Katolicizam...

Pater Marko: Prvo prestanu autentično ljubiti Krista, a potom izbacuju svetohraništa iz crkvi i uvode jogu...


Smatram da je pravi smisao i početak propadanja (ta famozna „grozota pustoši" iz Biblije) izvorno započet u srcima Kristovih vjernika, koji su ta srca lišili autentičnosti i gorljivosti prema istomu Kristu. Sve ovo drugo je posljedica upravo toga. Naša srca imaju dvije klijetke (slikovito, za dvije zapovijedi ljubavi — Boga i čovjeka; za dvije ploče Saveza, za dva biblijska zavjeta...), ali ne mogu kucati na dvije stolice.


https://www.bitno.net/kolumne/markobiotika/pater-marko-prvo-prestanu-autenticno-ljubiti-krista-a-potom-izbacuju-svetohranista-iz-crkvi-i-uvode-jogu/

21. studenog

KAD JE VRIJEME HLADNO

U studenome može vani
biti jako hladno i neugodno.
Mnogi ljudi se na to svaki dan žale.
A što činiš ti?
Kad je vrijeme hladno, pokaži svoje toplo srce!
Ne daj da ljudi stoje u hladnoći.
Imaš li šalicu tople kave ili čaja
za ljude koji odvoze smeće?
Leže li kod tebe dobre tople stvari u ormaru,
pokrivači, puloveri, odijela koja više ne oblačiš
a koja bi ljudima u potrebi i te kako dobro došla?
Pogledaj malo uokolo, možda tu negdje u tvojoj blizini
sjedi neki starac u svojoj sobi
 i zebe od hladnoće i samoće?
Kad je vrijeme hladno, pokaži svoje toplo srce!
Ali da pokažeš toplo srce,
moraš imati toplo srce.
Jer ako u tvojem srcu ne gori ljubav,
onda ti je srce kao i vrijeme:
jako neugodno i hladno. Pobrini se dakle za toplinu —
najprije u vlastitom srcu.
 
Phil Bosmans

‘O ovom pišem na Božju zapovijed’: Ovo je sedam mučenja koje prolaze oni u paklu!


SVETA FAUSTINA KOWALSKA
 
Nakon ovoga ni jedna duša ne bi trebala reći da pakao ne postoji…
 
– O ovom pišem na Božju zapovijed, da ni jedna duša ne može izgovoriti da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo. Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovjedi u bezdanima pakla i da bih izvjestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavli me jako mrze, ali po Božjoj zapovjedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamjetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.” – zapisala je u svom dnevniku u poruci 741. sveta Marija Faustina H. Kowalska, svetica Božjeg milosrđa, te pobrojala vrste muka koje prolaze prokleti za vječnost:
 
Vrste muka što sam ih vidjela su slijedeće:
 
prva muka koja čini pakao je gubitak Boga;
 
druga – trajno predbacivanje savjesti;
 
treća – ta se sudbina neće više nikada promijeniti;
 
četvrta muka – vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom;
 
peta muka – stalna tama i užasno zagušljiv miris; premda je tamno, đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide svo zlo drugih i također svoje vlastito;
 
šesta muka – neprestano sotonino društvo;
 
sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja.
To su muke koje zajednički trpe svi prokleti. Ali to još nije kraj.
 

Postoje još posebne muke za duše, naime muke osjetila. Čim je pojedina duša sagriješila, time se kažnjava na strašni i neopisivi način. Postoje užasne pećine i bezdani mučenja, gdje se jedna muka razlikuje od druge. Naočigled te užasne muke bila bi umrla da me nije zadržala Božja svemoć. Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom kojim je griješio.

Pitanje: Što Biblija kaže o ponosu?“
 
Odgovor: Postoji razlika između vrste ponosa koji Bog mrzi (Izreke 8:13) i vrste ponosa koji osjećamo zbog dobro obavljenog posla. Vrsta ponosa koja proizlazi iz samopravednosti je grijeh, a Bog ga mrzi jer je to prepreka na putu prema Njemu. Psalam 10:4 objašnjava da su ponosni toliko obuzeti sobom da su im misli daleko od Boga: „Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: 'Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!' I u tome sva mu je misao.” Ova vrsta umišljenoga ponosa suprotna je duhu poniznosti koji Bog traži: „Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3). „Siromašni u duhu” su oni koji uviđaju svoj krajnji duhovni bankrot i svoju nesposobnost da dođu Bogu odvojeno od Njegove božanske milosti. S druge strane, ponosni su toliko zaslijepljeni svojim ponosom da misle da nemaju nikakve potrebe za Bogom ili, što je još gore, da ih Bog treba primiti kakvi jesu zato što zaslužuju Njegovo prihvaćanje.
 
Cijelo Pismo nam govori o posljedicama ponosa. Izreke 16:18-19 nam kažu da „Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.” Sotona je bio izbačen iz neba zbog ponosa (Izaija 14:12-15). On je bio toliko sebično drzak da je pokušao zamijeniti samoga Boga kao pravičnoga vladara svemira. No, Sotona će biti bačen u pakao kada dođe posljednji Božji sud. One koji prkose Bogu ne čeka ništa osim propasti (Izaija 14:22).
 
