Drugi španjolski građanski rat

by marcellus 2/10/2017, 09:33

http://www.dnevno.hr/vijesti/eu/video-nakon-katalonije-eu-nema-vise-pravo-nikom-soliti-pamet-o-ljudskim-pravima-1070848/

by marcellus 2/10/2017, 09:34

inače mimo ovog predložio sam da pošaljemo naše antife i stare partizane stazama djedova u španjolsku, u građanski rat... samo ovaj put bi se oni vjerojatno borili na strani monarhije.

by Eva_ 2/10/2017, 09:35

A zakaj ne šatoraše?

by RayMabus 2/10/2017, 09:44

Španjolci drže vojsku, nešto ko Srbi JNA

by vuksadinare 2/10/2017, 09:50

..stvar je u tome...da je ovo puklo u najnezgodnije vrijeme ili nekom u pravo vrijeme...

by crvenkasti 2/10/2017, 09:50

Pazi ovu rečenicu:

"Policija koja mlati i puca u ljude i djecu, bez da su ovi uradili išta nasilnog ili kriminalnog – samo su pokušali glasati!!"

Jeste li pisali sastavke u školi? Koliko si ti imao iz hrvatskog, jebote?

by RayMabus 2/10/2017, 09:55

Ono šta je dobro u cijeloj priči je to da će ovo ojačati nacionaliste u Španjolskoj a oni su i protiv muslimana

by catabbath 2/10/2017, 09:56

Lako prodavati floskule o zapadnoj demokraciji kad su drugi nenarodni režimi u putanju. Nemaju ameri bez razloga drugi amandman u ustavu.

by T. 2/10/2017, 10:42

potez vlade u madridu, da ide policijom na građane koji idu glasovati na referendumu za koji vlada unaprijed tvrdi da je neustavan i nevažeći, jedan je od najglupnjih poteza uopće već dulje vrijeme...
jer su time:
a) potvrdili da rezultati tog referenduma ipak nisu nebitni, koliko god bio neustavan i nevažeći za vladu
b) eventualne protivnike neovisnosti u samoj kataloniji, svrstali na suprotnu stranu
c) javno mnijenje u eu okrenuli protiv sebe
englezi su sa škotima to riješili puno elegantnije, tako da su ovi nakon 4 stoljeća borbe za neovisnost izglasali ostanak u uniji s englezima....

by vuksadinare 2/10/2017, 10:46

Totenkopf wrote:potez vlade u madridu, da ide policijom na građane koji idu glasovati na referendumu za koji vlada unaprijed tvrdi da je neustavan i nevažeći, jedan je od najglupnjih poteza uopće već dulje vrijeme...
jer su time:
a) potvrdili da rezultati tog referenduma ipak nisu nebitni, koliko god bio neustavan i nevažeći za vladu
b) eventualne protivnike neovisnosti u samoj kataloniji, svrstali na suprotnu stranu
c) javno mnijenje u eu okrenuli protiv sebe
englezi su sa škotima to riješili puno elegantnije, tako da su ovi nakon 4 stoljeća borbe za neovisnost izglasali ostanak u uniji s englezima....

....mediteranski temperament....ne moze bez pizdarija..vruce glave....zato su germani ili europski sjever stoljecima bili vladari svijeta..ili jesu...zato jug europe tesko izlazi an kraj sa sjeverom europe...bas zbog te vruce glave...koji bi sve na ho ruk da s erijesi...dok sjvernjak strpljivo busi i busi dok ne izbusi..

by kaya 2/10/2017, 11:15

pa tamo bi vrlo lako moglo doći do rata..

by kaya 2/10/2017, 11:16

Totenkopf wrote:potez vlade u madridu, da ide policijom na građane koji idu glasovati na referendumu za koji vlada unaprijed tvrdi da je neustavan i nevažeći, jedan je od najglupnjih poteza uopće već dulje vrijeme...
jer su time:
a) potvrdili da rezultati tog referenduma ipak nisu nebitni, koliko god bio neustavan i nevažeći za vladu
b) eventualne protivnike neovisnosti u samoj kataloniji, svrstali na suprotnu stranu
c) javno mnijenje u eu okrenuli protiv sebe

da, nevjerojatno.

by Guest 2/10/2017, 11:17

Boli me Španjolska

Kako god kružio Mediteranom, tom talionicom kulture koja me oblikovala i u kojoj tražim prepoznatljive odrednice – uvijek se iznova vraćam Španjolskoj.

