gubimo li Hrvatsku

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

marcellus wrote:

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

ovo je dijelom točno, u onom dijelu koji se tiče gubitničkog mentaliteta, potrebe za jamranjem i umijeću da se pobjeda pretvori u poraz, ionako sam o svemu tome već pisao.

mali problem je što ti kao i tuđman misliš da je moguće spojiti neku partizaniju iz drugog svjetskog i DR; to se pokazalo kao velika tuđmanova greška

naime oni su bili partizani u ovom zadnjem ratu

marcellus wrote:na blajburg se išlo i u antifašizmu, a u hrvatskoj dominira ljevica, i izrazito ljevičarski način razmišljanja

ništa nije privatizirano nakon rata, niti jedan ključni zakon nije izmijenjen osim onog o ovrhama a i to je izveden traljavo...

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

marcellus wrote:inače postoji dio hrvatske desnice koji je ustašofilan ali on je na razini folklorne skupine

društvenu (ne)svijest u hrvatskoj kreiraju ante tomići i borisi dežulovići

Ringo10 wrote:

vuksadinare wrote:Gluposti...zivimo na problematicnom prostoru..prostotu gdje su se uvijek sukobljavali razliciti interesi...mi smo narod vecinom tradicionalisti i gledamo neke stvari istina dosta tragicno...ali popravljamo to u hodu ne moze se sve odjedared...svakim danom svjesniji postajemo tko su nam prijatelji ili saveznici a tko ne..dobro ponekad cinimo nekad greske u koracima ali ponekad dobre...malo kod nas dominira i osvetnickog duha ali on je potenciran uglavnom kako kaze ringo nekim nepravdama poput onog haskog i slicno...ali treba biti i realan zivimo na burnom prostoru gdje ne mozes sa sigurnoscu reci sto sutra sonosi

Ja ti rekoh sta je problem, svidjalo se to vama ili ne.

aben wrote:

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

ali duh je slomljen baš u jugosloveniji. revolucija ga je slomila. socijalizmom se lako zaraziti, a teško ga je izličiti.

ljudi ki se boju srbov i nove jugoslovenije, ili oni ki su pobjedu nad srbima pretvorili u poraz, oni su normalni de svakoga društva i proglašavati ih kamenon oko vrota je promašeno. propustili smo provesti ljudcku i institucionalnu lustraciju i to je razlog zoč se mativki danas čini da smo sluge.

vuksadinare wrote:

Ringo10 wrote:

vuksadinare wrote:Gluposti...zivimo na problematicnom prostoru..prostotu gdje su se uvijek sukobljavali razliciti interesi...mi smo narod vecinom tradicionalisti i gledamo neke stvari istina dosta tragicno...ali popravljamo to u hodu ne moze se sve odjedared...svakim danom svjesniji postajemo tko su nam prijatelji ili saveznici a tko ne..dobro ponekad cinimo nekad greske u koracima ali ponekad dobre...malo kod nas dominira i osvetnickog duha ali on je potenciran uglavnom kako kaze ringo nekim nepravdama poput onog haskog i slicno...ali treba biti i realan zivimo na burnom prostoru gdje ne mozes sa sigurnoscu reci sto sutra sonosi

Ja ti rekoh sta je problem, svidjalo se to vama ili ne.

I ja tebi...da je medjun.zajednica odradila posao kako treba ne bi bilo potrebe za radikalnim pozicijama..ali nije..i onda je licemjerno traziti od nas kako da se ponasamo...dapace napravili su problem vise sto su na vlast doveliki u srbiji radikale sto je izazvalo domino efekt u 'regionu' i ogorcenje...a ogorcen covjek nekad se nerazumno ponasa

Ringo10 wrote:

aben wrote:

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

ali duh je slomljen baš u jugosloveniji. revolucija ga je slomila. socijalizmom se lako zaraziti, a teško ga je izličiti.

ljudi ki se boju srbov i nove jugoslovenije, ili oni ki su pobjedu nad srbima pretvorili u poraz, oni su normalni de svakoga društva i proglašavati ih kamenon oko vrota je promašeno. propustili smo provesti ljudcku i institucionalnu lustraciju i to je razlog zoč se mativki danas čini da smo sluge.

