Abenologija

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

To!

aben wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:
da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

A ne mogu jer je mišljenje, razmišljanje, promišljanje kompliciranije od stvarnosti u kojoj živimo. Postoji li neki block za silne misli kojima si kompliciramo život? :)

moraš razviti sposobnost izolacije i protekcije od gluposti i besmisla

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja.  A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

Naravno da virtuala utječe na RL i on utječe na nju. Svi mi svojim pisanjem stvaramo i doprinosimo pozitivno ili negativno.

Volim virtualu, kroz nju sam naučila jako puno, zabavna mi je. 

Ali, čim osjetim da mi ne služi učenju ili zabavi stavljam ograničenje, kao i na sve što mi smeta i nije zdravo.

Meni je zanimljiva i predivna naša sposobnost "šaltanja" kojom igramo igru ironije života. Svedemo na šalu sve...i odmah je sve ljepše i lakše :)
I ja sam naučila i još uvijek učim uz kvalitetne ljude koje sam tu srela. Al tjeraju na promišljanje i ponekad poput razmaženog djeteta imam tantrume ako nije onako kako bih ja željela da bude :)
Nosi li većina to dijete u sebi?

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

da

Mogu li zamoliti za obrazloženje?

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Pa zaboravljamo li biti zahvalni drugima?

pa vjerojatno, ali kakove to veze imo sa zaslugami?

Noor wrote:moraš razviti sposobnost izolacije i protekcije od gluposti i besmisla

Je li svaka glupost - glupost?
Što je besmisao, a što je smisao?

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:
Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

A ne mogu jer je mišljenje, razmišljanje, promišljanje kompliciranije od stvarnosti u kojoj živimo. Postoji li neki block za silne misli kojima si kompliciramo život? :)

alkohol

mativka wrote:

Noor wrote:moraš razviti sposobnost izolacije i protekcije od gluposti i besmisla

Je li svaka glupost - glupost?
Što je besmisao, a što je smisao?

ravnaj se po količini otpora koji u datoj situaciji osjetiš..tako bar ja

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

da

Mogu li zamoliti za obrazloženje?

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Pa zaboravljamo li biti zahvalni drugima?

pa vjerojatno, ali kakove to veze imo sa zaslugami?

Oćeš reći da je normalno ne dobiti zahvalnost za zasluge?

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:
kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

A ne mogu jer je mišljenje, razmišljanje, promišljanje kompliciranije od stvarnosti u kojoj živimo. Postoji li neki block za silne misli kojima si kompliciramo život? :)

alkohol

sve si mi draži

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:
kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

A ne mogu jer je mišljenje, razmišljanje, promišljanje kompliciranije od stvarnosti u kojoj živimo. Postoji li neki block za silne misli kojima si kompliciramo život? :)

alkohol

Ima li svaki alkohol jednako djelovanje?

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:moraš razviti sposobnost izolacije i protekcije od gluposti i besmisla

Je li svaka glupost - glupost?
Što je besmisao, a što je smisao?

ravnaj se po količini otpora koji u datoj situaciji osjetiš..tako bar ja

Voljela bih imati tvoju lakoću djelovanja :)

Noor wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

A ne mogu jer je mišljenje, razmišljanje, promišljanje kompliciranije od stvarnosti u kojoj živimo. Postoji li neki block za silne misli kojima si kompliciramo život? :)

alkohol

sve si mi draži

On ne može, a ne biti drag :)
Za sve se jednako daje i u tome je njegova ljepota...

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

Bila je naporna, ali nikako loša.

U slijedećoj godini bih željela: hraniti se zdravije, više se kretati, presložiti prioritete, kao i korigirati iskrivljenu percepciju vrijednosti posla i ljudi koji mi ne bi smjeli biti bitni.

Aben je rekao misao koja me proganja, a to je: postati prijatelj samom sebi.
Što ta misao u sebi sadržava, što oduzima, što pridonosi, ...i čemu stremi.

Vjerojatno je mislio odnositi se prema sebi s ljubavlju i strpljenjem koje pokazujemo prijateljima.

