Denkverbot

kic wrote:
ja bi ovo listao:

https://www.globalgreyebooks.com/mazes-and-labyrinths-ebook/

As to the actual origin and primary purpose of these devices we cannot be dogmatic on the evidence before us, and herein, perhaps, lies a good deal of their charm. When we can classify and date with precision any object which is not of a utilitarian nature we relegate it at once to our mental museum, and a museum is only too apt to become an oubliette. But when there is a considerable margin for speculation, or, as we usually say, a certain amount of "mystery" in the case, we are more likely to find pleasure in rehandling it, looking at it from different points of view and wondering about it. Let us grant, by all means, that there are quite sufficient unsolved riddles in nature and life without raising up artificial mysteries. Let us even admit that when evidence is available (which, by the way, is not the same thing as existent) it
is better to settle a question straight away than to leave it open to further argument. At the same time, let us not be too hasty in accepting speculations, however shrewd, as proved facts. Antiquarian books should naturally be as free as possible from actual misstatements, but they have lost all their charm when they become collections of bald dogmatic statements or mere descriptive catalogues.

mativka wrote:Šejkeru, ti meni djeluješ poput filozofa :)
Koliko sam shvatila postavlja se između ostalih pitanja i pitanje postojanje "pravih i krivih" filozofa.

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

Speare Shaker wrote:

aben wrote:
ako se budeš vraćo na ovo, svakako pojasni zoč misliš da su zenonovi paradoksi besmisleni. jo držin da su ful korisni.

Besmisleni su po definiciji, jer je zapravo riječ o apsurdima, a ne paradoksima.
Dakle, na ocjenu o njihovoj besmislenosti utječe prije svega definicija apsurda. No, u vrijeme kada su nastali su smatrani paradoksima i taj se naziv nekako uobičajio u filozofiji, nebitno što je zapravo pogrešan.
Kvaka je u tome da iz iskustva odnosno naše neposredne spoznaje znamo kako je nemoguće da Ahil (fizički potentna ljudska osoba) ne može prestići kornjaču ako to poželi i to je jasno svakome, čisto onako intuitivno (nebitno što nas intuicija zna prevariti u složenijim problemima, jer je ovdje riječ o jednom trivijalnom), a Newton je sa svojim jednadžbama gibanja još bio jako daleko u budućnosti.
Naravno da nisam rekao da su beskorisni, jer je filozofija pa i znanost toga vremena imala nemale koristi od upinjanja dokazivanja kako je Zenon ovdje bio u krivu pa je zbog toga izoštrila svoje logičke, matematičke i ostale znanstvene i filozofijske alate.
Uostalom, kao što je i astronomija i u konačnici fizika imala nemale koristi od razmatranja ispravnosti odnosno pogrešnosti Ptolomejevog geocentričnog modela što ju je tijekom vremena zbog izoštravanja alata spoznaje i pribavljanjem novih informacija pomoću tih alata i dovelo do zaključka o pogrešnosti tog modela i u konačnici do kreiranja heliocentričnog modela.
Sad mi se stvarno više ne da, pa ću se na ostalo osvrnuti kasnije.
Ugodan ostatak jutra i cijeli dan. :)

borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni. jo mislin da su apsurdni tek nakon rješavanja.

sa sun vidi da nisi reko beskorisni, nego besmisleni:( 
ali opet, imaju smisla jer su korisni. 

tri su vrste paradoksov, posli ćubih napisati...

aben wrote:
borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni.

Riješio ih je načelno već Aristotel, a kasnije i Arhimed.

metilda wrote:

mativka wrote:Šejkeru, ti meni djeluješ poput filozofa :)
Koliko sam shvatila postavlja se između ostalih pitanja i pitanje postojanje "pravih i krivih" filozofa.

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

Gnječ wrote:

metilda wrote:

mativka wrote:Šejkeru, ti meni djeluješ poput filozofa :)
Koliko sam shvatila postavlja se između ostalih pitanja i pitanje postojanje "pravih i krivih" filozofa.

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

pridružila se istovjetnoj

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

mativka wrote:Šejkeru, ti meni djeluješ poput filozofa :)
Koliko sam shvatila postavlja se između ostalih pitanja i pitanje postojanje "pravih i krivih" filozofa.

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

pridružila se istovjetnoj

mativka je za tebe doktor znanosti.

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

mativka wrote:Šejkeru, ti meni djeluješ poput filozofa :)
Koliko sam shvatila postavlja se između ostalih pitanja i pitanje postojanje "pravih i krivih" filozofa.