Italija je ružičasta i zelena. Grčka je modra. Španjolska, crna. A kad to želi istaknuti, uz crnu boju stavlja žutu, kao da želi što žešće ošinuti onu latinsku iracionalnost koja joj je htjela suprotstaviti bijelu.

Prilikom vjenčanja Ljudevita XIV s infantkinjom Marijom Terezijom, godine 1660. u St. Jean de Luzu, francuski je dvor, nakićen perikama, šarenim svilama i čipkama, ugostio španjolski.

Osim infantkinje, svi su španjolski suvereni i podanici bili odjeveni u crno. Povjesničar zadužen da izvijesti o tijeku vjenčanja, usudio se napisati:

»Tako smo saznali da smo zapravo mi barbari.«

Španjolska je stroga i ja volim tu njezinu strogost. Draži su mi crni zvuci gitare negoli gugutanje mandolina. Užegao maslac negoli sladoled. »Paella« negoli »pizza s plodovima mora«.

U slikarstvu talijanskog quattrocenta Bogorodica je uvijek prikazana kao lik iz snova, idealiziran, blizak idolatrijskoj slici, božanskoj prilici. Dok je cijelo španjolsko slikarstvo gotovo nepodnošljivo realistično. Kad Ribera slika Krista, stopala njegovih nogu na križu kao da su stopala prosjaka što smo ga po izlasku iz Prada vidjeli gdje sjedi na ulici. Velasquezovi borrachos doista zaudaraju po jeftinom vinu, a krv s Goyinih slika isto je tako nepodnošljivo gledati kao i onu što s ranjene ruke kaplje po umivaoniku od bijele majolike.

Opori realizam kojim odišu i španjolska poezija i španjolsko slikarstvo. Razgovori na ulici i cijela njezina duga povijest. I na najveću slavu Mediterana, upravo su na krajnjem jugu Francuske, pred nosom Francuzima, Španjolska i Italija održale svoje veze.

Mi smo se zadovoljili time da Mlečane što su dolazili da staklare iz Toleda i nauče kako se puše staklo samo promatramo kako prolaze. Velasquez je slikao vrtove Vile Medici, a Domenico Scarlatti je 1757. godine umro u Madridu.

Više od dva stoljeća ranije, Karlo V, Car Njemačke i kralj Španjolske, nakon tridesetogodišnjeg rata zarobio je Franju I u bici kod Pavie (1525), a 1527. ušao je u Rim kao pobjednik.

Nakon toga nastupilo je apsurdno i krvavo razdoblje Napoleonovih ratova. No, odmah po osnutku prve španjolske republike, drugom polovinom 19. stoljeća, odnosi između Francuske i Španjolske počeli su prkositi prošlosti nastojeći uspostaviti istinsku razmjenu, kulturnu i ekonomsku.

Zatim se pojavio Merimée koji je podvalio Francuzima ispričavši im priču o Ciganki zaljubljenoj u oficira i toreadora.

Unatoč upozorenjima Victora Hugoa, koji je iz svojeg otočkog utočišta Hauteville House napisao o dva Pisma Španjolskoj kako bi podržao rađanje prve republike u Europi. Unatoč tolikim pjesnicima. Unatoč Elie Faureu, Paulu Morandu, Bernanosu, Montherlantu, pa čak i Cioranu. Francuzi su se i dalje zanosili mitom zvanim Carmen, pa ni dan danas ne umiju vidjeti Španjolsku drukčijom no nakinđerunu kastanjetama, lepezama i haljinama na točkice.