MA daj piši normalnim hrvatskim jezikom šta se više tu glupiraš.

Da je taj duh slomljen u SFRJ danas ne bi ni bilo Hrvatske.

Uvijek ista hrvatska sranja kako su eto Hrvati u SFRJ nešto posebno najebali.

Hrvatska je bila jedna od 6 republika sa istim pravima i istom zastupljenosti i kako je bilo svima tako je bilo i njoj.

Juga je bila država koja je imala svoja pravila i svoj unutrašnji obrambeni mehanizam i kad bi joj zaprijetila opasnost taj bi se mehanizam aktivirao. Hrvatsko proljeće ili Maspok kako su ga tada zvali je u početku išao dobro i sam Tito ga je podržao ali stvari su krenule u neželjenom smjeru što je moglo imati teške i unutrašnje i međunarodne reperkusije i još nije bilo vrijeme sazrelo za tako nešto.
Matica Hrvatska se uspostavila kao paralelna Partija i SKH je počeo gubiti konce a to tadašnja vrhuška nije mogla dopustiti a i izvana su počele neželjene reakcije. 
Ukratko, pijetao je malo prerano kukurikao.

Ali 90% onoga što su proljećari tražili uvršteno je u novi USTAV. SVe osim republičkih vojski ali je uvedena TO.

I zato mi nemojte više kenjati o tome tako vam Boga.

Hrvatski nacionalizam se jeste tretirao sa većim podozrenjem ali treba imati na umu da je hrvatska emigracija bila najzajebanija i jedina je posezala za oružanim i terorističkim akcijama.

Ali sve to nije imalo nikakvog utjecaja na život 99% populacije i u SR Hrvatskoj i u SFRJ. Hrvati u SFRJ su manje više generalno živjeli kao i svi ostali narodi u SFRJ.

U SFRJ se živjelo normalno. To što se ona raspala onako kako se raspala ne znači da sad treba izmišljati budalaštine o njoj i oko nje.

Jugovinu treba konačno staviti u povijesni kontekst i tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. I prestati sa sranjima i mitologijom oko te tvorevine.

vuksadinare wrote:Drugo...da sad ne spominjem pockaljivanje nogu hrvatskoj od strane medjun.zajednice jos od pojave migucnosti visestranacja i pojavljinja prvih stranaka....odnos medjun.zajednice prema hrvatskoj vidio se na djelu prvi put u vukovaru kad je pao...pa kasnije kad je hrvatska oslobadjala teritorije pa haag....na zalost sve posljedice 45-godisnje i vise jugodiplomacije ostavili su znacajan trag...narocito u devedesetima...uzrocno posljedicno

aben wrote:

Ringo10 wrote:

aben wrote:

Ringo10 wrote:

mativka wrote:Hrvati su oduvijek bile sluge, pa što treba da se u mentalitetu promijeni?!

Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

ali duh je slomljen baš u jugosloveniji. revolucija ga je slomila. socijalizmom se lako zaraziti, a teško ga je izličiti.

ljudi ki se boju srbov i nove jugoslovenije, ili oni ki su pobjedu nad srbima pretvorili u poraz, oni su normalni de svakoga društva i proglašavati ih kamenon oko vrota je promašeno. propustili smo provesti ljudcku i institucionalnu lustraciju i to je razlog zoč se mativki danas čini da smo sluge.

MA daj piši normalnim hrvatskim jezikom šta se više tu glupiraš.

Da je taj duh slomljen u SFRJ danas ne bi ni bilo Hrvatske.

Uvijek ista hrvatska sranja kako su eto Hrvati u SFRJ nešto posebno najebali.

