Turska revolucija u Nizozemskoj
Page 1 of 8
Page 1 of 8 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
https://www.rt.com/news/380330-turkish-minister-blocked-police/
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Da se neponavljam
Erdogan ljut na Holanđane: Opisao ih kao ostatke nacista i fašista
Erdogan ljut na Holanđane: Opisao ih kao ostatke nacista i fašista
RayMabus- Posts : 184104
2014-04-11
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
kolindin prijatelj izvrce osnove demokratskih procesa
dakle dobar potez nizozemske/ostalih
dakle dobar potez nizozemske/ostalih
debotoijusto- Posts : 31573
2014-04-12
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
TENZIJE Ni u Švedskoj neće biti turskog skupa
Tanjug | 12. 03. 2017 - 09:45h
Vlasnik objekta u prestonici Švedske Stokholmu, gde je zvaničnik turske vladajuće stranke trebalo da održi danas predizborni skup otkazao je ugovor o zakupu, izvestila je privatna turska novinska agencija Dogan.
http://www.blic.rs/vesti/svet/tenzije-ni-u-svedskoj-nece-biti-turskog-skupa/f337bfc
Tanjug | 12. 03. 2017 - 09:45h
Vlasnik objekta u prestonici Švedske Stokholmu, gde je zvaničnik turske vladajuće stranke trebalo da održi danas predizborni skup otkazao je ugovor o zakupu, izvestila je privatna turska novinska agencija Dogan.
http://www.blic.rs/vesti/svet/tenzije-ni-u-svedskoj-nece-biti-turskog-skupa/f337bfc
RayMabus- Posts : 184104
2014-04-11
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Odlična kolumna Zlatka Dizdarevića:
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Balkanski-ambasador-Zlatka-Dizdarevica/Uzareni-frontovi-ambicioznog-Erdogana
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Balkanski-ambasador-Zlatka-Dizdarevica/Uzareni-frontovi-ambicioznog-Erdogana
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Na putu ovih i ovakvih ambicija, danas smatra da mu ništa odavno nije i ne smije biti prepreka, a manipulacije i istočnjački marifetluci svake vrste ne bi li se dosegli ciljevi proizašli i iz evidentne geostrateške važnosti Turske, prevazilaze mnogo toga viđenog u savremenoj politici.
Dok svijet pritiskivan novim tektonskim lomovima svake vrste polako zaboravlja čak i dramu kakva je sirijska, Erdogan ne samo da je drži u fokusu i više nego ISIL ili Mosul, već joj otvara »nove perspektive«. Uz najmanje tri tamošnja fronta – jedan protiv Kurda, drugi vojno opasan spram Assada, ali tako i Rusije i treći političko-vojni prema Americi – turski predsjednik upustio se u pomalo nevjerovatnu storiju i protiv Evrope. Vjerovatno joj nikada ne opraštajući što još nije naplatio onu trgovinu sirijskim izbjeglicama kojima se pridružilo bar još toliko i ostalih, afričkih i azijskih.
Pođimo redom, u storiji koja je kapilarno uvezana, Turci, Kurdi, Amerikanci i u pozadini Sirijci i Rusi. Kurdi su, odavno, crvena krpa za Erdogana na prvom mjestu. Ušavši u Siriju na vojni i svaki drugi način, uz prijetnje da će tamo i još dublje, Ankara jasno pokazuje kako je osnovni cilj svih operacija tamo nedvojben – onemogućiti Kurdima da iz sirijskog košmara izađu ojačani, ujedinjeni i povezani u autonomiju na sjeveru Sirije, odnosno ispod južnih granica Turske. Takva zajednica, poznata kao Rojava, po njemu bi značila povezivanje s Kurdima na jugu Turske a na istoku s onima iz Iraka. Kičma tog pokreta za Erdogana je »teroristička« Ocalanova Radnička partija Kurda (PKK) i svi oni koji su se po njemu naslonili na PKK i tretira ih kao teroriste.
Danas su to i Sirijske odbrambene snage (SDF) čija su kičma Kurdi uz druge arapske borce, to je Partija demokratskog jedinstva (PYD) i njihovo vojno krilo, Jedinice narodne zaštite (YPG), ali sada već i »Pešmerge« iz Iraka, zapravo svako ko će sutra tražiti zajedničku državu Kurda ili samo pojedinačnu autonomiju. U Turskoj, Iraku, Siriji i Iranu ih je četrdesetak miliona.
