Koja je razlika između Rimokatoličke i i Grkokatoličke Crkve?

PITAJTE SVEĆENIKA
Koja je razlika između Rimokatoličke i i Grkokatoličke Crkve?

Koja je razlika između Rimokatoličke i Grkokatoličke Crkve i je li ta razlika velika?

Foto: krizevacka-eparhija.com
Imam dvoje djece. Podrijetlom sam grkokatolik, a supruga mi je rimokatolikinja. Mi svake nedjelje i blagdana idemo na misu u rimokatoličku crkvu sv. Ane u Križevcima. Moja djeca, kao i mi roditelji, željela bi da u toj crkvi prime sakrament sv. potvrde. 
Problem je u tome što je moje jedno dijete kršteno u Grkokatoličkoj Crkvi, a oboje su primili sakrament sv. pričesti u Grkokatoličkoj Crkvi. Je li to zapreka za primanje sakramenta potvrde i poslije sakramenta ženidbe u Rimokatoličkoj Crkvi? Još nisam o tome razgovarao s našim rimokatoličkim župnikom jer se ne usudim. Jesu li ti primljeni sakramenti u Grkokatoličkoj Crkvi valjani? Ja sam čuo, a ne znam je li to istina, da dijete koje se krsti u Grkokatoličkoj Crkvi ujedno prima i sakrament potvrde.
Koja je razlika između Rimokatoličke i Grkokatoličke Crkve i je li ta razlika velika? Jesam li ja, odnosno moja djeca počinila teški grijeh što su se pričestili u Grkokatoličkoj Crkvi?

 
Rimokatoličke biskupije u Hrvatskoj i grkokatolička Križevačka eparhija, koja ima status samosvojne Crkve bizantsko-slavenskog obreda, dijelovi su jedne Katoličke Crkve kojoj je na čelu Petrov nasljednik – papa.
Katolička Crkva obuhvaća ukupno 22 autonomne Crkve (ecclesiae sui iuris – Crkve svoga prava) koje uživaju položaj relativno neovisne samouprave prema rimskom papi s kojim su u punom zajedništvu i koji okuplja sve Crkve u univerzalnu katoličku zajednicu. Od tih 22 Crkava jedna je latinskoga obreda – ona koju se katkad neslužbeno zove rimokatoličkom – a sve ostale su Istočne Katoličke autonomne Crkve koje njeguju specifičan obred koji potječe od jedne od pet istočnih tradicija: od aleksandrijske, antiohijske, carigradske, istočnosirske (kaldejske) ili armenske.
Grkokatolička (tako se zove popularno, a ne službeno) Križevačka eparhija jedna je od tih 21 Istočnih Katoličkih Crkava koja njeguje tradiciju carigradskog obreda obogaćenog elementima slavenske kulture i baštine.
Sve Crkve koje tvore jedinstvenu Katoličku Crkvu baštinice su i oživotvoriteljice istoga poklada vjere, dakle i vjernici »rimokatoličkih« biskupija u Hrvatskoj i po svijetu kao i vjernici »grkokatoličke« Križevačke eparhije, ispovijedaju jednu te istu vjeru. Razlike su u obredu i u vlastitom pravnom poretku. Dok se Katolička Crkva latinskoga obreda ravna po Zakoniku kanonskoga prava, svih 21 Istočnih Katoličkih Crkava, dakle uključujući i Križevačku eparhiju, ravna se po Zakoniku kanona Istočnih Crkava – a oba zakonika svojom vlašću proglasio je papa Ivan Pavao II.
Kao član Križevačke eparhije uživate »temeljno pravo ljudske osobe da svatko ispovijeda svoju vjeru po svojemu obredu«. To znači da imate pravo na sve sakramente, za sebe i za svoju djecu, u svojoj Križevačkoj eparhiji. Kao član te samosvojne Crkve imate, naravno, i obveze. Razumljivo je da ste zbog braka s suprugom drugačijeg obreda jedno dijete krstili po svojem obredu, a drugo po obredu svoje supruge. Bilo bi dobro da Vi i Vaša djeca sačuvate u svojoj obitelji tu obrednu raznolikost te da, kako Vi roditelji tako i Vaša djeca, ostanete vjerni Crkvi svoga krštenja.
Točno je da je dijete koje je kršteno u crkvi Križevačke eparhije prilikom primanja sakramenta krsta primilo i sakrament potvrde (krizme) pa zbog toga, a znate da je potvrda sakrament koji se prima samo jednom, ne može ponovno primiti sakrament potvrde u crkvi latinskoga obreda.
Što se pak primanja pričesti tiče, nema nikakvih zapreka da se svi članovi obitelji pričešćujete u jednoj ili u drugoj crkvi, odnosno u obje crkve kad sudjelujete na euharistijskom slavlju. Vaše dijete koje je kršteno u crkvi latinskoga obreda, a prvi se put pričestilo u crkvi u bizantsko-slavenskog obreda, ukoliko ispuni sve druge potrebne preduvjete, moći će u crkvi latinskoga obreda primiti sakrament potvrde.
Što se pak tiče sakramenta ženidbe, zacijelo je sada prerano i nepotrebno o tome odlučivati. Otvorena je načelno mogućnost sklapanja crkvenoga braka u obje Crkve, a što će konkretno biti, sigurno će ovisiti o izabranim životnim suputnicima Vaše djece. Bilo bi dobro da odluku o tome prepustite samoj djeci kad dorastu za taj životni korak i ispune preduvjete i za taj sakrament.
Više o Grkokatoličkoj Crkvi doznajte NA LINKU!