Očajan zbog toga, Frederico Garcia Lorca, čije je djelo nezaobilazan put k razumijevanju one prave Španjolske, napisao je 1926. godine:

»Tkogod dirne u problem Španjolske, kobno će posjeći prste na britkoj oštrici njezine stvarnosti.«

Poput istočnjačkih mladoženja, koji svoju zaručnicu upoznaju tek na dan vjenčanja, u Španjolsku bismo morali ići radoznali i zaljubljeni ali bez igdje ičega. Jer Španjolska od svog posjetitelja zahtijeva određene vrline. A najvažnija je od njih, rekao bih – vidjeti. Vidjeti sve do boli. Jer iako Španjolska nije izrasla iz racionalističke discipline, ipak ju je ova iznutra oblikovala preko cijele jedne kulture koja pretpostavlja umijeće mišljenja, izražavanja i gledanja. Sve se događa kao da Španjolska živi u svom tijelu onu suvremenu kontradikciju između racionalističke misli, koja je sredstvo za posjedovanje svijeta, i simboličke misli, bez koje ne postoji ni duhovna vitalnost ni umjetnička aktivnost.

Došli su Feničani i naučili Andalužane bankarstvu i trgovini. Zatim ej trebalo živjeti pod Rimljanima, Vizigotima, pa pod arapskom dominacijom gotovo cijelo stoljeće prije nego što su došli katolički kraljevi. Pod okriljem Rima, rekonkvista je donijela tristo godina strašne inkvizicije. Svatko je mogao svakoga prokazati. Bez posebne provjere prokazana je osoba bila uhićena a sva njezina imovina zaplijenjena. Pedeset posto išlo je Kruni, dvadeset pet posto Kleru i dvadeset pet posto doušniku.

Živeći tako dugo pod takvom dominacijom, narod je bio izvrgnut dvojnosti koja je pogađala istovremeno i kulturu i moral, pa čak i zemlju, koja je svakodnevno mijenjala gospodara.

Jedna pjesma Antonija Machada završava ovako:

»Mali Španjolče što se rađaš

Neka te Bog čuva

Jer će ti jedna od dviju Španjolskih

Morati slediti srce.«

Jedna Španjolska nasuprot drugoj; kao da je duboki ponor zauvijek razdvojio materijalno od duhovnog.

Iako cijela Španjolska stoji iza Crkve, polovina u ruci drži svijeću, a druga polovina batinu. Godine 1936. bjesnio je najkrvaviji od svih građanskih ratova, jer to je bio rat mržnje jedne Španjolske prema drugoj.

Španjolac mora izabrati stranu na kojoj će se boriti i ostat će joj vjeran makar se i prevario u svom izboru, samo ako mu taj izbori pruža onaj izuzetan osjećaj da je živ.

U toj strasti življenja i djelovanja koja ne napušta Španjolce, ima one metafizičke potrebe čovjeka da drugima i sebi neprestano dokazuje da je život tu, makar i na trenutak, budući da ga je »osjetio«.

»Osjećam, dakle postojim«, mogla bi glasiti uzrečica. I upravo u toj krucijalnoj točki našle su se dvije snažne osobnosti Španjolske koje su izmislili Andalužani: flamenco i tauromahija, koji otkrivaju prije svega jedan duboko razvijen odnos prema životu; samu kvintesenciju osjećaja dovedenog do njegove krajnje točke.

Poput očekivanja nekog velikog preokreta koji može biti posljednji i utjecajan poput zvijezda. I toreador i pjevač i sami će se čuditi što su otišli daleko...

Jedini kontrapunkt tom paroksizmu je nelagoda koja se ponekad rađa u areni pred tužnom sudbom bika, ili zamor koji izaziva neumorni pjevač flamenca.

