Abenologija

Kliknuh na zadnji post teme i otvori me na stranici gdje smo ugostili i Fibicu. 

Zamor? Zasićenje? Predbladganska preosjetljivost?

Ništa. Kad se odmore vratit će se. :)

Do tada obje pozdravljam i želim im lijepe blagdane i jedna napomena za obje... nešto što sigurno znate, a zaboravite, kao što i sama zaboravim i trebam podsjetnike u obliku napornih poznanika, prijatelja, rodbine.

 
Pa evo sad ću ja biti ta naporna: jako malo stvari, ljudi i događaja je bitnih, a još je manje onih koji zaslužuju da se zbog njih loše osjećamo.

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

meni je bila jako stresna, ali na koncu ispala prijelomna i odlična

Ne znam zašto al' što se tebe tiče imam osjećaj da se znaš izboriti za sebe i svoje zacrtane ciljeve.
Bravo :)

znam, al tek dok mi voda dođe do grla...ne znam zašto, ali uvijek predugo čekam :/
hvala :)

Rabarbara wrote:Kliknuh na zadnji post teme i otvori me na stranici gdje smo ugostili i Fibicu. 

Zamor? Zasićenje? Predbladganska preosjetljivost?

Ništa. Kad se odmore vratit će se. :)

Do tada obje pozdravljam i želim im lijepe blagdane i jedna napomena za obje... nešto što sigurno znate, a zaboravite, kao što i sama zaboravim i trebam podsjetnike u obliku napornih poznanika, prijatelja, rodbine.

 
Pa evo sad ću ja biti ta naporna: jako malo stvari, ljudi i događaja je bitnih, a još je manje onih koji zaslužuju da se zbog njih loše osjećamo.

I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja. A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja.  A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

Bila je naporna, ali nikako loša.

U slijedećoj godini bih željela: hraniti se zdravije, više se kretati, presložiti prioritete, kao i korigirati iskrivljenu percepciju vrijednosti posla i ljudi koji mi ne bi smjeli biti bitni.

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

da

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja.  A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

mativka wrote:

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

Rabarbara wrote:

mativka wrote:Uskoro će nova godina.
Kakva vam je bila ova?
Što bi voljeli promijeniti u sljedećoj?

Bila je naporna, ali nikako loša.

U slijedećoj godini bih željela: hraniti se zdravije, više se kretati, presložiti prioritete, kao i korigirati iskrivljenu percepciju vrijednosti posla i ljudi koji mi ne bi smjeli biti bitni.

Aben je rekao misao koja me proganja, a to je: postati prijatelj samom sebi.
Što ta misao u sebi sadržava, što oduzima, što pridonosi, ...i čemu stremi.

aben wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

da

Mogu li zamoliti za obrazloženje?

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

nemo to veze sa svitlon. tj, imo, ali to je ko ča kvaliteta 15. igroča utječe na championship.

veće problijeme donosi
narativ da se u ovo doba svi vesele sa svojin obiteljima. un ki gljedo televiziju, slušo radijo, gre u crikvu ili čito novine, velika je vjerojatnost da stječe dojam da je to tako. a budući da je un posvađen sa svojon obitelji oko zemlje jer komunisti nisu sređivali knjige, da nemo šoldov za kupiti in darove jer podržava socijalizam i budući da je celi svoj život nauči živiti uspoređujući se se ljudima oko sebe, un je nesritan.
nakon praznikov i goleme količine šoldov ali još i važnije, energije ku je potroši na lažnu sriću, da bi izgljedo da se zabavljo- nemoguće je da su ljudi u tolikon broju sritni u intervalu od božića do nove godine- slijedi otrežnjenje i konzekventni psihološki mamurluk.

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

da

Mogu li zamoliti za obrazloženje?

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

e a provoj promišljati, a ne razmišljati...ili još i bolje, provoj upražnjavati mišljenje

mativka wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
I ja sam neki dan sebi postavila pitanje zbog čega su u ove dane ljudi osjetljiviji nego inače.
Znala sam se i ja brisati ali nije to bilo zbog drugih ili njihovih radnji već zbog svojih unutarnjih previranja u kojima sam pokušala izbrisati ovaj virtualni svijet i pokušala živjeti samo jednu dimenziju u kojoj nema previše promišljanja.  A onda se upitam, zašto to radim, od čega bježim, jesam li dovoljno snažna da prihvatim ovo vrijeme i način življenja u njemu, mogu li razlučivati i od svega uzeti najbolje jer ipak smo mi ti koji upravljaju većim dijelom sebe.

