Re: Umro general Praljak

by mutava baštarda 30/11/2017, 21:33

Sora wrote:Agresija Republike Hrvatske na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu obilježena je represivnim mjerama prema Bošnjacima i ostalim koji nisu bili Hrvati, diskriminacijom, zastrašivanjem, hapšenjem uglednih ljudi, istjerivanjem iz stanova, terorisanjem i ubijanjem, pljačkom i progonom. HVO je vojnom silom preuzeo kontrolu nad općinskim vlastima, smijenio je sve nehrvate i otpustio s posla. Hercegovačka preduzeća, u Mostaru, Stocu, Neumu, Čitluku, Prozoru i Čapljini, prešla su u ruke Hrvata. Uspostavljena je kontrola nad medijima, uvodena hrvatska valuta i hrvatska nacionalna obilježja.

tako je i drug tito 45.
povijest se ponavlja

by Sora 30/11/2017, 21:33

U Stocu je srušeno jezgro grada - stara čaršija sa tepom (tržnicom), kulturno-istorijski kompleks Begovina, sve četiri džamije (Alipašina, Careva, Uzinovićka i Ćuprijska), galerija “Branko Šotra”, Turkovića kula, Đulhanumin konak, kompleks Ada i Behmenluk, spomenik graditeljskog naslijeđa visoke kategorije Hamam iz 17. stoljeća, Gradska kafana, gradske cjeline Ćuprija, Podgrad, Zagrad, Uzinovići i sve građevine koje su plijenile svojom ljepotom. Od srpskih granata ispaljenih sa Hrguda u ljeto 1992. je izgorio prelijepi hotel “Bregava”, napravljen po projektu vrsnog arhitekte Zlatka Ugljena. U svojoj stoljećima dugoj istoriji, od Ilira, Grka i Rimljana pa do novijih vremena, Stolac nije zapamtio takva razaranja - divljački je rušen ovaj biser Hercegovine. “I ovo je Hrvatska” i “Dobrodošli u hrvatski Stolac”, ostalo je zapisano na kapiji Stoca.

by Sora 30/11/2017, 21:34

Stolac nece biti sto?
Kurac jel ?

by Guest 30/11/2017, 21:34

Gospođo Sora,
odobravate li muđahedine i posljedice istog njihovog ponašanja koji se odražava na cijeli svijet?

by mutava baštarda 30/11/2017, 21:36

Sora wrote:Stolac nece biti sto?
Kurac jel ?

drugarice sramotiš partiju sa svojom vulgarnošću...

by Sora 30/11/2017, 21:37

U ljeto 1993., Hrvatska Republika Herceg-Bosna i HVO su proveli akciju masovnog hapšenja bošnjačkih muškaraca diljem doline Neretve, uključujući i Bošnjaka koji su služili u HVO-u, te ih zatvorila u logoru Dretelj. Mnogi od zatvorenika su bili civili. Tijekom kolovoza i rujna 1993., kriteriji HVO-a za puštanje zatvorenika na slobodu bili su brak sa Hrvaticom ili posjedovanje vize i pisma garancije da će napustiti BiH.^[5]
Uvjeti u logoru bili su teški i nezdravi zbog prenapučenosti, loše ventilacije i manjka kreveta. HVO je davala zatvorenicima malo hrane i vode. Barem jedan zatvorenik je navodno preminuo u srpnju 1993. zbog vrućine.^[5]
Bilo je također zabilježeno da je HVO povremeno tukla, ali i psihički napastovala zatvorenike. Bošnjaci u izoliranim ćelijama su bili osobito premlaćivani i ponižavani.^[5]
Barem četvero zatvorenika poginulo je u tom razdoblju u Dretelju.^[5] Međunarodni odbor Crvenog križa dobio je dozvolu posjetiti lokaciju tek u rujnu 1993. Tada je HVO premjestila neke zatvorenike u Silos u Čapljini, kako bi prikrila znakove okrutnog psihičkog i fizičkog ponašanja.^[5]

by Sora 30/11/2017, 21:39

Znaci u Dretelj i one muslimane kojinsu bili u hvo
Jel vas barcmalo sram

by Sora 30/11/2017, 21:40

Nakon jučerašnjeg suđenja i samoubojstva Slobodana Praljka, britanski izvjestitelj iz ratom zahvaćene BiH, Ed Vulliamy, napisao je za The Guardian članak u kojem opisuje svoj prvi susret s Praljkom, 1993. godine.
Britanski novinar svjedočio je 2006. godine na Haškom sudu u čak desetak suđenja. Osim Slobodanu Praljku, svjedočio je na suđenjima Radovanu Karadžiću te Ratku Mladiću, kao iskusan reporter iz ratom pogođene BiH.
Na sudu je Vulliamy ispričao da je tragom informacije koju je imao, prema kojoj se u ratnim logorima nije poštivala Ženevska konvencija, pokušao ući u Dretelj - logor u kojem su hrvatske snage držale zatočene bošnjačke muslimane, stoji u Guardianovom članku.
Tvrdi da je brojnim novinarima, među kojima je bio i on, više puta zabranjen ulaz u Dretelj. Za njega i još dvojicu novinara Praljak je ipak, nakon nekog vremena, osobno potpisao dopuštenje iz potpuno nepoznatog razloga.
Tog listopada 1993. godine, Vulliamy je zajedno s još dvojicom novinara, kaže, ušao u samoproglašenu "republiku" Herceg-Bosnu. Prema Vulliamyjevom svjedočenju, u logoru su se nalazili brojni bosanski muslimani koji su bili maltretirani i ubijani.

