Events
PublicationsMogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
Page 1 of 5
Page 1 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5 
Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Trinity Mon 11 Sep - 20:18
Poslije svake prirodne katastrofe neizbježno se jave oni koji tvrde da postoji sreća u nesreći jer, tobože, elementarne nepogode poput uragana, poplava i potresa mogu "stimulirati ekonomiju". Logičku grešku kod ove ideje još prije više od 150 godina razotkrio je Frederic Bastiat. Usprkos tome, nove verzije ove teze preživljavaju i pomaljaju svoje ružno lice poslije svake veće prirodne, a ponekad i ljudskom rukom prouzrokovane katastrofe.
Standardna kritika teze da nas katastrofe mogu učiniti bogatijima koristi analogiju razbijenog prozora. Jest, točno je da ako namjerno razbijemo izlog neke trgovine, to će stvoriti posao za staklara koji će zaraditi šest franaka nakon što popravi izlog. Točno je da je dobro za staklara da zaradi, ali bi još bolje bilo da prozor nije ni razbijen. Tada bi vlasnik trgovine, umjesto da plaća popravljanje izloga, mogao tih šest franaka potrošiti na nove cipele ili novu knjigu ili novo odijelo. Dakle, staklar se okoristio o tršku vlasnika izloga.
Ako logiku destrukcije primijenimo na masovnoj skali, posljedica je da će društvo svoja sredstva usmjeriti ka obnovi razorenog umjesto ka proizvodnji novih dobara. Umjesto da naše društvo usmjeri resurse ka proizvodnji knjiga, cipela ili odijela, ono iste te resurse koristi za obnovu porušenih objekata.
Bastiat je ukazivao da postoji viđeno, ali i neviđeno. Neviđeno je u ovom slučaju sve ono čega se odričemo radi obnove porušenog. To je oportunitetni trošak. Svaki put kad se odlučimo da iskoristimo resurse na jedan način, ti isti resursi se ne mogu iskorititi za nešto drugo. Svaki put kad odlučimo da razbijemo nešto, resursi koji se moraju iskoristiti za obnovu razbijenog neće moći da se iskoriste za proizvodnju nekih drugih proizvoda. Dakle, svaki put kad se odlučimo da razbijemo nešto, odričemo se nečega radi obnove porušenog.
Ovo nam jasno govori da je konačni učinak politike razbijanja gubitak za društvo. Zašto onda i danas, nakon 150 godina, ova pogreška nastavlja da živi i često se pojavljuju ekonomisti koji tvrde da za ekonomiju može biti dobro ako uragan razori čitave grdove? Uzimajući u obzir logiku Bastiatove kritike razaranja, slijedi da ovi ekonomisti misle da je vrijednost onoga čega se odričemo ravna nuli i da je ljudima potrebno razaranje da ih trgne iz letargije pa da prestanu da budu "nezaposleni" i počnu miješati beton umjesto što čitaju knjige.
Da pojasnim. Zamislite da sam ja odlučio da ne radim petkom i da provedem to vrijeme s djecom i čitajući knjige. Zarađujem dovoljno da svaki petak provedem "nezaposlen". Neće biti raskošno, ali baš se veselim vremenu provedenom s djecom i vremenu koje ću posvetiti sebi. To je potprilike 50 dana provedenih kod kuće, a ne na poslu. Uzmimo da zarađujem 250 dolara dnevno. Odlukom da ne radim 50 dana sam se odrekao zarade od oko 12.500 dolara. Imajući u vidu Bastiatovu logiku, znamo da je meni vrijeme provedeno s djecom i čitajući knjige vrijedno najmanje 12.500 dolara jer toliko zarade sam spreman se odreći radi toga.
Ali, ova vrijednost moga vremena provedenog s djecom nije zabilježena u BDP-a Kanade. Ona se tamo računa kao nula. Ako bismo gledali samo na brojeve koji postoje u službenim knjigama, ispada da sam ja odlučio ne raditi petkom jer sam lijen. Kako drugačije objasniti nečiju odluku da se odrekne 12.500 dolara zarade? Ako je vrijednost vremena provedenog ne radeći nula, onda jedini razlog zašto bih ja želio odreći se te zarade je što mrzim rad ili nisam dovoljno pametan da nađem nešto za raditi petkom - ili sam lijen ili sam glup.