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

pridružila se istovjetnoj

mativka je za tebe doktor znanosti.

tvoja primitivna moždana aktivnost nije primijetila da sam odgovorila na tvoj post..

vidiš, metilda čak u SFRJ su katolici TJ. CRKVA U RVATA mogli snimati longplejke i to se prodavalo svuda. prema tome nemoj lagati da se u jugi nije smjelo ovo-ono. crkva simo-tamo. imam ti ja doma longplejku VIS Žeteoci evo ti ih i na YT

pa izlazio je i Glas Koncila.. jesam ja negdje rekla da je sve bilo zabranjeno? išli smo i u crkvu na mise samo što smo imali dosjee.. makar znam da sam ga ja imala

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

svaki je čovjek filozof
kakav je filozof ovisi o tome kakvog vuka hrani u sebi

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

pridružila se istovjetnoj

mativka je za tebe doktor znanosti.

tvoja primitivna moždana aktivnost nije primijetila da sam odgovorila na tvoj post..

BOGA NEMA. TO JE TVOJ MENTOR ŠEJTAN NAPISAO.

Speare Shaker wrote:

aben wrote:
borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni.

Riješio ih je načelno već Aristotel, a kasnije i Arhimed.

pa ipak, 2000 g je tribalo projti za matematičko objašnjenje

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:
borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni.

Riješio ih je načelno već Aristotel, a kasnije i Arhimed.

pa ipak, 2000 g je tribalo projti za matematičko objašnjenje

Science advances one funeral at a time.

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

evo stigla je i primitivna moždana aktivnost.

pridružila se istovjetnoj

mativka je za tebe doktor znanosti.

tvoja primitivna moždana aktivnost nije primijetila da sam odgovorila na tvoj post..

BOGA NEMA. TO JE TVOJ MENTOR ŠEJTAN NAPISAO.

Šejtan može biti tvoj mentor, a Šejtan zna da Boga ima jer ga je Bog protjerao iz Neba.

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote:

pridružila se istovjetnoj

mativka je za tebe doktor znanosti.

tvoja primitivna moždana aktivnost nije primijetila da sam odgovorila na tvoj post..

BOGA NEMA. TO JE TVOJ MENTOR ŠEJTAN NAPISAO.

Šejtan može biti tvoj mentor, a Šejtan zna da Boga ima jer ga je Bog protjerao iz Neba.

kokoš!! šejtan je šejker masovnahisterija. BOG NE POSTOJI KOKOŠKO!! BOG JE FABRIKACIJA MOŽDANE AKTIVNOSTI. TI DOKAŽI DA NIJE I IMAŠ NOBELOVU NAGRADU.

primitivna moždana aktivnosti evo ti definicija Šejtana:

Šejtan (tur. şeytan od arap. šayţān) predstavlja đavola u islamu. Poznat je i kao Iblis, što je arabizacija grčke reči -{Diablos}-. Šejtan je bio na početku Džin, koji je bio Bogu zvesti anđeo, a onda se taj, od vatre napravljeni, kao jedini od anđela odupro da se prikloni Adamu - stvorenom samo od gline.
Šejtan je bio onaj koji je zaveo Adama da zagrize jabuku, zabranjeno voće, simbolu razlike između Dobra i Zla. Jedini odgovoran za to je bio baš Iblis, a ne Eva. Zatoislam ne poznaje izvorni (praroditeljski) greh. Satana je zbog svoje neposlušnosti Bogu izbačen iz raja u pakao.
Iako može sa svojim namerama da prevari ljude on je nemoćan pred vernim ljudima, koji veruju u Boga.
Za vreme hadžiluka u Meku, muslimani kamenuju stubove koji predstavljaju Satanu.
U prenesenom značenju, šejtanom se naziva domišljat i prepreden čovek, šaljivdžija, đavolak (vragolan).

a ti dokaži da Boga nema pa ćeš ti dobiti Nobelovu nagradu, meni ne treba

metilda wrote:primitivna moždana aktivnosti evo ti definicija Šejtana:

