Late night tales (chat)

maggie13 wrote:jesi našao macu, longi?

Leviathan2 wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:
Uspješno to ide na govedima i onima koji vjeruju kako je njihov život i sudbina u rukama nekakvih običnih smrtnika. Savršen recept za propadanje i razvoj silnih bolesti.

Zato se zlu i tami ne nadzire kraj, već sve više i više raste i raste.

sad, kako to staviti sa strane, djelomicno ignorirati pa pokusat s nekom povrsnom svjesnoscu izvuci najbolje od ponuđenog.
Koji je nacin osvjetljivanja i je li moguc bez drasticnih promjena?

Otpor krivom smjeru kojeg manjina i zli sluge veličaju kroz protekla 2-3 stoljeća, kao što i veličaju sami sebe. Krivi smjer u konačnici i sam sebe uništava.

Ulazimo u “vrli novi svijet”: Bog je mrtav – sve je dopušteno!


Ili će čovjek (opet) prihvatiti svoju malenkost i prolaznost ili će mu budućnost prije budućnosti biti užasna. Trećeg nema. Ljudi koji imaju Krista u sebi, oni se za ništa ne moraju brinuti jer ovaj svijet im u konačnici baš ništa ne može ponuditi da ih ispuni a da se to može okarakterizirati dobrim, da ne govorim da ih spasi o daje nadu i svjetlost u životu.

ti si vjernik, fenixe?
Zavidim ti na tome.
Sto mislis kako bismo moglu prihvatit svoju malenkost i prolaznost?
Evolucija nas je ocito odvela u drugom smjeru.
Naprednom i konformistickom, ali u konacnici autodestruktivnom i pogubnom.
Kako se odreci dragovoljno svega, da bi se krenulo ispocetka..

zanimljivo,
medjutim isus nece pomoci nista a ni ostala bratija iz religijske kuhinje, to je iskljucivo smisljeno za zadrzavanje ljudi pod kontrolom, sto strahom od nepoznatog i nadnaravnog sto propaganom i uvjeravanjem kako bi zivot trebao izgledat
po mjeri nekijeh koji to osmisljavahu i o osmisljavaju
evolucija nas nije odvela ni u kakvom krivom smjeru,
covjek mora proci sve faze do u vracanju na stadij gdje je bio prije velikog pada i naravno da na tom putu je trnja ko u prici a stranputica jos vise, no smjer je uvijek isti, ne moze se fulati
sto se tice malenkosti i prolaznosti, pa istina je da je covjek na ovom nivou zbilja malen jer u odnosu na njegovu slavu je kao zrno prasine u odnosu na cjeli planet, no, i zrno prasine ce postati veliko kako se na njega bude talozilo nazad ono sto je prethodilo da postane zrno prasine,
prolaznost je dobra, zamislite ljude ovakove kakvi su danas da zive tisucu godina i vise, koji bi to uzas bio, promjena se nebi dogodila nikad, ovako svaka generacija je pomak prema naprijed, istina da se to no vidi ali ljudi vec sad imaju finije tkanje nego prije 20 godina, rjetki to mogu vidjeti i moraju biti upuceni,
mic po mic i doci ce, inace se razvoj covjeka poceo ubrzavti i ubrzavat ce se sa svakom generacijom
a inace za povratak sa stranputica je bitan razvoj osobne svjesnosti i nista vise i s tim se automatski anulira autodestruktivnost koja je uprogramirana u ljude, sto trenutnom modom, sto nekim kretanjima u drustvu sto manipulacijama kojekkovih parazita koji zive od te autodestrukcije, dosta je samo pocet razmisljat iza ogledala i uzeti neki novi smjer u skladu s istinskom potrebom, vracanje na pocetak je samo gubitak vremena,
i da odgovorim feliksu
bog jest mrtav, i ne samo jedan nego hrpa njih, prezivjeli vec tisucama godina ne pohode zemlju al ostala je njihova zla ostavstina

RayMabus wrote:Jucer ja izlazim iz kuce , dvi i pol ure iza ponoci , mrkli mrak ....imam vanka teracu i vrtal .....ni pet ni šest nešto crno tocno ispred mene ....ono padala kiša a susidov mačor se sklonija.

