KATOLIČKI ATEIST

"I nije riječ o ovom našem svakidašnjem materijalnom tijelu nego onom uskrslom, duhovnom ili opiši ga već kako hoćeš. Ratzinger je negdje objasnio kako su tu ključni pojmovi (svih okova oslobođena i razgolićena - moja intepretacija) osoba odnosno osobnost. Shvatio si bit."

Pa mogao nas je Bog odmah stvoriti takvima, još na početku, i bez čitave ove biblijske drame s iluzijom slobodne volje.

melkior wrote:Da, vic s gorkim okusom. A Bog je teški šaljivdžija ili ipak nije baš tako savršen kao što se predstavlja.

Ako nije savršen onda Ga niti nema. Da, kršćanin mora sumnjati i mora tresti vlastite temelje inače nije istinski kršćanin. Onaj koji se ne svodi samo na dimenziju religijskih obreda i rituala nego kršćanstvom prožima svoju kompletnu suštinsku nutrinu, um, duh i dušu.

Kako se odreći grijeha ako vne možeš prestati griješiti?
I zašto biti svet ako Bog pušta da kiša pada i sunce sija i dobrima i zlima? I ako će prvi biti posljednji, a posljednji prvi, zašto se onda uopće gurati bilo kamo i pokušavati bilo što?

melkior wrote:Pa mogao nas je Bog odmah stvoriti takvima, još na početku, i bez čitave ove biblijske drame s iluzijom slobodne volje.  

Naravno da je mogao. Pa svemoguć je! Zašto nije, to je već pitanje na koje je puno teže naći odgovor. Ali kako sam već rekao ranije, tko ustraje spasit će se. Po kršćanskoj vjeri. Mislim da ne moram navoditi točan citat i izvor.

A što ako je Bog htio da mi griješimo? Vraćamo se na Don Vita Corleonea.

Tako nemamo Oca, nego Kuma, tako smo svi mi u Kumu jedno :D

melkior wrote:Kako se odreći grijeha ako vne možeš prestati griješiti?
I zašto biti svet ako Bog pušta da kiša pada i sunce sija i dobrima i zlima? I ako će prvi biti posljednji, a posljednji prvi, zašto se onda uopće gurati bilo kamo i pokušavati bilo što?

Zašto se umivati i prati svaki dan sapunom i vodom ako znaš da ćeš se opet zaprljati?
Pa valjda zato što hoćeš barem neki makar kratki segment vremena imati taj osjećaj čistoće, da sad ne govorim o čisto zdravstvenim koristima od takve prakse.
Kiša pada i dobrima i zlima na ovome svijetu, a ključni pojam u kršćanstvu je ipak vječnost.
Kod prispodobe o prvima i posljednjima je bit u prihvaćanju posla odnosno ponude spasenja. Nebitno je kada si ju prihvatio, kao prvi ili posljednji, bitno je da si ju prihvatio.

Tako nemamo Oca, nego Kuma, tako smo svi mi u Kumu jedno :D

Poslanica svetog pavla Apo0stol,a sveukupnoj kumčadi :D

Griješite i ...jebite se.

Kad imas iskrivljenu percepciju vjere onda nastane takav ateist poput Tomica...katolicanstvo kao ni cjelokupno krscanstvo se ne zasniva na tome da se mora biti nesretan i stalno u patnji, vec da se ne bjezi od nevolja i preuzimanja odgovornosti za svoj zivot...isto tako ne postoji nigdje nikakav Bog koji kao prometni policajac jedva ceka da nas kazni iza nekog kantuna na prvi prekrsaj, vec onaj koji prihvaca nase mane i slabosti kakve god da jesu, ali je pri tome jedini uvjet da iste i sami sebi i njemu priznamo te ih i sami sebi oprostimo u nadi i iskrenoj zelji da ih mozemo nadvladati, a bez toga je i bozji upliv bespomocan jer smo dobili slobodnu volju...Biti zlovoljan je zapravo i grijeh po bozjem nauku i nikad i nigdje nije spomenuto da se ne smije slaviti zivot ili bilo što, upravo suprotno...obilje i darovi za blagdane su bozji blagoslov, ali ne i sami sebi svrha, vec samo dodatak onome sto bismo trebali nositi u svojim srcima jer ako smo dopustili sami sebi da nas unisti nekakva potrosacka groznica ili nepotrebna tjeskoba tih dana onda smo promasili poantu totalno...

Ako se čitava drama povijesti spasenja ljudskog roda svodi na bitku za ljudske duše, i ako je Bog udahnuo u čovjeka svoj dah, dah života (dušu) zašto istu nije udahnuo u svoje anđele i demone? Ili bi se isti tek morali utjeloviti da zadobe ljudsku dušu? Jesu čisti duhovi ali nemaju dušu? Sotona smatra da je zato proklet od Bogam što nema dušu pa je odlučio ukrasti Bogu što više ljudskih duša, iz čiste pakosti. A ako se oni ne mogu utjeloviti,jednako kao što se i ljudi svojim vlastitim sposobnostima i snagama ne mogu uzdići, onda smo svi sjebani, svatko na svoj način. Ali možda je to mjera Božjeg savršenstva?

Suština spasenja i čitavog Isusovog nauka, doista nije u tome da čovjek ne griješi, već da ljubi. Oprostio je bludnici koja je mnogo griješila, ali je mnogo ljubila, jednako kao i razbojniku na križu koji je prihvatio kaznu za svoje grijehe. Ako puno ljubiš, puno ti se prašta, čak i ako griješiš. Savršenstvo i svetost kršćanskog života nije u odsutnosti grijeha, već u predanosti ljubavi za Boga i bližnje. Ponekad i za samog sebe.