Zamislimo sad da uragan prođe mojim gradom i razbije prozore na mojoj kući. Sad mi je potrebno, recimo, 12.500 dolara da popravim prozore. Budući da se radi o važnom popravku, spreman sam godinu dana raditi petkom kako bih pokrio trošak popravka. Ovo će se u državnom BDP-u očitovati kao povećanje od 12.500 dolara. Činjenica da sam se ja odrekao vremena provedenog s djecom i u čitanju knjiga neće ući u tu računicu. Ispada da smo se obogatili za 12.500 dolara bez ikakvog troška. Oni koji su konzervativniji bi rekli da je šteta od uragana pokrivena dodatnim radom, ali bi često dodali da je bolje kad ljudi više rade pa je njima bolja situacija u kojima svi rade na obnovi nego kad poneko sjedi "nezaposlen".
Kako god okrenemo, pobornici ideje da je razaranje dobro za ekonomiju imaju u glavi tiransku ideju da sam ja ili lijen ili nedovoljno pametan da nađem neki plaćen posao i zbog toga vrijeme provodim kod kuće. Njima nije teško napraviti još jedan mali korak od prirodnih katastrofa do ljudskom rukom prouzrokovanih pa im nije problem ni razbiti prozor kad nema uragana da ga razbije. Njima i ratovi izgledaju kao sila koja će primorati lijene i glupe da se uhvate lopate. Njima često nije problem napraviti još jedan "mali" korak pa opravdavati upotrebu sile zakona da bi se "glupima" i "lijenima" naredilo da rade bilo što za bilo koju sumu novca. Mali je korak do masovnih radnih akcija, a onaj tko odbije da se uhvati lopate se onda etiketira ili kao lijen ili glup. A svi znamo da je lijenoga i glupoga opravdano prisliti na društveno-korisni rad.
http://www.liberal.hr/clanak.php?id=1016
Standardna kritika teze da nas katastrofe mogu učiniti bogatijima koristi analogiju razbijenog prozora. Jest, točno je da ako namjerno razbijemo izlog neke trgovine, to će stvoriti posao za staklara koji će zaraditi šest franaka nakon što popravi izlog. Točno je da je dobro za staklara da zaradi, ali bi još bolje bilo da prozor nije ni razbijen. Tada bi vlasnik trgovine, umjesto da plaća popravljanje izloga, mogao tih šest franaka potrošiti na nove cipele ili novu knjigu ili novo odijelo. Dakle, staklar se okoristio o tršku vlasnika izloga.
Ako logiku destrukcije primijenimo na masovnoj skali, posljedica je da će društvo svoja sredstva usmjeriti ka obnovi razorenog umjesto ka proizvodnji novih dobara. Umjesto da naše društvo usmjeri resurse ka proizvodnji knjiga, cipela ili odijela, ono iste te resurse koristi za obnovu porušenih objekata.
Bastiat je ukazivao da postoji viđeno, ali i neviđeno. Neviđeno je u ovom slučaju sve ono čega se odričemo radi obnove porušenog. To je oportunitetni trošak. Svaki put kad se odlučimo da iskoristimo resurse na jedan način, ti isti resursi se ne mogu iskorititi za nešto drugo. Svaki put kad odlučimo da razbijemo nešto, resursi koji se moraju iskoristiti za obnovu razbijenog neće moći da se iskoriste za proizvodnju nekih drugih proizvoda. Dakle, svaki put kad se odlučimo da razbijemo nešto, odričemo se nečega radi obnove porušenog.
Ovo nam jasno govori da je konačni učinak politike razbijanja gubitak za društvo. Zašto onda i danas, nakon 150 godina, ova pogreška nastavlja da živi i često se pojavljuju ekonomisti koji tvrde da za ekonomiju može biti dobro ako uragan razori čitave grdove? Uzimajući u obzir logiku Bastiatove kritike razaranja, slijedi da ovi ekonomisti misle da je vrijednost onoga čega se odričemo ravna nuli i da je ljudima potrebno razaranje da ih trgne iz letargije pa da prestanu da budu "nezaposleni" i počnu miješati beton umjesto što čitaju knjige.
