Zuroff - samo je Holokaust genocid...

Stanojko wrote:

tre911 wrote:

Stanojko wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

Iskljucivo i SAMO Cvetkovom zaslugom... Da se Truman pitao, stavio bi vas u rezervate (ovo bez zezanja)...

Logori (1941-1944):


1. Jevrejski logor Autokomanda (Topovske šupe), Beograd – Judenlager Autokomanda

2. Jevrejski logor Sajmište, Zemun – Judenlager Semlin

3. Opšti logor Banjica - Anhaltelager (opšti, nemačko-srpski logor; na pečatu domaće uprave logora stajalo je “Koncentracioni logor Beograd“)

4. Jevrejski logor Šabac

5. Jevrejski logor Niš

6. Jevrejski logor Zrenjanin

7. Jevrejski logor Čoka

8. Jevrejski logor Zaječar


Pored posebnih, jevrejskih logora Autokomanda (Topovske šupe) i Sajmište (Zemun) kao glavnih stratišta jevreja i cigana, tu je još i neizostavni logor Banjica. U taj logor upućivani su, po pravilu, jevreji terećeni za saradnju sa komunističkim pokretom (kao pozadinski radnici, organizatori, učesnici sabotažnih judeo-komunističkih akcija i partizani) u Beogradu i unutrašnjosti Srbije.
I cigani su bili zatvorenici logora Banjice. Hapšeni u više mahova u racijama u Beogradu i okolini (Obrenovcu, Grockoj, Kosmaju i dr.), oni su sa jevrejima internirani u pomenute logore.








Fizička likvidacija srpskih Židova počela je odmah u proljeće 1941. Do jeseni ubijeni su skoro svi muškarci, a žene i djeca, kao i preostali muškarci, likvidirani su koncem travnja - početkom svibnja 1942. godine. Točan broj ubijenih ne daju ni židovski izvori. Ipak, po nekim podacima povjesničar Jasa Romano došao je do spoznaje kako je od ukupnog broja srpskih Židova stradalo njih 88%. Medjutim, srpski povjesničar Sretenije Zrokić kaze da je od 11.870 beogradskih Židova rat prezivjelo svega 1.115, što čini samo nešto više od 9%. Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Zidova ubijena je u logorima Banjica i Sajmiste. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora.
LOGOR BANJICA
Logor Banjica u Beogradu osnovan je srpnja 1941., a likvidiran koncem rujna 1944., mjesec dana prije povlačenja Nijemaca iz Beograda. Na sastanku srpskih policajaca i gestapovaca, lipnja 1941. godine, riješeno je da se u jednoj vojarni bivše jugoslavenske vojske na periferiji grada izvrse radovi na njenom pretvaranju u koncentracijski logor. Dokument o tome potpisao je Dragi Jovanović, a prvi zatvorenici dovedeni su vec 9. srpnja. Za upravitelja logora postavljen je Svetozar Vujković, u srpskom dijelu logora gdje su bili samo srpski policajci, dok su u manjem njemačkom dijelu upravljali gestapovci. Zapovjednik cijelog logora i njegov pomocnik bili su Nijemci. Njemački i srpski dijelovi logora bili su potpuno odvojeni.
Zatvorenike su čuvale jake straže: “Na kupolama su postavljeni mitraljezi i reflektori. S njih su danju i noću osmatrale dvostruke straže - po jedan esesovac i jedan žandar Specijalne policije. Kasnije, kad je ta policija stekla veće poverenje okupatora, njemačke straže su povućene.” Isti srpski izvor nastavlja: “Aparat logorske uprave sačinjavali su i ključari sa svojim komandirom na čelu. Oni su odabirani iz redova bivših žandara, sada pripadnika Srpske straze.”
Iz samo djelomično sačuvane dokumentacije srpskog dijela logora vidi se da je evidentirano 23.697 osoba, a strijeljano 3.489.
Njemačka i srpska policija počele su koncem 1943. uništavati dokumentaciju, iskapati i spaljivati leševe strijeljanih, tako da se uopće ne zna koliko je stvarno bilo žrtava, niti koliko je od njih bilo Židova, a koliko Srba i ostalih. Jedno se sigurno zna: nitko od Židova nije izišao ziv sa Banjice...
 Ubijani su, kao i ostali zatočenici i u dvorištu logora, strijeljani u selu Jajinci ispod Avale, na Jevrejskom i Centralnom groblju u Beogradu. Strijeljanja su zajedno vršili Gestapo, Specijalna policija i Srpska državna straža. Svi nađeni popisi pisani su rukom, isključivo ćirilicom. Zatvorenike su u logor upućivali esesovci, njemačka vojska, Uprava grada Beograda, predstojništva srpskih gradskih policija, Srpska državna straža, Ljotićevi dobrovoljački odredi, srpski prijeki sudovi, okružna i sreska načelstva iz cijele Srbije. Spiskovi za strijeljanje sastavljani su u Specijalnoj policiji. Sastavljao ih je šef logora Vujković, zatim gestapovski zapovjednik i njegov pomoćnik. Iz rijetkih sačuvanih popisa vidi se da su strijeljana i djeca: do 7 godina - 22 djeteta, do 14 godina - 26 djece, do 17 godina - 76 djece...
Strijeljane su i majke s malom djecom u naručju. Grobari beogradskih groblja sjećaju se: “Gestapovci i agenti Specijalne policije izvlačili su iz blindiranih automobila žene jednu po jednu. Dvojica bi svaku držali za ruke, a treći, kad bi je priveli do ivice rake, pucao je u glavu i onda bi je gurnuli u nju.” Židovski izvor kaže: ”U toku 1942. do septembra 1944. u logor na Banjici dovedeni su Jevreji koji su se sklonili u neka sela Srbije, ali su ih uhvatili ljotićevci, nedićevci i četnici i predali Nemcima, jer su za svakog Jevrejina dobijali novcanu nagradu".



