Twin Peaks (2017.)

Ithildin2 wrote:

Toliko smo ga dugo čekali da sam već i zaboravila da se trebao pojaviti. Bilo ga je lijepo vidjeti

Hello, hello, hello. :-)

Coop se povratio :-D (prisjecam se onih scena s rigotinicama), a cini se da je u svom "Dougie stanju" ipak svega bio svjestan.

Moram priznati da me iznenadila spoznaja o Diani kao tulpi! Uopce na to nisam ni pomislila. Bilo mi je mnogo toga sumnjivo vezano uz njeno ponasanje i prikrivanje informacija, cak sam zbog bijele kose (Leland), konstantnog ispijanja alkohola i pripaljenih cigareta (Sarah), te izjave "Let's rock!" pomislila da i nju nastanjuje neki crnolozni entitet, ali da je tulpa.. Nee. U ovoj je epizodi bila zamjetna borba njene slobodne volje s Mister C-ovom naredbom, nazalost vidjele smo sto je presudilo. Fuck you (Mike)! :-D

Postavlja se pitanje gdje je prava Diane i je li Audrey takodjer - tulpa?! Gledamo li naizmjence pravu Audrey (negdje zarobljenu) i njenu tulpu koja, poput Dianine, osjeca da je neka druga, negdje drugdje? Zasto "Diane" u jednom trentku veli da se nalazi u serifovom uredu? Promijenila bih jednu prethodnu hipotezu. Vise ne mislim da je Naido - Judy, vec Diane!

---

Danas poslijepodne, putem couchtuner.com-a, pogledat cu posljednje dvije epizode. Nisam znala da ce ih zajedno emitirati pa sam se pomalo i rastuzila sto se serija ranije primakla kraju. Kakva su ocekivanja? Nesto poput GRRM-ovih prica. GOT ce sasvim sigurno uprizoriti gorku zavrsnicu (u osmoj sezoni), a TP sa sretnim zavrsetkom.. Hm, ne. Neke ce se price zaokruziti, sasvim sigurno ( Mister C-ov poraz), no ne vidim ni Coopov bajkovit zavrsetak. Gotovo da sam sigurna da ce nesto poci po zlu. Mozda kao uvod u cetvrtu sezonu..? Iako mi se, zapravo, cini da nova sezona nije u skladu s Lynch & Frostovom kreacijom. Moguce da cemo sami dovrsavati situacije u vlastitom umu. :-)

Dakle, neizmjerno sam radosna na novoj prilici druzenja s neobicnim likovima, misterijom na n-tu, apsurdistickim humorom, metakritikom suvremenih popularnih filmova i serija, te stanjem duha generacija prikovanih uz virtualne drekice.

Javim se jos malkice nakon odgledane 17. i 18. epizode. :-)

Posljednje dvije epizode dolaze zajedno u paketu? Malce sam zatecena, nisam to ocekivala.

Pogledat cu ih vjerojatno do kraja dana pa se javim ponovno s osvrtom i promisljanjima. Namjeravala sam jos malo rastezati i razvlaciti novonauceno iz prosle epizode, ali s obzirom da vec imamo priliku vidjeti samo finale, suzdrzat cu se od tipkanja do tada.

Vegvísir wrote:Posljednje dvije epizode dolaze zajedno u paketu? Malce sam zatecena, nisam to ocekivala.

Pogledat cu ih vjerojatno do kraja dana pa se javim ponovno s osvrtom i promisljanjima. Namjeravala sam jos malo rastezati i razvlaciti novonauceno iz prosle epizode, ali s obzirom da vec imamo priliku vidjeti samo finale, suzdrzat cu se od tipkanja do tada.

Upravo dovršila obje epizode. :(

SPOILERI

.
.
.
.
.
.

Spomenula bih prve dojmove i prva tumačenja.

