Kasta udovica i veterana najavila nerede u metropoli

Ako hocete istinu ptsp se javlja ponajvise kod osoba koje se uzasavaju krvi,mrtvih i kod osoba koje se ne mogu bas snaci u ratnom omruzenju..vecinom se ptsp javlja kod mobiliziranih vojnika koji dijelom nisu pripremljeni za rat odnosno vojni poziv vec su jednom vrsti prisile usli u vojsku preko mobilizacije..tako pise u vojnom medicinskom prirucniku a to se i u praksi pokazalo..koliko poznam osoba iz rata onih sa ptsp-om..njih je bar 70 do 80% bilo mobilizirano

vuksadinare wrote:Ako hocete istinu ptsp se javlja ponajvise kod osoba koje se uzasavaju krvi,mrtvih i kod osoba koje se ne mogu bas snaci u ratnom omruzenju..vecinom se ptsp javlja kod mobiliziranih vojnika koji dijelom nisu pripremljeni za rat odnosno vojni poziv vec su jednom vrsti prisile usli u vojsku preko mobilizacije..tako pise u vojnom medicinskom prirucniku a to se i u praksi pokazalo..koliko poznam osoba iz rata onih sa ptsp-om..njih je bar 70 do 80% bilo mobilizirano

Pa rekoh...Kozojebi klince od malih nogu navikavaju na krv,mrtve ljude i slicno..

vidio si onaj video sto je netko stavio,kada Umjerni glavosjece,onom klincu od 10 godina odrubljuju glavu,dzepnim nozicem,tako mirno,kao da muhi sjeku glavu...

Krscanstvo uci da se tih stvari treba gaditi,a zapadna civilizacija je dodala pecat na sve svoim preseravanjem sa ljuckim pravima...

isto tako.,..kozojepčići od 10-12 godina su sasvim psiholoski pripremeljeni da glavu covjeku odrube...

Leviathan2 wrote:kako partizani ustase i svabe nisu imali ptsp a ni cetnici
bas sve nekako taj ptpsp poslije vijetnama postao cool

tko kaže da nisu imali? samo se to nije zvalo PTSP nego živčan. u americi je drhtavica sve vojske od kad ih ima i od kad ima ratova ima i PTSP.

naravno da se PTSP može simulirati ali to prolazi samo u RH.

Ratni stres u borbi nije nova i nepoznata kategorija. Iako je prvo sustavno i organizirano zbrinjavanje oboljelih uvela tek ruska carska vojska, u vrijeme Rusko-japanskog rata 1905. godine slučajevi su bilježeni i praćeni kroz cijelu povijest civilizacije i ratova. Povijesni izvori i literarna djela puna su mrzovoljnosti i umora pojedinih epskih junaka, neobjašnjivih raspada dobro organiziranih vojski, bezrazložnih nedolazaka na bojno polje, samoubojstava i i drugih različitih tužnih događaja.