Idi u kuraz.   

Stalno mi dolazi .....ovo mu je vec drugi put u deset dana ....moga bi mu ipak dat hrane i naucit ga na sebe kad je vec tu.

Lijepi crni mačak ....rasni ....cak ima i neku mašnicu oko vrata mislim ....nije uličarka nego je tu od nekoga ....mislim od susida do jer neznam tko bi drugi moga tu držat mačku a da se tu šeta kao da je njen teririj jer tu drugih i nema.

maggie13 wrote:
uzmi svog mačka, neće ti tuđi lovit po kući. Oni žele zadivit vlasnika pa mu donose eliminiran leš neprijatelja.

maggie13 wrote:
eh, levi, ja nisam vjernica, ali nisam ni ateist..pronalazim određene boljitke od vjerovanja, ne mislim da je vjera nužno negativna..većina ljudi ipak ne može u ovozemaljskim zakonitostima pronaći mir i ufanje pa im vjera pomaže u hrvanju sa životom, beznađem i neizvjesnošću.
No, ne negiram da vjera, kao sistem univerzalnog upravljanja pojedincem i masama, ima i negativne karakteristike. I ne samo vjera, već svako učenje o slijepom vjerovanju, bilo živom ili neživom Bogu.
Slažem se da se na neki način usavršavamo, to svakako, ali i erodiramo na neki drugi način.
Nihilizam, alijenacija, besciljnost, kao i drugi slični trendovi, su također sredstvo upravljanja i zlouporabe. Gubitka ljudskosti.

Regoč wrote:Ray. dinamit u temelje pa si miran!

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:da, zato sto se raznim metodama manipulacije, a prvenstveno medijske, radi na kontinuiranom osnazivanju otuđenosti, rezigniranosti, namecu se ultimativni modeli ponasanja i djelovanja, otupljuju se osnovna obiljezlja spolova,etc,etc...

Uspješno to ide na govedima i onima koji vjeruju kako je njihov život i sudbina u rukama nekakvih običnih smrtnika. Savršen recept za propadanje i razvoj silnih bolesti.

Zato se zlu i tami ne nadzire kraj, već sve više i više raste i raste.

sad, kako to staviti sa strane, djelomicno ignorirati pa pokusat s nekom povrsnom svjesnoscu izvuci najbolje od ponuđenog.
Koji je nacin osvjetljivanja i je li moguc bez drasticnih promjena?

Otpor krivom smjeru kojeg manjina i zli sluge veličaju kroz protekla 2-3 stoljeća, kao što i veličaju sami sebe. Krivi smjer u konačnici i sam sebe uništava.

Ulazimo u “vrli novi svijet”: Bog je mrtav – sve je dopušteno!


Ili će čovjek (opet) prihvatiti svoju malenkost i prolaznost ili će mu budućnost prije budućnosti biti užasna. Trećeg nema. Ljudi koji imaju Krista u sebi, oni se za ništa ne moraju brinuti jer ovaj svijet im u konačnici baš ništa ne može ponuditi da ih ispuni a da se to može okarakterizirati dobrim, da ne govorim da ih spasi o daje nadu i svjetlost u životu.

ti si vjernik, fenixe?
Zavidim ti na tome.
Sto mislis kako bismo moglu prihvatit svoju malenkost i prolaznost?
Evolucija nas je ocito odvela u drugom smjeru.
Naprednom i konformistickom, ali u konacnici autodestruktivnom i pogubnom.
Kako se odreci dragovoljno svega, da bi se krenulo ispocetka..

Spoiler:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:
Uspješno to ide na govedima i onima koji vjeruju kako je njihov život i sudbina u rukama nekakvih običnih smrtnika. Savršen recept za propadanje i razvoj silnih bolesti.

