, drugačiji i još bolji! ne trebaju mi negativni ljudi u životu - učinite mi uslugu i bye bye! :)

Meni je sreca (ako je definiramo kao trajno zadovoljstvo neovisno o pozitivnim ili negativnim vanjskim okolnostima ) vise rezultat pomirenosti samih sa sobom
Prihvacanje svih svojih dijelova licnosti (i poz. i negativnih) pa sreca rijetko ima veze s drugim ljudima. Ali da bismo dosli do toga moramo duboko uroniti u vlastita sranja. U protivnom, vlastite nerijesene konflikte projiciramo na druge.

možda se krivo izrazih, znam na što misliš, no htjela sam reći da u ovom trenutku negdje u mojoj blizini postoji nekoliko ljudi koji upravo to - nisu zadovoljni sami sobom pa projiciraju sranja na druge.. kako je meni ova godina bila izrazito kaotična i stresna, shvaćala sam to jako osobno i na neki se način vrijeđala i osjećala loše zbog njihovih sranja - uz sve ono što mi se neovisno o tome događalo... i tu kažem ''stop''!

Tocno. Znam kako se osjecas. Ponekad doslovno ne mogu disati od kolicine, npr., tuge koja me pritisce sa svih strana. Cini mi se da nosim svaciju tugu na svojim ramenima. I onih sto su zivjeli i onih sto zive. I onih sto ce zivjeti. Ipak, bez obzira na to projiciramo li mi neke traume na druge ili oni na nas, uvijek je odgovornost na nama. Za nas. Pozitivno je to sto si odlucila postaviti granice. :) Empatija je krasna, ali onog trenutka kad ti pocinje unistavati psihu i fizicko zdravlje, ne samo da nismo sposobni za pomaganje drugima, vec i mi, na neki nacin, postajemo problem.

e upravo to, a mislim da je moj najveći problem što sam preempatična i previše sam odgovornost drugih preuzimala na sebe i to je preeeiscrpljujuće, vrijeme je da se ipak okrenem sebi, a drugi kako će prihvatiti tu granicu.. nije moj problem, zato velim.. makar i pod cijenu toga da ostanem sama!!


čini mi se da sam i predugo šutjela i izbjegavala konflikte kad je i trebalo postaviti granice pa je to dovelo do toga da si je previše ljudi davalo slobodu da mi sere i pita ''zašto'', govori kaj bih trebala...

a zašto?! zato kaj su moj otac i dečko valjda jedine dvije osobe na ovome svijetu koje smatraju da ''volim terat pravdu'', ''svađat se'', a kad zatražim konkretan primjer kad sam se ja to posvadila, nemaju ga... smatraju da trebam pokazati da sam iznad razine tih koji seru, a ne se prepucavati - nikako njima ne može čovjek dokazati da postavljanje granice nije svađanje jer eto oni nisu skloni konfliktima pa bi svi trebali tako

a onda se desi to da meni npr jedna tatina frendica sere zbog toga kaj odlazim vikendom kod dečka, umjesto da se on i ja uselimo zajedno i da me on uzdržava.. druga pak da sam razmažena jer nosim puno stvari (išli smo na jedan festival autom, da nismo nosila bih minimalno,a uostalom koga briga ne?!), treća pak vrti svoj film oko kupovine psa i udomljavanja psa pa već vidim na kaj će to ličiti kad dođe vrijeme za malu četveronožnu beštiju... već su 2-3 dečkova frenda srala zbog toga kaj ''ranije idemo doma'', iako smo se dečko i ja tak dogovorili, jedan je pokazal srednji prst (ovo zvuči kao dječji vrtić, ali neki s njegove strane i jesu na tom nivou, zato i ne provodi vrijeme s njima kao prije), iako imaju frenda koji je prije klinca redovito sa svojom curom do ponoći išal doma i nitko im nije govoril niš.. ja ipak volim malo duže, pogotovo kad smo u klubu, meni je to neka vrsta punjenja baterija na kraju tjedna, uvijek bila, povukla sam se na jedno vrijeme.. i sad se opet vraćam na staro...
drugi frend kaj se činil normalan, poavetinjal je kad je prekinul s tom mojom frendicom i ja sam mu valjda postala državni neprijatelj broj 1, ne može me vidjeti i najradije bi da me nema...