Turska je ušla vojno u Siriju s raznim partnerskim milicijama u širem kontekstu odnosa s Rusijom i SAD u operaciji »Eufratski štit« navodno boriti se protiv ISIL-a. I ptice na grani, međutim, znaju da je osnovni cilj bio potiskivanje Kurda zapadno od Eufrata i sprječavanje spajanja ključnih kurdskih kantona buduće Rojave, Kobani i Afrin.
U toj cijeloj priči tačka »geostrateškog dodira« postao je grad Manbij, uz kurdske gradove Kobani i Tel Abijad, na putu za Raqqu koja je centar ISIL-a u Siriji. Ambiciozni Erdogan hoće u Raqqu prvi nadajući se da će mu je Amerikanci u velikoj konačnici prepustiti kao zonu utjecaja u zamjenu za željeni Aleppo. Na tom putu, međšutim, mora preko Kurda i SDF-a. Oni ovdje biju bitku iz koje će izaći kao konačno vojno i politički legitimirani faktor u regionu ili ponovo iskorištena pa odbačena snaga. Turska bije bitku za uglavljivanje na prostor koji neće dozvoliti Rojavu kroz povezivanje njihovih »kantona«.
Košmarno pitanje za Erdogana je – kako privoljeti Amerikance da kao jedinog i isključivog partnera na putu za Raqqu, umjesto efikasnih Kurda, prihvate njih i njihove saveznike uz doista vojno i politički »olinjalu« Slobodnu sirijsku vojsku (FSA). U ovu tanjušnu vojnu formaciju protiv Assada s kojom se u Siriji bezmalo šprdaju i teroristi i ozbiljni vojnici, Amerika je od početka rata džaba uložila milione dolara i gomile oružja.
Amerikanci su danas svjesni da su Kurdi vojno neuporedivo učinkovitiji i sa stanovišta njihovih ciljeva i Trumpove odlučnosti da se »ti tamo teroristi pometu brzo i efikasno«. Istovremeno, Erdogan je potencijalno potrebniji partner Washingtonu od Kurda. I zbog Turske same po sebi, njenog značaja i relevantnosti, i zbog činjenice da su se »suviše približili Rusima«. Užarena tačka dodira sada je pomenuti Manbij na putu za Raqqu, da se ne pominju ostala važna mjesta kao al-Bab itd. U strategiji iz pozadine, Rusi su opet povukli trenutno najlukaviji potez pa je u procjep između Turske vojske s njihovim partnerskim milicijama, i Kurda, u dogovoru s Assadom, ušla regularna sirijska armija.
Na njih i njihove Tigrove nije isto udariti kao na SDF, što zbog vojnog faktora, što zbog činjenice da bi to bio i udarac na ruskog partnera. Erdoganu nije lako, a može se pretpostaviti do koje mu se granice diže pritisak znajući da do Raqqe vojno može doći jedino preko Kurda i to »partnerski« bez podrške Amerikanaca i protiv strategije Rusa i vojske Assada.
Ishod vojne situacije u Siriji koja nije samo to, već određuje dugoročno ukupan geostrateški kontekst regiona u budućnosti – gdje je i pitanje energetskog pozicioniranja Turske, uz konačni ishod sudbine Kurda za njih presudno – u svakom slučaju je povezan i sa budućnošću Erdogana na domaćoj sceni.
On jeste radikalno, brzo i efikasno pomeo kod kuće bezmalo sve koji su mu stajali na putu ambiciji potpunog preuzimanja izvršne vlasti. I to na način koji jeste navodno zgrozio demokratski svijet nespreman da shvati nove realnosti. Ali, za autoritarnu slavu neophodnu i referendumu nepopravljivo loše bi bilo da izgubi »sirijsku« bitku. To znači i onu protiv etabliranja Rojave ispod njegove južne granice, ali i onu političku u kojoj bi mu Trump mogao, ako njegova hirovitost procijeni tako, pokazati kako su mu Kurdi ipak u regionu dovoljno važni da ih se ne smije prepustiti hirovima Ankare.
Nervoza Erdoganova, koja nije neuobičajena, prelila se minulih dana i na Evropu. Način na koji je »budući sultan« namjerio da organizira svoju životnu kampanju očigledno ih je iznenadio. Ali i njihova reakcija njega. Naviknut da prepada Evropsku uniju izbjeglicama, vjerovatno nije očekivao oštre reakcije povodom zakazivanja svojih predreferendumskih skupova za novi ustav, kakve su mu pristigle iz Njemačke, Austrije i Holandije.
Čudesno nediplomatski je bilo reagiranje na najavljene zabrane tih agitacijskih masovnih skupova po Evropi, izjavama kako će ih »on organizirati uprkos zabranama« u tim zemljama. Bolju sliku mentalnog sklopa autokracije, političke nerealnosti pa i odsustva osnovnog realizma u međunarodnim odnosima ipak je teško sresti danas u Evropi pa i na njenim rubovima. Da se ne pominje kako je vrhunac paradoksa u ovoj priči u tome da se čak i notorni holandski fašist Geert Wilders našao prozvan da poruči Erdoganu kako je »islamist i diktator i neka se odmakne od Holandije«. Stvar naravno u ovom slučaju nije u Wildersovoj »odbrani demokracije«, ali je ilustrativna za apsurdnost u koju se turski predsjednik doveo. Slično je i s optužbama Berlina za »fašističko ponašanje« nakon što su mu lokalne vlasti u Njemačkoj zabranile njegove mitinge tamo uoči referenduma.
Dani koji dolaze do 16. aprila za kada je zakazan referendum u Turskoj, u svakom će slučaju biti obilježeni agresivnim nastojanjem Erdogana da pobijedi po svaku cijenu na svim ovim frontovima. Na način na koji je navikao da politički hara u svojoj kući. Silom, populizmom, bez osvrtanja na posljedice i reakcije oko sebe, zagledan u krajnji cilj koji je, ipak, daleko veći nego što se može »progutati« na ovaj način, i daleko ambiciozniji nego što ga može prihvatiti svekoliko interesno i geostrateško okruženje. Hoće li to shvatiti lider države koja jeste važna, koja ima potencijale i poziciju, ali ne izvan i mimo konteksta i interesa mnogih drugih u svijetu – ogromno je pitanje. Sve što se dešava u vezi s tim minulih godina više je razlog za pesimizam nego za nadu da će izroditi nabolje. I za Tursku i za širi region oko njega.
Dok svijet pritiskivan novim tektonskim lomovima svake vrste polako zaboravlja čak i dramu kakva je sirijska, Erdogan ne samo da je drži u fokusu i više nego ISIL ili Mosul, već joj otvara »nove perspektive«. Uz najmanje tri tamošnja fronta – jedan protiv Kurda, drugi vojno opasan spram Assada, ali tako i Rusije i treći političko-vojni prema Americi – turski predsjednik upustio se u pomalo nevjerovatnu storiju i protiv Evrope. Vjerovatno joj nikada ne opraštajući što još nije naplatio onu trgovinu sirijskim izbjeglicama kojima se pridružilo bar još toliko i ostalih, afričkih i azijskih.
Pođimo redom, u storiji koja je kapilarno uvezana, Turci, Kurdi, Amerikanci i u pozadini Sirijci i Rusi. Kurdi su, odavno, crvena krpa za Erdogana na prvom mjestu. Ušavši u Siriju na vojni i svaki drugi način, uz prijetnje da će tamo i još dublje, Ankara jasno pokazuje kako je osnovni cilj svih operacija tamo nedvojben – onemogućiti Kurdima da iz sirijskog košmara izađu ojačani, ujedinjeni i povezani u autonomiju na sjeveru Sirije, odnosno ispod južnih granica Turske. Takva zajednica, poznata kao Rojava, po njemu bi značila povezivanje s Kurdima na jugu Turske a na istoku s onima iz Iraka. Kičma tog pokreta za Erdogana je »teroristička« Ocalanova Radnička partija Kurda (PKK) i svi oni koji su se po njemu naslonili na PKK i tretira ih kao teroriste.
Danas su to i Sirijske odbrambene snage (SDF) čija su kičma Kurdi uz druge arapske borce, to je Partija demokratskog jedinstva (PYD) i njihovo vojno krilo, Jedinice narodne zaštite (YPG), ali sada već i »Pešmerge« iz Iraka, zapravo svako ko će sutra tražiti zajedničku državu Kurda ili samo pojedinačnu autonomiju. U Turskoj, Iraku, Siriji i Iranu ih je četrdesetak miliona.
Turska je ušla vojno u Siriju s raznim partnerskim milicijama u širem kontekstu odnosa s Rusijom i SAD u operaciji »Eufratski štit« navodno boriti se protiv ISIL-a. I ptice na grani, međutim, znaju da je osnovni cilj bio potiskivanje Kurda zapadno od Eufrata i sprječavanje spajanja ključnih kurdskih kantona buduće Rojave, Kobani i Afrin.
U toj cijeloj priči tačka »geostrateškog dodira« postao je grad Manbij, uz kurdske gradove Kobani i Tel Abijad, na putu za Raqqu koja je centar ISIL-a u Siriji. Ambiciozni Erdogan hoće u Raqqu prvi nadajući se da će mu je Amerikanci u velikoj konačnici prepustiti kao zonu utjecaja u zamjenu za željeni Aleppo. Na tom putu, međšutim, mora preko Kurda i SDF-a. Oni ovdje biju bitku iz koje će izaći kao konačno vojno i politički legitimirani faktor u regionu ili ponovo iskorištena pa odbačena snaga. Turska bije bitku za uglavljivanje na prostor koji neće dozvoliti Rojavu kroz povezivanje njihovih »kantona«.
Košmarno pitanje za Erdogana je – kako privoljeti Amerikance da kao jedinog i isključivog partnera na putu za Raqqu, umjesto efikasnih Kurda, prihvate njih i njihove saveznike uz doista vojno i politički »olinjalu« Slobodnu sirijsku vojsku (FSA). U ovu tanjušnu vojnu formaciju protiv Assada s kojom se u Siriji bezmalo šprdaju i teroristi i ozbiljni vojnici, Amerika je od početka rata džaba uložila milione dolara i gomile oružja.
Amerikanci su danas svjesni da su Kurdi vojno neuporedivo učinkovitiji i sa stanovišta njihovih ciljeva i Trumpove odlučnosti da se »ti tamo teroristi pometu brzo i efikasno«. Istovremeno, Erdogan je potencijalno potrebniji partner Washingtonu od Kurda. I zbog Turske same po sebi, njenog značaja i relevantnosti, i zbog činjenice da su se »suviše približili Rusima«. Užarena tačka dodira sada je pomenuti Manbij na putu za Raqqu, da se ne pominju ostala važna mjesta kao al-Bab itd. U strategiji iz pozadine, Rusi su opet povukli trenutno najlukaviji potez pa je u procjep između Turske vojske s njihovim partnerskim milicijama, i Kurda, u dogovoru s Assadom, ušla regularna sirijska armija.
Na njih i njihove Tigrove nije isto udariti kao na SDF, što zbog vojnog faktora, što zbog činjenice da bi to bio i udarac na ruskog partnera. Erdoganu nije lako, a može se pretpostaviti do koje mu se granice diže pritisak znajući da do Raqqe vojno može doći jedino preko Kurda i to »partnerski« bez podrške Amerikanaca i protiv strategije Rusa i vojske Assada.
Ishod vojne situacije u Siriji koja nije samo to, već određuje dugoročno ukupan geostrateški kontekst regiona u budućnosti – gdje je i pitanje energetskog pozicioniranja Turske, uz konačni ishod sudbine Kurda za njih presudno – u svakom slučaju je povezan i sa budućnošću Erdogana na domaćoj sceni.
On jeste radikalno, brzo i efikasno pomeo kod kuće bezmalo sve koji su mu stajali na putu ambiciji potpunog preuzimanja izvršne vlasti. I to na način koji jeste navodno zgrozio demokratski svijet nespreman da shvati nove realnosti. Ali, za autoritarnu slavu neophodnu i referendumu nepopravljivo loše bi bilo da izgubi »sirijsku« bitku. To znači i onu protiv etabliranja Rojave ispod njegove južne granice, ali i onu političku u kojoj bi mu Trump mogao, ako njegova hirovitost procijeni tako, pokazati kako su mu Kurdi ipak u regionu dovoljno važni da ih se ne smije prepustiti hirovima Ankare.
Nervoza Erdoganova, koja nije neuobičajena, prelila se minulih dana i na Evropu. Način na koji je »budući sultan« namjerio da organizira svoju životnu kampanju očigledno ih je iznenadio. Ali i njihova reakcija njega. Naviknut da prepada Evropsku uniju izbjeglicama, vjerovatno nije očekivao oštre reakcije povodom zakazivanja svojih predreferendumskih skupova za novi ustav, kakve su mu pristigle iz Njemačke, Austrije i Holandije.
Čudesno nediplomatski je bilo reagiranje na najavljene zabrane tih agitacijskih masovnih skupova po Evropi, izjavama kako će ih »on organizirati uprkos zabranama« u tim zemljama. Bolju sliku mentalnog sklopa autokracije, političke nerealnosti pa i odsustva osnovnog realizma u međunarodnim odnosima ipak je teško sresti danas u Evropi pa i na njenim rubovima. Da se ne pominje kako je vrhunac paradoksa u ovoj priči u tome da se čak i notorni holandski fašist Geert Wilders našao prozvan da poruči Erdoganu kako je »islamist i diktator i neka se odmakne od Holandije«. Stvar naravno u ovom slučaju nije u Wildersovoj »odbrani demokracije«, ali je ilustrativna za apsurdnost u koju se turski predsjednik doveo. Slično je i s optužbama Berlina za »fašističko ponašanje« nakon što su mu lokalne vlasti u Njemačkoj zabranile njegove mitinge tamo uoči referenduma.
Dani koji dolaze do 16. aprila za kada je zakazan referendum u Turskoj, u svakom će slučaju biti obilježeni agresivnim nastojanjem Erdogana da pobijedi po svaku cijenu na svim ovim frontovima. Na način na koji je navikao da politički hara u svojoj kući. Silom, populizmom, bez osvrtanja na posljedice i reakcije oko sebe, zagledan u krajnji cilj koji je, ipak, daleko veći nego što se može »progutati« na ovaj način, i daleko ambiciozniji nego što ga može prihvatiti svekoliko interesno i geostrateško okruženje. Hoće li to shvatiti lider države koja jeste važna, koja ima potencijale i poziciju, ali ne izvan i mimo konteksta i interesa mnogih drugih u svijetu – ogromno je pitanje. Sve što se dešava u vezi s tim minulih godina više je razlog za pesimizam nego za nadu da će izroditi nabolje. I za Tursku i za širi region oko njega.
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Erdogan je zaprijetio Nizozemskoj 'nesagledivim posljedicama' zbog toga što njegovoj ministrici nisu dopustili referendumsku kampanju na svom ozemlju... no pitam se što on može učiniti, osim protjerati nizozemsko veleposlanstvo ili opet pustiti izbjeglice?
ne znam kakvi su im gospodarski odnosi i može li Nizozemskoj lupiti neke gospodarske 'sankcije' koje bi ih ozbiljnije oštetile?
ne znam kakvi su im gospodarski odnosi i može li Nizozemskoj lupiti neke gospodarske 'sankcije' koje bi ih ozbiljnije oštetile?
neva- Posts : 4367
2014-04-12
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Neve wrote:Erdogan je zaprijetio Nizozemskoj 'nesagledivim posljedicama' zbog toga što njegovoj ministrici nisu dopustili referendumsku kampanju na svom ozemlju... no pitam se što on može učiniti, osim protjerati nizozemsko veleposlanstvo ili opet pustiti izbjeglice?
ne znam kakvi su im gospodarski odnosi i može li Nizozemskoj lupiti neke gospodarske 'sankcije' koje bi ih ozbiljnije oštetile?
On puno kmeči, međutim nije isključeno da ošine europu tamo gdje je najtranja....novim valom izbjeglica.
epikur37- Posts : 45339
2015-08-06
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
If these rioting Erdogan-supporting Islamists are so patriotic about Turkey, why did they all move to the Netherlands?