Pokrij se blatobranima i zašuti budaletino.

Majmune polupismeni, za jevreje su u SRBIJI bili zaduzeni ISKLJUCIVO nemci. Specijalna policija je bila pod direktnom nemackom komandom i nije imala veze sa Nedicevom vladom do 1943, kada su jevreji vec bili pobijeni! Znas li kako se u nemackim dokumentima zvao logor na Banjici!? DM Lager! (a ti babunu razmisli od cega je skracenica DM)...

Eva wrote:

tre911 wrote:

Eva wrote:

tre911 wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

Ovo je sa čime usporedivo?


«…U «Politici» od 1. veljače 1951. Aleksandar Ranković kaže: »Kroz naše zatvore prošlo je od 1945. do 1951. 3.777.776 lica, a likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja«. Ta brojka ne obuhvaća, naravno, nekih 100.000 stanovnika NDH, civila i zarobljenika, ubijenih od do kraja travnja 1945. (nakon pada Travnika - 2200 za četiri dlana, 700 u Zemunu prvu noć, 646 u Bihaću od 3. stud. do 25. siječnja 1943., 386 u Srijemskim Karlovcima, itd.), oko 90.000 njemačkih ratnih zarobljenika, deseci tisuća žrtava koje nisu bile identificirane i koje su pobacane po jamama, rijekama, itd. U mjesecima svibnju, lipnju i srpnju 1945. plivalo je leševa Savom, Dravom i drugim rijekama toliko daje partizanski tisak morao pisati o njima. Četrnaestog svibnja 1945. javlja »Borba« da su »jučer i prekjučer čitav dan plovili Savom leševi. Izvučeno ih je 82 koji su izgleda ubijeni skorijeg datuma... obučeni su u srijemske ili zagorske nošnje«. Srijem je od polovice travnja bio čvrsto u rukama partizana. Mnoge snimke koje se još (!) prikazuju kao žrtve ustaša u Jasenovcu i drugdje su iz filma koji su snimili još za NDH hrvatski snimatelji, žrtve su poubijali partizani, ali su mu partizani nadodali nekoliko svojih slika savskih lešina te svoje žrtve proknjižili na konto NDH (jedna od mnogih tema o kojima šute »antifašisti« je kolike su oni Srba »koji nisu imali prihvatljiv ideološki profil« poubijali, njih 305 same iz općina Drežnica, Medak i Škare). …»
http://www.safaric-safaric.si/materiali_cro/glasnovic/1941_1951%20zrtve.html

S ustaškim mokrim snovima.