Ponos je mnoge držao podalje od prihvaćanja Isusa Krista kao Spasitelja. Priznati grijeh i priznati da u našoj vlastitoj snazi ne možemo učiniti ništa kako bismo naslijedili vječni život trajan je kamen spoticanja za ponosne ljude. Ne smijemo se hvaliti sobom, ako ćemo se hvaliti onda se trebamo hvaliti Bogom, navješćivati Božju slavu. Ono što kažemo o sebi ne znači ništa u Božjemu djelu. Ono što Bog kaže o nama je ono što je istinski važno (Druga Korinćanima 10:13).
 

Zašto je ponos tako grješan? Ponos je kada sebi pripisujemo zasluge za nešto što je Bog postigao. Ponos je kada uzmemo slavu koja pripada samo Bogu i zadržimo je za sebe. Ponos je u osnovi štovanje samoga sebe. Ništa što postignemo u ovome svijetu ne bi bilo moguće da nas Bog za to nije osposobio i dao nam snagu. „Što li imaš što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (Prva Korinćanima 4:7). Zbog toga dajemo Bogu slavu: samo ju On zaslužuje.

https://www.bitno.net/vjera/formacija/devet-krscanskih-simbola-skriveno-znacenje/

https://www.bitno.net/vjera/pitajte-svecenika/masonski-simboli-bozje-oko/

Shvati danas: sve što primaš od Boga, primaš po vjeri, ali najprije u svoj duh, prije nego što se to iz duhovnog područja pretoči u materijalnu stvarnost. Nemoj gledati okolnosti, nemoj se ravnati ni prema njima ni prema osjećajima. Tjelesna osjetila ne mogu dokučiti nevidljivu duhovnu stvarnost. Zato stavi svoje pouzdanje u Božju riječ i u Božje obećanje. Ali nemoj u svojoj vjeri stati na pola puta! Nemoj se pokolebati! Vjeruj do kraja, bez obzira kako izgledale okolnosti, i Božja će milost sići na tebe i spasiti te. Sva Božja obećanja Bog je pohranio u nebu za tebe. Uzmi te blagoslove koji ti pripadaju! Uzmi ih vjerom i uživaj u dobroti i milosti koje ti je pripremio Otac nebeski!
Molimo danas za DUH VJERE, da po njoj uđemo u sve blagoslove, što ih je Bog u nebesima pohranio za nas. Neka te Gospodin blagoslovi DUHOM VJERE.

---

https://rastimo-u-vjeri.com/sto-je-vjera-i-kako-primiti-bozje-blagoslove-po-vjeri/

"Ljubi i vježbaj se u jednostavnosti i poniznosti i ne brini za mišljenje svijeta, jer kad ovaj svijet ne bi imao ništa reći protiv nas, mi ne bismo bili pravi sluge jedinoga Boga."
 

sv. Padre Pio

Otac Lorenzo Montecalvo: SVJEDOČIMO KRAJU SVIJETA? Samo ovo morate znati!
To je ono što prosvjetiteljstvo, sljedbenici Marksa i ekonomisti ateisti moraju razumjeti…
 
 
Sa stranice Sjeme prenosimo, Svetim Pismom nadahnute riječi oca Lorenza Montecalvoa od Družbe Otaca Božanskog Poziva:
 
(Lk 21, 5-11)
 
Bila su dva svjetska rata s više od 50 milijuna mrtvih, ima još ratnih žarišta u mnogim krajevima svijeta, ima poplava i rijeka koje se izlijevaju uzrokujući smrt, ima potresa koji uništavaju cijele gradove, ima snažnih vjetrova koji iskorjenjuju stoljetna stabla, ima požara koji cijele brežuljke, brda i gradove pretvaraju u pepeo, ima zastrašujućih znakova na nebu, ima vlada koje dopuštaju abortus, homoseksualnost, razvod, postoji neprijateljstvo protiv Kristove Crkve, a od strane klera ima skandala u Crkvi. Što se događa? Je li to kraj svijeta? Po meni, samo smo na početku kraja svijeta. Možda će trebati proći još stoljeća prije nego se dogodi kraj svijeta. Kao što je govorio jedan talijanski pjesnik, svijet je još mlad. Ali što od nas traži Crkva, o čemu da razmišljamo? Što trebamo naučiti od današnje povijesti?Pouka je da živimo dan za danom u milosti Isusa Krista ne razmišljajući o budućnosti i ne uzvisujući se zbog onoga što smo uradili. Sve bi moglo u trenutku propasti.
 
Čovjekovo poslanje je prije svega razumjeti da je stvoren za život vječni i da ne treba slušati glas koji govori: „Danas jedi i pij i zabavljaj se jer nema ništa pred tobom“. Spoznaja da pred nama nema ništa stvara društvo u kojemu svatko misli samo na sebe i živi sam za sebe. Ovaj način življenja rađa sebičnost i nasilje. Mi Kršćani smo zadobili jednu istinu: ne idemo prema ničemu, nego prema Sucu osobne i opće povijesti koji nam je, dok je hodočastio na Zemlji, povjerio zapovijed bratske ljubavi kako bismo živjeli u slobodi, jednakosti i bratstvu. A na kraju našeg zemaljskog hodočašća i svijeta bit ćemo suđeni po ljubavi.
 