Da pojasnim. Zamislite da sam ja odlučio da ne radim petkom i da provedem to vrijeme s djecom i čitajući knjige. Zarađujem dovoljno da svaki petak provedem "nezaposlen". Neće biti raskošno, ali baš se veselim vremenu provedenom s djecom i vremenu koje ću posvetiti sebi. To je potprilike 50 dana provedenih kod kuće, a ne na poslu. Uzmimo da zarađujem 250 dolara dnevno. Odlukom da ne radim 50 dana sam se odrekao zarade od oko 12.500 dolara. Imajući u vidu Bastiatovu logiku, znamo da je meni vrijeme provedeno s djecom i čitajući knjige vrijedno najmanje 12.500 dolara jer toliko zarade sam spreman se odreći radi toga.
Ali, ova vrijednost moga vremena provedenog s djecom nije zabilježena u BDP-a Kanade. Ona se tamo računa kao nula. Ako bismo gledali samo na brojeve koji postoje u službenim knjigama, ispada da sam ja odlučio ne raditi petkom jer sam lijen. Kako drugačije objasniti nečiju odluku da se odrekne 12.500 dolara zarade? Ako je vrijednost vremena provedenog ne radeći nula, onda jedini razlog zašto bih ja želio odreći se te zarade je što mrzim rad ili nisam dovoljno pametan da nađem nešto za raditi petkom - ili sam lijen ili sam glup.
Zamislimo sad da uragan prođe mojim gradom i razbije prozore na mojoj kući. Sad mi je potrebno, recimo, 12.500 dolara da popravim prozore. Budući da se radi o važnom popravku, spreman sam godinu dana raditi petkom kako bih pokrio trošak popravka. Ovo će se u državnom BDP-u očitovati kao povećanje od 12.500 dolara. Činjenica da sam se ja odrekao vremena provedenog s djecom i u čitanju knjiga neće ući u tu računicu. Ispada da smo se obogatili za 12.500 dolara bez ikakvog troška. Oni koji su konzervativniji bi rekli da je šteta od uragana pokrivena dodatnim radom, ali bi često dodali da je bolje kad ljudi više rade pa je njima bolja situacija u kojima svi rade na obnovi nego kad poneko sjedi "nezaposlen".
Kako god okrenemo, pobornici ideje da je razaranje dobro za ekonomiju imaju u glavi tiransku ideju da sam ja ili lijen ili nedovoljno pametan da nađem neki plaćen posao i zbog toga vrijeme provodim kod kuće. Njima nije teško napraviti još jedan mali korak od prirodnih katastrofa do ljudskom rukom prouzrokovanih pa im nije problem ni razbiti prozor kad nema uragana da ga razbije. Njima i ratovi izgledaju kao sila koja će primorati lijene i glupe da se uhvate lopate. Njima često nije problem napraviti još jedan "mali" korak pa opravdavati upotrebu sile zakona da bi se "glupima" i "lijenima" naredilo da rade bilo što za bilo koju sumu novca. Mali je korak do masovnih radnih akcija, a onaj tko odbije da se uhvati lopate se onda etiketira ili kao lijen ili glup. A svi znamo da je lijenoga i glupoga opravdano prisliti na društveno-korisni rad.