Šejtan (tur. şeytan od arap. šayţān) predstavlja đavola u islamu. Poznat je i kao Iblis, što je arabizacija grčke reči -{Diablos}-. Šejtan je bio na početku Džin, koji je bio Bogu zvesti anđeo, a onda se taj, od vatre napravljeni, kao jedini od anđela odupro da se prikloni Adamu - stvorenom samo od gline.
Šejtan je bio onaj koji je zaveo Adama da zagrize jabuku, zabranjeno voće, simbolu razlike između Dobra i Zla. Jedini odgovoran za to je bio baš Iblis, a ne Eva. Zatoislam ne poznaje izvorni (praroditeljski) greh. Satana je zbog svoje neposlušnosti Bogu izbačen iz raja u pakao.
Iako može sa svojim namerama da prevari ljude on je nemoćan pred vernim ljudima, koji veruju u Boga.
Za vreme hadžiluka u Meku, muslimani kamenuju stubove koji predstavljaju Satanu.
U prenesenom značenju, šejtanom se naziva domišljat i prepreden čovek, šaljivdžija, đavolak (vragolan).

a ti dokaži da Boga nema pa ćeš ti dobiti Nobelovu nagradu, meni ne treba

ne trebam jer već je to šejker dokazao u jednom svom postu. potraži nekoliko stranica u nazad.

šejtan, sotona you name it... je u prijevodu neprijatelj, protivnik, pobunjenik. ništa mistično.

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:
borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni.

Riješio ih je načelno već Aristotel, a kasnije i Arhimed.

pa ipak, 2000 g je tribalo projti za matematičko objašnjenje

Daleko, daleko, daleko prije.
Inače su i Aristotel i posebno Arhimed svojim objašnjenjima u odbijanju utemeljenosti Zenovoh paradoksa, izgleda naslutili moderno fizikalno objašnjenje po kojem tako nešto kao što je realna beskonačnost ne samo da ne postoji nego niti ne može postojati. Zato uostalom fizika barata veličinama kao što su Planckova dužina i Planckovo vrijeme.
Poanta je u tome kako fizika opravdano pretpostavlja kako bi se svaka realna beskonačna vrijednost bez obzira o kojem se fenomenu radilo u konačnici, manifestirala na lako uočljiv i prepoznatljiv način odnosno imala bi enormne posljedice u svojoj okolini u svemiru, a kako se to baš i ne događa, zaključak je da takvih realno beskonačnih vrijednosti zapravo niti nema.
Tako ispada da je beskonačnost samo matematička apstrakcija koja se u sklopu matematičkih modela fizikalnih teorija najnormalnije koristi i u fizici, ali bez obzira što je riječ o apstrakciji, možemo preko upotrebe beskonačnih vrijednosti u matematici doći i do realnih mjerljivih vrijednosti u opažanjima. :) I to se najnormalnije i događa i to od vremena upotrebe infinitezimalnog računa od Newtona i Leibnitza pa nadalje. :)
Dakle, pojednostavljeno i popularno-kolokvijalnim riječnikom rečeno, makar fikcija doduše nije realnost ili nije direktno prisutna u temelju realnosti, ipak upotrebom fiktivnih vrijednosti možemo doći do realnih rješenja koja su i eksperimentalno provjerljiva odnosno mjerljiva. :) 
E sad, druga je priča što fizika nikako ne voli beskonačne vrijednosti u svojim formulama i jednadžbama jer ne zna što bi sa njima, pa odmah nastoji pribjeći njihovoj renormalizaciji odnosno uklanjanju tih beskonačnosti iz fizikalnih riješenja gdje je god to moguće. Tamo gdje nije (točke singularnosti u središtima crnih jama, Velikom prasku), one doduše i dalje funkcioniraju, ali uz daljnje postojanje realnog problema zbog čega uostalom i dalje ima velikih problema što se zapravo dogodilo u točki singularnosti Velikog praska i u središtima crnih jama (doduše posljednje zato što je to praktički nemoguće izmjeriti do sada poznatim metodama).

Speare Shaker wrote:

aben wrote:

Speare Shaker wrote:

aben wrote:
borami, 2000 godin su bili paradoksi, jer nisu mogli biti riješeni.