'Gušili su se u vrućini i smradu. Pili su vlastiti urin'

- U jednom hangaru bilo je stotinjak izbezumljenih muškaraca koji su sjedili ili čučali. Neki od njih bili su zatvoreni preko 72 sata, gušili su se u vrućini i smradu. Pili su vlastiti urin - opisao je u članku i naveo što je vidio.

by Sora 30/11/2017, 21:40

Jel vas bar malo sram

by mutava baštarda 30/11/2017, 21:41

Sora wrote:Jel vas bar malo sram

pa i nije baš :^0

by Sora 30/11/2017, 21:44

Da . Znam.
Vjernici.
Rvatine.
Stoka.

by mutava baštarda 30/11/2017, 21:45

Sora wrote:

'Gušili su se u vrućini i smradu. Pili su vlastiti urin'

- U jednom hangaru bilo je stotinjak izbezumljenih muškaraca koji su sjedili ili čučali. Neki od njih bili su zatvoreni preko 72 sata, gušili su se u vrućini i smradu. Pili su vlastiti urin - opisao je u članku i naveo što je vidio.

Urinoterapija - najbolji besplatni lijek?

by mutava baštarda 30/11/2017, 21:46

Sora wrote:Da . Znam.
Vjernici.
Rvatine.
Stoka.

aj babo kuš, jedina stoka ovdje si ti...

by Yehudi 30/11/2017, 22:12

Svi ste u pravu

by Leviathan2 30/11/2017, 22:15

Yehudi wrote:Svi ste u pravu

by flumen 30/11/2017, 22:26

"Navik on živi ki zgine pošteno".

by flumen 30/11/2017, 22:31

Sora wrote:...zabilježeno da je HVO povremeno tukla, ali i psihički napastovala zatvorenike...Tada je HVO premjestila

^{ti bi kao nekakva prosvjetna radnica u hrvatskoj mirovini trebala znati bolje pisati.
Hrvatsko vijece obrane "tukla"; "napastvovala"; "premjestila" ?!?!?!
cim krenem citat ovakva sranja, dobijem proser sojka, kuzis?}

by Guest 30/11/2017, 22:31

Ne znam zašto, al sjetila sam se filmova: Posljednji Mohikanac i Posljednji Samuraj....

by Eroo 30/11/2017, 22:42

Sora wrote:U ljeto 1993., Hrvatska Republika Herceg-Bosna i HVO su proveli akciju masovnog hapšenja bošnjačkih muškaraca diljem doline Neretve, uključujući i Bošnjaka koji su služili u HVO-u, te ih zatvorila u logoru Dretelj. Mnogi od zatvorenika su bili civili. Tijekom kolovoza i rujna 1993., kriteriji HVO-a za puštanje zatvorenika na slobodu bili su brak sa Hrvaticom ili posjedovanje vize i pisma garancije da će napustiti BiH.^[5]
Uvjeti u logoru bili su teški i nezdravi zbog prenapučenosti, loše ventilacije i manjka kreveta. HVO je davala zatvorenicima malo hrane i vode. Barem jedan zatvorenik je navodno preminuo u srpnju 1993. zbog vrućine.^[5]
Bilo je također zabilježeno da je HVO povremeno tukla, ali i psihički napastovala zatvorenike. Bošnjaci u izoliranim ćelijama su bili osobito premlaćivani i ponižavani.^[5]
Barem četvero zatvorenika poginulo je u tom razdoblju u Dretelju.^[5] Međunarodni odbor Crvenog križa dobio je dozvolu posjetiti lokaciju tek u rujnu 1993. Tada je HVO premjestila neke zatvorenike u Silos u Čapljini, kako bi prikrila znakove okrutnog psihičkog i fizičkog ponašanja.^[5]

Ti "logori" su bili hoteli s 5* u usporedbu s Grabovicom, Križančevim selom, Buhinim kućama, Trusinom pa haaaj do Zenice.
Što se nije uspjelo skloniti kod Srba nije ni preživjelo...Za sve postoje i snimci, ništa nikome ne treba lagati.
Drugo, "logori" su bili "zbirni centri", jer u općem ludilu se moralo pobrinuti za sigurnost civila iz suprotnog tabora.
A ti, kokoško, možeš i dalje svirati qrtzu, to je tak' svejedno...