Prema prijateljima smo tolerantni, razumijemo ih, pazimo da ih ne uvrijedimo, dajemo im svoje vrijeme, pažnju, spremni smo pomoći bilo kada i bilo što.
Imamo li iste osjećaje prema sebi? Jesmo li sebi na prvom mjestu? Možemo li biti tolerantni prema sebi kad pogriješimo? Ili smo spremniji na najgoru osudu, goru od svih koje nam prišti okolina.  A sve zato da ne bi ispali sebični. 

Mate, ne mislim da je sebičnost pozitivna osobina, ali je ponekad neophodna. U silnom strahu da ne budemo sebični, zbog očekivanja koje ima naša okolina, ili još gore, zbog onih koja imamo sami prema sebi, idemo preko svojih granica i na kaju sami od sebe napravimo žrtvu, bez da je to itko od nas tražio ili očekivao. 

Pa sve i da je netko to tražio, normalno bi bilo da ne dozvolimo nikom da nas učini žrtvom. Mislim da sam to upravo ove godine osvijestila, vlastita očekivanja i napisala tamo na spoznajama: nema toliko teških okova koje će ti drugi nametnuti kao što su teški oni koje sam sebi staviš.

Mislila sam o tome s Metkom popričati, jer imam jedan okov koji dijelim s njom (majka koja sve može i treba učiniti za svoje potomke, čak i ako sama sebe zanemari), ali sam to prilično nespretno izvela. A i tajming je bio fuć.
Ja sam dovoljno blesava da sam prešla granicu i na poslovnom planu. Bespotrebno. Ali nema veze, nećemo cviliti za prolivenim mlijekom. :)

Zašto idemo preko svojih granica, zašto se ne volimo dovoljno da sami sebe zaštitimo od drugih ... od nas samih?
Ne znam.

Možda je to potreba da budemo prihvaćeni, strah da ćemo biti manje voljeni, cijenjeni, ovisnost o tuđem mišljenju, dokazivanje vlastitih vrijednosti (sebi i drugima)...
Možda je sve to skupa. A možda je nešto sasvim drugo.

Nisam našla prave odgovore, ali to ne znači da ne mogu mijenjati svoje ponašanje prema samoj sebi. Odgovori će možda doći sami na tom putu.

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:
Mogu li zamoliti za obrazloženje?

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Pa zaboravljamo li biti zahvalni drugima?

pa vjerojatno, ali kakove to veze imo sa zaslugami?

Oćeš reći da je normalno ne dobiti zahvalnost za zasluge?

naravski

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja.  A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

Naravno da virtuala utječe na RL i on utječe na nju. Svi mi svojim pisanjem stvaramo i doprinosimo pozitivno ili negativno.

Volim virtualu, kroz nju sam naučila jako puno, zabavna mi je. 

Ali, čim osjetim da mi ne služi učenju ili zabavi stavljam ograničenje, kao i na sve što mi smeta i nije zdravo.

Meni je zanimljiva i predivna naša sposobnost "šaltanja" kojom igramo igru ironije života. Svedemo na šalu sve...i odmah je sve ljepše i lakše :)
I ja sam naučila i još uvijek učim uz kvalitetne ljude koje sam tu srela. Al tjeraju na promišljanje i ponekad poput razmaženog djeteta imam tantrume ako nije onako kako bih ja željela da bude :)
Nosi li većina to dijete u sebi?

Nadam se, jer na to dijete u sebi i drugima uvijek računam.

Često ga i nađem. Dovoljno često. :)

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

Naravno da virtuala utječe na RL i on utječe na nju. Svi mi svojim pisanjem stvaramo i doprinosimo pozitivno ili negativno.

Volim virtualu, kroz nju sam naučila jako puno, zabavna mi je. 

Ali, čim osjetim da mi ne služi učenju ili zabavi stavljam ograničenje, kao i na sve što mi smeta i nije zdravo.