No ta nelagoda pred neobičnim, to je onaj rijedak osjećaj koji nam pomaže da dočekamo zoru. Sutra je novi dan, koji kao i jučer i kao danas mora težiti apsolutnom; koji nam nitko neće učiniti lakšim u toj zemlji u kojoj jedna riječ »querer« znači istovremeno »htjeti« i »voljeti«.

-Kako ide?

-Dobro! Borimo se!

Cijela je Španjolska u toj rečenici!

Ona ne zna protiv čega se treba boriti, ali zna da se boriti treba. »Svi se oni, bez razlike, bore zapravo s bikom, s tom mračnom silom koja im želi oteti život, pa i više od života: svjetlost«, piše José Bergamin.

Postoji u Španjolskoj bol življenja koju čovjek može zaboraviti samo zahvaljujući neprestanoj borbi. To nije borba za život. To je borba koja omogućuje čovjeku da se uvjeri da je dosita živ, čak i ako je u zabludi. Jer biti u zabludi znači živjeti. Dok jaše na svom beskonačnom putu, Don Kihot kaže Sanchu Panzi: »Ako si u zabludi i ako si toga svjestan, ustraj u svojoj pogrešci.«

Taj narod okrenut zemlji već se stoljećima gleda. Svatko promatra čovječanstvo koje nosi u sebi i svom susjedu pripovijeda o tom njemu samom kojeg neprestano ponovo otkriva.

Taj narod tako dobro poznaje čovjeka, da to poznavanje pretpostavlja mnogo više od dugotrajnog i nagomilanog promatranja.

Upravo iz tog odnosa izvire ta bol življenja. Ne samo bol zbog toga što je život loš. Već bol zbog toga što smo tu, a zbog čega? Da bismo bili.

»Boli me Španjolska«, rekao je filozof Miguel Unamuno pri kraju svog života. Previše kršćanin da bi se odrekao vjerovanja, a previše Španjolac da bi doista vjerovao, razapet između osobnog metafizičkog istraživanja i razumijevanja tog naroda u koji je bio uronjen do pasa, svoj je egzistencijalizam sažeo u ovih nekoliko riječi:

»Znam da ću provesti život boreći se protiv tajne i znajući da je nikad neću proniknuti. Ali ta je borba moja hrana i moja utjeha.«

Michel Dieuzaïde

by Guest 2/10/2017, 12:00

čim rusi ovo podržavaju i na RT-u su mjesecima prije ovog stalno pisali o tom referendumu znači da nešto NIJE u redu s time.

by epikur37 2/10/2017, 12:25

Zanimljivo gledam naše portale....vijest o jučeranjem referendumu ili ne postoji ili je na dnu stranice.....

by vuksadinare 2/10/2017, 12:28

epikur37 wrote:Zanimljivo gledam naše portale....vijest o jučeranjem referendumu ili ne postoji ili je na dnu stranice.....

pa ne bi bas rekao..ne znam koje citas portale..istina sad ih ej malo potisnuo događaj u las vegasu...

by Stribor 2/10/2017, 13:33

Eva_ wrote:A zakaj ne šatoraše?

Nisu iskazali interes za internacionalno. Tvoji jesu. I zato piči za Espagnu .... e sad na ku ćeš stranu, tvoja stvar.

by Stribor 2/10/2017, 13:34

epikur37 wrote:Zanimljivo gledam naše portale....vijest o jučeranjem referendumu ili ne postoji ili je na dnu stranice.....

Ne baš. VL, JL .... itd. dali su prostora tim dogadjajem. I novine isto.

by Guest 2/10/2017, 13:53

Podrška Španjolskoj Kraljevini, mlati separatiste

by Guest 3/10/2017, 04:37

neka se malo ovakve stvari događaju i zapadnjacima, a ne samo nama na balkanu i na bliskom istoku. nek i oni vide kako je, pošto oni samo gledaju to na tv-u i komentiraju šta i kako bi trebalo.

by Sponsored content

Drugi španjolski građanski rat

Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat

Re: Drugi španjolski građanski rat