U 17. epizodi pojavljuje se "osmica" pored "čajnika", odnosno, Filipa. :) Vidimo crnu mrljicu koja putuje osmicom. Zatim se fiksira na jednom položaju. Filip, tada, veli Coopu nešto u stilu "sad možeš izaći" ili "ovdje možeš izaći". Naravno da tu osmicu možemo shvatiti kao beskonačnost, možda i kao "Mobiusovu vrpcu". Vidimo Coopa kako se vraća na početak priče i promatramo ga kako pokušava i uspijeva spriječiti Laurinu smrt, iako Laura nestaje. Njeno truplo nije nađeno jer se ubojstvo nije ni dogodilo. Naravno da Coop tim činom mijenja vremensku liniju prvih dviju sezona i, zapravo, treću sezonu možemo shvatiti kao polagano uprizorenje svih tih izmijenjenih detalja. Imamo čovjeka koji se vraća "kroz vrijeme" i mijenja poznatu stvarnost. Otud oni "glitchevi". Ali.. Mobiusova vrpca. U 18. epizodi, Dale Cooper nije Dale, Diana nije Diana, Laura nije Laura. Coop je Richard, Diana je Linda, Laura - Carrie. Pri kraju epizode shvaćamo da smo, zajedno s Coopom i Laurom, zapeli u prošlosti, u vremenu prije svih nama poznatih događaja. Naravno da plavuša (Alice Tremond) ne zna za Saru Palmer jer Sarah još nije ondje. Zanimljivo je da su kuću kupili od gospođe Chalfont koja je nama poznatija kao gospođa Tremond. To je ona postarija žena koja Lauri poklanja sliku u FWWM.

Zaključak: čini se da je Coop oduvijek bio "kriv" za događaje u TP-u. Je li ga Fireman na početku treće sezone, zapravo, pokušavao upozoriti na ono što će učiniti, na promjene koje će izazvati ponavljanje horora?

Ma ne znam nista, zapravo. :-) Finale je u skladu s ocekivanjima. Totalno sjebano i deprimirajuce. Pitam se sto je Coopa zadrzalo u Crnoj lozi pri kraju druge sezone. Tastina. Njegova prekomjerna potreba da glumi viteza/heroja. Zamijetih u ovoj sezoni reference na legende o kralju Arthuru. 17 i 18 epizoda ne moraju nuzno biti povezane. :-) Kao da su nam Lynch&Frost dali izbor za koji se kraj opredijeliti. Jedan s relativno sretnim zavrsetkom. Coop pobjedjuje zlo, iako.. najezih se na onu scenu sa Sarah Palmer (Sarah je Judy, Babalon, Majka).


Ili.. ako zelimo doznati gdje je Laura nestala.. vozimo se s Diane i Coopom doslovno kroz novu "dimenziju", "paralelku" u kojoj Diane prekriva rukama Coopovo lice tijekom sexa jer zamjecuje njegovu promjenu. Coop vise nije Coop. Sad je Richard - kombinacija Dalea i Mister C-ja. U novoj stvarnosti, sve pocinje iznova. Carrie vristi jer je Judy/Sarah doziva. "Laura!" Coop nije uspio. Zlo nije pobjedjeno. Samo su izmijenjene postavke neke nove tragedije.

Laura je tijekom trece sezone predstavljena kao neka kristolika pojava nuzna za pobjedu nad Bobom. Nad Bobom. Judy je druga prica. Coop je tu njenu zrtvu ponistio i doveo je do nove borbe. Mozda daleko mucnije. Za sve zitelje TP-a.

Ne upozorava li Log Lady "Laura is the one"?

Kako bi ti protumacila sve ono sto smo gledale ovih 15 (?) tjedana?

Ajde hvala Bogu da je ovo govno gotovo. Jednom se dogodilo i više nikada..

@Ithildin Nisam citala tvoje postove jer sam pogledala samo 17. epizodu (jao, koliko toga za komentiranje!), javim se s ukupnim dojmovima cim pogledam zadnju.