Alo ludačo nije ovo neki ustaša pisao nego prvi čovjek do tita u to doba aleksandar ranković.

Znam, pa i piše da je on autor. No, vidim da je to ustaškim portalima Biblija.

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

tre911 wrote:

Stanojko wrote:

tre911 wrote:

Stanojko wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

Iskljucivo i SAMO Cvetkovom zaslugom... Da se Truman pitao, stavio bi vas u rezervate (ovo bez zezanja)...

Logori (1941-1944):


1. Jevrejski logor Autokomanda (Topovske šupe), Beograd – Judenlager Autokomanda

2. Jevrejski logor Sajmište, Zemun – Judenlager Semlin

3. Opšti logor Banjica - Anhaltelager (opšti, nemačko-srpski logor; na pečatu domaće uprave logora stajalo je “Koncentracioni logor Beograd“)

4. Jevrejski logor Šabac

5. Jevrejski logor Niš

6. Jevrejski logor Zrenjanin

7. Jevrejski logor Čoka

8. Jevrejski logor Zaječar


Pored posebnih, jevrejskih logora Autokomanda (Topovske šupe) i Sajmište (Zemun) kao glavnih stratišta jevreja i cigana, tu je još i neizostavni logor Banjica. U taj logor upućivani su, po pravilu, jevreji terećeni za saradnju sa komunističkim pokretom (kao pozadinski radnici, organizatori, učesnici sabotažnih judeo-komunističkih akcija i partizani) u Beogradu i unutrašnjosti Srbije.
I cigani su bili zatvorenici logora Banjice. Hapšeni u više mahova u racijama u Beogradu i okolini (Obrenovcu, Grockoj, Kosmaju i dr.), oni su sa jevrejima internirani u pomenute logore.








Fizička likvidacija srpskih Židova počela je odmah u proljeće 1941. Do jeseni ubijeni su skoro svi muškarci, a žene i djeca, kao i preostali muškarci, likvidirani su koncem travnja - početkom svibnja 1942. godine. Točan broj ubijenih ne daju ni židovski izvori. Ipak, po nekim podacima povjesničar Jasa Romano došao je do spoznaje kako je od ukupnog broja srpskih Židova stradalo njih 88%. Medjutim, srpski povjesničar Sretenije Zrokić kaze da je od 11.870 beogradskih Židova rat prezivjelo svega 1.115, što čini samo nešto više od 9%. Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Zidova ubijena je u logorima Banjica i Sajmiste. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora.
LOGOR BANJICA
Logor Banjica u Beogradu osnovan je srpnja 1941., a likvidiran koncem rujna 1944., mjesec dana prije povlačenja Nijemaca iz Beograda. Na sastanku srpskih policajaca i gestapovaca, lipnja 1941. godine, riješeno je da se u jednoj vojarni bivše jugoslavenske vojske na periferiji grada izvrse radovi na njenom pretvaranju u koncentracijski logor. Dokument o tome potpisao je Dragi Jovanović, a prvi zatvorenici dovedeni su vec 9. srpnja. Za upravitelja logora postavljen je Svetozar Vujković, u srpskom dijelu logora gdje su bili samo srpski policajci, dok su u manjem njemačkom dijelu upravljali gestapovci. Zapovjednik cijelog logora i njegov pomocnik bili su Nijemci. Njemački i srpski dijelovi logora bili su potpuno odvojeni.
Zatvorenike su čuvale jake straže: “Na kupolama su postavljeni mitraljezi i reflektori. S njih su danju i noću osmatrale dvostruke straže - po jedan esesovac i jedan žandar Specijalne policije. Kasnije, kad je ta policija stekla veće poverenje okupatora, njemačke straže su povućene.” Isti srpski izvor nastavlja: “Aparat logorske uprave sačinjavali su i ključari sa svojim komandirom na čelu. Oni su odabirani iz redova bivših žandara, sada pripadnika Srpske straze.”
Iz samo djelomično sačuvane dokumentacije srpskog dijela logora vidi se da je evidentirano 23.697 osoba, a strijeljano 3.489.
Njemačka i srpska policija počele su koncem 1943. uništavati dokumentaciju, iskapati i spaljivati leševe strijeljanih, tako da se uopće ne zna koliko je stvarno bilo žrtava, niti koliko je od njih bilo Židova, a koliko Srba i ostalih. Jedno se sigurno zna: nitko od Židova nije izišao ziv sa Banjice...
 Ubijani su, kao i ostali zatočenici i u dvorištu logora, strijeljani u selu Jajinci ispod Avale, na Jevrejskom i Centralnom groblju u Beogradu. Strijeljanja su zajedno vršili Gestapo, Specijalna policija i Srpska državna straža. Svi nađeni popisi pisani su rukom, isključivo ćirilicom. Zatvorenike su u logor upućivali esesovci, njemačka vojska, Uprava grada Beograda, predstojništva srpskih gradskih policija, Srpska državna straža, Ljotićevi dobrovoljački odredi, srpski prijeki sudovi, okružna i sreska načelstva iz cijele Srbije. Spiskovi za strijeljanje sastavljani su u Specijalnoj policiji. Sastavljao ih je šef logora Vujković, zatim gestapovski zapovjednik i njegov pomoćnik. Iz rijetkih sačuvanih popisa vidi se da su strijeljana i djeca: do 7 godina - 22 djeteta, do 14 godina - 26 djece, do 17 godina - 76 djece...
Strijeljane su i majke s malom djecom u naručju. Grobari beogradskih groblja sjećaju se: “Gestapovci i agenti Specijalne policije izvlačili su iz blindiranih automobila žene jednu po jednu. Dvojica bi svaku držali za ruke, a treći, kad bi je priveli do ivice rake, pucao je u glavu i onda bi je gurnuli u nju.” Židovski izvor kaže: ”U toku 1942. do septembra 1944. u logor na Banjici dovedeni su Jevreji koji su se sklonili u neka sela Srbije, ali su ih uhvatili ljotićevci, nedićevci i četnici i predali Nemcima, jer su za svakog Jevrejina dobijali novcanu nagradu".