https://www.bitno.net/vjera/pitajte-svecenika/koja-je-razlika-izmedu-rimokatolicke-i-i-grkokatolicke-crkve/

Lijepa crkva. A di je to?


A-ha, vidim...https://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/4366-reportaa--grkokatolika-katedrala-u-krievcima-12.html

Katedrala Svetog Trojstva je jednobrodna crkva s tlorisom u obliku križa, toranj je visok 46 m, a desno od tornja je vladikina (biskupova) rezidencija. Grkokatolički biskup Julije Drohobecki (+1934.) zaslužan je za raskošnu obnovu katedrale u neogotičkom stilu (1895.g., po nacrtima arhitekta H. Bolléa), uz dodana obilježja bizantskog stila.


Da, prelijepa je, s veoma bogatim interierom. Ne čudim se kad vidim po ćijim je nacrtima građena.

1770.-e...

Eroo wrote:
A-ha, vidim...https://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/4366-reportaa--grkokatolika-katedrala-u-krievcima-12.html

Ovo je vrijeilo pogledat. Vrh.
Zasmetala me je jedna rečenica na kraju, koju najrađe ne bih spomenuo:

"Uz toliko tajkuna u Hrvatskoj doista je tužno gledati ove oštećene i vlagom gotovo uništene slike."

Da umreš od tuge. Sjetio sam onih kojima se čini da se previše novca daje crkvi...Kako onda ovakvo blago sačuvati od propadanja?

Da, ako ukratko odgovorim na pitanje iz teme, onda bi odgovor glasio:
Vjera je katolička, a razlika je samo u obredu.
Grkokazoličke vrkve se i međusobno razlikuju po obredu, ovisno o tome 
pod kojim utjecajem su bile; aramejske, carigradske, antiohijske i još koje patrijaršije.
I da ne zaboravim: Grkokatolici su Hrvati, Rusini i dr....nebitno.
U Žumberku su Hrvati, potomci doseljenih uskoka iz Dalmacije i današnje BiH.
Najviše Grkokatolika živi u zapadnoj Ukrajini...oko 5 milijuna.

A koje su uopce razlike izmedju tih crkvi?

Pusti mi sad ovo onaj se brije onaj se ne brije, onaj se zeni onaj se ne zeni,  onaj se krsti sa tri prsta a onaj sa cijelom rukom,  sve su to bezvezarije.

