Liberalizam objašnjen u 10 sekundi

kic wrote:

marcellus wrote:

deda wrote:

marcellus wrote:"librealism for dummies"

kršćansko veličanje statusa žrtve, žrtva se uzdiže na pijadestal svetosti

slabost je vrlina

djevojka iz videa igra tu društvenu igru, pokušava se prikazati žrtvom fizičkog napada policije i sustava, da bi ostvarila ideološku i političku prevagu u društvu nad onima koje pokušava prikazati kao napasnike

da ste slijedili nekog snažnog boga, a ne pičku koja se dala razapeti, ne bi imali danas takve društvene norme i moral

taj Bog i taj moral, dok su ga kršćani slijedili, su omogućili kršćanima da se izdignu daleko iznad svih ostalih civilizacija, osvoje svijet, stvore carstva u kojima sunce nikad ne zalazi, od australije i kine do kalifornije,  u kojima su cvjetale znanost, umjetnost, i kultura.

Erozija zapadne civilizacije počinje s francuskom revolucijom koja je ultimativno bila antikršćanska.

Chesterton :) klasični napad na kršćanstvo je dvosmjeran, u jednoj ruci je inkvizicijski, progromski nastrojen, crkva je vodila križarske ratova, zabranjivala i otimala, a u drugu ruku, isti govore da je crkva stvorila čovjeka slaba karaktera koji svima pruža obraz za šamar..

oboje je istina, iako, današnja Crkva je hijacked iznutra, s ovim Franjom je to samo isplivalo na površinu..

Oboje je imanentno svim masovnim pokretima u jednoj fazi razvoja - liberalizam je trenutno u svojoj destruktivnoj, "inkvizicijskoj" fazi dok je crkva u senilnoj fazi, čega je posljedica papa franjo čija je jedina politika zaštititi crkvu kao instituciju, po cijenu odbacivanja njenih vrijednosti.

govinda wrote:

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

hm...hajd nista, ne moram ni ja svaku rijec prokomentarisati...

čitao Spenglera?

kic wrote:crkva je vodila križarske ratova

koji je rezultat tih ratova?

https://en.wikipedia.org/wiki/Children's_Crusade

naime sve je to čisto stvar unutarnje dinamike masovnih pokreta koja je kao takva Bogom dana. Tu se ne može ništa promijeniti.

kic wrote:

govinda wrote:

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

hm...hajd nista, ne moram ni ja svaku rijec prokomentarisati...

čitao Spenglera?

Malo nesto ali sam se htio osvrnuti na nesto drugo...ovo tvoje gore ima smisla ako se Isusa posmatra kao Boga..ako se pak Isusa posmatra kao obicnog covjeka onda se moze reci da je bio prilicno naivan..ili toliko radikalan u svojim stavovima da je bio spreman zrtvovati sebe da bi njegova ideja o njemu kao Bogu bila prihvacena...ili treca opcija: sirio je ljubav, ta ljubav nije naisla na prijem kod ljudi, pokupio se i otisao i nikad nije bio razapet...

epikur37 wrote:Deda i dječaci iz njegove družbe su mladi...pocicali su šminkerski liberalizam i sad kad je isti u padu projiciraju i odgovaraju napadom na kršćanstvo.
nadoći će....

barem nismo ateisti i nevjernici ko ti , a klanjaš se pred oltarom a ateist si.. kako ti se da ? :D

deda wrote:

kic wrote:crkva je vodila križarske ratova

koji je rezultat tih ratova?

https://en.wikipedia.org/wiki/Children's_Crusade

evo dede, wikicara..

križarski ratovi su u suštini kontranapad protiv Arapske najezde na kontinent, stvorila su se Kršćanska kraljevstva, sjebali su mnoge saveznike usput ne moram ni spominjati ZD i Konstantinopol samo, europska kultura se susreće s muslimanskim misticizmom i napaja se s njim i prenosi ga na kontinent itd.. posljedice su ogromne i mogu stati u par knjižnica.

deda wrote:

marcellus wrote:svaka civilizacija je zasnovana na nekoj vjeri; prosvjetljenje je početak kraja svake civilizacije. Niti jedna civilizacija nije nadživjela odbacivanje vjere na kojoj je izrasla.

Machiavelli - "Christianity as a sect makes men weak and inactive"

https://en.wikipedia.org/wiki/Niccol%C3%B2_Machiavelli

zato su ti "weak and inactive" nakon uspona kršćanstva na zapadu pokorili indijance u amerikama, crnce u africi, žuće u kini...

marcellus wrote:naime sve je to čisto stvar unutarnje dinamike masovnih pokreta koja je kao takva Bogom dana. Tu se ne može ništa promijeniti.

to je stvar ideologije

nema kod Kineza i Japanaca tavih perverzija, oni ne okreću drugi obraz, ne toleriraju neprijatelja, ne pokušavaju sami sebe uništiti da pokažu kako su vrijedni postajući žrtvom poput svog idola

sve ove perverzije su produkt kršćanske ideologije, slabost se veliča kao vrlina, a snaga je grijeh

kršćanski univerzalizam ima u sebi ugrađen prozelitizam, kao i kod svake univerzalne vjere. Prevođenjem čovjeka na kršćansku vjeru spašavaš njegovu besmrtnu dušu, zato je dobro djelo proširiti kršćanstvo na što više ljudi, što je bio temelj ekspanzije kršćanstva od ranog srednjeg vijeka pa sve do viktorijanske ere.

govinda wrote:

kic wrote:

govinda wrote:

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

hm...hajd nista, ne moram ni ja svaku rijec prokomentarisati...

čitao Spenglera?

Malo nesto ali sam se htio osvrnuti na nesto drugo...ovo tvoje gore ima smisla ako se Isusa posmatra kao Boga..ako se pak Isusa posmatra kao obicnog covjeka onda se moze reci da je bio prilicno naivan..ili toliko radikalan u svojim stavovima da je bio spreman zrtvovati sebe da bi njegova ideja o njemu kao Bogu bila prihvacena...ili treca opcija: sirio je ljubav, ta ljubav nije naisla na prijem kod ljudi, pokupio se i otisao i nikad nije bio razapet...

pročitaj ipak jedan komadić koji sam prepisao od Spenglera, to je ono o čemu govorim..

No, kada je Isus doveden pred Pilatom, tada su se sukobili svijet činjenica i svijet istina, izravno i nepomirljivo, s tako zastrašujućom jasnoćom i snagom simbolike, kao ni u jednoj drugoj sceni cjelokupne svjetske povijesti. Rascjep, što od početka postoji u osnovi svega slobodno gibljiva života, već time što jest, što je postojanje i budnost, ovdje je poprimio najviši mogući oblik ljudske tragike. U glasovitu pitanju rimskog prokuratora:"Što je istina?" - jedina riječ u Novom zavjetu koja posjeduje rasu- sadržan sav smisao povijesti, posvemašnja vrijednost djela, rang države, rata, krvi, sva svemoć uspjeha i ponos na veliku sudbinu. Na to nisu odgovorila usta, ali je odgovorio prešutni Isusov osjećaj drugim pitanjem što je odlučujuće za sve religiozno:"Što je zbilja?". Za Pilata je ona bila sve, a za njega samoga ništa. Prava se religioznost ne može nikada suprotstaviti povijesti i njezinim silama, nikada ne smije drukčije procijeniti djelatni život, a ako to ipak čini, prestala je biti religijiom te je i sama potpala pod duh povijesti.
"Moje carstvo nije od ovoga svijeta", posljednja je riječ kod koje se ništa ne da promijeniti i svatko na njoj mora odmjeriti kamo su ga uputili rođenje i priroda. Postojanje koje se služi budnošću ili budnost koja potčinjava postojanje; takt ili napetost, krv ili duh, povijest ili priroda, politika ili religija: tu postoji samo jedno "ili-ili", a ne postoji valjana usporedba. Državnik može biti duboko religiozan, pobožni čovjek može pasti za svoju domovinu - ali oba moraju znati na kojoj strani zaista stoje. Rođeni političar prezire od svijeta daleki način promatranja ideologa i etičara usred svoga svijeta činjenica - i ima pravo. Za vjernika su svo častohleplje i sav uspjeh u povijesnom svijetu griješni i bez vječne vrijednosti - i ima pravo. Budala je vladar koji hoće religiju poboljšati u pravcu političkih, praktičnih ciljeva. Također je budala propovjednik morala, koji hoće u svijet zbilje unijeti istinu, pravdu, mir, pomirbu. Nikakva vjera nije nikada promijenila svijet i nikakva činjenica nikada ne može opovrći vjeru. Nema mosta između usmjerena vremena i onog bezvremenski vječnoga, između hoda povijesti i postojanja božanskog svjetskog poretka, u čijoj je zgradi "slaganje" riječ za najviši slučaj kauzalnosti. To je krajnji smisao onoga trenutka kad su Pilat i Isus stajali jedan nasuprot drugomu. U jednom, historijskom svijetu, dao je Rimljanin Galilejca pribiti na križ - to je bila njegova sudbina. U drugom je svijetu Rim bio predan prokletstvu, a križ je bio jamstvo izbavljenja. To je bila "Božja volja".
Religija je metafizika, ništa drugo: Credo, quia absurdum. A doduše, spoznana, dokazana, za dokazanu smatrana metafizika puka je filozofija ili učenost. Ovdje se mislilo na doživljenu metafiziku, na nemislivo kao izvjesnost, na nadnaravno kao događaj, na život u nezbiljskom, ali istinitom svijetu. Isus nije ni časa drukčije živio. On nije bio propovjednik morala. Vidjeti u učenju o moralu krajnji cilj religije znači ne poznavati je. To je 19. stoljeće, "prosvjetiteljstvo", humano filistarstvo. Pripisati mu socijalne namjere znači huljenje. Njegove prigodne moralne izreke, ukoliko mu nisu samo pripisane, služe samo pouci. U njima nema novoga nauka. Među njima je bilo poslovica kakve je tada svatko poznavao. Njegovo je učenje jedino bilo objavljivanje posljednjih stvari, kojih slike su ga stalno ispunjavale: osvit novog svjetskog doba, silazak nebeskog poslanika, sudnji dan, novo nebo i nova zemlja. Drugi pojam religije nije nikada imao, a drugi pojam nema uopće neko istinsko unutrašnje vrijeme. Religija je skroz-naskroz metafizika, onostranost, budnost usred jednog svijeta, u kojem svjedočanstvo osjetila rasvjetljava samo prednji plan; religija je život u i sa nadosjetilnim i tamo gdje nedostaje snaga za takvu budnost, snaga da ma samo povjeruje u to, tu je i svršetak prave religije. Moje carstvo nije od ovoga svijeta - samo onaj tko može izmjeriti svu težinu tog gledanja, može shvatiti njegove najdublje izreke. Tek kasna, gradska vremena, koja za takva gledanja nisu više bila sposobna, protegnula su ostatak religioznosti na svijet izvanjskoga života, religije je zamijenjena humanim osjećajima i raspoloženjima, a metafizika moralnom propovijedi i socijalnom etikom. U Isusu nalazimo upravo suprotno od toga. "Dajte caru što je carevo", to će reći: podarite se silama činjeničnog svijeta, trpite, patite i ne pitajte da li su "pravedne". Važan je samo spas duše. "Pogledajte ljiljane na polju", to će reći: ne brinite se za bogatstvo i siromaštvo. Oboje prikivaju dušu za brige ovog svijeta. "Čovjek mora služiti Bogu ili Mammonu", tu se pod Mammonom misli na svu zbilju. Plitko je i kukavički veličinu dalje tumačiti iz tog zahtjeva. On uopće nije osjećao razliku između rada za vlastito bogatstvo i rada za socijalnu udobnost "sviju". Kada se uplašio bogatstva i kada je praopćina u Jeruzalemu, koja je bila strogi red a ne socijalistički klub odbacila posjed, onda se u tome nalazi najveća suprotnost koja se uopće može zamisliti svakom "socijalnom uvjerenju": ne zato što je vanjski položaj sve, nego zato što je ništa, ne zato što je jedino cijenila, nego zato što je bezuvjetno prezirala ovostrane ugode proizlaze takva uvjerenja.
Ali tu nešto svakako mora biti, prema čemu sva zemaljska sreća tone u ništa. Opet se vraćamo na razliku između Tolstoja i Dostojevskog. Tolstoj, građanin i zapadnjak, vidio je u Isusu socijalnog etičara i kao cijeli civilizirani Zapad, koji umije samo dijeliti, ali ne i odricati se, prakršćanstvo svedeno na rang socijalno-revolucionarnog porketa, i to iz nedostatka metafizičke snage. Dostojevski, koji je bio siromašan, no u izvjesnim časovima gotovo svetac, nije nikada pomišljao na socijalna poboljšanja - što bi se duši pomoglo time da se ukine vlasništvo?

Pinochet wrote:

epikur37 wrote:Deda i dječaci iz njegove družbe su mladi...pocicali su šminkerski liberalizam i sad kad je isti u padu projiciraju i odgovaraju napadom na kršćanstvo.
nadoći će....

barem nismo ateisti i nevjernici ko ti , a klanjaš se pred oltarom a ateist si.. kako ti se da ? :D

Ti ćeš isto nadoći...:)

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

Odbacujući zemljaski život, antički moral, služenje domovini oni su u biti doveli do 1000 godišnjeg pada

marcellus wrote:
zato su ti "weak and inactive" nakon uspona kršćanstva na zapadu pokorili indijance u amerikama, crnce u africi

nisu pokorili arape koji su prijetnja, pokorili su plemenske zajednice koje su živjele u kamenom dobu, u americi nisu imali kotač kad ih je Kolumbo otkrio, neki u africi nisu znali vatru zapaliti

trebala je doći 1800 i neka da SAD napravi pomorsku flotu i potopi arapske pirate u Mediteranu

Koliko Papa ima divizija?

marcellus wrote:kršćanski univerzalizam ima u sebi ugrađen prozelitizam, kao i kod svake univerzalne vjere. Prevođenjem čovjeka na kršćansku vjeru spašavaš njegovu besmrtnu dušu, zato je dobro djelo proširiti kršćanstvo na što više ljudi, što je bio temelj ekspanzije kršćanstva od ranog srednjeg vijeka pa sve do viktorijanske ere.

što se onda žališ na masovnu imigraciju u Europu, eto ti braće ljudi pa ih uči Kristovoj ljubavi

epikur37 wrote:

Pinochet wrote:

epikur37 wrote:Deda i dječaci iz njegove družbe su mladi...pocicali su šminkerski liberalizam i sad kad je isti u padu projiciraju i odgovaraju napadom na kršćanstvo.
nadoći će....

barem nismo ateisti i nevjernici ko ti , a klanjaš se pred oltarom a ateist si.. kako ti se da ? :D

Ti ćeš isto nadoći...:)

nisam ateist pa neću nikada.

kic wrote:

govinda wrote:

kic wrote:

govinda wrote:

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

hm...hajd nista, ne moram ni ja svaku rijec prokomentarisati...

čitao Spenglera?

Malo nesto ali sam se htio osvrnuti na nesto drugo...ovo tvoje gore ima smisla ako se Isusa posmatra kao Boga..ako se pak Isusa posmatra kao obicnog covjeka onda se moze reci da je bio prilicno naivan..ili toliko radikalan u svojim stavovima da je bio spreman zrtvovati sebe da bi njegova ideja o njemu kao Bogu bila prihvacena...ili treca opcija: sirio je ljubav, ta ljubav nije naisla na prijem kod ljudi, pokupio se i otisao i nikad nije bio razapet...

pročitaj ipak jedan komadić koji sam prepisao od Spenglera, to je ono o čemu govorim..

procitao sam, samo mislim da nema svrhe dalje da raspravljamo jer za mene kao muslimana Isus je bio obican covjek, odabran da bude Poslanik, i nikad nije bio razapet...tako da to zrtvovanje za spas ljudskih dusa meni nista ne znaci..

kic wrote:

deda wrote:

kic wrote:crkva je vodila križarske ratova

koji je rezultat tih ratova?

https://en.wikipedia.org/wiki/Children's_Crusade

evo dede, wikicara..

križarski ratovi su u suštini kontranapad protiv Arapske najezde na kontinent, stvorila su se Kršćanska kraljevstva, sjebali su mnoge saveznike usput ne moram ni spominjati ZD i Konstantinopol samo, europska kultura se susreće s muslimanskim misticizmom i napaja se s njim i prenosi ga na kontinent itd..  posljedice su ogromne i mogu stati u par knjižnica.

Do križarskih ratova kršćanski svijet nije ni čuo za Avicenu. Ma nije se radilo o kontranapadu zbog arapske najezde na Europu, u stvari, to je situacija jedino u Španjolskoj gdje je bio Kordobski kalifat (španjolski junak El Cid, rekonkvista). Ratovi koje je papa potaknuo na Bliski istok ipak su vodili europski kraljevi i velmože, s ciljevima gotovo identičnim današnjim ratovima za naftu. Radilo se, prije svega, o pljačkaškim pohodima pod krinkom vjere. Kao dokaz tome upravo je razaranje Zadra potaknut od mletačkog dužda (koje je papa osudio) i osnivanje Latinskog Carstva, pljačka Konstantinopolisa, čime je dugoročno, bio zabijen nož u leđa samom Bizantu koji se više nikada od tog udarca nije oporavio, postavši na taj način laka meta za Turke Seldžuke. Možda jedina dva istinska europska vladara koji su doista vjerovali u misiju za koju su bili spremni i poginuti su engleski kralj Richard Lavljeg Srca i njemački car Fridrich II Barbarossa. Ostali su se povodili samo pljačkaškim motivima.

Pinochet wrote:

epikur37 wrote:

Pinochet wrote:

epikur37 wrote:Deda i dječaci iz njegove družbe su mladi...pocicali su šminkerski liberalizam i sad kad je isti u padu projiciraju i odgovaraju napadom na kršćanstvo.
nadoći će....

barem nismo ateisti i nevjernici ko ti , a klanjaš se pred oltarom a ateist si.. kako ti se da ? :D

Ti ćeš isto nadoći...:)

nisam ateist pa neću nikada.

Čekaj ako nisi ateist onda što si i u što vjeruješ?

asilovski wrote:

kic wrote:
deda o tome nije uopće razmišljao, ako se jedan Bog dao razapeti i ubiti od ljudske ruke i umrijeti u muci, a ima svu moć preokrenuti situaciju, to je dokaz njegove ljubavi prema čovjeku, i poziv ljudima, da se ne boje smrti, društveno ponašanje i poslovični moral je tu irelevantno, život vječni je bit..

Odbacujući zemljaski život, antički moral, služenje domovini oni su u biti doveli do 1000 godišnjeg pada

benediktinci su sačuvali civilizaciju od konjanika nekih tamo panonskih :)