Hrvatska je bila jedna od 6 republika sa istim pravima i istom zastupljenosti i kako je bilo svima tako je bilo i njoj.

Juga je bila država koja je imala svoja pravila i svoj unutrašnji obrambeni mehanizam i kad bi joj zaprijetila opasnost taj bi se mehanizam aktivirao. Hrvatsko proljeće ili Maspok kako su ga tada zvali je u početku išao dobro i sam Tito ga je podržao ali stvari su krenule u neželjenom smjeru što je moglo imati teške i unutrašnje i međunarodne reperkusije i još nije bilo vrijeme sazrelo za tako nešto.
Matica Hrvatska se uspostavila kao paralelna Partija i SKH je počeo gubiti konce a to tadašnja vrhuška nije mogla dopustiti a i izvana su počele neželjene reakcije. 
Ukratko, pijetao je malo prerano kukurikao.

Ali 90% onoga što su proljećari tražili uvršteno je u novi USTAV. SVe osim republičkih vojski ali je uvedena TO.

I zato mi nemojte više kenjati o tome tako vam Boga.

Hrvatski nacionalizam se jeste tretirao sa većim podozrenjem ali treba imati na umu da je hrvatska emigracija bila najzajebanija i jedina je posezala za oružanim i terorističkim akcijama.

Ali sve to nije imalo nikakvog utjecaja na život 99% populacije i u SR Hrvatskoj i u SFRJ. Hrvati u SFRJ su manje više generalno živjeli kao i svi ostali narodi u SFRJ.

U SFRJ se živjelo normalno. To što se ona raspala onako kako se raspala ne znači da sad treba izmišljati budalaštine o njoj i oko nje.

Jugovinu treba konačno staviti u povijesni kontekst i tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. I prestati sa sranjima i mitologijom oko te tvorevine.

čini mi se da me nisi razumi,

govorin da je uzrok mentalitetu ki si opiso u velikin postu jugoslovenska socijalistička revolucija.
u mojin molin mestu (300 ljudi) prije revolucije ljudi su bili itekako poduzetni, bilo je brodara, privatni mlin, pet šest vrst obrtnikov, a svi su zarodili dolare u meriki. da ni bilo revolucije koja je sve to odnila u papar, koja je ubila volju za trudom, mi danas ne bi govorili o ovakovon mentalitetu.

Nice wrote:Moram se slozit sa abenom. I sama to vec vise od desetljeca govorim.
Unistena svijest.
I s kim si, takav si.
Pisi propalo.

Ringo10 wrote:

Nice wrote:Moram se slozit sa abenom. I sama to vec vise od desetljeca govorim.
Unistena svijest.
I s kim si, takav si.
Pisi propalo.

MA to su gluposti. To su samo šuplja opravdanja za neuspjeh.

Ringo10 wrote:

aben wrote:

Ringo10 wrote:

aben wrote:

Ringo10 wrote:
Bili su to i mnogi drugi narodi pa se ovako ne ponašaju.

Kod Hrvata dominira gubitnički i podanički mentalitet  i gubitnički i podanički duh. 

Taj gubitnički mentalitet je psihološki potpuno kastrirao Hrvate kao narod. I ne zna se ko je tragičniji u tome smislu, hrvatska desnica ili hrvatska ljevica. 

Hrvati i od pobjeda naprave poraze. Desnica zajedno sa crkvenim klerom je nakon 70 godina transferirala Hrvate među gubitnike 2. sv rata a ljevica je pobjedu iz devedesetih pretvorila u poraz.

Hrvati nisu uspjeli da iskoriste niti jednu svoju komparativnu prednost prema susjedstvu a sa ovako gubitničkim mentalitetom nisu ni mogli.