Meni je zanimljiva i predivna naša sposobnost "šaltanja" kojom igramo igru ironije života. Svedemo na šalu sve...i odmah je sve ljepše i lakše :)
I ja sam naučila i još uvijek učim uz kvalitetne ljude koje sam tu srela. Al tjeraju na promišljanje i ponekad poput razmaženog djeteta imam tantrume ako nije onako kako bih ja željela da bude :)
Nosi li većina to dijete u sebi?

Nadam se, jer na to dijete u sebi i drugima uvijek računam.

Često ga i nađem. Dovoljno često. :)

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

Bila je naporna, ali nikako loša.

U slijedećoj godini bih željela: hraniti se zdravije, više se kretati, presložiti prioritete, kao i korigirati iskrivljenu percepciju vrijednosti posla i ljudi koji mi ne bi smjeli biti bitni.

Aben je rekao misao koja me proganja, a to je: postati prijatelj samom sebi.
Što ta misao u sebi sadržava, što oduzima, što pridonosi, ...i čemu stremi.

Vjerojatno je mislio odnositi se prema sebi s ljubavlju i strpljenjem koje pokazujemo prijateljima.

Prema prijateljima smo tolerantni, razumijemo ih, pazimo da ih ne uvrijedimo, dajemo im svoje vrijeme, pažnju, spremni smo pomoći bilo kada i bilo što.
Imamo li iste osjećaje prema sebi? Jesmo li sebi na prvom mjestu? Možemo li biti tolerantni prema sebi kad pogriješimo? Ili smo spremniji na najgoru osudu, goru od svih koje nam prišti okolina.  A sve zato da ne bi ispali sebični. 

Mate, ne mislim da je sebičnost pozitivna osobina, ali je ponekad neophodna. U silnom strahu da ne budemo sebični, zbog očekivanja koje ima naša okolina, ili još gore, zbog onih koja imamo sami prema sebi, idemo preko svojih granica i na kaju sami od sebe napravimo žrtvu, bez da je to itko od nas tražio ili očekivao. 

Pa sve i da je netko to tražio, normalno bi bilo da ne dozvolimo nikom da nas učini žrtvom. Mislim da sam to upravo ove godine osvijestila, vlastita očekivanja i napisala tamo na spoznajama: nema toliko teških okova koje će ti drugi nametnuti kao što su teški oni koje sam sebi staviš.

Mislila sam o tome s Metkom popričati, jer imam jedan okov koji dijelim s njom (majka koja sve može i treba učiniti za svoje potomke, čak i ako sama sebe zanemari), ali sam to prilično nespretno izvela. A i tajming je bio fuć.
Ja sam dovoljno blesava da sam prešla granicu i na poslovnom planu. Bespotrebno. Ali nema veze, nećemo cviliti za prolivenim mlijekom. :)

Zašto idemo preko svojih granica, zašto se ne volimo dovoljno da sami sebe zaštitimo od drugih ... od nas samih?
Ne znam.

Možda je to potreba da budemo prihvaćeni, strah da ćemo biti manje voljeni, cijenjeni, ovisnost o tuđem mišljenju, dokazivanje vlastitih vrijednosti (sebi i drugima)...
Možda je sve to skupa. A možda je nešto sasvim drugo.

Nisam našla prave odgovore, ali to ne znači da ne mogu mijenjati svoje ponašanje prema samoj sebi. Odgovori će možda doći sami na tom putu.

A možda jer bi svojom promjenom izazvali niz lančanih, neizvjesnih reakcija i posljedica...

Noor wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

Naravno da virtuala utječe na RL i on utječe na nju. Svi mi svojim pisanjem stvaramo i doprinosimo pozitivno ili negativno.

Volim virtualu, kroz nju sam naučila jako puno, zabavna mi je. 

Ali, čim osjetim da mi ne služi učenju ili zabavi stavljam ograničenje, kao i na sve što mi smeta i nije zdravo.

Meni je zanimljiva i predivna naša sposobnost "šaltanja" kojom igramo igru ironije života. Svedemo na šalu sve...i odmah je sve ljepše i lakše :)
I ja sam naučila i još uvijek učim uz kvalitetne ljude koje sam tu srela. Al tjeraju na promišljanje i ponekad poput razmaženog djeteta imam tantrume ako nije onako kako bih ja željela da bude :)
Nosi li većina to dijete u sebi?

