Pitanja za dečke i cure

betty.boop wrote:

Zagy wrote:Jos muzikalnije? :D

ne znam, u biti me zanima da li prica toliko koliko moze napisat :)

more, al imat cu tremu, sam da se zna 

betty.boop wrote:

veber wrote:
(beti os pi nosu?)

ne razumin 

veber wrote:

betty.boop wrote:

veber wrote:
(beti os pi nosu?)

ne razumin 

zajebavam

Vegvísir wrote:

betty.boop wrote:

Zagy wrote:Jos muzikalnije? :D

ne znam, u biti me zanima da li prica toliko koliko moze napisat :)

Još sam gora, baljezgam i trabunjam bez prestanka.

more, al imat cu tremu, sam da se zna 

Nema frke, i ja ću.


Zagy, hvala još jednom.

veber wrote:kada odradite tremu zovniteme

veber wrote:ha?

betty.boop wrote:

veber wrote:ha?

cula sam da si sramezljiv za poludit 

Vegvísir wrote:.

kic wrote:heh, meni je malo teško, glupo je reći, ali teško mi je razmišljati o tome, jer me vraća na moj default, filozofiju nekog, besmisla..

jer, ideologija je određena u svijetu danas kao perfidan pojam tj svaka je označena kao lažna, i što reći za sastavne dijelove ideologije - ideje onda? ako stanemo nogama na zemlju i pogledamo oko sebe, shvatiš da svaka situacija govori samo za sebe, i ne može nikad biti rekonstruirana..

iz patnje nekim čudom nekad dolazi do inverzije, tj stvaranja, i to ne mogu pojmiti zašto, a to je u stvari čudo, i ne mogu dovoljno naglasiti riječ čudo :) 

odricanje od patnje a priori je američki heretizam koji govori da možeš stvoriti sebe iz ničega, no ako pogledaš naše predake tj najveće antičke kuće mitologije: grčke i egipatske (ali i druge), uvijek postoji nešto iznad svega -uključujući i Bogove- a zove se: sudbina, a to je realan pogled u stvari, nisi rođen u vakumu nego: u određenom vremenu, od određenih roditelja s određenim društvenim statusom, rođen si u ratu ili miru, u gradu/selu, maloj/velikoj obitelji, i na desetke drugih faktora je u igri, ta gledala si Andrei Rubleva, bi li on stvarao svoju umjetnost u sretnom i mirnom društvu? mislim da bi se danas opijao na nekom ruskom kolodvoru ili igrao igrice po vazdan nije bitno, tako da smo u stvari na suprotnim stranama because human nature pursues strife..

svašta sam nadrobio, ali nije mi lako pisati o tim stvarima, pročitao sam tvoj post i otišao vježbati i razmišljao, pa sam skužio da u 10min se u svijesti više izvrti misli, nego u nekim čitavim knjigama...

Takvo poimanje ideologije je još jedan zanimljiv moment o kojem sam razmišljala i zapravo mi nekad bude jako zanimljivo vidjeti kako čak i ljudi koji zaziru od bilo kakvog spominjanja Marxa zapravo kada govore o ideologiji koriste baš isključivo marksističko poimanje ideologije kao lažne i iskrivljene svijesti. Nekako se nitko ne sjeti one sociološki neutralne definicije ideologije kao skupa vjerovanja i ideja koje imamo o svijetu, društvu i čovjeku u njemu kojim se nastoji ili održati ili promijeniti postojeći poredak. U raspravama kad se želi diskreditirati sugovornika će se često reći da on ima ideološko mišljenje, za razliku od, jel'te našeg ideološki čistog i ispoliranog. Teško je priznati da svi, ali aspolutno svi, zastupamo na neki način neku ideologiju.

Što se tiče patnje, u mnogočemu se slažem i daleko od toga da ne mislim da ona može biti i generator kreacije, dapače! Upravo na tu temu sam na Književnosti i jeziku stavila isječak iz Houellebecqovog eseja Najprije, patnja. I religijski koncept samožrtvovanja radi kreacije je nevjerojatno zanimljiv (npr. u lurijanskoj kabbali kroz tzimtzum koji vrši Ein Soph ili opak Odinova samožrtva u nordijskoj mitologiji). Tako da želim reći da mi cilj nipošto nije bio banaliziranje, već prikazati jednu manifestaciju naučenih obrazaca kojima se patnja prihvaća kao inherentna, nužna i obećanje koje neprovjerljive ostvarivosti čime se umjesto kreacije održava status quo.

Lady_D wrote:

Braćala wrote:To ti je najjaci argument koji imas protiv mene, da sam mala, moje misljenje se ne uvazava i da ste svi vi veliki u pravu. :)

Bila sam ja zaljubljena u najvece kurvare ikada, baz zato i nije potrajalo, jer je bila puka zaljubljenost.

kic wrote:

Vegvísir wrote:
Takvo poimanje ideologije je još jedan zanimljiv moment o kojem sam razmišljala i zapravo mi nekad bude jako zanimljivo vidjeti kako čak i ljudi koji zaziru od bilo kakvog spominjanja Marxa zapravo kada govore o ideologiji koriste baš isključivo marksističko poimanje ideologije kao lažne i iskrivljene svijesti. Nekako se nitko ne sjeti one sociološki neutralne definicije ideologije kao skupa vjerovanja i ideja koje imamo o svijetu, društvu i čovjeku u njemu kojim se nastoji ili održati ili promijeniti postojeći poredak. U raspravama kad se želi diskreditirati sugovornika će se često reći da on ima ideološko mišljenje, za razliku od, jel'te našeg ideološki čistog i ispoliranog. Teško je priznati da svi, ali aspolutno svi, zastupamo na neki način neku ideologiju.

Što se tiče patnje, u mnogočemu se slažem i daleko od toga da ne mislim da ona može biti i generator kreacije, dapače! Upravo na tu temu sam na Književnosti i jeziku stavila isječak iz Houellebecqovog eseja Najprije, patnja. I religijski koncept samožrtvovanja radi kreacije je nevjerojatno zanimljiv (npr. u lurijanskoj kabbali kroz tzimtzum koji vrši Ein Soph ili opak Odinova samožrtva u nordijskoj mitologiji). Tako da želim reći da mi cilj nipošto nije bio banaliziranje, već prikazati jednu manifestaciju naučenih obrazaca kojima se patnja prihvaća kao inherentna, nužna i obećanje koje neprovjerljive ostvarivosti čime se umjesto kreacije održava status quo.

dobro, meni se pričinilo kao relativiziranje, mislim da nitko ne hrli u patničke situacije..

mnogo tog je zanimljivo u religiji jer je kroz stoljeća mnogo toga dobroga apsorbirala, a mi je cijelosti odbacujemo i samim tim i one dobre dijeliće, ali takav je duh današnjeg doba valjda, ako je svaka ideja vjerojatno laž, može se reći i da je svaka ideja moguća istina, ja mislim da je ova druga stvarnost zanimljivija jer otvara mogućnosti, za razliku od prve.. 

je li grijeh imati puno partnera da se vratim na ladyn prvi post, svi smo nekako u stavu da je grijeh načelno u kutu promatranja stvari, za nekoga je recimo terorist - mučenik, za druge je jel jebeni terorist.. ali pošto smo pomalo gurnuli pitanje grijeha pod tepih u ovoj današnjoj civilizaciji, samo ćemo reći, da je onaj tko je prošnjufao malo više partnera: loš ukus, i nešto što bi trebalo zaobići..