Hrvatska stvarnost

pismejker wrote:

Noor wrote:

pismejker wrote:

Noor wrote:

pismejker wrote:
Mda..stara je ionako sitna..neki dan masila stolicu i upala ,na dupe doduse,ali je stresa sve u sebi..sjedi onako doli i tiho zapomaze..uzmem je ispod pazuhova sakama i ,kao hoce da se digne,zgrci noge,a ja je dignem kao dijete..kako je ona nekad mene dizala..a cuj..i sestra i ja koliko mozemo,nazalost oboje smo vani,tako da susjede zaduzim za kontrolu,polako se i gubi,slabo cuje,ova tri tjedna ne mogu reci da su bili odmor,ali sto je tu je..

ah, sve nas to čeka manje više..nikad ne znaš kako će i koliko doživjeti :(
i moji su već stari, ali hvala Bogu još su samostalni i zdravi, al često razmišljam dokle će tako, a znam da neće dugo..

Koristim ovaj period preko ljeta da sto cesce skocim dolje..,kasnoije vidim,ali me se zivo jebe,jednu mater imam,i niti posao niti skola mi nece stati na put za to..
inace sam bio omiljeno matrino kućno prase...tako me zvala
Kolikogod se covjek ripremao na kraj njihov,nikad ne moze biti spreman..jednostavno i to treba pregurati...pruzamo sestra i ja kolikomozemo,najbolje i to je to..

živa istina

Kad se dogodi,znam po sebi,sve cu sto moram odraditi kao robot,i kad sve zavrsi,uzet cu litru votke i nasisati se,oletvati maksimala..dalje ne znam..

Noor wrote:ah, sve nas to čeka manje više..nikad ne znaš kako će i koliko doživjeti :(
i moji su već stari, ali hvala Bogu još su samostalni i zdravi, al često razmišljam dokle će tako, a znam da neće dugo..

slidingdoorsoperator wrote:Možda će ti se ove moje riječi učiniti u najmanju ruku bezosjećajnim ili čak surovima, ali čovjek zapravo ne odraste u potpunosti, ne sazrije sve dok na prirodan način ne izgubi svoje roditelje.
Cijeli taj proces njihove bolesti, slabosti i posebno polaganog umiranja nas prisiljava da si postavljamo pitanja i suočavamo se sa realnostima kao što su starenje, fragilnost i prolaznost života, a koja inače odgađamo za kasnije jer se bojimo suočiti sa njima.
Dok god imaš žive roditelje, na neki način ostaješ dijete i zadržavaš nešto od djeteta u sebi.
Uživaj dok još imaš tu mogućnost i koliko ti je od nje još preostalo, posebno zato jer su ti roditelji samostalni i zdravi. :)

veber wrote:a, majketi koliko nadrobljenih gluposti.
znači moj najmlađi buraz od 17e se propituje o prolaznosti.
stvarno si ga nadrobio.
u međuvremenu sam i jednog buraza pokopao pa i dalje ne filozofiram.


sa životom se ili suočiš ili popušiš.

slidingdoorsoperator wrote:

veber wrote:a, majketi koliko nadrobljenih gluposti.
znači moj najmlađi buraz od 17e se propituje o prolaznosti.
stvarno si ga nadrobio.
u međuvremenu sam i jednog buraza pokopao pa i dalje ne filozofiram.


sa životom se ili suočiš ili popušiš.

Nisam ni sumnjao da nećeš goldberrya razumjeti od napisanog.

veber wrote:ajd odi filozofirat negdje drugdje.
jebote nadrobiš hrpu gluposti pa se čudiš odgovoru.

slidingdoorsoperator wrote:

Noor wrote:ah, sve nas to čeka manje više..nikad ne znaš kako će i koliko doživjeti :(
i moji su već stari, ali hvala Bogu još su samostalni i zdravi, al često razmišljam dokle će tako, a znam da neće dugo..