http://www.liberal.hr/clanak.php?id=1016
Trinity-
Posts : 12923
2014-04-17
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Leviathan2 Mon 11 Sep - 20:23
bah, filozofija,
eko uzmemo taoisticku filozofiju, u svakom slu ima nesto dobro i u svakom dobrom ima nesto lose
jedino tako mozemo shvatit da kataklizme ratovi epidemije i slicne katastrofe imaju i pozitivnog i negativnog
ako meni potres srusi kucu ja cu ici radit novu i bolju, jesam ostecen naravno ali s druge strane idem radit noviju i bolju, isto tako svako gradjevinsko djelo ili bilo koje djelo ljudskih ruku ima svoj vijek trajanja i kad on istekne mora se radit novo, jer samo odrzavanje toga starog postaje nesvrsishodno
eko uzmemo taoisticku filozofiju, u svakom slu ima nesto dobro i u svakom dobrom ima nesto lose
jedino tako mozemo shvatit da kataklizme ratovi epidemije i slicne katastrofe imaju i pozitivnog i negativnog
ako meni potres srusi kucu ja cu ici radit novu i bolju, jesam ostecen naravno ali s druge strane idem radit noviju i bolju, isto tako svako gradjevinsko djelo ili bilo koje djelo ljudskih ruku ima svoj vijek trajanja i kad on istekne mora se radit novo, jer samo odrzavanje toga starog postaje nesvrsishodno
_________________
Leviathan2-
Posts : 21431
2015-10-04
Lokacija: : Međurečje -
epikur37- Posts : 45339
2015-08-06
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:29
Na žalost, ne čini mi se da je itko išta naučio.epikur37 wrote:kao i ratovi
Guest- Guest
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Leviathan2 Mon 11 Sep - 20:31
zasto?mate wrote:Na žalost, ne čini mi se da je itko išta naučio.epikur37 wrote:kao i ratovi
ratovi su kao klistir
mucni ali imaju i pozitivnih strana
_________________
Leviathan2-
Posts : 21431
2015-10-04
Lokacija: : Međurečje -
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Trinity Mon 11 Sep - 20:31
da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
Trinity-
Posts : 12923
2014-04-17
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by T. Mon 11 Sep - 20:35
Ne stane nego se prelazi na ratnu ekonomiju, proizvodi se za vođenje rata..Triny wrote:da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
T.- Posts : 17594
2014-04-14
Age : 83
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:37
epikur37 wrote:kao i ratovi
ratovi i prirodne katastrofe uzrokuju potrošnju
ne pokreće rat ekonomiju nego potrošnja
glupi IQ<100 narodi čekaju katastrofe da bi trošili i razvijali se
ti se zalaži za smanjenje privatne potrošnje, pričaj svima kako je konzumerizam i materijalizam loš, kako ga treba odbaciti
Triny i aben će se zalagati protiv javne potrošnje države
zajedno možete postići željeni cilj, yes
Guest- Guest
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:40
Jer se zatvor konstantno ponavlja :)Leviathan2 wrote:zasto?mate wrote:Na žalost, ne čini mi se da je itko išta naučio.epikur37 wrote:kao i ratovi
ratovi su kao klistir
mucni ali imaju i pozitivnih strana
Guest- Guest
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by aben Mon 11 Sep - 20:41
Triny wrote: Frederic Bastiat.
ubojica merkantilizma i socijalizma
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35492
2014-04-16
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by aben Mon 11 Sep - 20:42
opa, diferencijacija,croatia yes wrote:
ti se zalaži za smanjenje privatne potrošnje, pričaj svima kako je konzumerizam i materijalizam loš, kako ga treba odbaciti
Triny i aben će se zalagati protiv javne potrošnje države
napredujemo
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35492
2014-04-16
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Leviathan2 Mon 11 Sep - 20:42
tocno,mate wrote:Jer se zatvor konstantno ponavlja :)Leviathan2 wrote:zasto?mate wrote:Na žalost, ne čini mi se da je itko išta naučio.epikur37 wrote:kao i ratovi
ratovi su kao klistir
mucni ali imaju i pozitivnih strana
_________________
Leviathan2-
Posts : 21431
2015-10-04
Lokacija: : Međurečje -
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:43
Mogu,ali samo tamo gdje su nacije vrijedne i postene,p na strane investicije odgovaraju vrijednim i pozrtvovnim radomm..
Primjer..Svabija,dvaput razrusena do temelja i preorana bombama..tudej..s obzirom na svoju velicinu i ostalo,u samom vrhu svjecke ekonomije...a treba i uliti i ići u šule...i upregnuti tudje misice gdje se god moze...
Primjer..Svabija,dvaput razrusena do temelja i preorana bombama..tudej..s obzirom na svoju velicinu i ostalo,u samom vrhu svjecke ekonomije...a treba i uliti i ići u šule...i upregnuti tudje misice gdje se god moze...
Guest- Guest
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Trinity Mon 11 Sep - 20:44
Glavno da se radi, nije bitno šta.Totenkopf wrote:Ne stane nego se prelazi na ratnu ekonomiju, proizvodi se za vođenje rata..Triny wrote:da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
Trinity-
Posts : 12923
2014-04-17
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:44
ma pod državom sve propadne pa i ratna proizvodnja, ne može država ništ planski proizvest, ja sve radim neplanski nikad nisam izračunao nijednu bilancuTotenkopf wrote:Ne stane nego se prelazi na ratnu ekonomiju, proizvodi se za vođenje rata..Triny wrote:da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
to čardak fuj smeće, isto je kao i u Jugoslaviji, socijalizam
ovo nije moja država, kune bezvrijedne daj euro, treba zakopat zlato iza kuće za svaki slučaj ako dođu crni dani, ako se pomrači, nikad ne znaš
ni zrno žita okupatorima, Beograd je manje krao, i nama je davao
Guest- Guest
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by aben Mon 11 Sep - 20:48
[size=45]No, Hurricanes Are Not Good for the Economy[/size]
By Michael D. Tanner
This article appeared in National Review (Online) on September 6, 2017.