Još nam je rekao da bez vjere u Njega i Njemu neće nikada biti moguća sloboda, jednakost i bratstvo.
To je ono što prosvjetiteljstvo, sljedbenici Marksa i ekonomisti ateisti moraju razumjeti. Amen. Aleluja.

SVETI OTAC O VAŽNOSTI DUHOVNIH VJEŽBI

Papa Benedikt XVI. je u brojnim okolnostima tijekom svoga pontifikata isticao važnost duhovnih vježbi i meditacije, za koju se danas rado rabi izraz „Lectio divina“.

Buka združuje glasove svijeta, a tišina odražava Božju riječ. Svijet zaražen užarenom medijskom bulimijom, pogotovo današnji, izgleda na prvi pogled nepropustan za riječ čija je snaga, podsjeća Biblija, „šapat laganog lahora“, A ipak, Bog govori današnjem svijetu jer brojni znaju u dubini svoje duše otkriti taj šapat. U tome uspijevaju, fizički izbjegavajući zbrku riječi pretvorenih u buku, kako bi se neko vrijeme vježbali u slušanju Riječi koja preobražava život. Duhovne se vježbe smještaju tu, točno u prostor koji odvaja površinski nesklad od dubokoga sklada. One su– ustvrdio je Benedikt XVI. – dragocjeno i učinkovito sredstvo da se u brzome i često kaotičnom smjenjivanju događaja i svakodnevnih poruka razabere glas Božji. 

Snažno iskustvo Boga, potaknuto slušanjem njegove riječi, shvaćene i prihvaćene u osobnome životu, pod djelovanjem Duha Svetoga, koji, u ozračju tišine i molitve, pod ravnanjem duhovnoga vođe, daje sposobnost razlučivanja čiji je cilj pročišćavanje srca, obraćenje života i nasljedovanje Krista radi učinkovitijega vršenja vlastitoga poslanja u Crkvi i svijetu – kazao je Benedikt XVI. 9. veljače 2008. godine.

Iz tišine duhovnih vježbi u dinamizam apostolata; tko za sebe odabere trenutke napornoga slušanja riječi Božje doista se ohrabren vraća svojim odgovornostima – tvrdi Sveti Otac. Dobre duhovne vježbe pridonose da onaj tko u njima sudjeluje obnovi radost i užitak liturgije, naročito dostojnoga slavljenja časoslova i posebice Euharistije; pomažu da se ponovno otkrije važnost sakramenta pokore (...) kao i vrednote i značenje euharistijskoga klanjanja. U duhovnim je vježbama također moguće otkriti potpuni i istinski smisao svete krunice i pobožnosti Križnoga puta – zaključio je Benedikt XVI.

Stoljećima drevna metoda ali veoma učinkovita za obavljanje duhovnih vježbi jest meditacija. Papa uvijek ističe važnost, potičući biskupe i svećenike da otkriju, i omoguće drugima otkriti duhovno bogatstvo koje proizlazi iz „molitvenoga čitanja Biblije“. Papa je često govorio o bitnim obilježjima meditacije, a nedavno je ustvrdio kako je za srednjovjekovne monaške teologe razmatranje nad Svetim pismom bilo osnovno. Za njih jednostavno čitanje Svetoga pisma nije bilo dostatno za otkrivanje njegova dubokog smisla, nutarnjeg jedinstva i transcendentalne poruke. Stoga je bilo potrebno prakticirati „duhovno čitanje“ u poslušnosti Duhu Svetome. 

Biblija je u školi otaca alegorijski tumačena, kako bi se n svakoj stranici, Staroga i Novog zavjeta, otkrilo što govori Krist o svome djelu spasenja – kazao je Benedikt XVI. 28 listopada 2009. godine.


A to što Krist govorio o svome djelu spasenja priopćava i današnjoj Crkvi, koja se – kako je rekao Sveti Otac – uvijek treba obnavljati i pomlađivati zahvaljujući riječi Božjoj, koja nikada ne stari niti se iscrpljuje. U razmišljanju Svetoga pisma nalazi se ključ te duhovne mladosti. Ustrajno čitanje Svetoga pisma popraćeno molitvom ostvaruje intiman razgovor u kojem se, čitajući, sluša riječ Božja a, moleći, joj se odgovara pouzdanim otvaranjem srca. Ta će praksa, ako je uspješno izvedena, donijeti Crkvi – u to sam uvjeren – novo duhovno proljeće. Razmišljanje Svetoga pisma valja poticati kao uporište biblijskoga pastorala, služeći se novim metodama, pozorno vrjednovanim, u korak s vremenom. Nikada se ne smije zaboraviti da je riječ Božja svjetiljka za naše korake i svjetlo na našem putu – kazao je Benedikt XVI. 16. rujna 2005. godine.