Kod Hrvata nakon kraja posljednjeg rata dominira manir kuknjave, jadikovke, zapomaganja, kult žrtve i paranoidno traženje nekavih imaginarnih neprijatelja na sve strane. Neprijatelja koji vire ispod kreveta i iz ormara i koji rovare u nastojanjima da unište Hrvate i da ih uvale u neku fantomsku Jugoslaviju iako je svakome jasno da je bilo kakva Jugoslavija danas nemoguća. BA r za narednih 200 godina. 

Umjesto da razvijaju duh i mentalitet pobjednika, kod Hrvata se sve svodi na Blajburgomaniju i neprekidno kmečanje koje to prati. 

Sa tako izgrađenim psihološkim sklopom Hrvati i Hrvatska ne mogu napraviti NIŠTA, bilo kakav proboj u bilo kojoj sferi. Posljedica svega toga je potpuna blokada u svakom mogućem smislu, beznađe, defetizam, nevjerica u budućnost.

Posljedica je apsolutna servilnost političke klase prema stranim centrima moći a sve je to praćena ekonomskim propadanjem, iseljavanjem i demografskom katastrofom.

NAravno, treba reći da je ovom slamanju hrvatskog nacionalnog ponosa i stvaranju gubitničkog duha lavovski pridonijela i takozvana medjunarodna zajednica a Haški sud je bio jedan od vrlo moćnih alata u postizanju toga.

Umjesto svega toga trebalo je stvarati duh pobjednika. Hrvatski NOP je trebalo glorificirati kao pobjedničko sudjelovanje u velikom ratu koji je oblikovao civilizaciju novijeg doba. Komunizam s time nema veze a komunistički i radnički pokret treba tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. 

Gubitnicima posvetiti jedan dan godišnje uz komemoraciju ali ne dopustiti povijesni revizionizam koji danas dominira Hrvatskom. 

Ako se to crkvenom kleru ne sviđa servirati im odjeb i odstraniti ih iz politike. Bez toga Hrvatska neće naprijed. 

NOP u 2. sv ratu i Domovinski rat tretirati kroz uzročno-posljedičnuu vezu. Jugoslaviju kao poveznicu. KAo svojevrstan tranzicijski period.  

Jugoslaviju konačno staviti u povijesni kontekst, posebno onu drugu, socijalističku i federalnu. Prestati sa besmsilenom demonizacijom te tvorevine i kreiranjem luđačkih anti-Yugo paranoja koje danas dominiraju Hrvatskom.

Tretirati Jugoslaviju kao nešto što je bilo i prošlo ali i nešto u čemu su Hrvati imali veoma važnu i snažnu ulogu i postigli velika dostignuća na svim poljima. Bez obzira na neizbježne probleme i negativne nuspojave. 

Ovo današnje demoniziranje mrtve i upokojene SFRJ je kontraproduktivno i imbecilno. 

HRvatsko paranoja spram takozvanoga regiona bila bi smiješna da nije tragična i glupa do bola. Silna energija se troši na bespredmetna i panična dokazivanja kako nismo Balkan, kako ne govorimo isti jezik kao Srbi, sve je to dovelo Hrvate do svojevrsnoga autizma. 

Inače, sva ta opsesija oko Srba meni sliči na ozbiljan kolektivni mentalni poremećaj. I to vrlo ozbiljan.

Ja ne znam je li Hrvatska na Balkanu. Ne znam govore li Hrvati, Srbi i Bošnjaci istim jezikom i to je problem lingvista.

Ono što znam je to da stoljećima dijelimo mnogo toga i da se odlično razumijemo. I to je trebalo iskoristiti tako da se mi kao narod nametnemo regionu, kulturno i ekonomski a samim time i politički. Pokazati samouvjerenost i superiornost.

Umjesto toga, Hrvati su se okrenuli odbijanju, kulturnom zatvaranju i sindromu zabranjenog voća i svete krave. A to je siguran put u povijesni poraz jer zatvaranje i odbijanje su oduvijek bili siguran put u poraz.