Pokrij se blatobranima i zašuti budaletino.

Majmune polupismeni, za jevreje su u SRBIJI bili zaduzeni ISKLJUCIVO nemci. Specijalna policija je bila pod direktnom nemackom komandom i nije imala veze sa Nedicevom vladom do 1943, kada su jevreji vec bili pobijeni! Znas li kako se u nemackim dokumentima zvao logor na Banjici!? DM Lager! (a ti babunu razmisli od cega je skracenica DM)...

I u Nišu i Zaječaru konju retardirani, jebo te dražo mihajlović u glavurdu tulavu da te jebo tako mutavog i lžljivog.

Noor wrote:

tre911 wrote:
Ma jeli, što odma ne reče 500 tisuća kao braća ti sa istoka no kako veliš drugima pa evo za tvoj info


Najviše je ljudi stradalo u logoru Jasenovac, gdje se žrtve broje u desecima tisuća, od čega je samo Židova bilo oko 20.000.^[13] Nije poznat točan ukupan broj židovskih žrtava u NDH, no pretpostavlja se da ih je do kraja 1942. deportirano 5.000. Takve deportacije nastavile su se sve do 1944. godine. Ipak, židovske zajednice nastavile su postojati, premda su ih većinom činile osobe sa samo jednim židovskim roditeljem, koje je još štitio zakon. Također su spašeni i oni Židovi koji su bili u braku s nežidovima, zahvaljujući naporima Katoličke Crkve, a osobito papinskog nuncija. Na taj je način spašeno oko 1000 Židova u Hrvatskoj.^[14]




Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće:

• Zagreb: 12.315 (6,63%)
  
• Osijek: 4.348 (10,77%)
  
• Varaždin: 1.400 (9,58%)
  
• Čakovec: 860 (14,82%)
  
• Vinkovci: 730 (5,05%)
  
• Slavonski Brod: 700 (5,09%)
  
• Bjelovar: 503 (4,89%)
  
• Požega: 468 (6,59%)
  
• Vukovar: 443 (4,07%)
  
• Koprivnica: 410 (4,35%)
  
• Karlovac: 400 (1,88%)
  
• Sisak: 374 (3,42%)
  
• Ilok: 319 (5,08%)
  