Od posljedica teške i učestale artiljerijske paljbe česta je bila pojava osjetljivosti na buku i reakcija trzaja, a jedan od načešćih vanjskih pokazatelja borbenog stresa, u skoro 42% ukupnih slučajeva u američkoj vojci što vrijedi i za sve ostale vojske, bila je drhtavica po kojoj je većina oboljelih i dobila naziv „drhtavac“. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata u borbama u Europi sudjelovalo je nešto više od dva milijuna američkih vojnika. Poginulo ih je 116 516, a ranjeno 204 002. U bolnice je na psihijatrijsko liječenje tijekom rata dopremljeno oko 106 000. Od toga broja 69 394 vojnika je bilo trajno onesposobljeno za borbu te se nikada više nisu vratili u borbu. Oko 36 000 vojnika bilo je onesposobljeno za borbu na rok od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Daljnjih 53 000 vojnika prijavilo se na liječnički pregled zbog psihičkih problema, ali su na istom bili odbijeni i vraćeni u postrojbu. Ovakva slika poremećaja i simptoma promijenila se u Drugome svjetskom ratu. S vojnicima iz Prvoga svjetskog rata zajednička im je jedino reakcija konverzije. Vojnici uglavnom pate od anksioznosti koja za sobom povlači poteškoće s koncentracijom i spavanjem, gubitkom strpljenja, depresijom i opsesivnošću te mislima o najgorim mogućim ishodima nekih situacija. Vojnici se žale na noćne more, skloni su stanjima iscrpljenosti te imaju smanjeni apetit i poremećaje probave. Učestale su glavobolje, stalni osjećaji žeđi, učestalo mokrenje, povraćanje, impotencija, lupanje srca i stezanje u prsima. Ukupno je ocijenjeno da je oko tri četvrtine vojnika imalo simptome anksioznosti, a oko jedna četvrtina vojnika neki od histeričnih simptoma. Ukupan broj „drhtavaca“ kao histeričnog oblika bolesti u Drugome svjetskom ratu pao je na oko 4 % od ukupnog broja oboljelih. Pokazatelji američke vojske su u približno istim vrijednostima kao i kod britanskih i prekomorskih trupa te se odnose na europsku, sredozemnu i pacifičku bojišnicu. Uobičajeni naziv za ovakva stanja bio je izraz „boračka iscrpljenost“ (eng. combat exhaust).


studija „Ratna neuroza Jugoslavena“ dr. Huga Klajna u izdanju sanitetske uprave JNA iz 1955. godine u kojoj je autor sustavno i na otvoren način progovorio o ovoj vrsti oboljenja. Zasigurno je kao znanstvenik bio ponukan da opiše i utvrdi jednu novu vrstu simptoma psihičkog oboljenja uzrokovanu ratom, ali da kao čovjek cijelu studiju ostavi bez rezultata i zaključka.

Studija poseban naglasak daje samo na jednu vrstu psihičkog oboljenja koju proglašava posebnom i jedinstvenom. Radi se o napadima histerične prirode u kojima oboljeli prikazuju juriš i borbu s neprijateljem. Prema studiji, ukupan broj oboljelih je sredinom 1946. godine iznosio oko 3000 osoba i bio je u porastu. Zanimljivo je da je oboljenje pogađalo uglavnom mlađu boračku populaciju. Gotovo 73 % oboljelih bilo je mlađe od 21 godine života. Oboljelu osobu napad pogađa u svim prilikama. Napad se može dogoditi uslijed hoda, razgovara, pri jelu, na ulici, u stroju, na sastanku, za upravljačem automobila, ali u pravilu nikad u snu. Kod većine oboljelih napadu prethode neodređeni simptomi koje sam bolesnik opisuje kao „došlo mi je teško“ uz stezanje u prsima, trnce po tijelu ili iznenadni umorom. U trenutku kada napad započne, oboljeli legne na pod ili zemlju. Ovo nije nasumični pad, nego više lijeganje. Oči bolesnika su zatvorene, diše ubrzano, lupa nogama o pod, rukama se udara u prsa i glavu. Prikazuje stav, pokret i zvuk pucanja iz puške ili strojnice ili baca bombe. Ležeći stupa i trči, prikrada se, hvata i hrva, vezuje neprijatelja, strijelja ga i kolje. Drapa i skida odjeću sa sebe i čupa si kosu. Pri izvođenju ovih radnji bolesnik izdaje zapovjedi, psuje i prijeti neprijatelju te imitira zvuke pucnjave i eksplozija. Poneki se malo smiri i drži govor. Nakon vrhunca napada bolesnik se pomalo smiruje, neko vrijeme leži te ustaje i nastavlja s aktivnosti kojom se bavio prije nastupanja napada. Dio bolesnika prilikom napada ne iskazuje agresivnost, nego samo mirno leže ili prikazuju borbu rukama i izrazima lica. Napadi mogu biti kratki i trajati nekoliko minuta, a zabilježeni su napadi i u duljini do tri sata. U tijeku jednog dana oboljeli može doživjeti i više od desetak napada.


evo primjera:


Slučaj 1: Mile M. , nepismen, seljak, 27 godina, neoženjen, pomalo zamuckuje već od djetinjstva, a jače od svibnja 1944. od kada ima napade. Početkom rata ustaše su mu pobile obitelj. Početkom 1942.ubio je jednog ustašu i pobjegao u šumu. Zarobljen je od ustaša i bio je pola godine u logoru iz kojega su ga oslobodili partizani. U svibnju 1944. bio je u Drvaru. U protunapadu na padobrance pao je i ostao ležati među mrtvima i ranjenicima. Tu je dobio prvi napad i od tada ih ima učestalo i do 12 puta na dan. Evakuiran je u Italiju i bio je u engleskoj bolnici na Siciliji. U razgovoru naglašava da su mu engleski liječnici kazali da bolest može izliječiti samo kada bude imao „svaku zadovoljštinu“. Nediscipliniran je, odbija svaki rad i zanimanje jer se smatra bolesnim. Na svaku primjedbu odgovara napadom. U napadu udara se snažno šakom u prsa i viče:“ Tako ću ja tebe, majku ti bradatu!" Ivicom dlana prelazi preko vrata kao da kolje i u isto vrijeme krklja i uzdiše govoreći „Gle, koliko se ne da ubiti“. Smirivši se malo drži govor „ Braćo, drugovi, ja sam pao među pet stotina leševa naših palih boraca koji su dali sve od sebe, i tu sam dobio napad živaca. Nisam ovo dobio u tuđoj štali, nego u borbi. Dragi drugovi, moji mili borci, neka je slava našim palim borcima, invalidima i našim živčanim bolesnicima. A ne da radimo.“Tijekom sljedećeg napada istoga dana konopcem je sebi vezao omču oko vrata i konopac privezao za ogradu. Govori „Evo sam ga, druže komandire, vezao.“ Udara se svom snagom po grudima i tobože steže konopac. Ponovno govori „Evo koliko ga tučem i stežem, a on je još živ.“. Teško diše, krklja i ponovno ubrzano govori “ Gle, još krklja.“ Usprkos svoj sili i pokretima ni najmanje ne zateže omču koja mu je oko vrata. Jedan od prisutnih drugova je prerezao konopac na što je bolesnik odmah sjeo i i povikao „Odvezao se, majku mu njegovu. Eeee čekaj, sad ću ja tebe bolje svezati! Eto ovako! „ Potom je opet vezao omču oko vrata i konopac privezao za ogradu. Nakon toga cijela se igra ponavlja.


Slučaj 2: Nenad J., 17 godina, automehaničar. Zarobljen u borbi od Kozaka te je nakon pet mjeseci pobjegao iz logora. Određen je da bude vozač. Poslije deset dana dobio je prvi napad i to dok je upravljao vozilom. Sjurio je vozilo u Neretvu, ali tako da nitko nije stradao. Usprkos tome, tri dana poslije ponovno su ga odredili da vozi kamion. Napadi su mu učestali i do sedam puta dnevno,ali je uvijek uspio zaustaviti kamion na vrijeme. Slučaj 3: Jože P., 19 godina, mašinista. Dana 5. studenoga 1944. zatrpan je u rovu od udara granate. Prema vlastitoj izjavi dva dana je bio u nesvjesti, a poslije toga dva tjedna nije mogao govoriti, ali je sve čuo i razumio. U takvom stanju dobio je prve napade. Po povratku govora, vikao je, zapovijedao i ponašao se kao da je u borbi. Krajem 1944. kao vozač je upućen u Dalmaciju. Na putu je doživio napad, ali je suvozač uspio zaustaviti kamion. Više je puta doživio napad za vrijeme vožnje, no svaki puta je na vrijeme zaustavio vozilo.

Pročitajte više na: https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/ptsp-kod-partizana-ludilo-i-psihijatrija-u-ratu-1083598 - vojnapovijest.vecernji.hr

Bravo GNJEC 
RECI TI NJIMA 

To brate nista ne zna, nista ne pita, nista ne vidi 
Glupo do bola 
Crkva i lose obrazovanje cine svoje

pismejker wrote:isto tako.,..kozojepčići od 10-12 godina su sasvim psiholoski pripremeljeni da glavu covjeku odrube...