Svetost je u jednostavnosti i posvećenosti životu u ljubavi, neu odsutnosti grijehu jer grijeha se ionako nikada nećemo moći do kraja odreći.

melkior wrote:Ako se čitava drama povijesti spasenja ljudskog roda svodi na bitku za ljudske duše

Čemu drama? Dosađuješ se na smrt ili što je u pitanju?
Nema nikakve bitke za ljudske duše, samo ponuda spasenja koja se manje ili više slobodno prihvaća ili ne. I shodno tome se snose posljedice po principu kako siješ tako ćeš i žeti.
Anđeli i demoni u svojoj suštini ionako predstavljaju samo projekciju ljudskih osobina na okolinu pa tako i na nebesa pa tako čvrsto formiranim tzv. duhovnim entitetima dajemo točno određene osobine i osobnost, oživljavamo ih i priznajemo im vodstvo u užem području njihovog djelovanja. Ali sve je to do uma, ali um je vrlo moćan alat.
Usput rečeno, sotona je po etimologiji neprijatelj (prije svega čovjeka).

"Čemu drama? Dosađuješ se na smrt ili što je u pitanju?"

Ma čitam Rudolfa Steinera, "Anđeli i hijerarhije duhovnih bića" pa uspoređujem sa "Demonima, vješticama i spiritistima" Egona von Petersdorfa...U stvari, zastao sam na pitanju kako su nastali anđeli i zašto nemaju dušu, odnosno u pozadini je jedno dublje pitanje; koja je supstanca prve božanske Osobe, Oca Stvoritelja?

melkior wrote:Suština spasenja i čitavog Isusovog nauka, doista nije u tome da čovjek ne griješi, već da ljubi. Oprostio je bludnici koja je mnogo griješila, ali je mnogo ljubila, jednako kao i razbojniku na križu koji je prihvatio kaznu za svoje grijehe. Ako puno ljubiš, puno ti se prašta, čak i ako griješiš. Savršenstvo i svetost kršćanskog života nije u odsutnosti grijeha, već u predanosti ljubavi za Boga i bližnje. Ponekad i za samog sebe.

Suština se svodi na dvije zapovijedi ljubavi. Prema Bogu i čovjeku.
Ali kako ćeš ljubiti Boga kojega ne vidim ako nisi u stanju ljubiti bližnjega kojega vidiš?
Lažac je ona koji kaže da ljubi Boga, a ne ljubi svoga bližnjega.
Dakle, suština je u ljubavi prema bližnjemu.
Odbijanje osude bludnice već ukazuje na milosrđe kao temeljnu božansku osobinu i princip pa tako i Božje savršenstvo.
Mi se u tom smislu možemo samo ugledati znajući da nikada nećemo biti savršeni, niti u vječnosti, ali tamo ipak barem istobitni s Bogom.

melkior wrote:U stvari, zastao sam na pitanju kako su nastali anđeli i zašto nemaju dušu

Dobro je da si nisi postavio pitanje koliko anđela može stati na vrh igle.
Makar zapravo mislim da jesi pa otuda svo ovo silno vrludanje i laviranje koje je obilno izašlo izvan domene obične sumnje odnosno neke temeljne zapitanosti.

"Dobro je da si nisi postavio pitanje koliko anđela može stati na vrh igle.
Makar zapravo mislim da jesi pa otuda svo ovo silno vrludanje i laviranje koje je obilno izašlo izvan domene obične sumnje odnosno neke temeljne zapitanosti."

Rudolf Steiner preuzima kršćansku hijerarhiju anđela na 9 korova, ali tvrdi da su oni aktivni sudionici stvaranja našeg sunčevog sustava, te da ovisno o sposobnostima koje su dokazali u stvaranju nekih prošlih sunčevih sustava (ili svemira) jesu stratificirani po nekom hijerarhijskom redu, pri čemu piše dosta zanimljive stvari (poziva se između ostalog, i na stare vedske spise i Bhagavad Gitu) ali lupa i žešće nebuloze: da su kerubini sa četirima lica (bik, lav, orao, čovjek) stvaratelji čitavog zodijaka i životinjskog svijeta. A sve temeljeno na jednoj, zapravo ispravnoj početnoj tvrdnji, da sav materijalan svijet jest praslika i trag početnog duhovnog impulsa te stoga postoje duhovi četiri elementa: vatre, zemlje, zraka i vode. Ali mi smo ih zarobili i ne vidimo više pravu duhovnu stvarnost upod svjetlima neonskih lampi i zagađenja bukom te nedostatka vremena da se doista posvetimo jednostavnosti života i ljepoti koja vlada u prirodnim zakoniostima i svemiru...to je već piča koja polako obuhvaća i paganizam i animizam, ali sve zbog gubitka pravog kontakta sa izvbornom ljudskom prirodom, odnosno i samom prirodom kao takvom.

Duhovi vatre kao "domaći" iz priča Ivane Brlić Mažuranić...Houston, we have a problem.

Kršćanstvo nam je otelo prirodu, a znanost bajke.

Moramo povratiti svoju dušu.

slidingdoorsoperator wrote:

melkior wrote:Ja sam kršćanin, katolik, ali sam si malo razmišljao ovih dana što je to što kršćanstvo pruža čovjeku.

Križ.
Uvijek samo i jedino križ.
Nije kršćanin onaj koji nije u stanju prihvatiti, nositi, pa na kraju i umrijeti na svojem križu.

Ako je samo križ, onda bismo se trebali zvati 'križani'.