Late night tales (chat)

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:mozda te neki zivotni izazov nagnao na vece posvecenje vjerovanju.
Vidjela sam takvih događanja u okruzju.
Postujem razlicitost i odobravam iznalazenje novih nacina.

Nešto se dogodilo i nitko mi to ne može objasniti, a s duhovnicima nisam imao vremena ni pričati mada ni sam ne znam kako upoznao jednog predivnog čovjeka koji mi je masu toga pokazao i objasnio a nedavno je i umro. Ja jednostavno više nisam ono što sam bio, na ljude uopće ne gledam kako sam gledao, kao ni na svu okolinu i prirodu oko mene. Moje misli više nisu iste, moji ciljevi koje sam donedavno imao više ne postoje niti mi imaju ikakvog smisla kao onda. Sve što sam htio i želio više to ne želim ili mi nema smisla. Svega se sjećam, svojih dana iz prošlosti za koje sam čak mislio da su zaboravljeni, baš svega. Toliko toga sam izgubio i ostavio, ali dobio sam toliko onoga što sam u dubini i htio imati. Sve to se ne može fizički opipati, a velikim dijelom ni pojmiti.

zanimljivo svjedocanstvo.
Naglasak je na rijeci svjedocanstvo jer nitko ne moze razumjeti o cemu se govori dok sam ne dozivi, ne osvjedoci se.
Tesko je prenijeti tako duboke dozivljaje osobne duhovne regeneracije.
Plase li te te promjene ili te samo ispunjavaju i daju ti novi smisao?

Točno. Teško je prenijeti jer ne možeš pronaći riječi taman i da znaš 3 strana jezika jer ih jednostavno nema. To nosiš u sebi, to te držalo iznad ponora, to te dignulo u nekakvu nesagledivu visinu gdje sve odjednom oko tebe dobiva neki novi i ujedno nepoznati značaj.

Ne plaše me promjene, ne plaši me više ni budućnost, ne plaši me više ništa osim Onoga tko me ovdje stvorio i poslao. Jednostavno se ne brinem i kad me briga hvata, vrlo brzo nađem trenutak i način kako da to nestane. Iz dana u dan koračam, podignut, osjetim kako to još nije blizu onoga što mogu i što sam mogao jer treba još da posljedice toga nestanu, no ta svijest što sad sve mogu i kako to sve izgleda, što se sve može... E to se tek riječima ne može opisati. Kad bih išao koristiti riječi za to, bile bi: nedogled, bezkrajnost, beskonačnost. Jednostavno to sada i osjetim i vidim oko sebe. Možda se bojim samo da to ne izgubim i da me ova materija ne zablješti.   Predivno je to, mada sad su kušnje i izazovi drugačiji nego što su bili. To nikad ne prestaje i to tek sada vidim. Studirao sam pa vidim i na fizici kako to sve funkcionira i sve to daje jednu posebnu ljepotu i milinu. Druga je stvar što se svatko u ovom sređenom svemiru može opredijeliti za gubitak vlastite slobode, zlo i propast, u konačnici i osuditi sebe pa za to kriviti Stvoritelja, prirodu, društvo ili druge.

maggie13 wrote:ne trebas se bojati ni Njega. Ako ti je on to sve omogucio, sigurna sam da ne bi zelio tvoje strahopostovanje, samo ljubav.
Znaci, dobio si potpuno drugaciju dimenziju svega, poseban dar i moc da prozivljavas sve drugim culima i vidis sve drugim ocima.
Da, dar je u nama. Svjetlo i tama. Ponekad je izbor ocit, ali ipak tako tezak.
Sto kaze fizika?

Fénix wrote:

maggie13 wrote:ne trebas se bojati ni Njega. Ako ti je on to sve omogucio, sigurna sam da ne bi zelio tvoje strahopostovanje, samo ljubav.
Znaci, dobio si potpuno drugaciju dimenziju svega, poseban dar i moc da prozivljavas sve drugim culima i vidis sve drugim ocima.
Da, dar je u nama. Svjetlo i tama. Ponekad je izbor ocit, ali ipak tako tezak.
Sto kaze fizika?

