Koliko će visoka biti cijena Karamarkovih političkih pogrešaka

Naime, s pozicije Ustava Karamarko i Petrov su tek pojedinci, osobe, a Orešković ima posve drukčiji status – kao Premijer on je institucija, i njegovom ostavkom pada cijela Vlada. Pad Vlade znači i pregovore o formiranju nove koalicije. Iako je krivac za izbijanje krize Karamarko (i njegov sukob interesa), on paradoksalno traži da cijenu plati „mlađi partner“ i da se on odrekne pivotalnog statusa.
Objektivno i dalje nije moguće sastaviti vladu bez 12 Mostovih zastupnika, Most tvrdi da je spreman za nastavak koalicije, ali traži da se zaštiti Oreškovića i njegovu Vladu i da ona nakon krize, bez Karamarka, pa i Petrova, nastavi dalje.
U takvoj situaciji Karamarko se odlučuje započeti proces koji posve odgovara obrascu „igre kukavice“ (Chicken Game) iz teorije igara. Riječ je o igri što je racionalni akteri nikad ne igraju, jer je uz nju vezan prevelik politički rizik. Obrazac je američka devijantna igra, nastala kasnih pedesetih, u kojoj se dva natjecatelja punom brzinom automobilom zalijeću jedan u drugoga.
U toj igri može biti samo jedan pobjednik, i to onaj koji se neće pomaknuti s putanje, pod uvjetom da drugi u zadnji trenutak skrene. Ne skrenu li, međutim, niti jedan niti drugi, gubitak, što će ga obojica pretrpjeti, daleko nadilazi moguću dobit pobjednika – za obojicu je to put u sudar i smrt.
Karamarko se odlučio „punom brzinom“ zaletjeti u Petrova i Most, računajući da će ih prijetnjom raspada vlasti natjerati na to da oni preuzmu ulogu kukavice, a time i drugorazrednog partnera u budućoj koaliciji. Zaboravio je, pritom, da Most cijelo vrijeme igra svoju političku igru, koja daje rezultat. Birači su se počeli odvajati od Mosta, tijekom krizne vladavine Oreškovićeva kabineta, ali kad je Most sve karte stavio na „igru morala“ i zahtjev za Karamarkov opoziv, počeo je ponovno rasti njegov rejting.
Prema procjenama, da su izbori održani prije koji dan, Most bi osvojio manje glasova nego na parlamentarnim izborima potkraj prošle godine, ali još uvijek dovoljno da očuva svojih 12 parlamentarnih mandata. Njegovo ponašanje osiguralo mu je status u biračkom tijelu prema kome Most nije krivac za raspad koalicije i Vlade, nego da cijela krivica leži na leđima Tomislava Karamarka i HDZ-a. To znači da za nj ponavljanje izbora nije politička smrt, a za HDZ jest.
Iako je Karamarko, kad je započeo proces opoziva premijera Oreškovića, bio uvjeren da će istovremeno provesti rekonstrukciju Vlade i imenovati novog premijera, a javnost je obaviještena da bi to trebao biti Zdravko Marić, ministar financija, bilo je relativno lako srušiti Oreškovića, ali se nakon toga predstavničko tijelo raspalo.
Živi zid
Po svemu sudeći, sad predstoji tek raspuštanje Sabora i to da predsjednica Republike raspiše izbore. Oni bi se mogli održati najranije 17. jula, a najkasnije 14. augusta, dakle, u jeku turističke sezone.
Pred Hrvatskom su tako parlamentarni izbori prije kojih neće biti prave kampanje. To odgovara svim parlamentarnim strankama, koje su svoje fondove uglavnom potrošile u kampanji prošle jeseni, a na ime parlamentarnih „glavarina“ u ovom mandatu vratile su tek neznatan dio potrošenog novca. Osim toga, izbori bez kampanje i s malim odazivom birača dovest će do toga da glasaju samo „stranačke vojske“, a to znači da će se smanjiti vjerojatnost za pojavu nekog novog iznenađenja, kakvo je bio Most.
Ipak, u igru će se ozbiljno uključiti Živi zid, protukapitalistički pokret koji okuplja gradski lumpen-proletarijat, dakle, one koji ne odlaze na godišnji odmor. Birači Mosta bit će motiviraniji od drugih da izađu na izbore.
Sada tek treba vidjeti koliko će visoka biti cijena Karamarkovih političkih pogrešaka i kakav će rezultat ostvariti HDZ. Novi izbori, po svemu sudeći, neće biti izlaz iz političke krize, nego uspostavljanje novih političkih odnosa, koji će u Hrvatskoj izazvati dugotrajnu i ozbiljnu političku nestabilnost.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/koliko-ce-visoka-biti-cijena-karamarkovih-politickih-pogresaka