Možda će ti se ove moje riječi učiniti u najmanju ruku bezosjećajnim ili čak surovima, ali čovjek zapravo ne odraste u potpunosti, ne sazrije sve dok na prirodan način ne izgubi svoje roditelje.
Cijeli taj proces njihove bolesti, slabosti i posebno polaganog umiranja nas prisiljava da si postavljamo pitanja i suočavamo se sa realnostima kao što su starenje, fragilnost i prolaznost života, a koja inače odgađamo za kasnije jer se bojimo suočiti sa njima.
Dok god imaš žive roditelje, na neki način ostaješ dijete i zadržavaš nešto od djeteta u sebi.
Uživaj dok još imaš tu mogućnost i koliko ti je od nje još preostalo, posebno zato jer su ti roditelji samostalni i zdravi. :)

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

Gnječ wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

šta je s onima koje su roditelji ostavili?

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

Gnječ wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

šta je s onima koje su roditelji ostavili?

veber wrote:

slidingdoorsoperator wrote:Možda će ti se ove moje riječi učiniti u najmanju ruku bezosjećajnim ili čak surovima, ali čovjek zapravo ne odraste u potpunosti, ne sazrije sve dok na prirodan način ne izgubi svoje roditelje.
Cijeli taj proces njihove bolesti, slabosti i posebno polaganog umiranja nas prisiljava da si postavljamo pitanja i suočavamo se sa realnostima kao što su starenje, fragilnost i prolaznost života, a koja inače odgađamo za kasnije jer se bojimo suočiti sa njima.
Dok god imaš žive roditelje, na neki način ostaješ dijete i zadržavaš nešto od djeteta u sebi.
Uživaj dok još imaš tu mogućnost i koliko ti je od nje još preostalo, posebno zato jer su ti roditelji samostalni i zdravi. :)

a, majketi koliko nadrobljenih gluposti.
znači moj najmlađi buraz od 17e se propituje o prolaznosti.
stvarno si ga nadrobio.
u međuvremenu sam i jednog buraza pokopao pa i dalje ne filozofiram.


sa životom se ili suočiš ili popušiš.

slidingdoorsoperator wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

Ili krajnje pojednostavljeno, dok imaš roditelje, imaš nekoga tko će te do kraja svog života tretirati kao dijete.

slidingdoorsoperator wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

Ili krajnje pojednostavljeno, dok imaš roditelje, imaš nekoga tko će te do kraja svog života tretirati kao dijete.

slidingdoorsoperator wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

Ili krajnje pojednostavljeno, dok imaš roditelje, imaš nekoga tko će te do kraja svog života tretirati kao dijete.

slidingdoorsoperator wrote:

Gnječ wrote:

Eva_ wrote:Šejker je štel reći da dok su nam roditelji živi uvijek imamo nekog tko nad nama bdije, tj. da naša podsvijest to tako percipira. I nije u krivu.

šta je s onima koje su roditelji ostavili?

Ništa. Izgubili su jedan važan aspekt u svojem sazrijevanju kojega nikada neće moći nadoknaditi.
Frekvencija takvih pojedinačnih primjera je puno manje u odnosu na one kojima su roditelji umrli prirodnom smrću.

jastreb wrote:Ako roditelji vide da si propalica i neradnik i oni će dignuti ruke od tebe.

slidingdoorsoperator wrote:

Noor wrote:ah, sve nas to čeka manje više..nikad ne znaš kako će i koliko doživjeti :(
i moji su već stari, ali hvala Bogu još su samostalni i zdravi, al često razmišljam dokle će tako, a znam da neće dugo..

Možda će ti se ove moje riječi učiniti u najmanju ruku bezosjećajnim ili čak surovima, ali čovjek zapravo ne odraste u potpunosti, ne sazrije sve dok na prirodan način ne izgubi svoje roditelje.
Cijeli taj proces njihove bolesti, slabosti i posebno polaganog umiranja nas prisiljava da si postavljamo pitanja i suočavamo se sa realnostima kao što su starenje, fragilnost i prolaznost života, a koja inače odgađamo za kasnije jer se bojimo suočiti sa njima.
Dok god imaš žive roditelje, na neki način ostaješ dijete i zadržavaš nešto od djeteta u sebi.
Uživaj dok još imaš tu mogućnost i koliko ti je od nje još preostalo, posebno zato jer su ti roditelji samostalni i zdravi. :)