Pa ne u doslovnom smislu kako su znali roditelji maloj djeci govoriti. To ni sama Crkva ne uči, već taj 'strah' kao divljenje i poštovanje toj nepojmljivoj snazi.

Da, dobio sam. Tako sad sve izgleda jer natrag ne mogu i kad bih to jednostavno htio, ne mogu, za to sam mrtav, nadišao sam to. I zašto bih? Zavaravati samog sebe, a ovako svaki dan novi početak, ne znam što me čeka, nema napetosti. No i to što mogu drugim očima i ušima sve doživjeti isto nosi neki teret i bol nije zaobilazna. U konačnici strpljenje i pouzdanje, svoj dar koristiti i opredijeliti se za dobro i slobodu, vlastitu unutarnju borbu voditi pa što nas bude snašlo. I sad može i dođe do treutaka sumnji i onoga "ma čemu to sve i ima li to sve smisla", ali i prođe.
U konačnici ako ništa drugo, mirna je savjest i nema mjesta tami i zlu. Samo živi samo budi svi odgovori doći će sami.
Kaže: Energija ne može nestati niti iz ičega nastati, već može prelaziti iz jednog oblika u drugi i ona je konstantna. Koliko mi je to i jasno, nekad mi i to zna biti nejasno.

maggie13 wrote:tocno, prezivljavanje, zivotarenje ili zivljenje, kako komu i kako bilo, ali uvijek iz dana u dan.
Svi trebamo svjetlost da nam obasjava put, jer svi se, pa i oni najuspravniji, ponekad izgubimo, zalutamo unutar sebe samih, vanjski krivi koraci su samo logican slijed.
Drago mi je za tebe da se tako osjecas, da si mirniji, usredoteceniji, posveceniji..najprije sebi, potom vjerojatno i drugima :-)
Ah,da..fizika, energija, transformacije..mozes li kemiju tu nekako uklopiti?

Regoč wrote:Čestitam na vjeri!

Fénix wrote:

Regoč wrote:Čestitam na vjeri!

Što god ta čestitka značila, hvala.

Regoč wrote:

Fénix wrote:

Regoč wrote:Čestitam na vjeri!

Što god ta čestitka značila, hvala.

Nije ironija ni izrugivanje, uistinu ti čestitam jer lakše nositi se sa životnimi nedaćami ako si vjernik.

Fénix wrote:

maggie13 wrote:tocno, prezivljavanje, zivotarenje ili zivljenje, kako komu i kako bilo, ali uvijek iz dana u dan.
Svi trebamo svjetlost da nam obasjava put, jer svi se, pa i oni najuspravniji, ponekad izgubimo, zalutamo unutar sebe samih, vanjski krivi koraci su samo logican slijed.
Drago mi je za tebe da se tako osjecas, da si mirniji, usredoteceniji, posveceniji..najprije sebi, potom vjerojatno i drugima :-)
Ah,da..fizika, energija, transformacije..mozes li kemiju tu nekako uklopiti?

Pa da. Svjetlost a ne tama, gore a ne dolje, naprijed a ne nazad. Sve mi na to upućuje koliko god sam nakon svega razmišljao, u konačnici sve vodi čovjeka k tome. Da, miran sam kao nikad prije, sa sobom sam razjasnio neke stvari s onime što zapravo želim od sebe, a ova posvećenost... Više nema mogao sam, sad to učinim kad se nađem u tom trenutku, ništa ne uvjetujem i nitko mi ništa ne mora biti dužan taman i da me prevesla ili uvrijedi.