Zato se zlu i tami ne nadzire kraj, već sve više i više raste i raste.

sad, kako to staviti sa strane, djelomicno ignorirati pa pokusat s nekom povrsnom svjesnoscu izvuci najbolje od ponuđenog.
Koji je nacin osvjetljivanja i je li moguc bez drasticnih promjena?

Otpor krivom smjeru kojeg manjina i zli sluge veličaju kroz protekla 2-3 stoljeća, kao što i veličaju sami sebe. Krivi smjer u konačnici i sam sebe uništava.

Ulazimo u “vrli novi svijet”: Bog je mrtav – sve je dopušteno!


Ili će čovjek (opet) prihvatiti svoju malenkost i prolaznost ili će mu budućnost prije budućnosti biti užasna. Trećeg nema. Ljudi koji imaju Krista u sebi, oni se za ništa ne moraju brinuti jer ovaj svijet im u konačnici baš ništa ne može ponuditi da ih ispuni a da se to može okarakterizirati dobrim, da ne govorim da ih spasi o daje nadu i svjetlost u životu.

ti si vjernik, fenixe?
Zavidim ti na tome.
Sto mislis kako bismo moglu prihvatit svoju malenkost i prolaznost?
Evolucija nas je ocito odvela u drugom smjeru.
Naprednom i konformistickom, ali u konacnici autodestruktivnom i pogubnom.
Kako se odreci dragovoljno svega, da bi se krenulo ispocetka..

Da, jesam. Posebice u zadnjih god. dana gdje se prvi put istinski nešto počelo događati oko toga. Sad sam praktičan kakav zapravo nikad istinski nisam bio od malih nogu, ono što sam oduvijek mislio da sam bio, ali nešto se dogodi, taj trenutak, nešto što čovjek ne može objasniti i što sve odjednom promijeni.

Spoiler:

maggie13 wrote:mozda te neki zivotni izazov nagnao na vece posvecenje vjerovanju.
Vidjela sam takvih događanja u okruzju.
Postujem razlicitost i odobravam iznalazenje novih nacina.

Fénix wrote:

maggie13 wrote:mozda te neki zivotni izazov nagnao na vece posvecenje vjerovanju.
Vidjela sam takvih događanja u okruzju.
Postujem razlicitost i odobravam iznalazenje novih nacina.

Nešto se dogodilo i nitko mi to ne može objasniti, a s duhovnicima nisam imao vremena ni pričati mada ni sam ne znam kako upoznao jednog predivnog čovjeka koji mi je masu toga pokazao i objasnio a nedavno je i umro. Ja jednostavno više nisam ono što sam bio, na ljude uopće ne gledam kako sam gledao, kao ni na svu okolinu i prirodu oko mene. Moje misli više nisu iste, moji ciljevi koje sam donedavno imao više ne postoje niti mi imaju ikakvog smisla kao onda. Sve što sam htio i želio više to ne želim ili mi nema smisla. Svega se sjećam, svojih dana iz prošlosti za koje sam čak mislio da su zaboravljeni, baš svega. Toliko toga sam izgubio i ostavio, ali dobio sam toliko onoga što sam u dubini i htio imati. Sve to se ne može fizički opipati, a velikim dijelom ni pojmiti.

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:mozda te neki zivotni izazov nagnao na vece posvecenje vjerovanju.
Vidjela sam takvih događanja u okruzju.
Postujem razlicitost i odobravam iznalazenje novih nacina.