ZAto danas imamo to da drugi preuzimaju inicijativu. Posebno Srbi i Srbija sve više dominiraju medijski, estradno, kulturološki. Hrvatska tu zaostaje umotana u gluparije o svojoj srednjoeuropskoj iluziji iako se i mnogo srednjoeuropskije zemlje tako ne ponašaju.

A to se odrazilo i na ekonomskom zaostajanju. Hrvatsku polako sustiži i prestižu i oni koji su joj debelo gledali u leđa. 

DAkle, Hrvati su narod kojem nedostaje optimizma, samovjerenosti i POBJEDNIČKOG DUHA I MENTALITETA.

Sa Blajburgomanijom i vječnim kmečanjem Hrvati neće postići ništa i neće dospjeti nigdje. Sa kultom vječne žrtve također, jer taj kult je vrlo opasan po mentalno zdravlje bilo kojeg naroda. I sa knjigama poput ovog sranja 100 godina srpskog terora ili filmova poput Četveroreda. 

Zato mi se svidjelo ono što je Kolinda radila na SV. Prvenstvu u Rusiji. Iako je ponekad djelovala malo blesavo, ali smatram da je radila dobru stvar.

Ali na žalost sve je to premalo. Hrvati i Hrvatska bi trebali da promijene soju strategiju i svoje ponašanje za 180 stupnjeva.

Ali ja znam da je to teška iluzija. Lakše je tražiti avetinje ispod svakog kreveta. Srbe, komunjare, UDBe KOSove, četnike, orjunaše, jugoslavene, Srbe, Srbe, Srbe ... i tako dalje i tako dalje i tako dalje ...

Jebi ga!

ali duh je slomljen baš u jugosloveniji. revolucija ga je slomila. socijalizmom se lako zaraziti, a teško ga je izličiti.

ljudi ki se boju srbov i nove jugoslovenije, ili oni ki su pobjedu nad srbima pretvorili u poraz, oni su normalni de svakoga društva i proglašavati ih kamenon oko vrota je promašeno. propustili smo provesti ljudcku i institucionalnu lustraciju i to je razlog zoč se mativki danas čini da smo sluge.

MA daj piši normalnim hrvatskim jezikom šta se više tu glupiraš.

Da je taj duh slomljen u SFRJ danas ne bi ni bilo Hrvatske.

Uvijek ista hrvatska sranja kako su eto Hrvati u SFRJ nešto posebno najebali.

Hrvatska je bila jedna od 6 republika sa istim pravima i istom zastupljenosti i kako je bilo svima tako je bilo i njoj.

Juga je bila država koja je imala svoja pravila i svoj unutrašnji obrambeni mehanizam i kad bi joj zaprijetila opasnost taj bi se mehanizam aktivirao. Hrvatsko proljeće ili Maspok kako su ga tada zvali je u početku išao dobro i sam Tito ga je podržao ali stvari su krenule u neželjenom smjeru što je moglo imati teške i unutrašnje i međunarodne reperkusije i još nije bilo vrijeme sazrelo za tako nešto.
Matica Hrvatska se uspostavila kao paralelna Partija i SKH je počeo gubiti konce a to tadašnja vrhuška nije mogla dopustiti a i izvana su počele neželjene reakcije. 
Ukratko, pijetao je malo prerano kukurikao.

Ali 90% onoga što su proljećari tražili uvršteno je u novi USTAV. SVe osim republičkih vojski ali je uvedena TO.

I zato mi nemojte više kenjati o tome tako vam Boga.

Hrvatski nacionalizam se jeste tretirao sa većim podozrenjem ali treba imati na umu da je hrvatska emigracija bila najzajebanija i jedina je posezala za oružanim i terorističkim akcijama.

Ali sve to nije imalo nikakvog utjecaja na život 99% populacije i u SR Hrvatskoj i u SFRJ. Hrvati u SFRJ su manje više generalno živjeli kao i svi ostali narodi u SFRJ.

U SFRJ se živjelo normalno. To što se ona raspala onako kako se raspala ne znači da sad treba izmišljati budalaštine o njoj i oko nje.