Kemija... Ti si onda kemičarka? Super mi je to išlo u osnovnoj, ali nakon toga je sve izlapilo jer više nisam se bavio time. Ja sam otišao u elektrotehniku, matematiku i fiziku. To su veći entuzijasti i radnici mogu sve uklapati i povezati jer ih vodi neiscrpna glad za znanjem, za nepoznatim, otkrićima koja se još nisu dogodila, a vjerujem da su i dobili taj dar kad ih to ne može umoriti već samo držati visoko.   Sad sam van svoje struke i polja, ali imam posao koji sam savladao mada su u početku postojale sumnje i prepreke. Koliko god da je lagan, ima hrpu sitnica i traži stalnu koncentraciju i brzu reakciju u slučaju nepredvidljivog. Hvala Bogu, savladao sam ga i samo se nadograđujem iz tjedna u tjedan, a u konačnici ostaje vidjeti hoću li u bližoj budućnosti dobiti novi ugovor jer je na određeno.

Regoč wrote:Kriza vjere normalna je stvar. Ja ju još nisam svladal.

maggie13 wrote:lijepo je citati takve pozitivne povratne ingormacije od razvitka duhovnog zivota i jacanja vjete i ufanja.
Iskreno, zavidim ti na neki nacin, ali ne u negativnom smislu.
Ne da bih voljela da ti nisi miran, stabilan i ispunjen, vec sto bih htjela da sam i ja.
Makar covjek s godinama dobije određenu duhovnu patinu, sazrije, smiri se, voli se vise, a manje preispituje.
Ne, nisam kemicarka, iako svasta znam kemijat ;-)
Zasto mi zvuci da radis nesto opasno?!
Cuvaj se!

Fénix wrote:

maggie13 wrote:lijepo je citati takve pozitivne povratne ingormacije od razvitka duhovnog zivota i jacanja vjete i ufanja.
Iskreno, zavidim ti na neki nacin, ali ne u negativnom smislu.
Ne da bih voljela da ti nisi miran, stabilan i ispunjen, vec sto bih htjela da sam i ja.
Makar covjek s godinama dobije određenu duhovnu patinu, sazrije, smiri se, voli se vise, a manje preispituje.
Ne, nisam kemicarka, iako svasta znam kemijat ;-)
Zasto mi zvuci da radis nesto opasno?!
Cuvaj se!

Tek nakon što sam nešto sam doživio, onda tek mogu bolje shvatiti i razumijeti ona silna svjedočanstva ljudi od njihovih životnih priča, tragedija, bolesti i čega već ne i što to njih drži živima i normalnima još uvijek. Ispada kako ne vjeruješ dok se nešto ne dogodi ili konačno sam ne dođeš do onog da, ja vjerujem. Nema nekakve iskrivljene slike o Bogu, nema negative jer su i sređene misli isto produkt uloženog truda i ne dolazi samo od sebe niti od drugih što mnogi ljudi očekuju u životu. U vlastitoj obitelji sam cijeli život to imao a stalno sam bio slijep ili samo sam to uzeo zdravo za gotovo, a kad sam progledao ostao sam bez teksta i ne znam sam kako je to sve moguće bilo preživjeti.

Ne radim ništa opasno, dapače... Samo prilično odgovoran posao gdje se ozbiljne greške ne bi smjele događati s obzirom da koštaju puno novaca. Gazde su odlične i zadovoljne a i ja sam s njima oduševljen. Naprosto pucam od super osjećaja što mogu biti s takvim ljudima koji imaju povjerenja, strpljenja i prije svega dobrote koja se oslikava kroz njihove oči i osmijeh. Funkcioniramo kao obitelj. Nakon 8-9 sati dođem kući zadovoljan i gotovo odmoran. Ima i prilično toga što ne štima, ali ja uopće ne gledam više na te mane i negativne strane(to je najlakše i nikad ništa od toga već samo loše i nezadovoljno), već samo ono najbolje.
Prije god. i pol bi mislio u sebi ili rekao nekome za sve ovo "kako da ne, moš mislit...", a danas to sam govorim i živim i nasmijem se. Drugi su se isto oko mene promijenili i svi su mirniji i sretniji. Ne znam zašto, kako, ali vjerujem da je moguće! Nema odustajanja!

crvenkasti wrote:Koliki omjer ide za deku? 3-1?