Oduvjek nasilni islam uništava kršćanske zajednice u islamskim zemljama

genitalni_herpes wrote:

Sefirot wrote:
Zaista, zar zaista mislite da bi bilo koji narod samo tako odbacio vjeru svojih predaka i uzeo nešto strano? Naravno da ne bi. Naravno da bi došlo do otpora, a u tom otporu povijest pišu pobjednici. Nametljivi zločinci postaju mućenici i sveci, a poraženi bivaju proglašeni barbarima, prljavima, i demonskim okotom...
Imalo razumnog stava i ovakve perfidne ideje su lako raskrinkane.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Slovenski_ustanci_protiv_Vizantije

skužio sam da kad mormoni dođu u selo (hm..."skužio", razgovarao s njima) najlakše pridobiju one koji su papirnati vjernici i koji rade u polju i teško im je. Ne razmišljaju o vjeri, o sebi, o ničemu, samo eto kako će nešto pojest, popit, preživit i tak...
A što se tiče toga kako su prije živjeli, eto živjeli su baš tako. I dođe onda neki vojvoda, kralj, alfa mužjak s nekoliko konjanika, dođe u poluselo i kaže "ajmo se svi borit za kralja tog i tog" (+ navede neki kul razlog, pozitivan il negativan) i naravno eto ima vojsku koja će stat u prvi red i mirno čekat da pogine iako nikad čuli za kralja, nit su dnevnik pogledali nit su ga guglali nit su se ikad makli 50 metara dalje od sela...takvima što god da kažeš će prihvatiti objeručke...

-tamo na linku uglavnom nije zbog vjere, ipak su tipični razlozi u pitanju..neki tajkun naviko bit tajkun pa ide satrat većeg tajkuna pa ga se uguši. Nije baš ljudima njihova vjera u prvom planu i da im se gine zbog vjere...mali je postotak takvih ljudi, a vjerojatno zbog gorenavedenih razloga. Nemaju vremena..

Naravno, a kako takve kontrolirati? Najlakše manipulacijom vjerovanjem i povjerenjem malih ljudi. Da se papi sada sprdne i da objavi pokolj nevjernicima, više ga ne bi toliko *ebali ali bi se napetost podigla. U povijesti, kad je imao više autoriteta, što god se papi sprdnulo, mnogi su najebali.

Sefirot wrote:

Patriot_1 wrote:

Sefirot wrote:

"sveti" Bonifacije koji je išao u misionarenje germana. Rečeno mu je od strane pape Grgura II »Gospodin je došao da oganj donese na zemlju. Taj spasonosni oganj gori u tebi. Mi ti naređujemo da s njime pođeš k narodima koji su još zarobljeni zabludom nevjere.«

Što ovdje ne valja?Oganj je duhovni žar a ne "Palite nevjernike"!

aha... zato je bilo smrada spaljenog ljudskog mesa. Tepaš sebi i zločincima patriote.

I Germani prihvatili vjeru jer su ih misionari palili?
Jesi li ti svjestan kakve gluposti valjaš?

Bonifacijev misijski rad sastojat će se u tome da te već pokrštene Germane dovede do dubljih spoznaja kršćanskih istina i do pravoga života iz vjere. Za tu svrhu osnivao je na njemačkom tlu benediktinske opatije, iz kojih je onda ižarivala kršćanska uljudba i kršćanski život.Osnivao je i ženske samostane za benediktinke, pri čemu je imao naročitu pomoć od svete Liobe, žene hrabre i pune duha. Njoj Nijemci zahvaljuju prve početke višega odgoja za djevojke. Sve što je tada u Njemačkoj bilo učinjeno na području [url=javascript:void(0)]gospodarstva[/url], graditeljstva, slikarstva, plastike, glazbe, književnosti, znanosti i odgoja, sve to bez izuzetka potječe iz benediktinskih samostana. Najglasovitiji samostan što ga je na njemačkom tlu utemeljio sv. Bonifacije bio je u Fuldi.

To je bila njegova najomiljenija zadužbina, za koju je učinio sve što je znao i mogao. Posvetio ju je Presvetom Otkupitelju. U njoj je želio biti i pokopan. Samostan je već pod upravom prvog opata Sturmija brojio 400 redovnika te postao polazna točka za mnoga misijska putovanja po germanskim zemljama.Još važnije od osnivanja samostana bilo je za Bonifacija osnivanje biskupija i na taj način organiziranje Crkve na njemačkom tlu, što je jedino [url=javascript:void(0)]stvaralo[/url] uvjete da Crkva u tim krajevima osigura trajnu prisutnost i djelatnost. Najprije je započeo s organizacijom Crkve u pokrajini Bavarskoj, koju je podijelio na četiri biskupije: Salzburg, Freising, Regensburg i [url=javascript:void(0)]Passau[/url]. U sjevernijim krajevima osnovao je biskupije u Eichstättu, Würzburgu, Buraburgu i Erfurtu.

Osim ove dvije posljednje sve su se te biskupije održale do danas. Sv. Bonifacije nije samo osnovao te biskupije, već ih je nastojao izgrađivati vizitacijama i održavanjem biskupijskih sinoda. Zaključci jedne bavarske pokrajinske sinode, kojoj je najvjerojatnije on sam predsjedao, sačuvani su još i danas, a kao veoma važno preporučuju slogu između klera i laika. I treća značajka Bonifacijeva rada bila je njegova neprestana i živa povezanost s papama i rimskom Crkvom. Sve što je sv. Bonifacije učinio za Njemačku i za kršćanski Zapad uopće, bilo je u službi rimske Crkve i prvaka apostola sv. Petra. On je uvijek htio biti odan i poslušan sin nasljednika sv. Petra i namjesnika Isusa Krista. Na to ga nitko nije silio, već ga je u tome vodio njegov nutarnji osjećaj vjere.

Sefirot wrote:

von_Starhemberg wrote:Uspoređuješ dva potpuno različita vremena. Ako ćeš uspoređivati dvije religije i njihovo nasilno širenje, onda bi bilo uredno da se usporedjuje islam od 7.-11. stoljeća i srednjovjekovna Europa, jer su imali jednake metode. Uspoređivati današnji islamski fundamentalizam sa srednjovjekovnim viđenjem širenja kršćanstva je apsurdno i tendenciozno.

Nije apsurdno ni tendenciozno jer rekao bi da bliski istok u neku ruku zaostaje u razvoju te oni sad prolaze "mraćni srednji vijek". U Europskom srednjem vijeku islam je na području blikog istoka bio napredniji u mnogočemu.

Kulture su različite, vrijeme je različito, tehnike i metode su različite... principi isti.

Ne možeš uspoređivati dva različita vremena, bit je u tome. Ni po čemu nije proporcionalno ni usporedivo.