Vegvísir wrote:@Ithildin Nisam citala tvoje postove jer sam pogledala samo 17. epizodu (jao, koliko toga za komentiranje!), javim se s ukupnim dojmovima cim pogledam zadnju.

Okej. :-) Meanwhile ..

Veg, mozes ti komentirati i samo 17 ep. :-)

Evo, dojmovi su malo utisani, finalne epizode ucinile su da se osjecam kao zarobljenica vjecnog povratka. Bijah poprilicno tjeskobna nakon odgledanog, ali i poprilicno razocarana. Mozemo smisliti tisucu tumacenja, proci svaki detalj i povezati ga s grckom mitologijom, Tibetanskom knjigom mrtvih, Parsonsom i Crowleyem, s Izgubljenim autoputom, Mulholland Driveom, Eraserheadom, cak i Dr. Who-om (epizoda Heaven Sent), i svako pojasnjenje imat ce neku osnovu u onome sto smo pratile. I da, zatvorili su poglavlje s Mister C-om i Bobom, ali razrjesenje Laurinog i Coopovog osobnog pakla nismo dobili. Kraj sezone iscitavam izuzetno mracnim, beznadnim. Ako i zanemarimo (izvrnutu) cirkularnost price, cini se da ce razne Laure, razlicitih svjetova, prolaziti kroz kojekakve krvave drame, a razliciti Cooperi pokusavat ce ih spasavati i - podbacivati. Do 16. epizode uzivala sam u ovoj serijici, iako je bilo dijelova koje sam pozeljela ubrzati ili preskociti. Finalne epizode upropastile su mi, ne samo ovu sezonu, vec i prethodne dvije. Sjecam se zavrsne scene iz FWWM. Nakon grozomornih dogadjaja, Laura konacno biva oslobodjena. Njeno radosno lice, sirok osmijeh i namoceni obrazi govore nam o razrjesenju njene price. Pored nje nalazi se Coop takodjer dirnut zavrsetkom groze. No, upravo im je to oduzeto Povratkom. Nema oslobodjenja, gurnuti su u novi-stari ciklus patnje. Iako sam sklona vjerovati da sve sto smo promatrali u trecoj sezoni bijase nekakva zdruzena iluzornost svjetova Coopa i Laure koju nikako ne uspijevaju proniknuti. (Tibetanska knjiga mrtvih). Pojednostavljeno, Coop zapravo uopce nije izasao iz Cekaonice/Loze.

U originalnoj seriji uvijek se nekako balansiralo izmedju dobra i zla, nade i ocaja. Zavrsetak trece sezone korijeni se u mraku, iluziji, patnji, "ljubavi koja nije dovoljna" (Briggsov najveci strah).

“We are like the spider. We weave our life and then move along in it. We are like the dreamer who dreams and then lives in the dream. This is true for the entire universe.”

–The Upanishads

Pogledala sam jucer epizodu, ali htjela sam si dati malo vremena da se dojmovi donekle slegnu. I jos uvijek nisam uspjela iskristalizirati sto tocno mislim, povuci cvrstu i jasnu misaonu nit u svom tom vrtlogu. 

Znala sam da razvoj dogadjaja u 17. epizodi ne moze biti konacan rasplet; antilincovski bi mi bio kraj u stilu "i zivjeli su svi sretno do kraja zivota nakon sto je Boba dotukao zelenorukavicasti deckic, Cooper spasio Lauru, a Lucy shvatila kako funkcioniraju mobiteli :D". Nisam sigurna je li ta epizoda u kojoj umire EvilCoop i nestaje Bob pokusaj da se udovolji dijelu publike koja trazi jasan narativni rasplet ili pak da se tu istu publiku istrola kad ih se 18. epizodom baci u najdublji egzistencijalisticki ocaj. Zlo je tu, vjecno i omniprezentno. Sve je uzaludno, predestinirani smo za propast.Ne znam jesam li vise protrnula na prizor u kojem Sarah/Mother/Judy razbija Laurinu fotografiju ili na Cooperov izgubljeni pogled kad upita koje je godina nakon cega slijedi Majcino dozivanje i Laurin vrisak.