Jugovinu treba konačno staviti u povijesni kontekst i tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. I prestati sa sranjima i mitologijom oko te tvorevine.

čini mi se da me nisi razumi,

govorin da je uzrok mentalitetu ki si opiso u velikin postu jugoslovenska socijalistička revolucija.
u mojin molin mestu (300 ljudi) prije revolucije ljudi su bili itekako poduzetni, bilo je brodara, privatni mlin, pet šest vrst obrtnikov, a svi su zarodili dolare u meriki. da ni bilo revolucije koja je sve to odnila u papar, koja je ubila volju za trudom, mi danas ne bi govorili o ovakovon mentalitetu.

A dobro to je sad drugi par opanaka.

Tačno je da je taj sistem stvorio određenu inertnost u ekonomskom smislu.

A kad već spominješ ono prije revolucije, e pa to je bila Kraljevina karađorđevića a na nju Hrvati kukaju i kukat i kmečat će narednih 1586 godina.

I da nije bilo revolucije ta Kraljevina bi se obnovila u nemjerljivo gorem obliku po Hrvate.

Ali dobro, ti i tvoji bi edanas bili u Italiji. Možda bi za vas bilo bolje.

Nice wrote:

Ringo10 wrote:

Nice wrote:Moram se slozit sa abenom. I sama to vec vise od desetljeca govorim.
Unistena svijest.
I s kim si, takav si.
Pisi propalo.

MA to su gluposti. To su samo šuplja opravdanja za neuspjeh.

to su cinjenice.
Nasi pretci i rodbina su stvorili bogatstva po dalekim zemljama, donosili znanja i novac, sve unisteno.
Nasa privatna bogatstva su nacionalizirali i davno nas opet tjerali.A, ovima sto ostadose isprali mozak.
Samo cinjenice.

aben wrote:

Ringo10 wrote:

aben wrote:

Ringo10 wrote:

aben wrote:
ali duh je slomljen baš u jugosloveniji. revolucija ga je slomila. socijalizmom se lako zaraziti, a teško ga je izličiti.

ljudi ki se boju srbov i nove jugoslovenije, ili oni ki su pobjedu nad srbima pretvorili u poraz, oni su normalni de svakoga društva i proglašavati ih kamenon oko vrota je promašeno. propustili smo provesti ljudcku i institucionalnu lustraciju i to je razlog zoč se mativki danas čini da smo sluge.

MA daj piši normalnim hrvatskim jezikom šta se više tu glupiraš.

Da je taj duh slomljen u SFRJ danas ne bi ni bilo Hrvatske.

Uvijek ista hrvatska sranja kako su eto Hrvati u SFRJ nešto posebno najebali.

Hrvatska je bila jedna od 6 republika sa istim pravima i istom zastupljenosti i kako je bilo svima tako je bilo i njoj.

Juga je bila država koja je imala svoja pravila i svoj unutrašnji obrambeni mehanizam i kad bi joj zaprijetila opasnost taj bi se mehanizam aktivirao. Hrvatsko proljeće ili Maspok kako su ga tada zvali je u početku išao dobro i sam Tito ga je podržao ali stvari su krenule u neželjenom smjeru što je moglo imati teške i unutrašnje i međunarodne reperkusije i još nije bilo vrijeme sazrelo za tako nešto.
Matica Hrvatska se uspostavila kao paralelna Partija i SKH je počeo gubiti konce a to tadašnja vrhuška nije mogla dopustiti a i izvana su počele neželjene reakcije. 
Ukratko, pijetao je malo prerano kukurikao.

Ali 90% onoga što su proljećari tražili uvršteno je u novi USTAV. SVe osim republičkih vojski ali je uvedena TO.

I zato mi nemojte više kenjati o tome tako vam Boga.