imam osjećaj da je sve to skupa uzelo maha jer sam posljednje 3 godine bila okupirana i bakom i psom i bezuspješnim traženjem posla uz sve to, a prije toga rješavanjem jedne stresne situacije iz prošlosti koja mi je utjecala na vezu i sad vidim da sam u biti cijelo vrijeme šutjela na neke stvari, na koje je trebalo odmah reagirati, ali sam bila previše fokusirana na nešto drugo i nisam primjećivala, a ako bih i primjetila, čula bih ''pokaži da si iznad toga'' ... i onda bih se povukla i tako je to dovelo više do mojih frustracija zbog nereagiranja tada, nego što realno sada to doživljavam na nekoj svakodnevnoj/tjednoj/mjesečnoj bazi

u biti me živcira činjenica da ljudi imaju svoje mišljenje o nekome koje je totalno pogrešno, a ne pada mi na pamet dokazivati suprotno, no nije mi to jasno jer ja nisam takva - ako mi netko i ne sjedne na 1., ako vidim s vremenom da je ok, promijenit ću mišljenje, a ne srat da serem jer mi se može

čovjek ima svoje dobre i loše faze u životu, mene su neki od tih ljudi upoznali nažalost u lošoj fazi u kojoj sam bila zadnjih godina i sad sve to sjeda na svoje mjesto i sad vidim koliko me ljudi pogrešno procijenilo, mogu shvatiti zašto, no dokazivati suprotno neću jer svatko ima pravo na loš dan, ali nema svatko pravi srati nekome zbog toga što mu je taj dan ili neki period bio loš

i sad kad napokon mogu bistrije i realnije gledati na stvari i ljude oko sebe, vidim koliko je zapravo njih full negativno, a nisam to primjećivala jer sam bila u lošoj fazi i koliko sam zapravo zahvalna na mnogim takvim ljudima koji su otpali i koliko će ih još otpasti jer meni u ovoj fazi sada kad sam se počela oporavljati od svih tih šokova i stresova zbilja treba samo pozitivno i velim spremna sam ostati bez svih takvih, okrenuti novu stranicu života, pod svaku cijenu jer mislim da zaslužujem napkon malo mira i sreće i pozitive u životu!

Ma jooj. :D Osim tate i brata, stvarno mi se ne cini da ima razloga muciti se s tudjim misljenjima oko tvojeg zivota. Uostalom, ne "laju" zbog tebe. Njihove su racunice u pitanju. Ali to si ionako uvidjela. Glavu gore, srednjak pripremljen i zdravo drugovi. :)

oca i dečka :D ma.. ni njih dvojicu često ne doživljavam ozbiljno jer su tak, blesavi svaki na svoj način, ne nimalo zlonamjerno, ali ono tipično 'muški' - treba im ženska ruka da ih usmjerava... fakat nisam taj tip cure, ali što sam starija, to sve više primjećujem jer su jednostavno nepromišljeno blesavi i nikada nisam upoznala osobe koje više izbjegavaju konflikte od njih dvojice...

a ja priznajem da volim terati pravdu i postavljati se, ali sam zadnjih godina to izgubila putem, uslijed svega kaj se događalo... od one lajavice kaj nije dala na sebe da joj itko skače po glavi i govori kaj treba, počela sam šutiti i previše... eto, vrijeme je za zlatnu sredinu hvala!

:D Da, oprosti! Mislila sam "otac i decko'.


Zanimljiva mi je ta tvoja situacija jer kod mene se dogodilo suprotno. Izbjegavala sam konflikte, uvijek nastojala smiriti situaciju, nastojala razumjeti sve suprotstavljene strane. No nisam shvacala da sam sebe izbacila iz jednadzbe. :) E sad je potpuno drugacije. Probudila sam unutrasnju Klingonku i naucila je postovati. :)