Kad se osvrnem u natrag, ovih 18 epizoda je bilo tesko i emotivno zahtjevno putovanje koje nije donijelo puno odgovora (dapace, otvorilo jako puno novih pitanja!), a za sobom ostavilo cemer i bezizlaznost. Iluzorno bi bilo ocekivati od Lyncha nekakav sretan zavrsetak, ali bome se potrudio da zgazi svaku truncicu nade u mogucnost bijega i oslobodjenja. Spasenja nema, cak ni u alternativnoj vremenskoj liniji.

Da.. Nema utjehe. Svjedoci smo antiklimaksa. Ako Laurin vrisak i gasenje svjetla, njeno budjenje iz Judyinog svijeta, protumacimo kao pobjedu nad Judy i Coopov uspjeh u pronalasku Laure, ipak nam zavrsna scena ne ostavlja nadu da je to pravo razrjesenje. Jer Coop je iznova ondje gdje je bio, nesvjestan petlje u kojoj se nalazi. Gotovo da pozalimo sto su snimili trecu sezonu.

Spomenuh ranije da mi se cini kao najsmislenije tumacenje kraja Coopova zaglavljenost u bardu. Medjustanje zivota i smrti u kojoj se nepripremljena dusa gubi u projekcijama uma i srca. A Coop nikako ne uspijeva odlijepiti se od identiteta FBI agenta. "Ja sam FBI", reci ce Bushnellu. I tako se neprekidno nastavlja njegova uloga spasitelja, njegovi pokusaji ispravljanja svega sto je poslo krivo. Ne moze spasiti Lauru jer ne shvaca da mora spasiti sebe.

---

Ako dosad nisi, Veg, moja najsrdacnija je preporuka True Detective, prva sezona. Dvojica detektiva, Rust Cohle i Martin Hart pokusavaju uhvatiti monstruma koji otima i ritualno ubija djevojcice. Paralelno upoznajemo zivote i tragedije ta dva razlicita detektiva, Rustove metafizicke uvide u narav stvarnosti i ljudske psihe.Pratimo i pricu, legendu o Carcosi i Yellow Kingu. Radnja se odvija tijekom tri vremenska perioda, na podrucju Louisiane. Odlican soundtrack. Rust Cohle nije Dale Cooper. Njegova je pobjeda u spoznaji vlastite naravi. Zato i kraj ostavlja daleko vise nade, iako je sve dotad bilo natopljeno pesimizmom i mirisima tudjih izblijedjelih sjecanja. :-)

P.S. ne znam zelis li jos malo raspravljati o TP-u ili smo mozda istaknule ono najbitnije? Ostalo su detalji razlicitih mogucih tumacenja. Ako smo zavrsile ovo poglavlje :-), pozdravljam te do naredne godine kada cu mozda navratiti prokomentirati novu sezonu Westworlda. :-)

P.P.S. zapocela sam Handmail's Tale. Dobra. :-)

Sto vise razmisljam o finalu TP nekako mi se cini da je jednostavno tako moralo biti. Egzistencijalisticki ocaj nam je guran pod nos tijekom citave sezone. Nakon svega, ne mogu reci da sam nesto pretjerano razocarana, dapace, bilo je lijepo ponovno uronuti u svijet TP-a, pa makar i u ovakav natopljen zlom i bezizlaznoscu iz vjecne petlje. Vjerojatno cu u nekom, ne tako skorom, trenutku pogledati sve iznova, od prve sezone - zanima me kakavi ce tada biti dojmovi. :D