Nadam se, jer na to dijete u sebi i drugima uvijek računam.

Često ga i nađem. Dovoljno često. :)

I meni je drago vidjeti osobe širokog spektra :)

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Pa zaboravljamo li biti zahvalni drugima?

pa vjerojatno, ali kakove to veze imo sa zaslugami?

Oćeš reći da je normalno ne dobiti zahvalnost za zasluge?

naravski

Da...

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

Bila je naporna, ali nikako loša.

U slijedećoj godini bih željela: hraniti se zdravije, više se kretati, presložiti prioritete, kao i korigirati iskrivljenu percepciju vrijednosti posla i ljudi koji mi ne bi smjeli biti bitni.

Aben je rekao misao koja me proganja, a to je: postati prijatelj samom sebi.
Što ta misao u sebi sadržava, što oduzima, što pridonosi, ...i čemu stremi.

Vjerojatno je mislio odnositi se prema sebi s ljubavlju i strpljenjem koje pokazujemo prijateljima.

Prema prijateljima smo tolerantni, razumijemo ih, pazimo da ih ne uvrijedimo, dajemo im svoje vrijeme, pažnju, spremni smo pomoći bilo kada i bilo što.
Imamo li iste osjećaje prema sebi? Jesmo li sebi na prvom mjestu? Možemo li biti tolerantni prema sebi kad pogriješimo? Ili smo spremniji na najgoru osudu, goru od svih koje nam prišti okolina.  A sve zato da ne bi ispali sebični. 

Mate, ne mislim da je sebičnost pozitivna osobina, ali je ponekad neophodna. U silnom strahu da ne budemo sebični, zbog očekivanja koje ima naša okolina, ili još gore, zbog onih koja imamo sami prema sebi, idemo preko svojih granica i na kaju sami od sebe napravimo žrtvu, bez da je to itko od nas tražio ili očekivao. 

Pa sve i da je netko to tražio, normalno bi bilo da ne dozvolimo nikom da nas učini žrtvom. Mislim da sam to upravo ove godine osvijestila, vlastita očekivanja i napisala tamo na spoznajama: nema toliko teških okova koje će ti drugi nametnuti kao što su teški oni koje sam sebi staviš.

Mislila sam o tome s Metkom popričati, jer imam jedan okov koji dijelim s njom (majka koja sve može i treba učiniti za svoje potomke, čak i ako sama sebe zanemari), ali sam to prilično nespretno izvela. A i tajming je bio fuć.
Ja sam dovoljno blesava da sam prešla granicu i na poslovnom planu. Bespotrebno. Ali nema veze, nećemo cviliti za prolivenim mlijekom. :)

Zašto idemo preko svojih granica, zašto se ne volimo dovoljno da sami sebe zaštitimo od drugih ... od nas samih?
Ne znam.

Možda je to potreba da budemo prihvaćeni, strah da ćemo biti manje voljeni, cijenjeni, ovisnost o tuđem mišljenju, dokazivanje vlastitih vrijednosti (sebi i drugima)...
Možda je sve to skupa. A možda je nešto sasvim drugo.

Nisam našla prave odgovore, ali to ne znači da ne mogu mijenjati svoje ponašanje prema samoj sebi. Odgovori će možda doći sami na tom putu.

A možda jer bi svojom promjenom izazvali niz lančanih, neizvjesnih reakcija i posljedica...

I?
Dozvoljavamo da nas paralizira strah.

Promjene su normalan životni proces i mi ih izazivamo čak i kad ne reagiramo. Ne ovisi baš sve o nama, mi smo tek dio svemira. 

Zašto se toliko bojimo promjena da ćemo radje ostati u blatu nego se naći bez carevog ruha onog trenutka kad iskoračimo iz svoje zone komfora?

Mislim da se zapravo ne bojimo promjena, nego preuzimanja odgovornosti za posljedice ukoliko ne bude onako kako smo priželjkivali.