Hrvatski nacionalizam se jeste tretirao sa većim podozrenjem ali treba imati na umu da je hrvatska emigracija bila najzajebanija i jedina je posezala za oružanim i terorističkim akcijama.

Ali sve to nije imalo nikakvog utjecaja na život 99% populacije i u SR Hrvatskoj i u SFRJ. Hrvati u SFRJ su manje više generalno živjeli kao i svi ostali narodi u SFRJ.

U SFRJ se živjelo normalno. To što se ona raspala onako kako se raspala ne znači da sad treba izmišljati budalaštine o njoj i oko nje.

Jugovinu treba konačno staviti u povijesni kontekst i tretirati kao normalan dio hrvatske povijesti. I prestati sa sranjima i mitologijom oko te tvorevine.

čini mi se da me nisi razumi,

govorin da je uzrok mentalitetu ki si opiso u velikin postu jugoslovenska socijalistička revolucija.
u mojin molin mestu (300 ljudi) prije revolucije ljudi su bili itekako poduzetni, bilo je brodara, privatni mlin, pet šest vrst obrtnikov, a svi su zarodili dolare u meriki. da ni bilo revolucije koja je sve to odnila u papar, koja je ubila volju za trudom, mi danas ne bi govorili o ovakovon mentalitetu.

A dobro to je sad drugi par opanaka.

Tačno je da je taj sistem stvorio određenu inertnost u ekonomskom smislu.

A kad već spominješ ono prije revolucije, e pa to je bila Kraljevina karađorđevića a na nju Hrvati kukaju i kukat i kmečat će narednih 1586 godina.

I da nije bilo revolucije ta Kraljevina bi se obnovila u nemjerljivo gorem obliku po Hrvate.

Ali dobro, ti i tvoji bi edanas bili u Italiji. Možda bi za vas bilo bolje.

odvratni srbi i njihova kraljevina su kočili prosperitet, to je sigurno, ali vanjski neprijatelji su kamilica prema revolucijama. rusija ni uspila slomiti poljsku, češku, pa ni mole državice ke su i danas krcate rusima. tako da jo problijem odvratnih srbov ne bi preuveličovo. 

čak i da su nas srbi osvojili devedesetih, ni to ne bi bi toliki problijem u usporedbi sa socijalizmon.

Ringo10 wrote:

Nice wrote:

Ringo10 wrote:

Nice wrote:Moram se slozit sa abenom. I sama to vec vise od desetljeca govorim.
Unistena svijest.
I s kim si, takav si.
Pisi propalo.

MA to su gluposti. To su samo šuplja opravdanja za neuspjeh.

to su cinjenice.
Nasi pretci i rodbina su stvorili bogatstva po dalekim zemljama, donosili znanja i novac, sve unisteno.
Nasa privatna bogatstva su nacionalizirali i davno nas opet tjerali.A, ovima sto ostadose isprali mozak.
Samo cinjenice.

MA ko je stvorio ta silna bogatstva, to je sve bila gomila šljakera i ko je tada otišao taj se više nije ni vratio.

Neki rijetki i jesu nešto stvorili pa eto što se nisu vratili od 90te do danas.

Komunisti jesu nacionalizirali ali ovdje nije ni bila riječ o tome. ALi Hrvatska je u SFRJ i postigla mnogo toga, od seljačke nacije do pismene i obrazovane nacije. Sa jakom industrijskom osnovom. Sa jakom poljoprivredom u kojoj je privatna svojina bila dopuštena. KAsnije se počeo formirati i mali privatni biznis. 

A sve to je sjebano nakon osamostaljenja i tu nemojte tražiti krivnju u bivšim režimima i u drugim narodima bivše SFRJ. Sjebali ste sami sebe.

A najgori kriminalci su bili upravo one najveće Hrvatine koje su se gromoglasno busale u grudi i na sve strane proglašavali neprijateljima sve one koji su im oponirali.

Uhvatite se tu nekakvih Dežulovića, Tomića i MAndića ko pijan plota. MA bježi ...