BU 

Psiha naravno pamti jako stresne situacije , to ne mora biti samo događaj iz rata i reagira tako da se sam zaljecis uglavnom za par mjeseci  , potisneš to sjećanje, uključiš u normalan zivot  ali nekad ako te nešto podsjeti osjetiš napad panike, straha, fobije. 
Nije to ništa novo.
Jedino kod nas ima nove oblike, traje čitav zivot stalno na papiru, manifestira se da te napad uhvati kad je netko slabiji pa vrištiš - di si bija 91? Kad je jaci onda ne, onda šutiš.
Kakvu god pizdariju da napraviš kazes da je to od PTSP-a.
Cugas, ne radiš, pušiš lošu travu , kladis  se, popiješ tabletu jer ti se ne spava , pa sutra jos jednu jer doktor daje i ako te prehiti jer te zena ostavi ili nemaš love baciš se kroz prozor. 
Onda svi zaključe da je to zbog četnika i PTSP-a.
Jbg..

kaja wrote:Psiha naravno pamti jako stresne situacije , to ne mora biti samo događaj iz rata i reagira tako da se sam zaljecis uglavnom za par mjeseci  , potisneš to sjećanje, uključiš u normalan zivot  ali nekad ako te nešto podsjeti osjetiš napad panike, straha, fobije. 
Nije to ništa novo.
Jedino kod nas ima nove oblike, traje čitav zivot stalno na papiru, manifestira se da te napad uhvati kad je netko slabiji pa vrištiš - di si bija 91? Kad je jaci onda ne, onda šutiš.
Kakvu god pizdariju da napraviš kazes da je to od PTSP-a.
Cugas, ne radiš, pušiš lošu travu , kladis  se, popiješ tabletu jer ti se ne spava , pa sutra jos jednu jer doktor daje i ako te prehiti jer te zena ostavi ili nemaš love baciš se kroz prozor. 
Onda svi zaključe da je to zbog četnika i PTSP-a.
Jbg..

jebiga ako nije duhan onda je PTSP.

ptsp je precijenjen

Leviathan2 wrote:ptsp je precijenjen

ti si ga imao dva puta...ptsp je kao prehlada...dođe i ode ode i dođe...

Gnječ wrote:

Leviathan2 wrote:ptsp je precijenjen

ti si ga imao dva puta...ptsp je kao prehlada...dođe i ode ode i dođe...

pa nes tako, prvi put sam imao oko godinu dana , nista psihici nista kurac palac, malo meditacija , malo pojacanije druzenje s ljudima i kojekakve aktivnosti
drugi puta je trajalo oko tri godine, po povratku sam se jednostavno zatvorio i to mi je bio zajeb, no sve je to za ljude a vrijeme cini cuda
sad u stresnim situacijama reagiram instinktivno tako da posljedice traju toliko koliko mi se andrenalin ne normalizira, psihicki me ne dira,  nisam odrvenio il nes takovo, jednostavno sam usvojio jednu filozofiju zivota koja sprjecava takove emocionalne stresove

MA kakav PTSP, ima ih možda nekoliko stotina, sve ostalo goli folirant.90% rata nije vidilo a liječničke nalaze dobili preko veze ili korupcijom.

catabbath wrote:Biti će qirac a ne prosvjedi kad im HDZ malo stegne lanac. Isto kao kod onih šupaka iz šatora.

tata ti je šupak

asilovski wrote:Njih jebe glupi vučić, s3va ostala sranja i rasulo njima 5 hehehe

ne jedi burek, da ne prosvjeduju ti bi digo galamu zašto ne prosvjeduju. Ti bi se trebao prvo sam sa sobom dogovoriti na kojim pozicijama stojiš a ne laprdati danonoćno kontra svakog poteza koji naprave branitelji

Pinochet wrote:srbi su im napravili najveću moguću uslugu..(onima koji su preživjeli naravno)

Koji je tebi kurac nihi????