Do we really need to say it? Hurricanes are bad.
The pictures of the devastation wrought by Hurricane Harvey have barely faded from our television screens (while Irma waits in the wings), but already we are seeing stories about the economic boost we can expect from rebuilding Houston.
In addition, of course, to the human suffering, the destruction in Houston represents an enormous loss of national wealth, by some estimates more than $20 billion. The technical vagaries of GDP calculation mean that rebuilding Houston may indeed result in a temporary uptick in the statistical growth rate. But that is not the same thing as real improvement.
It seems that the “broken window fallacy” simply will not die. In 1850, French economist Frédéric Bastiat first tackled this economic myth. In Bastiat’s parable, a shopkeeper’s careless son breaks a pane of glass in his father’s store. According to the economic theory popular at the time, the broken window was actually a good thing, because it meant that the shopkeeper would have to pay the glazier to repair it. The glazier then would use his new income to buy a pair of shoes, and the shoemaker would spend the money, etc. The cycle continues, and the economy is stimulated. As Bastiat noted, “You come to the conclusion, as is too often the case, that it is a good thing to break windows, that it causes money to circulate, and that the encouragement of industry, in general, will be the result of it.”
Nevertheless, as Bastiat pointed out, that leaves out a crucial calculation: what the shopkeeper would have done with the money if he had not been obliged to buy a new window. What the broken-window advocates miss is the elements that are not seen: “It is not seen that as our shopkeeper has spent six francs upon one thing, he cannot spend them upon another,” The accident only means that the shopkeeper has spent six francs to bring himself back to the economic state he was in before the window was broken; he is no richer for it, but six francs poorer.
Similarly, rebuilding Houston will not create any new wealth; it will merely restore some of what was lost. Moreover, we can never know what might have been accomplished with the money spent in Houston if we didn’t need to rebuild Houston.
This is not really about Houston, of course. We can and should do what is necessary to help the suffering people of that city restart their lives. Rather, this is about a mindset prominent among some liberals that government spending is essentially cost-free. After all, it wasn’t so long ago that Paul Krugman was musing about a hypothetical economic boost we could get from an alien space invasion. And, of course, John Maynard Keynes famously suggested that the economy would benefit if the government hired workers to dig holes and other workers to fill them in.
Whether we are talking infrastructure, social-welfare spending, or any other government project, too many fail to understand that very little of such spending produces new wealth. When the government takes money from the shopkeeper and gives it to the glazier, it is merely moving money around. Sometimes that may be necessary. But it is not a recipe for economic prosperity.
Perhaps that makes two things that are so obvious we shouldn’t have to say them: “Hurricanes are bad,” and “there’s no such thing as a free lunch.”
je se složeš s keyneson i krugmanon, dedalose :)[/size][/size]
By Michael D. Tanner
This article appeared in National Review (Online) on September 6, 2017.
Do we really need to say it? Hurricanes are bad.
The pictures of the devastation wrought by Hurricane Harvey have barely faded from our television screens (while Irma waits in the wings), but already we are seeing stories about the economic boost we can expect from rebuilding Houston.
In addition, of course, to the human suffering, the destruction in Houston represents an enormous loss of national wealth, by some estimates more than $20 billion. The technical vagaries of GDP calculation mean that rebuilding Houston may indeed result in a temporary uptick in the statistical growth rate. But that is not the same thing as real improvement.