Riješio ih je načelno već Aristotel, a kasnije i Arhimed.

pa ipak, 2000 g je tribalo projti za matematičko objašnjenje

Daleko, daleko, daleko prije.
Inače su i Aristotel i posebno Arhimed svojim objašnjenjima u odbijanju utemeljenosti Zenovoh paradoksa, izgleda naslutili moderno fizikalno objašnjenje po kojem tako nešto kao što je realna beskonačnost ne samo da ne postoji nego niti ne može postojati. Zato uostalom fizika barata veličinama kao što su Planckova dužina i Planckovo vrijeme.
Poanta je u tome kako fizika opravdano pretpostavlja kako bi se svaka realna beskonačna vrijednost bez obzira o kojem se fenomenu radilo u konačnici, manifestirala na lako uočljiv i prepoznatljiv način odnosno imala bi enormne posljedice u svojoj okolini u svemiru, a kako se to baš i ne događa, zaključak je da takvih realno beskonačnih vrijednosti zapravo niti nema.
Tako ispada da je beskonačnost samo matematička apstrakcija koja se u sklopu matematičkih modela fizikalnih teorija najnormalnije koristi i u fizici, ali bez obzira što je riječ o apstrakciji, možemo preko upotrebe beskonačnih vrijednosti u matematici doći i do realnih mjerljivih vrijednosti u opažanjima. :) I to se najnormalnije i događa i to od vremena upotrebe infinitezimalnog računa od Newtona i Leibnitza pa nadalje. :)
Dakle, pojednostavljeno i popularno-kolokvijalnim riječnikom rečeno, makar fikcija doduše nije realnost ili nije direktno prisutna u temelju realnosti, ipak upotrebom fiktivnih vrijednosti možemo doći do realnih rješenja koja su i eksperimentalno provjerljiva odnosno mjerljiva. :) 
E sad, druga je priča što fizika nikako ne voli beskonačne vrijednosti u svojim formulama i jednadžbama jer ne zna što bi sa njima, pa odmah nastoji pribjeći njihovoj renormalizaciji odnosno uklanjanju tih beskonačnosti iz fizikalnih riješenja gdje je god to moguće. Tamo gdje nije (točke singularnosti u središtima crnih jama, Velikom prasku), one doduše i dalje funkcioniraju, ali uz daljnje postojanje realnog problema zbog čega uostalom i dalje ima velikih problema što se zapravo dogodilo u točki singularnosti Velikog praska i u središtima crnih jama (doduše posljednje zato što je to praktički nemoguće izmjeriti do sada poznatim metodama).

kad?

Gnječ wrote:
ne trebam jer već je to šejker dokazao u jednom svom postu. potraži nekoliko stranica u nazad.

To ja nisam niti rekao niti dokazao.
Ono što sam rekao je da kako Bog ne spada u entitete odnosno fenomene koje možemo provjeriti našim neposrednim iskustvom, u tom smislu možemo samo izgraditi konzistetne modele koji će svi na kraju dovesti do samo dva moguća riješenja.
Boga ima. Boga nema. Kraj priče.
Oba su jednako vjerojatna u konzistentnim modelima (nekonzistentni se automatski odbacuju baš zato jer su nekonzisentni pa tako i realno nemogući), a ustrajno direktno odbijanje jednog od ta dva riješenja ukazuje na problem koji pojedinci imaju sa istim bilo da je riječ o posljedici manjkavih moždanih aktivnosti ili problemom sa psihičkom nelagodom koje jedno od ta dva moguća riješenja izaziva kod pojedinaca (kognitivna disonanca) pa ga se zbog izbjegavanja te nelagode automatski odbacuje.
Zapravo, to je suština svega onoga što sam ja pisao na podforumu Religija na starom forumu.
Vjernike sam upozoravao na pravo značenje pojma vjere, koja po definiciji nije znanje i da jednostavno moraju prihvatiti i drugu mogućnost u tom smislu ako žele biti intelektualno minimalno pošteni.
Nevjernike da izričito odbijanje mogućnost kako Boga možda ipak ima odnosno da je realno moguć također na što nas upućuje postojanje konzistentnih modela u tom smislu dovodi do intelektualnog nepoštenja prije svega prema sebi, a onda i prema svima drugima.
Ukratko, oštre rasprave su u tom smislu zapravo prilično besmislene što ne znači da su i beskorisne. Dapače, postoji trista milijuna razloga zašto od njih možemo imati koristi, druga je priča što po tom pitanju neko konačno riješenje jednostavno nije moguće pa takvog posve prirodno zapravo niti nema.
Da ne ostanem dužan odgovor i na ovaj mogući prigovor, duhovnost, osobna ili kolektivna, uopće ne mora biti ugrožena stavom vjere odnosno nevjere u tom smislu, jer duhovnost zapravo nije direktno ovisna o intelektualnom poštenju odnosno inteligenciji, ali to nije niti fenomen poznat kao samosvijest koja kao i duhovnost zapravo nasušno ovisi samo o našoj sposobnosti apstrahiranja.