True Detective Uzivala sam u cijeloj prvoj sezoni slazuci nove teorije nakon svake epizode, iako mi je, koliko se sjecam, samo finale bilo mrvicu zbrzano i sprtljano. Nakon epizoda ispunjenih Rustovim monolozima o metafizickim konceptima o kojima svi ponekad razmisljanmo, filozofijom pesimizma, nihilizmom i ligottijevstinom, mozda mi je djelovalo kao da je finale  nekako bilo suvise jednostavno i banalno. Al' opet, proslo je vec dosta vremena otkako sam to gledala tako da dojmovi nisu nimalo friski i tko zna kakvi bi bili kad bih ponovno krenula s gledanjem. Drugu sezonu sam se, s druge strane, jedva natjerala pogledati do kraja. 

Bas sam nedavno zavrsila s gledanjem Handmaid's Tale! Jako dobra serija i jedva cekam drugu sezonu, bas kao i Stranger Things i definitivno Westworld.

Dark thing can seep into our soul when we are not paying attention. Good versus evil will always be around. There is no winning this war just winning the odd battle. This was Naked Lunch on screen, it was Coil, it was the work of Captain Beefheart, someone who also took traditional American forms, added some European flavour and created works so dense and progressive we are still trying to work out what it all meant (the constant use of the word “electricity” throughout the finale also helped link Twin Peaks to the good Captain). This was a fever dream where you are in and out of sleep with random images appearing in your mind sometimes forming a loose narrative thread before that thread is snapped.

http://louderthanwar.com/twin-peaks-one-writers-opinion/

H

Vegvísir wrote:Sto vise razmisljam o finalu TP nekako mi se cini da je jednostavno tako moralo biti. Egzistencijalisticki ocaj nam je guran pod nos tijekom citave sezone. Nakon svega, ne mogu reci da sam nesto pretjerano razocarana, dapace, bilo je lijepo ponovno uronuti u svijet TP-a, pa makar i u ovakav natopljen zlom i bezizlaznoscu iz vjecne petlje. Vjerojatno cu u nekom, ne tako skorom, trenutku pogledati sve iznova, od prve sezone - zanima me kakavi ce tada biti dojmovi. :D

True Detective Uzivala sam u cijeloj prvoj sezoni slazuci nove teorije nakon svake epizode, iako mi je, koliko se sjecam, samo finale bilo mrvicu zbrzano i sprtljano. Nakon epizoda ispunjenih Rustovim monolozima o metafizickim konceptima o kojima svi ponekad razmisljanmo, filozofijom pesimizma, nihilizmom i ligottijevstinom, mozda mi je djelovalo kao da je finale  nekako bilo suvise jednostavno i banalno. Al' opet, proslo je vec dosta vremena otkako sam to gledala tako da dojmovi nisu nimalo friski i tko zna kakvi bi bili kad bih ponovno krenula s gledanjem. Drugu sezonu sam se, s druge strane, jedva natjerala pogledati do kraja. 

Bas sam nedavno zavrsila s gledanjem Handmaid's Tale! Jako dobra serija i jedva cekam drugu sezonu, bas kao i Stranger Things i definitivno Westworld.

Pa postoje i nekakva pozitivna tumacenja 18-e epizode. Npr. Laurin vrisak znak je njenog budjenja i posljedicno rasapa te stvarnosti, a gasenje svih svjetala u Palmerovoj kuci pobjeda je nad Judy - nema elektriciteta. :-)

Sto se True Detectiva tice, kraj me je potpuno iznenadio, ali svidio mi se. :-) Rust je dozivio katarzu. Imao je viziju kcerkice, a i konacno su, nakon dugo vremena, zaustavili Yellow Kinga pa uz lagani optimizam (jer je YK dio jedne rasirene mreze) moze zakljuciti to poglavlje potpune autodestrukcije. Iako mi se cini da je kljucni moment bila ta vizija preminule kcerkice i zajednistvo njega i Harta koje je stalo na kraj zlu. Druga sezona takodjer mi uopce nije bila losa. Zamjerka je previse likova sa slicnim shebanim zivotima pa je bilo otezano pratiti zbivanja i povezivati tockice. :-) Svidjelo mi se sto je druga sezona bila hommage Lynchu i TP-u. :-)
.
Handmaid's Tale. Dovrsila. :-) Voljela bih u drugoj sezoni priviriti u zivot tete Lidije. Njenu pozadinsku pricu. U prvih nekoliko epizoda mislila sam da je uzasno okrutna i bescutna. Svidjela mi se scena s domjenkom u kojoj se suprotstavlja odluci Serene Joy da udalji ostecene sluskinje jer i one su zasluzile biti ondje, da im se ukaze cast zbog svega kroz sto prolaze. U toj sceni, po prvi put vidjeh njenu ljudskost i shvatih da jjoj je na uvrnut nacin doista stalo do tih sluskinja i da se ponosi njihovim "uspjesima". Cak i prilikom scene kamenovanja, ucinilo mi se da je gotovo odahnula sto su odbile usmrtiti Janine.

Soft pornjava Handmaids Tale osvaja nagrade i svi je hvale. Baš zbog svega toga je nikada neću pogledati. Not my cup of tea..

http://www.tasteofcinema.com/2017/7-reasons-why-twin-peaks-the-return-is-the-perfect-culmination-of-david-lynchs-career/

Izašla je nova Frostova knjiga "The Final Dossier" u kojoj zaokružuje priče poznatih nam likova. :)

U njoj, agentica Tamara Preston (sada u ulozi novog Arhivara - u prethodnoj to bijaše major Briggs) po nalogu Gordona Colea, istražuje događaje i likove iz poznatog nam gradića.

Pronađoh audiozapis knjige. Sviđa mi se glas naratorice, ali Tammy nije Tammy već "Frost". U seriji, agentica je imala manire, nije bila zajedljiva, bezobrazna i vulgarna. Knjiškoj Tamari nedostaje profinjenost. To je ujedno i moja najveća kritika.

Sudbina većine likova tužna je priča. Tako, primjerice, doznajemo da se Annie Blackburn nikada nije oporavila. Ostala je katatonična i institucionalizirana je.. Jednom godišnje, na točno određen datum, pobjegne u šumu, u ranojutarnjim satima i, poput jeke, ponavlja: "I`m fine".

How`s Annie? How`s Annie? How`s Annie?

Doznajemo i da je puno ime Sarah Palmer - Sarah Judith Novak Palmer. Još kao djevojčica, doselila se s obitelji na područje Novog Meksika jer joj je otac sudjelovao u projektu Manhattan. Time, zapravo, doznajemo identitet djevojčice s kuckolikom žabom.

Mnogo se zanimljivih implikacija proteže kroz prikupljene informacije. Jedna od njih, na naše i Tamarino iznenađenje, jest da se Dale Cooper pojavio u Twin Peaksu ne bi li istražio nestanak Laure Palmer. I nestao. Leland Palmer nije umro u ćeliji, već se ubio na godišnjicu Laurinog nestanka. Tamarina se sjećanja još uvijek odnose na primarnu vremensku liniju pa, tako, i Laurino ubojstvo. No, čini se, da Tamara shvaća kako se vremenska linija potpuno izmijenila pa, osim određenih pojedinaca, nitko nije svjestan drugačije/primarne verzije događaja. Tijekom njene istrage i sama postaje svjesna kako sjećanja iz nove vremenske linije brišu njena sjećanja "neslužbene verzije"...

(javim se s novim detaljima)

Možda nastavim.. Još 10 epizoda za pogledat mi je ostalo.Mislio sam da neću, ali zimski ugođaj me natjerao,jbg

Nisam čitao što se pisalo na temi, odgledao sam prvih 7 epizoda i stvarno će mi trebat jako, jako velika snaga volje da "ovo" odgledam do kraja.