Koja je razlika u dogmi, filozofiji vjere?

Nikakva. Koliko je meni poznato razlika izmedju zapadne i istocne crkve se svodi na neku dogmu zvanu FILIOQUE nekakva zakukuljena zavrzlama koju niko normalan ne moze da shvati.A oko te gluposti su se stoljecima lomila koplja I vodile teske polemike. I sukobi.

Ocigledno izmotavanje samo da bi se imali oko cega svadjat . Ne kaze se badava da besposlenpop I jarad krsti. 

Sve je to POLITIKA I bilo bi komcno da nije ostavilo teske I tragicne povijesne posljedice.

Katoličke crkve istočnog obreda, nevidim ništa bitno tu

Suštinski nikakva. Unijati su praktično katolici.

dzango wrote:Suštinski nikakva. Unijati su praktično katolici.

I ti ćeš biti katolik kad porasteš

sem obreda, vrlo mali broj razume
sustinsku razliku izmedju katolika
i nas. uglavnom se svodi oni su
katolici a mi smo prav. to ni vladike
ne znaju da objasne razumljivim
recima. mora nesto ima !? vrlo bitno !

pizzon wrote:sem obreda, vrlo mali broj razume
sustinsku razliku izmedju katolika
i nas. uglavnom se svodi oni su
katolici a mi smo prav. to ni vladike
ne znaju da objasne razumljivim
recima. mora nesto ima !? vrlo bitno !

Pa ima, osim samih obreda i tih tričariija

Sveto trojstvo pa je onda kod katolika otac ,sin i duh sveti a tako je i kod pravoslavnih.... samo ima neka razlika jer mislim da pravoslavci pojam duh shvaćaju kao zaseban dok je kod katolika otac, sin i duh sveti sve jedno

Tako nešto , to je neka teološka razlika

oko toga se vrti prica
e sad, koliko je to izveden spor
ali ne znaju da dokazu svoja tumacenja. mora da se prihvati
kao jedino ispravno.

Evo ti pa Čitaj pa ćeš znati zašto su se posvadili prije tisuću godina 

Geosztazeški razlog je sukob oko Ilirije a to je prostor Jugoslavije sa Albanijom

A ovo je teološki





Otvori glavni meni
[size=16]
Traži[/size]

• Uredi / Уреди
  
  
  
• Prati/Прати
  
  
  
  
• Pročitaj na drugom jeziku
  
  

Filioque


Filioque (lat. „i Sina“) dio je kršćanskog simobla vjere poznatog kao Nicejsko-carigradsko vjerovanje, u obliku kako se ono izgovara u Rimokatoličkoj Crkvi.
Ovaj dio Vjerovanja izvor je brojnih rasprava i neslaganja u odnosima između Katoličke Crkve i pravoslavlja. Dok se u pravoslavnoj tradiciji ovaj dio Vjerovanja recitira u obliku: „Vjerujemo u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca“, u rimokatoličkoj tradiciji on glasi: „I u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca i Sina (Filioque)“.

O Duhu Svetom u VjerovanjuUredi / Уреди

Slijedeći tekst Evanđelja po Ivanu (Iv 15,26), Prvi carigradski sabor (381.) dopunio je tadašnje Nicejsko vjerovanje izjavom da Duh Sveti „proizlazi od Oca.“ Takvo dopunjeno vjerovanje službeno je prihvaćeno na Kalcedonskom saboru (451.).
Trinitarijanski kršćani ispovijedaju vjeru u Presveto Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, te vjeruju da Sin i Duh Sveti svoje vječno izvorište imaju u Ocu: Sin je rođen od Oca „prije svih vjekova“, a Duh Sveti „izlazi od Oca.“
U nekim dijelovima Novog zavjeta spominje se da Otac šalje Duha po Sinu (Djela apostolska 2,33; Poslanica Titu 3,6). Usto, kasnija teološka misao crkvenih otaca razvila je govor o istobitnosti triju osoba božanskog Trojstva koje ipak imaju zajedničku volju i zajedničko djelovanje u odnosu na van. Takve istine prihvaćene u kršćanstvu nisu našle svoje mjesto u vjerovanju.

[size=27]Uvođenje dodatka Filioque[size=16]Uredi / Уреди[/size]

Prvo svjedočanstvo o uvođenju spominjanja izlaženja Duha i od Sina daje pokrajinski crkveni sabor u Perziji iz 410. godine, što ga je održala Asirska Crkva Istoka, te nije riječ o isključivo zapadnoj inovaciji.
Na Zapadu, sv. Augustin, slijedeći nauk Tertulijana i sv. Ambrozija, govori da Duh izlazi od Oca i Sina, premda nijednom od njih nije podređen. Njegova teologija dominirala je kršćanskim naukom na Zapadu kroz cijeli rani Srednji vijek, pa tako i teologija Trojstva. Dok je ovakvo gledanje dobijalo sve više maha na latinskom Zapadu, u istočnoj Crkvi grčkog jezika ono je bilo gotovo sasvim nepoznato.
Prvo službeno uvođenje izraza Filioque u Vjerovanje na Zapadu dogodilo se 447. na pokrajinskom crkvenom saboru u Toledu u Španjolskoj. Izraz se nalazio u pismu što ga je papa Lav I. uputio sudionicima sabora, odgovarajući na hereze s kojima su se suočavali. U prvom redu ovim se izrazom trebalo suprotstaviti arijanskoj herezi koje je prevladavalo mađu germanskim narodima. Na trećem saboru u Toledu 589., Vizigoti koji su tada ondje vladali, podlažu se Katoličkoj Crkvi i prihvaćaju Vjerovanje s dodatkom Filioque.

Franci i Filioque[size=16]Uredi / Уреди[/size]

Nakon što su ga prihvatili Vizigoti, ovaj dodatak prihvatili su kao dio Vjerovanja i Franci, koji su pod vlašću Pipina Malog i Karla Velikog zauzeli dominantnu ulogu na Zapadu, osobito po Karlovoj krunidbi za cara 800. godine.
Na Zapadu se tada držalo da je Filioque integralni dio Vjerovanja, te da su ga istočne crkve greškom ispustile u jeku ikonoboračkih sukoba. Franačka dominacija dovela je do toga da ovaj dodatak bude prihvaćen i u Rimu, što se dogodilo nakon godine 1000.

Razlike Istoka i ZapadaUredi / Уреди

Sukob oko Focija[size=16]Uredi / Уреди[/size]

Bizantski car Mihajlo III. Pijanac zbacio je 858. carigradskog patrijarhaIgnacija I., a na njegovo mjesto postavio učenog laika Focija. Car i novi patrijarh tražili su od pape Nikole I. da se uključi u njihov sukob sa svrgnutim Ignacijem, a papini izaslanici sudjeluju u sinodu koji je 861. i službeno uklonio Ignacija iz službe.
Ipak, papa pruža podršku Ignaciju kao zakonitom patrijarhu. U to vrijeme zaoštrava se i sukob između Carigrada i Rima oko crkvene jurisdikcije nad Ilirijom. 867. Focije odbacuje papine odluke, te optužuje Zapad da si uzima previše ovlasti čemu kao dokaz služi uvođenje dodatka Filioque u Vjerovanje. Ostali istočni patrijarsi (aleksandrijski, antiohijski i jeruzalemski) podržavaju papu, a sinodi u Carigradu i Rimu vraćaju Ignacija u službu. Po njegovoj smrti 877. Focije ponovno postaje patrijarh, sve do 886., kad odlazi u progonstvo u Armeniju, gdje i umire.

Daljnje zaoštravanje razlika[size=16]Uredi / Уреди[/size]

U 9. stoljeću papa Lav III. teološki je prihvaćao dodatak Filioque, ali ga je odbijao uključiti u tekst Vjerovanja, kako bi očuvao jedinstvo Crkve. Usto, u to se doba Vjerovanje u Rimu još nije recitiralo unutar obreda mise. Prigodom krunidbe Henrika II. 1014. godine, papa uključuje unutar mise i Vjerovanje s dodatkom Filioque.
1054. dolazi do Velikog raskola između istočne i zapadne Crkve, koji je imao više uzroka i povoda, no u temelju je bilo međusobno jezično i kulturalno nerazumijevanje.[/size]




[size=14]Posljednju izmjenu napravio je Kolega2357 prije 4 godine[/size]

POVEZANE STRANICE

• 
  
  

  Nikejski simbol vjere

  
  
• 
  
  

  Nikejsko-carigradski simbol vjere

  
  
• 
  
  

  Prvi carigradski sabor

  
  

[size]

Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 3.0 osim ako je drugačije navedeno.
[/size]

• Privatnost
  
  
• Desktop
  
  

pizzon wrote:oko toga se vrti prica
e sad, koliko je to izveden spor
ali ne znaju da dokazu svoja tumacenja. mora da se prihvati
kao jedino ispravno.

U praksi ti dođe na isto 

Jedni tvrde da je duh Sveti samo od oca a drugi da je i od oca i sina dakle Boga i Isusa da potiče 

Ono Isus ionako potiče od Boga pa onda eto katolička crkva stavlja Isusa kao ključnu figuru bez koje duh Sveti nebi mogao postojati dakle za pojavu duha svetoga ključno je da postoji i Isus a ne samo Bog 



Duh Sveti ti je inače božanska energija  ,ima ih nekoliko npr Prana pa Kundalini te je jedna od njih i Krist božanska energija

Tako da pravoslavci su tehnički u pravu 

Isus Krist kao fizička osoba nije potrebna za stvaranje duha svetoga tj Krist božanske energije 

No za katolike je to krivovjerje

Mene osobno boli kurac, ja sam i ovako i onako anđeoska hijerarhija

Šta se mene tiče misli šta god hoćeš istina je ono šta je istina za tebe

Otuda ti i potječe naziv pravoslavci oni koji vjeruju naukuju kako je a ne kako nije dakle naukuju da duh Sveti potiče od Boga a ne da potiče od Boga i sina tj da je za stvaranje duha svetoga potreban bilo tko osim Boga 

Doduše onda je bilo puno pagana pa bi oni Bog i duh Sveti iz krščanstva odma prišaltali na svoje verzije pa se radi toga da se to nedešava uvelo da taj duh može biti jedino ako je uz pomoć Isusa Krista i nikoga više drugog tj nikakvih poganskih božanstava

Zapadno rimsko carstvo je palo pod navalom pagana koji su bili mnogobošci i vjerovali u duhove 

Kad bi krščansko stanovništvo išlo njih prebaciti na kršćanstvo i išli objašnjavat sveto trojstvo i spominjanje duha svetoga ovi bi rekli Manitu

E da nebi bilo Manitu onda je bilo Ne ne Manitu samo Isus Krist

Istočno rimsko carstvo nije palo pa zato tamo toga i nema i onda kad je zapadni dio rekao da mora biti i Isus i da ništa Manitu onda su na istoku blido gledali O čemu ovi sad pričaju i zašto

pizzon wrote:sem obreda, vrlo mali broj razume
sustinsku razliku izmedju katolika
i nas. uglavnom se svodi oni su
katolici a mi smo prav. to ni vladike
ne znaju da objasne razumljivim
recima. mora nesto ima !? vrlo bitno !

Kod vas popovi nešto nerazgovjetno pjevaju ili pričaju, kod nas je sve na svakodnevnom jeziku. Kod vas se možete ženiti tri puta, kod nas jednom i gotovo. Grkokatolici priznaju Papu kao vjerskog poglavara ali imaju svoje obrede i mogu se ženiti prije zaređivanja. Ako se prije toga ne ožene više ne mogu nakon zaređivanja