by flumen 30/11/2017, 22:50

Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani,
koga god majka junački odhrani
jur bubnji, herpavke posvuda se čuju,
šipi, trimbite nadalek glasuju,
dični šeregi skup se zastaju.
Na noge, nanoge, vi jalni ležaci,
u vojsku, u vojsku, hrabreni junaci,
sablje i puške na berzom priprav’te,
sebe i konje viteški oprav’te,
vreda potež’te k slavnom dundaru.
Stirajte od serca vsak oblak plahosti,
vazmite na se šeit batrivosti,
draže nam budi glas, ime, poštenje
neg hip, magnutje, sramotno živlenje;
navik on živi, ki zgine pošteno.
Ni moa izmislit hvalnije skazanje
neg na mejdanu vridno deržanje,
gdi gromi od pukaš i sablji se viju,
vnoga gospoda kerv svoju proliju
za domovinu, za veru keršćansku.
Boga višnega na pomoa zazov’te
vaših starijih glas, ime ponov’te,
na svoje sprotivne navajl’te ognjeno,
jedan drugoga izrue’te ljubleno
živ’te bratinski, pogin’te viteški!
Kada vam srića na ruku potegne,
ter neprijatejl iz mesta okrene,
oh, kakvo poštenje, pajdaši bogati,
sablje, paloši i konji bahati,
sprave kovane, svite gospocske!

by Sora 30/11/2017, 22:51

Bio je 23. juli 1993. kada sam kao 17-godišnjak postao logoraš tzv. Herceg-Bosne. U zloglasnoj stolačkoj Koštanoj bolnici boravio sam do 15. oktobra 1993, kada sam, zahvaljujući sestri, koja živi u Švicarskoj, praktično otkupljen za nekoliko hiljada dojč-maraka. Tih gotovo tri mjeseca u kazamatu Herceg-Bosne prekinulo je moje djetinjstvo / mladost i obilježilo moj život. Ubistva, silovanja, progoni, pljačke, zločini i patnje kroz koje je prošlo nehrvatsko stanovništvo na prostoru koji je kontrolisao HVO devedesetih samo su odraz politike etničkog čišćenja i "čiste" Herceg-Bosne, koju su osmislili Franjo Tuđman i Gojko Šušak, a u djelo proveli Mate Boban i šestorka kojoj će danas biti izrečena pravosnažna presuda u Haagu.
Bošnjaci Stoca, Dubravske visoravni i Čapljine još od aprila 1993. bili su praktično u loncu koji se krčkao na vatri strategije udruženog zločinačkog poduhvata – da sve vojno sposobne muškarce zarobi u logore, a starce, žene i djecu protjera na prostor koji je kontrolisala Armija RBiH. Taj prostor trebao je biti ekskluzivna hrvatska teritorija, s nacističkim metodama i zločinima koji su morali uslijediti kako bi se taj plan realizovao.
Od aprila 1993. počela su hapšenja Bošnjaka (bilo da su bili u HVO-u ili u Armiji RBiH), naročito onih koji bi mogli organizovati bilo kakav otpor. Tako su poput arhipelaga mučilišta nicali logori po tzv. Herceg-Bosni – Gabela, Dretelj, Heliodrom, Kočerin, Koštana bolnica...
Koštana je bila pakao
Otac je 1993. bio penzioner – on prestar, a ja premlad – pa smo mislili da će nas nekako logori zaobići. Nažalost, obojica smo završili u arhipelagu mučilišta tzv. Herceg-Bosne. Oca su 3. jula odveli u Gabelu, a ja, valjda zahvaljujući tome što je moja mama izgubila svijest kad me vojnik HVO-a poveo iz dvorišta, dobio dopuštenje da ipak ostanem kući. O očevoj sudbini, pa i da je uopće živ, saznao sam tek pola godine kasnije.
On je za pet mjeseci promijenio tri logora. S trojicom rođaka uhvaćen sam nakon što su naše hrvatske komšije u selo, s oružanom pratnjom, doveli naše familije i pozvali nas da izađemo iz šume i predamo se. Nismo imali izbora. Drugi komšija, inače pripadnik Vojne policije HVO-a, privatnim autom odveo nas je u tadašnji "prihvatni centar" za sve stolačke zarobljenike, bolnicu za koštana oboljenja. Prije, ali naročito poslije toga ona će za nas ostati samo Koštana, upamćena po zlu koje smo tamo preživjeli.
Prvo što sam vidio kad sam kročio u Koštanu bio je visoki, ćelavi policajac koji je preda mnom premlaćivao mog poznanika M. Hota, koji će kasnije poginuti negdje u okolini Mostara. Najteži trenutak za svakog zatvorenika u Koštanoj bilo je prozivanje; udar svežnja ključeva ili kundaka puške s druge strane vrata, praćen uzvikom nečijeg imena i prezimena. U trenu između te dvije radnje svi, ama baš svi, molili smo Boga da izgovoreno ime bude tuđe. Nakon ispitivanja, koje se odvijalo na spratu, većina izvedenih vraćala se promijenjenog fizičkog izgleda. Kao najmlađi, imao sam "čast i sreću" da me čuvari već prvog dana prozovu i ispitaju. Bližila se ponoć, ali niko se nije ni usuđivao zaspati. Odjednom su se začuli koraci vojnih cokula sve bliže ćelijama. Policajac je otvorio naša vrata, stao na trenutak i prijeteći tiho izgovorio moje ime.

by Sponsored content

Umro general Praljak