Broj židovskih žrtava

Zemlja                minimum maksimum
Austrija                 58.000 60.000
Belgija                 25.000 28.000
Čehoslovačka (1936.) 233.000 243.000
Francuska                  60.000 65.000
Grčka                           57.000 60.000
Italija                             8.500   9.500
Jugoslavija                    55.000  58.000
Luksemburg                      3.000    3.000
Mađarska (u granicama od 1938.) 180.000 200.000
Nizozemska                    104.000  104.000
Norveška                           200     700
Njemačka (u granicama od 1938.) 160.000 180.000
Poljska                             2.350.000 2.600.000
Rumunjska (u granicama od 1940.) 200.000 220.000
SSSR (u granicama od 1939.) i baltičke države 700.000 750.000
Ukupno žrtve akcije "konačnog rješenja" 4.194.200 4.581.200

Navedeni najniži i najviši broj žrtava, do kojih se došlo istraživanjima, koja su provedena neovisno jedno o drugome, odnose se na fazu iskorjenjivanja židovstva u tijeku "konačnog rješenja židovskog pitanja" (izvori: Dokumentation zur Massenvergasung – dokumentacija o masovnom trovanju, izd. Savezna centrala domovinskih službi, 1958. godine; G. Reitlinger: Die Endlösung, Berlin, 1956). Pritom nisu uzete u obzir žrtve, koje se na posredan način mogu pripisati nacionalsocijalističkim progonima. Zbog toga je sveukupni broj žrtava još mnogo veći, te se vjerojatno može računati s više od pet milijuna židovskih žrtava.

(Tablica i objašnjenje preneseni iz: Keller, Werner: Povijest Židova, Zagreb:1992, str. 511)
Encyclopædia Britannica procjenjuje broj žrtava na 5.700.000, a Encyclopaedia Judaica navodi brojku od 5.820.960.

tre911 wrote:

Noor wrote:

tre911 wrote:
Ma jeli, što odma ne reče 500 tisuća kao braća ti sa istoka no kako veliš drugima pa evo za tvoj info


Najviše je ljudi stradalo u logoru Jasenovac, gdje se žrtve broje u desecima tisuća, od čega je samo Židova bilo oko 20.000.^[13] Nije poznat točan ukupan broj židovskih žrtava u NDH, no pretpostavlja se da ih je do kraja 1942. deportirano 5.000. Takve deportacije nastavile su se sve do 1944. godine. Ipak, židovske zajednice nastavile su postojati, premda su ih većinom činile osobe sa samo jednim židovskim roditeljem, koje je još štitio zakon. Također su spašeni i oni Židovi koji su bili u braku s nežidovima, zahvaljujući naporima Katoličke Crkve, a osobito papinskog nuncija. Na taj je način spašeno oko 1000 Židova u Hrvatskoj.^[14]




Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće:

• Zagreb: 12.315 (6,63%)
  
• Osijek: 4.348 (10,77%)
  
• Varaždin: 1.400 (9,58%)
  
• Čakovec: 860 (14,82%)
  
• Vinkovci: 730 (5,05%)
  
• Slavonski Brod: 700 (5,09%)
  
• Bjelovar: 503 (4,89%)
  
• Požega: 468 (6,59%)
  
• Vukovar: 443 (4,07%)
  
• Koprivnica: 410 (4,35%)
  
• Karlovac: 400 (1,88%)
  
• Sisak: 374 (3,42%)
  
• Ilok: 319 (5,08%)
  

Broj židovskih žrtava

Zemlja                minimum maksimum
Austrija                 58.000 60.000
Belgija                 25.000 28.000
Čehoslovačka (1936.) 233.000 243.000
Francuska                  60.000 65.000
Grčka                           57.000 60.000
Italija                             8.500   9.500
Jugoslavija                    55.000  58.000
Luksemburg                      3.000    3.000
Mađarska (u granicama od 1938.) 180.000 200.000
Nizozemska                    104.000  104.000
Norveška                           200     700
Njemačka (u granicama od 1938.) 160.000 180.000
Poljska                             2.350.000 2.600.000
Rumunjska (u granicama od 1940.) 200.000 220.000
SSSR (u granicama od 1939.) i baltičke države 700.000 750.000
Ukupno žrtve akcije "konačnog rješenja" 4.194.200 4.581.200

Navedeni najniži i najviši broj žrtava, do kojih se došlo istraživanjima, koja su provedena neovisno jedno o drugome, odnose se na fazu iskorjenjivanja židovstva u tijeku "konačnog rješenja židovskog pitanja" (izvori: Dokumentation zur Massenvergasung – dokumentacija o masovnom trovanju, izd. Savezna centrala domovinskih službi, 1958. godine; G. Reitlinger: Die Endlösung, Berlin, 1956). Pritom nisu uzete u obzir žrtve, koje se na posredan način mogu pripisati nacionalsocijalističkim progonima. Zbog toga je sveukupni broj žrtava još mnogo veći, te se vjerojatno može računati s više od pet milijuna židovskih žrtava.

(Tablica i objašnjenje preneseni iz: Keller, Werner: Povijest Židova, Zagreb:1992, str. 511)
Encyclopædia Britannica procjenjuje broj žrtava na 5.700.000, a Encyclopaedia Judaica navodi brojku od 5.820.960.

Kakve veze ima jugoslavija sa NDH i spočitavanje 55 tisuća židovskih žrtava sa istom???

Ero wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

...i 3,5 milijuna u dijsapori. I veliki broj pod zemljom, uključujući i ove iz zadnjeg rada.

Eva wrote:

Ero wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

...i 3,5 milijuna u dijsapori. I veliki broj pod zemljom, uključujući i ove iz zadnjeg rada.

Hrvatske u sklopu SFRJ ne bi ni bilo da nije bilo Hrvata partizana. Jednostavno zato jer, nakon NDH, ni Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo da nije bilo partizana Hrvata.

Noor wrote:

tre911 wrote:

Noor wrote:

tre911 wrote:
Ma jeli, što odma ne reče 500 tisuća kao braća ti sa istoka no kako veliš drugima pa evo za tvoj info


Najviše je ljudi stradalo u logoru Jasenovac, gdje se žrtve broje u desecima tisuća, od čega je samo Židova bilo oko 20.000.^[13] Nije poznat točan ukupan broj židovskih žrtava u NDH, no pretpostavlja se da ih je do kraja 1942. deportirano 5.000. Takve deportacije nastavile su se sve do 1944. godine. Ipak, židovske zajednice nastavile su postojati, premda su ih većinom činile osobe sa samo jednim židovskim roditeljem, koje je još štitio zakon. Također su spašeni i oni Židovi koji su bili u braku s nežidovima, zahvaljujući naporima Katoličke Crkve, a osobito papinskog nuncija. Na taj je način spašeno oko 1000 Židova u Hrvatskoj.^[14]




Prema popisu iz 1931. stanje je bilo sljedeće:

• Zagreb: 12.315 (6,63%)
  
• Osijek: 4.348 (10,77%)
  
• Varaždin: 1.400 (9,58%)
  
• Čakovec: 860 (14,82%)
  
• Vinkovci: 730 (5,05%)
  
• Slavonski Brod: 700 (5,09%)
  
• Bjelovar: 503 (4,89%)
  
• Požega: 468 (6,59%)
  
• Vukovar: 443 (4,07%)
  
• Koprivnica: 410 (4,35%)
  
• Karlovac: 400 (1,88%)
  
• Sisak: 374 (3,42%)
  
• Ilok: 319 (5,08%)
  

Broj židovskih žrtava

Zemlja                minimum maksimum
Austrija                 58.000 60.000
Belgija                 25.000 28.000
Čehoslovačka (1936.) 233.000 243.000
Francuska                  60.000 65.000
Grčka                           57.000 60.000
Italija                             8.500   9.500
Jugoslavija                    55.000  58.000
Luksemburg                      3.000    3.000
Mađarska (u granicama od 1938.) 180.000 200.000
Nizozemska                    104.000  104.000
Norveška                           200     700
Njemačka (u granicama od 1938.) 160.000 180.000
Poljska                             2.350.000 2.600.000
Rumunjska (u granicama od 1940.) 200.000 220.000
SSSR (u granicama od 1939.) i baltičke države 700.000 750.000
Ukupno žrtve akcije "konačnog rješenja" 4.194.200 4.581.200

Navedeni najniži i najviši broj žrtava, do kojih se došlo istraživanjima, koja su provedena neovisno jedno o drugome, odnose se na fazu iskorjenjivanja židovstva u tijeku "konačnog rješenja židovskog pitanja" (izvori: Dokumentation zur Massenvergasung – dokumentacija o masovnom trovanju, izd. Savezna centrala domovinskih službi, 1958. godine; G. Reitlinger: Die Endlösung, Berlin, 1956). Pritom nisu uzete u obzir žrtve, koje se na posredan način mogu pripisati nacionalsocijalističkim progonima. Zbog toga je sveukupni broj žrtava još mnogo veći, te se vjerojatno može računati s više od pet milijuna židovskih žrtava.

(Tablica i objašnjenje preneseni iz: Keller, Werner: Povijest Židova, Zagreb:1992, str. 511)
Encyclopædia Britannica procjenjuje broj žrtava na 5.700.000, a Encyclopaedia Judaica navodi brojku od 5.820.960.

Kakve veze ima jugoslavija sa NDH i spočitavanje 55 tisuća židovskih žrtava sa istom???

bila je greška u tipkanju...odnosilo se na Jugu.
al, ajd...onih 20.000...to je već ok, jel da?

Stanojko wrote:Ti debilu i dalje ne mozes da utuvis da su "jevrejsku politiku" sprovodili nemci?

tre911 wrote:


Ko je to rekao da je u redu? zašto podmećeš? No pitanje je zašto se slažeš sa ovim što su partizani napravili a sa čime se javno hvalio ranković?

Noor wrote:

Eva wrote:

Ero wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

...i 3,5 milijuna u dijsapori. I veliki broj pod zemljom, uključujući i ove iz zadnjeg rada.

Hrvatske u sklopu SFRJ ne bi ni bilo da nije bilo Hrvata partizana. Jednostavno zato jer, nakon NDH, ni Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo da nije bilo partizana Hrvata.

ma sve je to bagra učila još u osnovnoj...primila se i u pionire, pa u omladince...pjevala Titu i jedva čekala SLET na TV

Eva wrote:

Noor wrote:

Eva wrote:

Ero wrote:

Eva wrote:Tre, maltretiranje je neusporedivo s gubitkom života. Tako da izjednačiti SFRJ i NDH nikad, nikad, a možda čak ni tada neće bitii moguće. NDH je najveća sramota i ujedno tragedija hrvatskog naroda. I samo zahvaljujući partizanima Hrvatima, Hrvati danas postoje i imaju državu.

...i 3,5 milijuna u dijsapori. I veliki broj pod zemljom, uključujući i ove iz zadnjeg rada.

Hrvatske u sklopu SFRJ ne bi ni bilo da nije bilo Hrvata partizana. Jednostavno zato jer, nakon NDH, ni Hrvatske ni Hrvata više ne bi bilo da nije bilo partizana Hrvata.

ma sve je to bagra učila još u osnovnoj...primila se i u pionire, pa u omladince...pjevala Titu i jedva čekala SLET na TV

Sve u svemu imali su lijepo i sretno djetinjstvo. Koje mogu zahvaliti Jožeku.

tre911 wrote:

Stanojko wrote:Ti debilu i dalje ne mozes da utuvis da su "jevrejsku politiku" sprovodili nemci?

Uz vašu svesrdnu pomoć konjino retardirana nedojebana. pokrij se kako rekoh blatobranima i šuti do svoje smrti.

Noor wrote:

tre911 wrote:


Ko je to rekao da je u redu? zašto podmećeš? No pitanje je zašto se slažeš sa ovim što su partizani napravili a sa čime se javno hvalio ranković?

ništa ja ne podmećem, skočio si na brojku 50 hiljada, ali 20 hiljada koje si sam naveo nisi prokomentirao.

ovo o rankoviću i slične spike iz Ljubuškog si zatakni za škljak

Stanojko wrote:

tre911 wrote:

Stanojko wrote:Ti debilu i dalje ne mozes da utuvis da su "jevrejsku politiku" sprovodili nemci?

Uz vašu svesrdnu pomoć konjino retardirana nedojebana. pokrij se kako rekoh blatobranima i šuti do svoje smrti.

Zile, jesi srbin, ali brate, glup si za medalju...