[size][size][size=32][size=32]Whether we are talking infrastructure, social-welfare spending, or any other government project, too many fail to understand that very little of such spending produces new wealth.[/size][/size]
It seems that the “broken window fallacy” simply will not die. In 1850, French economist Frédéric Bastiat first tackled this economic myth. In Bastiat’s parable, a shopkeeper’s careless son breaks a pane of glass in his father’s store. According to the economic theory popular at the time, the broken window was actually a good thing, because it meant that the shopkeeper would have to pay the glazier to repair it. The glazier then would use his new income to buy a pair of shoes, and the shoemaker would spend the money, etc. The cycle continues, and the economy is stimulated. As Bastiat noted, “You come to the conclusion, as is too often the case, that it is a good thing to break windows, that it causes money to circulate, and that the encouragement of industry, in general, will be the result of it.”
Nevertheless, as Bastiat pointed out, that leaves out a crucial calculation: what the shopkeeper would have done with the money if he had not been obliged to buy a new window. What the broken-window advocates miss is the elements that are not seen: “It is not seen that as our shopkeeper has spent six francs upon one thing, he cannot spend them upon another,” The accident only means that the shopkeeper has spent six francs to bring himself back to the economic state he was in before the window was broken; he is no richer for it, but six francs poorer.
Similarly, rebuilding Houston will not create any new wealth; it will merely restore some of what was lost. Moreover, we can never know what might have been accomplished with the money spent in Houston if we didn’t need to rebuild Houston.
This is not really about Houston, of course. We can and should do what is necessary to help the suffering people of that city restart their lives. Rather, this is about a mindset prominent among some liberals that government spending is essentially cost-free. After all, it wasn’t so long ago that Paul Krugman was musing about a hypothetical economic boost we could get from an alien space invasion. And, of course, John Maynard Keynes famously suggested that the economy would benefit if the government hired workers to dig holes and other workers to fill them in.
Whether we are talking infrastructure, social-welfare spending, or any other government project, too many fail to understand that very little of such spending produces new wealth. When the government takes money from the shopkeeper and gives it to the glazier, it is merely moving money around. Sometimes that may be necessary. But it is not a recipe for economic prosperity.
Perhaps that makes two things that are so obvious we shouldn’t have to say them: “Hurricanes are bad,” and “there’s no such thing as a free lunch.”
je se složeš s keyneson i krugmanon, dedalose :)[/size][/size]
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35492
2014-04-16
kic- Admin
-
Posts : 48085
2014-04-10 -
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by T. Mon 11 Sep - 20:50
Pa u ratu je bitno da se radi za rat, umjesto traktora proizvoditi oklopna vozila, a umjesto frižidera automatske puške...Triny wrote:Glavno da se radi, nije bitno šta.Totenkopf wrote:Ne stane nego se prelazi na ratnu ekonomiju, proizvodi se za vođenje rata..Triny wrote:da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
T.- Posts : 17594
2014-04-14
Age : 83
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by aben Mon 11 Sep - 20:50
fuck yeahkic wrote:
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35492
2014-04-16
Re: Mogu li prirodne katastrofe stimulirati ekonomiju?
by Guest Mon 11 Sep - 20:52
Totenkopf wrote:Pa u ratu je bitno da se radi za rat, umjesto traktora proizvoditi oklopna vozila, a umjesto frižidera automatske puške...Triny wrote:Glavno da se radi, nije bitno šta.Totenkopf wrote:Ne stane nego se prelazi na ratnu ekonomiju, proizvodi se za vođenje rata..Triny wrote:da? u ratu obično sve stane, a nakon njega opća nestašica...epikur37 wrote:kao i ratovi
država se ne smje miješat, treba pustit slobodnom tržištu da proizvodi što god
pa ako privatnici žele u ratno doba proizvoditi ženski nakit i dječje igračke umjesto oružja, imaju pravo na to trošiti resurse, država je tiranin ako ograničava pristup resursima samo onim granama najbitnijim za opstanak
fuj uhljebi, ACAB
Guest- Guest
Page 1 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Similar topics» Komšić: Sarajevom mogu šetati svi dobronamjerni ljudi, upitno je mogu li Srbi šetati Zagrebom
» kad mogu svi ostali mogu i srbi
» "Zajebali smo se, ništa od klimatske katastrofe"
» Začarani krug demografske katastrofe
» Tko stoji iza predstojeće katalonske i španjolske katastrofe?
» kad mogu svi ostali mogu i srbi
» "Zajebali smo se, ništa od klimatske katastrofe"
» Začarani krug demografske katastrofe
» Tko stoji iza predstojeće katalonske i španjolske katastrofe?
Page 1 of 5
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum