Knez Višeslav nije bio Hrvat, niti su Hrvati stigli u stoljeću sedmom

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:43

Professor emeritus Sveučilišta u Zadru Nikola Jakšić (1949.) rijetko daje novinske intervjue. U svojoj bogatoj skoro 40-godišnjoj istraživačkoj karijeri vrsnog arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti, izvan stručnih glasila, časopisa i izložbi, gotovo da nije imao značajnijih medijskih istupa, premda među kolegama slovi za našeg ponajboljeg poznavatelja hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti.

Knez Višeslav nije bio Hrvat, niti su Hrvati stigli u stoljeću sedmom Lg.php?bannerid=0&campaignid=0&zoneid=293&loc=http%3A%2F%2Fwww.slobodnadalmacija.hr%2Fnovosti%2Fhrvatska%2Fclanak%2Fid%2F318380%2Fknez-viseslav-nije-bio-hrvat-niti-su-hrvati-stigli-u-stoljecu-sedmom&referer=http%3A%2F%2Fwww.slobodnadalmacija

Njegovu knjigu "Klesarstvo u službi evangelizacije" koja je u izdanju Književnog kruga i Muzeja arheoloških spomenika iz Splita objavljena krajem prošle godine, struka je jednoglasno prepoznala kao kapitalan doprinos hrvatskoj historiografiji i prvu sintezu predromaničke skulpture kod nas.

Stručna polemika o podrijetlu krstionice s imenom kneza Višeslava traje više od 50 godina. Vi tvrdite da ona nije hrvatski spomenik i da nema nikakve veze s Hrvatima. Kako je onda uopće završila u korpusu hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti?

- Krstionica je prvi put uočena 1853. godine u kapucinskom samostanu u Veneciji kada je prenešena u mletački Museo Correr. Tako je postala poznata javnosti. O krstionici su prvo pisali talijanski autori koji su na njoj uočili slavensko ime, što je izazvalo potrebu za tumačenjem. Glavno je pitanje bilo tko je taj Višeslav? Bilo je jasno da krstionica nije bila namijenjena prostoru u kojem je nađena.

- Bilo je različitih interpretacija, neke su uključivale i ruske kneževe, a onda je temeljem jednog zadarskog rukopisa iz 18. stoljeća, tzv. Annonim Filippi, zadarski autor Giuseppe Ferrari Cupilli oprezno pretpostavio da bi krstionica mogla biti podrijetlom iz Nina. Naime, Cupilli je u tom rukopisu pronašao podatke da je 1746. iz Nina odnesena neka krstionica koja je bila, kako kaže, opremljena natpisima i grbovima.

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:44

- Za taj Cupillijev prijedlog "zapalio" se Luka Jelić koji je početkom 20. stoljeća istraživao ninske spomenike. On je pretpostavio kako bi to mogao biti dokaz ne samo da krstionica u Correru potječe iz Nina, nego da je i na njoj upisano ime jednog hrvatskog kneza iz 9. stoljeća u vrijeme čije vladavine je došlo do pokrštenja Hrvata.
Datacija krstionice dakle nije bila sporna već njezino podrijetlo, odnosno, pitanje tko je napravio i s kojom namjenom?

- Točno. Datacija nije znatnije bila promašena, jer to u globalu jest 9. stoljeće, točnije ipak, njegova posljednja četvrtina. Problem je što je Jelić krsni zdenac htio jače usidriti u Nin na početak 9. stoljeća. Kao voditelj arheološkog istraživanja u Ninu Jelić je 1911. godine objavio izvješće prema kojem je kod današnje župne crkve sv. Azela (a to je srednjovjekovna ninska katedrala) pronašao temelje građevine krstionice oblikom bliske opisu u rukopisu Annonim Filippi.

Prema njegovu tumačenju, u toj građevini je nekada bila smještena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili kršćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su pokazala da takve građevine na terenu uopće nema. No, kako ju je Jelić u svom izvještaju čvrsto "zabetonirao" u Nin, krstionica je ušla u historiografiju kao gotova činjenica. Kasnije se ipak uspostavilo da je Jelić tu građevinu izmislio.

Kako su tekla ta istraživanja i tko je prvi krenuo tim novim tragovima?

- Još 1959. godine Mate Suić je napravio sonde na mjestu gdje je Jelić označio postojanje krstionice, ali je nije našao. Suićev izvještaj, nažalost, nije bio pretjerano zapažen, jer se u međuvremenu kroz mnoge historiografske radove krstionica praktički usidrila u ninskom ambijentu.Ivo Petricioli je 1984. ponovno pisao o tome zaključivši da je Jelićeva lokacija sumnjiva i da praktički nema dokaza da je krstionica podrijetlom iz Nina. I na tome se stalo.

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:45

Vjerujem da je trebala poslužiti za pokrštenje kneza jedne od manjih slavenskih kneževina na istočnoj obali Jadrana. Znamo da su na tom prostoru, osim Hrvatske, postojale i druge kneževine, primjerice Hum, Zahumlje, Travunija itd. Naime, Mlečani su u 9. stoljeću imali velikih problema s plovidbom po Jadranu jer su njihove brodove napadali ovi Slaveni.

- Krstionica je po mom sudu najvjerojatnije bila pokušaj Mlečana da pridobiju kneza neke od tih malih država, što bi im jamčilo zaštitu pomorskih i trgovačkih putova uzduž jadranske obale. Što se na koncu dogodilo, teško je reći. Po mom sudu ta mletačka akcija je otpala ili je stornirana, ili je netko umro. Uglavnom krstionica nikad nije otišla iz Venecije niti se ostvarila namijenjena joj uloga.

Tvrdite da krstionica nikad nije bila isporučena i da je ostala u Veneciji?

- Da, i tu ostaje sve do Drugog svjetskog rata kada je po sporazumu izmeđuPavelića i Mussolinija, dospjela u Hrvatsku. Vlasništvo je HAZU, a izložena je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Mitska krstionica Hrvata to zapravo nije nikada bila, a tko je bio Višeslav?

- Ne zna se. Bio je sigurno neki slavenski knez, to stoji u natpisu.

Je li bio hrvatski knez?

- Ne zna se. Osobno držim da nije.

Što se još zna o tom Višeslavu?

- Ništa, o njemu nema podataka.

Je li u to vrijeme možda postojao neki hrvatski velikaš imena Višeslav?

- Ne.

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:46

Iako ste svoje spoznaje čvrsto argumentirali i potkrijepili arheološkim istraživanjima i arhivskim dokumentima, neki domaći historiografi s kojima u knjizi polemizirate ipak pokušavaju osporiti vaša tumačenja. Oni, naime, i dalje vjeruju Luki Jeliću, a vas optužuju za manjak domoljublja i nacionalne svijesti. Kako
to doživljavate?

- U historiografiji je uvijek tako. Svaka se historiografija, pogotovo na Balkanu, služi konstrukcijama da bi opravdala neke povijesne ideje ili pak trenutne političke aspiracije. U povijesti, primjerice srpskoj, ima čitav niz primjera takve instrumentalizacije.

Da zaključimo: Višeslavova krstionica nije iz Nina, nije nastala u Hrvatskoj nego u Veneciji, napravili su je tamošnji majstori, naručili vjerojatno Mlečani i nije bila namijenjena Hrvatima?

- Da, po mom mišljenju je, kao što sam već kazao, bila namijenjena jednoj od kneževina na istočnoj obali Jadrana.

by Guest Mon 4 Jul - 17:46

Jebeno je dokazati da nisi ono što jesi.

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:46

Hrvati su došli iz Poljske u 9. stoljeću!

Govorimo o 9. stoljeću, a dolazak Hrvata na ove prostore navodno je bio u 7. stoljeću. Može li se iz klesarskih spomenika iščitati vrijeme dolaska Hrvata na ove prostore?

- Iz ovih spomenika ne. Može se iščitati samo od kojeg su vremena hrvatski vojvode počele uređivati sakralne prostore, a to je bilo nakon njihova pokrštenja. Što je bilo prije toga, o tome ovdje ne govorimo, niti se što zna o vremenu između prvih desetljeća 7. stoljeća kad dolazi do prodora Avara i Slavena u Dalmaciju pa do otprilike godine 800.

Koji se datum dakle uzima za datum pokrštavanja Hrvata?

- Početak 9. stoljeća, kada dolazi do uključivanja hrvatske kneževine kao vazalne države u Karolinško Carstvo.

Postoje li Hrvati prije toga na ovim prostorima kao etnička, teritorijalna ili neka druga činjenica?

- Ne. Deveto stoljeće je jedino sigurno stoljeće za određivanje početka hrvatske prisutnosti na ovim prostorima. Naši Hrvati na ovaj prostor dolaze početkom 9. stoljeća iz Poljske, kao vojna oligarhija koju je Karlo Veliki iz Bijele Hrvatske poslao na Jadran u borbu protiv Avara. Oni tu kao vojni zapovjednici prelaze na kršćanstvo i postaju prvi "duksevi" hrvatske kneževine. Na sličan način, ali nešto kasnije došli su i Srbi sa prostora lužičkih Srba u Poljskoj.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/318380/knez-viseslav-nije-bio-hrvat-niti-su-hrvati-stigli-u-stoljecu-sedmom

by L'âme Mon 4 Jul - 17:48

Ovoga cemo slijepo slusat,a Primorac je redikul...;D

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:50

poljak... sad mi jasna ova zaludjenost najprodavanijim romanom na svijetu
nije nesto a opet nisam srbin na kraju

by debotoijusto Mon 4 Jul - 17:51

IvyTeasdale wrote:Ovoga cemo slijepo slusat,a Primorac je redikul...;D

tesko ga i gluho gledat

by Guest Mon 4 Jul - 18:03

debotoijusto wrote:- U historiografiji je uvijek tako. Svaka se historiografija, pogotovo na Balkanu, služi konstrukcijama da bi opravdala neke povijesne ideje ili pak trenutne političke aspiracije.

Posebno za rani srednji vijek. To je sve konstrukt do konstrukta, na glinenim nogama. Premalo izvora, previše mašte.

by Guest Mon 4 Jul - 18:11

Hrvati su došli tu da bi se pokrstili, zbog čega drugog bi uopće i dolazili nego da prime Krista.
Povijest Hrvata počinje s Isusom, kao što se i nulta godina broji od Krista, prije toga nije bilo povijesti, nije bilo vremena, nije bilo ničeg.

by Guest Mon 4 Jul - 18:25

Jedan bi genijalac koji se konstantno ufaje u rezultate rada jednog lika jer mu odgovaraju....mogao nekog vraga nauciti iz ove teme. Nece naravno. Ali bi mogao :)

by Leviathan2 Mon 4 Jul - 18:44

glupost

by frakcija Mon 4 Jul - 18:55

srbi isto mitomanski svojataju višeslava, što dokazuje da su ovo srpske zemlje.

by **kic** Mon 4 Jul - 18:56

debotoijusto wrote:
- Ne zna se. Bio je sigurno neki slavenski knez, to stoji u natpisu.

- Ne zna se. Osobno držim da nije.

- Ništa, o njemu nema podataka.

Je li u to vrijeme možda postojao neki hrvatski velikaš imena Višeslav?

- Ne.

kako na kraju, može suvereno reći NE, ako je na prethodna pitanja odgovarao s: ne zna se, to je moje osobno mišljenje i nema podataka :)

by jastreb Mon 4 Jul - 18:59

Kao znanstvenik uočio sam da Hrvati (a i Srbi) svaku ličnost iz tog doba na čiji spomen imena naiđu na nekim starim napisima ili na kamenu,automatski proglašavaju za kraljeve i knezove.

by Guest Mon 4 Jul - 19:07

Ako ovo prodje....ode jedna pjesma u 3pm :D

by red wolf Mon 4 Jul - 19:11

hahahahahahahahahahahahaha

by Yehudi Mon 4 Jul - 19:17

PET NAJVEĆIH HRVATSKIH MITOVA - Lijepa naša domovino bajki

1. MIT O KRALJU TOMISLAVU I DRUGE PRIPOVIJETKE

Svakako, nisu Hrvati ni prvi ni jedini što su svoju povijest sintetizirali u fantasy-literaturu. Pa ipak, malo je takvih bajki kao što je povijest Hrvata, uzbudljiva priča o jednom narodu čijega je dobrog kralja - sad govorim po sjećanju - zla vještica lukavstvom zarobila u kućicu od čokolade, pa se tamo ubo na vreteno i usnuo tisućljetni san, sve dok na kraju nije došao lovac Luka, ubio vuka, gurnuo babu u peć i odveo Hrvate u palaču Ujedinjenih naroda, gdje su sretno živjeli do kraja šestog toma. I to je to, neka mi hrvatski povjesničari oproste poneko možebitno pojednostavljivanje. Ipak su ovo novine.
Nije, opet, da ne napadamo odmah hrvatske povjesničare, ni njima bilo lako. Pređi su im u tmici srednjeg vijeka ostavili malo tragova, gdjekoji ulomak kakve kamene ploče, poneka darovnica i rasparene naušnice, pa ti sad piši priču. A pisati povijest Hrvata na temelju raspoloživih pisanih tragova i izvora jednako je kao, štajaznam, na temelju jednog pronađenog nožnog prsta rekonstruirati Michelangelovog Davida. Hrvatskim povjesničarima, da je povjeriti taj posao, David bi ispao jednoruki lola s penisom do koljena.
Najslavniji naš kralj, Tomislav, dobar je primjer za to. Pouzdano se o tom vrlom hrvatskom mužu zna tek da se zvao Tomislav, da je početkom desetog stoljeća vladao dalmatinskim gradovima, da je... hm, to je otprilike sve. Sva je sreća ispala i za njega i za hrvatsku medievistiku da je najmarljiviji kroničar srednjega vijeka, bizantski car Konstantin Porfirogenet, živio baš u to vrijeme. Ali avaj - on ne spominje nikakvog tog, kako ste rekli, Tomislava.
Ne znamo tako ni tko je ni što zapravo bio Tomislav, tko je bio prije njega, tko poslije njega, ne znamo ni kako je i gdje došao na vlast, ni kako je s nje otišao, ni što je uopće na njoj radio. Pa ipak, vrijedna nam je historiografija za potrebe narodnog preporoda ispisala o njemu cijele “Gospodare prstenova“, s detaljnim opisima bitke protiv Mađarima, pobjede nad Bugarima i veličanstvene krunidbe na Duvanjskom polju, o čemu djeca i danas uče u školama.
Poslije je bilo lako. Kad je povjesničare jednom krenulo, utemeljili su odmah veličanstveno srednjovjekovno kraljevstvo i lozu hrvatskih kraljeva, sve do onoga posljednjeg, znate ga, Zvonimiružica se zvao junak, što se onomad na velikom narodnom saboru ubo na vreteno. Ostalo je, štono se kaže, povijest.
I još možemo biti sretni: što bi tek bilo da je u vrijeme narodnog preporoda bila popularna “Sumrak saga“?

by Yehudi Mon 4 Jul - 19:17

2. MIT O HRVATSKIM RATNICIMA

Nisu hrvatski mitolozi uskladili priče, pa se u mitu o hrvatskim ratnicima sudaraju dva kontradiktorna mitološka elementa: onaj o neobično pitomim Hrvatima, najmiroljubivijem narodu na cijelom svijetu - koji su se, došavši onomad na Jadran, papi Agatonu zakleli da nikad neće ratovati na tuđem, izvan Hrvatske - i onaj o ratobornim, hrabrim Hrvatima koje je pod svojom komandom želio svaki patološki europski konkvistador.

Svi već znamo napamet te rečenice. “Da mi je samo stotinu hiljada Hrvata“, povjerio se jednom Napoleon Bonaparte, “osvojio bih cijeli svijet!“ I sva je sreća - barem za “cijeli svijet“ - da razni historijski bonaparte nisu sa hrvatskom krunom na glavi dočekali kraj milenija, kad se slavnih hrvatskih vojnika namnožilo do pet stotina hiljada.
U posljednjih tisuću godina - sve otkako je ono po romantičnom mitu posljednji hrvatski kralj Zvonimir ubijen jer nije htio sa srednjovjekovnim NATO-om na Jeruzalem - nije tako u Europi bilo rata bez miroljubivih Hrvata. Hoćete li sa Žigmundom na Češku, ili s Katoličkom ligom na protestante u Magdeburg, hoćete li s Lujom XIII. na Španjolsku ili s Marijom Terezijom na Berlin, s Napoelonom na Rusiju ili s Habsburzima na Galiciju i Srbiju, nigdje se ne ide bez Hrvata. O miroljubivosti naroda što se papi zakleo na miran suživot s Europom, rječito govori i popularna njemačka uzrečica iz Tridestogodišnjeg rata, ona “Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata!“.
Dobro, bilo je to u ona tegobna vremena kad Hrvati nisu imali svoju državu, pa su i svoje i tuđe kosti po Europi sijali za svakog bolesnika koji ju je naumio osvojiti. Hrvati tako zaista - u strogo formalno-državnopravnom smislu - nikad u svih tih tisuću godina nisu ratovali izvan svoje države. Osim možda dva puta. Svaki put, naime, kad su uopće imali svoju državu.
I svijet još može biti sretan: što bi tek bilo da nismo najmiroljubiviji narod na svijetu?

by Sponsored content

Knez Višeslav nije bio Hrvat, niti su Hrvati stigli u stoljeću sedmom