Nešto se dogodilo i nitko mi to ne može objasniti, a s duhovnicima nisam imao vremena ni pričati mada ni sam ne znam kako upoznao jednog predivnog čovjeka koji mi je masu toga pokazao i objasnio a nedavno je i umro. Ja jednostavno više nisam ono što sam bio, na ljude uopće ne gledam kako sam gledao, kao ni na svu okolinu i prirodu oko mene. Moje misli više nisu iste, moji ciljevi koje sam donedavno imao više ne postoje niti mi imaju ikakvog smisla kao onda. Sve što sam htio i želio više to ne želim ili mi nema smisla. Svega se sjećam, svojih dana iz prošlosti za koje sam čak mislio da su zaboravljeni, baš svega. Toliko toga sam izgubio i ostavio, ali dobio sam toliko onoga što sam u dubini i htio imati. Sve to se ne može fizički opipati, a velikim dijelom ni pojmiti.

zanimljivo svjedocanstvo.
Naglasak je na rijeci svjedocanstvo jer nitko ne moze razumjeti o cemu se govori dok sam ne dozivi, ne osvjedoci se.
Tesko je prenijeti tako duboke dozivljaje osobne duhovne regeneracije.
Plase li te te promjene ili te samo ispunjavaju i daju ti novi smisao?

Fénix wrote:

maggie13 wrote:

Fénix wrote:

maggie13 wrote:mozda te neki zivotni izazov nagnao na vece posvecenje vjerovanju.
Vidjela sam takvih događanja u okruzju.
Postujem razlicitost i odobravam iznalazenje novih nacina.

Nešto se dogodilo i nitko mi to ne može objasniti, a s duhovnicima nisam imao vremena ni pričati mada ni sam ne znam kako upoznao jednog predivnog čovjeka koji mi je masu toga pokazao i objasnio a nedavno je i umro. Ja jednostavno više nisam ono što sam bio, na ljude uopće ne gledam kako sam gledao, kao ni na svu okolinu i prirodu oko mene. Moje misli više nisu iste, moji ciljevi koje sam donedavno imao više ne postoje niti mi imaju ikakvog smisla kao onda. Sve što sam htio i želio više to ne želim ili mi nema smisla. Svega se sjećam, svojih dana iz prošlosti za koje sam čak mislio da su zaboravljeni, baš svega. Toliko toga sam izgubio i ostavio, ali dobio sam toliko onoga što sam u dubini i htio imati. Sve to se ne može fizički opipati, a velikim dijelom ni pojmiti.

zanimljivo svjedocanstvo.
Naglasak je na rijeci svjedocanstvo jer nitko ne moze razumjeti o cemu se govori dok sam ne dozivi, ne osvjedoci se.
Tesko je prenijeti tako duboke dozivljaje osobne duhovne regeneracije.
Plase li te te promjene ili te samo ispunjavaju i daju ti novi smisao?

Točno. Teško je prenijeti jer ne možeš pronaći riječi taman i da znaš 3 strana jezika jer ih jednostavno nema. To nosiš u sebi, to te držalo iznad ponora, to te dignulo u nekakvu nesagledivu visinu gdje sve odjednom oko tebe dobiva neki novi i ujedno nepoznati značaj.

Ne plaše me promjene, ne plaši me više ni budućnost, ne plaši me više ništa osim Onoga tko me ovdje stvorio i poslao. Jednostavno se ne brinem i kad me briga hvata, vrlo brzo nađem trenutak i način kako da to nestane. Iz dana u dan koračam, podignut, osjetim kako to još nije blizu onoga što mogu i što sam mogao jer treba još da posljedice toga nestanu, no ta svijest što sad sve mogu i kako to sve izgleda, što se sve može... E to se tek riječima ne može opisati. Kad bih išao koristiti riječi za to, bile bi: nedogled, bezkrajnost, beskonačnost. Jednostavno to sada i osjetim i vidim oko sebe. Možda se bojim samo da to ne izgubim i da me ova materija ne zablješti.   Predivno je to, mada sad su kušnje i izazovi drugačiji nego što su bili. To nikad ne prestaje i to tek sada vidim. Studirao sam pa vidim i na fizici kako to sve funkcionira i sve to daje jednu posebnu ljepotu i milinu. Druga je stvar što se svatko u ovom sređenom svemiru može opredijeliti za gubitak vlastite slobode, zlo i propast, u konačnici i osuditi sebe pa za to kriviti Stvoritelja, prirodu, društvo ili druge.