Početkom godine si obećamo da nešto nećemo ili hoćemo više raditi, damo si zadatke koje trebamo ispuniti, zaželimo želje koje ćemo ostvariti...

I onda se krug zavrti, dođe kraj godine, predbožićno vrijeme, kad obično svodimo bilancu zacrtanog/ostvarenog. Rezultati znaju biti poprilično neugodni.

Ako uz sve to izostane i onaj štaubcukar ugođaj koje izazivaju lampica, druženja i obilja hrane, taj zapravo najljepši dio godine postane jedan od najgorih kad, umjesto da oplemenimo život sebi i drugima, pokvarimo i taj komercijalni svjetlucavi ugođaj.

A onda to sve prođe, krene nova godina, damo si obećanja koja u većini primjera nećemo ispuniti, ali se nekako nada digne iz pepela i krenemo novi krug 365 dana, dan za danom. :)

On & on :)
To vrijedi za realan život i naše želje vezane uz određena postignuća.
Što je s virtualom?
Utječe li ona na realan život ili realan život na nju?

Naravno da virtuala utječe na RL i on utječe na nju. Svi mi svojim pisanjem stvaramo i doprinosimo pozitivno ili negativno.

Volim virtualu, kroz nju sam naučila jako puno, zabavna mi je. 

Ali, čim osjetim da mi ne služi učenju ili zabavi stavljam ograničenje, kao i na sve što mi smeta i nije zdravo.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

Speare Shaker wrote:

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

Ne znam baš da je depresija povezana isključivo s dnevnim svjetlom iako ono ima veliki utjecaj na raspoloženje.
Osobno obožavam kišu, oblake i sve povezano s njom. Zanimljivo, proljeće mi je najdraže godišnje doba ali s njim kreću i razne fizičke boljke. (poput nesanice i bolnih koljena).
Što se tiče ovih dana mislim da je više naglasak na našoj opterećenošću da bližnjima ugodimo, a sve tako brzo prođe.
Postavila sam pitanje maloprije, dobijemo li ono što i zaslužujemo...

da

Mogu li zamoliti za obrazloženje?

mislin, naravski da dobijemo ča zaslužujemo, ne razumin, kako bi neko dobi a da to ne zaslužuje?

Pa zaboravljamo li biti zahvalni drugima?

mativka wrote:

Noor wrote:

mativka wrote:

Noor wrote:

Speare Shaker wrote:

Mislim da je ovo najdepresivniji dio godine, a jedan od uzroka je sigurno i najmanja prosječna godišnja dnevna količina svjetla. Zimski solsticij.
Zapravo, ova praksa pretjerane potrošnje i naglašene umjetno inducirane radosti vjerojatno većini pomaže da izađe na kraj sa tim i ne tako malim psihološkim odnosno zdravstvenim izazovima.
Govorim općenito, naravno, a ne o konkretnim osobama sa foruma.

da! godinama sam, približavanjem ovih blagdana, padala u depresiju...upravo zbog prevelikih očekivanja, isforsirane razdraganosti, ultimativnog patološkog trošenja, tko će jače, bolje, više...al kad sam postala svjesna korijena depresije, prerezala sam to zamahom samuraja  

imam sve što volim i što mi treba, ničeg previše, a gužve, trgovine i Jingle bells izbjegavam koliko mogu
kolačima, nakuhavanjem i ostalim predblagdanskim poslovima se ne opterećujem ni koliko pod nokat stane, napravim kad stignem i koliko nam treba....i svi zadovoljni
and...i am feeling good

Kako se osvijestiti ili barem postati mrvicu sebičan?

kažeš sam sebi....oni su ludi, bolesni od konzumerizma, primitivni i objesni....ja ću sebi i svojoj obitelji vratiti Božić, onaj pravi Božić, a ova ludnica i boleština neka bude njima!!!
resetiraš se, kreneš si pripremati kako stigneš, bez ikakvog presinga..uz pjesmu i čašu vina i vdjet ćeš, bit ćeš jako sretna :)

:)
Jednostavnost življenja. To je zbilja umijeće. Meni je sve lijepo ali ja opet nešto izmislim i o tome razmišljam :)

To!