Pinochet wrote:

Eroo wrote:

Pinochet wrote:

asilovski wrote:Ne znam što su ljuti toliko na četnika Vučka, pa da nije njega i njegovih oni bi morali raditi, dizati se ujutro, nervirati i preživljavati sa prosječnom plaćom od 3.500 kn ili bježati u Njemačku, ovako drugi rade za njih svaki dan do kraja života

točno to, nekima je rat ispao najbolja stvar u životu.

kada se sjetim culeja i njegovog balavca koji su kurči sa autom koji mu je stari "zaradio u penziji", a auto košta kao 4godišnje radničke plaće(naravno ti radnici moraju platiti njegov auto).

ili ovo ljeto kada je u splitu bio požar, pa je neki branitelj nešto prigovarao, itd, ispalo da je as bio u ratu , i onda , posli rata radio par godina, i sada 32 godine živ i zdrav otišao u penziju :D

Nevjerojatno mi je koji ste vi slijepci..(.ili možda samo mangupi?).
16,000 poginulih i nekoliko destina tisuća osakaćenih i ranjenih, nisu kokoši...čak i da se radi
o kokošima imali biste ozbiljniji pristup. Ponašajte se barem onako kao što bi se ponašali
da vam je susjed pomorio 16,000 kokošiju. Što bi u tom slučaju učinili? Dočekali bi
ih s rakijicom i pozvali na janjetinu?

1)vučić nije nikoga ubio
2)mi smo pobili njih još više i dobili smo rat
3)čemu pobuna protiv vučića, što se nisu sjetili za HDZovo genocidisanje Slavonije i Baranje i iseljavanje par stotina tisuća ljudi i pljačkanje ostalih 4milijuna stanovnika RH i uništavanje države gore nego Vučić i četnici

jel ti zajebavaš ili što? iseljavanje je počelo najvećim djelom za milanovićeve vlade i samo se nastavilo a to nije greška ni jedne vlade već direktna posljedica ulaska u EU i otvaranja tržišta za radnu snagu. Daj budi barem malo realan jebemu!!

Eroo wrote:Zašto je uopće problem u današnjoj HR ako netko javno prosvjeduje
zbog bilo čega, pa i u ovom slučaju?
Otvorite prozore, stigla vam je demokracija.

baš tako, zamisli neko prosvjeduje i treba ih odma ispljuvati ali nisu pljuvači zarobljenici komunizma, oni se samo tako češljaju.

kaja wrote:

Eroo wrote:Zašto je uopće problem u današnjoj HR ako netko javno prosvjeduje
zbog bilo čega, pa i u ovom slučaju?
Otvorite prozore, stigla vam je demokracija.

u demonstrantima, ovi su se već debelo popeli na k. svima
ako ne vjeruje meni neka pročitaju komentare pa i na ovom linku
još malo i čuvati će ih policija ko pedere

sora i ekipa, bome jako za poluditi

maggie13 wrote:

jasambrend wrote:

maggie13 wrote:ima li netko taj excel dokument iz '91. s rasporedom poimenice 'ko će poginut, 'ko biti ranjen, 'ko samo bez noge ostat ili oka, koja će ostat udovica, kolike će bit penzije..etc.
ne znam kako sam to propustila.
vidim, neki fino profitiraju.

A slušaj...onaj tko je želio podijeliti ratni plijen je i morao nešto malo žrtvovati...takva je to igra...siguran sam da bi mnogi žrtvovali nogu za par tisuća kuna pemzije, isplati se...

Najvaznije je bilo imati uvid u tu projekciju raspodjele, kolumne: smrt, zivot, invalidnost...

ae, ja sam znao da će moji nećaci profitirati od majčine smrti, bili usto malo u logoru a ostalo smo gurali kako smo znali i umjeli ali oni su danas eto kasta proizašla iz dogovorenog rata

Razglbaju o ptsp-u likovi koji rata nisu vidjeli ili oni koji su bili mobilizirani