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
najbolje je kad diktator, koji je počistio sve oko sebe, optužuje i žali se na manjak demokracije u Austriji, Nizozemskoj, Njemačkoj i gdje su mu ono sve rekli da nije poželjan doći i održati referendumsku propaganduepikur37 wrote:On puno kmeči, međutim nije isključeno da ošine europu tamo gdje je najtranja....novim valom izbjeglica.
i ja mislim da će najvjerojatnije opet potegnuti 'argument izbjeglica', jer time može napraviti štetu s najmanje truda
neva- Posts : 4367
2014-04-12
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
znači li to da misliš kako ni naša dijaspora npr. nije domoljubna i državotvorna?kic wrote:If these rioting Erdogan-supporting Islamists are so patriotic about Turkey, why did they all move to the Netherlands?
neva- Posts : 4367
2014-04-12
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Neve wrote:znači li to da misliš kako ni naša dijaspora npr. nije domoljubna i državotvorna?kic wrote:If these rioting Erdogan-supporting Islamists are so patriotic about Turkey, why did they all move to the Netherlands?
dijelom, većina dijaspore jedva čeka zapaliti domovnice i djeci daju imena iz francuskih i danskih bajki..
u njemačkoj i ne postoji mogućnost referenduma, dakle na neki način je i ovakva autokratska Turska, ispred te Njemačke.. kroz diktatora sultana bi trebali bolje vidjeti sebe..
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Kasnite ...ja vam vec pet ( a na nekim internet prostorima i deset ) godina objašnjavam buducnost preko podataka pokupljenim od vremenskih putnika i zabilješki od istih.
TRPAJ.
TRPAJ.
RayMabus- Posts : 184104
2014-04-11
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Pa prethodnica, akindžije žive od pljačke i maroderstvakic wrote:
If these rioting Erdogan-supporting Islamists are so patriotic about Turkey, why did they all move to the Netherlands?
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
hehehe da, čak su i ovdje počeli davati debilna imena, a vani da ne pričam veću su švabe od švaba, to je mentalitet, doli turci smatraju da je njihova kultura, naccija, religija i sve ostalo daleko ispred evrope za koju oni misle da je na koljenimakic wrote:Neve wrote:znači li to da misliš kako ni naša dijaspora npr. nije domoljubna i državotvorna?kic wrote:If these rioting Erdogan-supporting Islamists are so patriotic about Turkey, why did they all move to the Netherlands?dijelom, većina dijaspore jedva čeka zapaliti domovnice i djeci daju imena iz francuskih i danskih bajki..
u njemačkoj i ne postoji mogućnost referenduma, dakle na neki način je i ovakva autokratska Turska, ispred te Njemačke.. kroz diktatora sultana bi trebali bolje vidjeti sebe..
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
...erdogan pod demokraciju smatra-drzava i njeni interesi...dakle prevedeno drzava to sam ja i kus...Neve wrote:najbolje je kad diktator, koji je počistio sve oko sebe, optužuje i žali se na manjak demokracije u Austriji, Nizozemskoj, Njemačkoj i gdje su mu ono sve rekli da nije poželjan doći i održati referendumsku propaganduepikur37 wrote:On puno kmeči, međutim nije isključeno da ošine europu tamo gdje je najtranja....novim valom izbjeglica.
i ja mislim da će najvjerojatnije opet potegnuti 'argument izbjeglica', jer time može napraviti štetu s najmanje truda
vuksadinare- Posts : 100237
2015-09-08
Re: Turska revolucija u Nizozemskoj
Erdogan prska po Europi, Nizozemska prska po Erdoganu.
Ovo Nizozemska se čeliči da otmu Wildersu što više glasova, a Wildersu ovakve stari idu na ruku
Ovo Nizozemska se čeliči da otmu Wildersu što više glasova, a Wildersu ovakve stari idu na ruku
Guest- Guest
Page 1 of 8 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
Similar topics
» Opet frka na relaciji Njemačka i Turska!Turska bijesni zbog zastave s likom Erdogana u centru Berlina
» Erdogan opomenuo Dodika : Sastank Turska BiH Srbija će biti u Sarajevu i naznačio da se mora održati triatelarni sastanak Turska BiH Hrvatska
» turska je srbiji turska
» EU parlamentarni izbori u Nizozemskoj
» Napad na izbjeglice u Nizozemskoj
» Erdogan opomenuo Dodika : Sastank Turska BiH Srbija će biti u Sarajevu i naznačio da se mora održati triatelarni sastanak Turska BiH Hrvatska
» turska je srbiji turska
» EU parlamentarni izbori u Nizozemskoj
» Napad na izbjeglice u Nizozemskoj
Page 1 of 8
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum