LJUBANE KAKO TO SRPSKO IME IMAS?

Moja djeca su neki neobični miks mojih i muževih gena. Muž je ekstrovert i uvijek glavni za zabavljanje ekipe. Kako smo se mi pronašli i sebe pronašli jedno u drugome samo Bog zna.
Djeca su pokupila moju hipersenzibilnost, empatičnost, ljubav prema čitanju i glazbi a od muža društvenost i radoholičnost. Ali po istančanom osjećaju za pravdu i istinu uvijek su bili, a i sada su, u nekom sukobu sa okolinom. Zbog najstarijeg sina sam svaki dan morala u školu na razgovore s pedagogom i razrednicom. Jedino je najmlađi introvert i ako postoji hiperhipersenzibilnost onda je to on. Već su svi osim njega prošli tridesetu i samo dvoje su našli srodnu dušu koja će ih trpjeti.
Meni su imama i tata bili profesori, tada je to bilo zafrkano zanimanje ali se oni nisu odrekli svojih uvjerenja. Tata je uvijek bio u problemu zbog toga, mama je bila mudrija pa je šutila i radila po svome. I sada smo svi buntovnici, samo iz drugih razloga.
Ma ja sam zaista skroz mirna i bezazlena. Evo jučer sam se prvi put naljutila u vožnji na vozača ispred mene, čak sam mu i trubila.

Uf, na sta ode ova tema?:)))
Ajd da malo promijenim prichu pa cu se zakachiti za zadnju rechenicu jer me ovdje saobracaj toliko iritira da stalno sebi govorim koji ti je,smiri se.Ovdje kod mene su ceste sve su skoro jednosmjerne,skoro nigdje nema dvosmjernih sa dvije trake.Ono,kao kod nas gdje se jedva dva auta mimoidju.Promatram amerikance bas kroz saobracaj.Recimo na semaforustanu udaljeni od prvog auta gdje moze stati josh tri.Kada krecu na zeleno vuku se ko kornjache i boli ih ona stvar za druge,,ja uvijek mislim na druge i brze krenem da bi i oni dalji mogli proci kroz zeleno.Saobracajna kultura im je toliko losa da je to uzas,dobijem zivchani slom chim izadjem na cestu.Ovo mjesto kada sam doshao u SAD je bilo milina se voziti.Sada je toliko gust promet da je to ludilo,auto na utu,kolone gdje gos se okrenes.Prije sam znao zaobilazne male puteve kojim sam izbjegavao te guzve a sada svako ziv to zna.Nije ni chudo shto su takvi jer polaganje ispita za vozachku u SAD je ziva pishurija.Roditelji su instruktori voznje svojoj djeci.To nema nigdje na svijtu.Tek nedavno su se pojavile neke auto-shkole koje bash ne vidim na cestama.Parking uglavnom nije problem .Sjecam se kada sam prvi puta doshao iz Amerike pa proshao nekad za moje pojmove shirokim ulicama koje su mi odjednom bile tako male i uske da nisam sam sebi mogao vjerovati.Ochito mi se vizura oka navikla na te shiroke americhke ulice i saobracajnice pa mi ove postale male.Elem,ameri imaju nisku kulturu u saobracaju.Recimo,auto-put sa tri ili cetiri trake u jednom smjeru.Mozesh preticati sa svih strana i sa desne i sa lijeve.Najgore mi je kada se neki idiot vozi skroz lijevom trakom i vozi ispod dozvoljene brzine.Da je tamo kod nas preprijecio bi se izspred i jebo mu mamu maminu.Ali nedaj boze da to ovdje napravish odmah si u zatvoru.Jednom sam se vozio u meni poznatom kraju.Imaju tri trake za ravno i jedna za lijevo u istu takvu ulicu sa 3 trake.Ja trebam lijevoali velika kolona.Suljam se lagano trakom za ravno uz traku za skretanje u lijevo  i chekam da se upali semafor za lijevo.Upali se semafor za lijevo i ja skrenem nikoga ne ometajuci i ne ugrozavajuci u prometu.Neka zena u Traku bila prva i zatrubi mi,ja joj pokazem srednji prst i po gasu.Kad nakon par kilometara  chujem ja iza sebe sirenu (ovdje te policija uvijek zaustavlja vozeci se iza tebe sa rotirajucim svjetlima i sirenom) kada to vidish morash stati na prvi ispust ili skrenuti u neku ulicu da ne smetash prometu.Stanem ja i policajac dodje do mene i pita zashto pokazujem srednji prst u prometu drugim vozachima.Naravno znam da nema nikakvih dokaza i da mi ne moze nishta pa sam se pravio budala negirajuci uchinjeno.Pustio me uz savjet da godishnje u SAD se ubije oko 5.000 ljudi zbog pokazivanja srednjeg prsta.Svaki idiot ovdje ima oruzje i lako ga potezu.Ne znam kako je sada tamo ali se sjecam da je nasha kultura voznje u ono vrijeme barem u Zagrebu na visokom nivou.Ne samo kultura voznje vec i opcenita kultura je bila na visom stupnju.

Stvarno imaš talenta za pisanje. Cije

Stvarno imaš talenta za pisanje. Cijelu zabavnu priču si ispisao o naizgled nebitnoj stvari. Ja ti nisam takva. Prije dvije godine sam se dogovorila susresti sa jednom forumašicom u Zagrebu. Kako inače nemam nikakvih tema za razgovor pitam se Bože o čemu ćemo pričati. I ja odlučim razgovarati o jednom mom tekućem problemu. Satrala sam i sebe i nju. Par puta smo se još tipkale nakon toga i onda tišina s njene strane. Razumijem je. Tako ne očekuj od mene zanimljivu komunikaciju. Ja sam poprave dosadna osoba.
Ali znam slušati. I tada sam trebala biti ja i šutjeti, pustiti nju da vodi razgovor. Sigurno bi bilo puno ugodnije.

Ne znam,ali mislim ipak da nisam dovoljno dobar .Ako se sjecas da sam ti prichao o poeziji koju sam pisao.Sta god da radimo uvijek ce se nekome dopasti a nekome nece pa kada bi gledao po toj shemi onda bi i imao razloga da pishem ali smatram da je to sve kao ona stvar na biciklu.Veoma sam samokritichan i zato nikada nisam niti cu bilo shta postici shto bi prvenstveno zadovoljilo moju ljestvicu vrijednosti.Nemam strpljenja,sve radim spontano pa ako me ufati neka mamena za pisanjem onda cu to i raditi.Istroshio sam svoje vrijeme na forumu a sigurno bi se nashao neko kome bi se svidile moje shkrabotine.Sve vishe razmishljam o djechijim bajkama,jer su djeca neumoljivi kritichari,ako ne zaokupish njihovu paznju dobrom prichom ne slushaju te.Moji unuci (5 i 3 god. ) obozavaju kad im pricham priche,ali ne iz knjiga vec iz njima poznatog okruzenja kao shto je recimo moj vrt koji obozavaju jer vec sade svoje biljke i vide iz chega nastaje povrce i vove.Sada mi je bash zavrshila sezona manga koji vjeverice jedu i rushe ma zemlju pa se otimamo ko ce prije ubrati neki koji je vec zreo.Tako ja izmislim njima prichu o vjevericama i mangu,zashto ga one jedu,jer ne mogu kupiti hranu u ducanu,zato shto ne znaju prichati a nemaju ni novca.To im sve pricham na nashem jeziku,i kada shvatim da ne razumiju koju rijech onda im objasnim porijeklo te rijechi pa tako uche sa razumijevanjem nas jezik.Rado bi ih uchio da psuju jer su meni djeca najdraza kada neshto opole sa zamuckivanjem ili gutanjem nekog slova koje ne mogu josh izgovoriti.Moj Mauro je po svemu slichan meni pa mi je najsimpatichniji jer u njemu vidim svoje djetinjstvo.Neki dan se potukao u vrticu i naravno dobio je jezikovu juhu i od roditelja i od vaspitachica.Milion sam posto ubijedjen da nikada nece prvi udariti neko dijete,ali ako krene na njega onda je stvarno brutalan ( isti deda) pa ga je to strashno povrijedilo shto su ga optuzili za nasilje a ovome drugom nishta.Znam da ce on izmisliti neku foru kao recimo podmetne mu nogu ,ovaj padne i ide tuzakati on ce reci,izvinite,on se sam sapleo o moju nogu:::)))Jako je mashtovit i logichno zakljuchuje kada mu pricham priche jer mi postavlja takva pitanja da samo zinem od chdjenja.Dobar je ko dusha.Kadgod ide neshto jesti pita mene hocu li i ja pa mi pruza a deda se rastopi ko sladoled na ovoj vrucini.Nije samo u tome fora,vec kada njih dvoje pochnu da prichaju svoje priche ,pa onda i ja se umijesham u njihovu mashtu o Trtl Nindji koju stavim u svoj vrt i kazem kako ona chuva salatu od insekata kao shto su veliki skakavci.Tako ih upoznajem sa zivotinjskim svijetom.Imaju psa u kuci pa vec puno toga znaju o psima i machkama kao i o morskom svijetu.Da se sada vratim malo na pisanje jer me misao odnijela na drugu stranu.Moj profesor hrvatskog jezika Mato je znao nositi moje slobodne sastave u druge razrede kako bi to trebalo da izgleda.Mene bilo sram posebno shto su se starije curice pochele motati oko mene i zapitkivati me kako ja to uspijevam.Srednja shkola,pubertet,prve simpatije itd.To neko literarno druzenje pomoglo mi je da shvatim vec onda zenski mentalitet jer su bile sklonije lijepoj rijechi (poezija i pisanje kratkih pricha) nego mushkarci koji su bili ljubomorni na mene pa me zvali iz pakosti pederom i raznim drugim pogrdnim imenima.Otuda mi valjda ostalo grubo ponashanje prema mushkom rodu kad pochnu da izvode razne kerefeke i ovdje na forumu.Smatrao sam i smatram da su balkanke inteligentnije 100 puta od balkanaca.U to sam se uvjerio i kasnijem zivotu.Nisam dublje ulazio u to ali je chista istina.Stvarno nista ne ochekujem od tebe (takav sam i u stvarnom svijetu,kada neshto dam ne ochekujem nishta zauzvrat) ,ponashaj se slobodno prirodno (to najvishe cijenim) i ne razmishljaj o tome da bi trebala nekome neshto odgovoriti.Ako ti je ova prepiska dosadna jednostano zaobidji,barem sam ja takav.

Nisu mi dosadile tvoje priče, baš ih volim pročitati. Nego me smara ova vrućina. Kod nas je svaki dan 40 stupnjeva a osjećaj je kao da sam u parnom kotlu. Uz to najčešće nema ni maestrala. Problem je što nemamo klimu a ja sam u kuhinji cijeli dan. Još mi je najljepše kad sam s mojim invalidom jer se lijepo hladim na klimi.

metilda wrote:Nisu mi dosadile tvoje priče, baš ih volim pročitati. Nego me smara ova vrućina. Kod nas je svaki dan 40 stupnjeva a osjećaj je kao da sam u parnom kotlu. Uz to najčešće nema ni maestrala. Problem je što nemamo klimu a ja sam u kuhinji cijeli dan. Još mi je najljepše kad sam s mojim invalidom jer se lijepo hladim na klimi.

Pisala si nesto o tome invalidu .Zao mi je ako je netko tvoj bliznji.Zao mi je bilo tko da jeste.Kada chovjek padne u takvo stanje da ne moze brinuti sam o sebi onda bolje da i ne zivi.Velika je to nesreca za one koji se brinu o njemu ali i za njega.Divim se ljudima koji pomazu drugima u takvoj situaciji.Davno sam imao jednog prijatelja u Zagrebu (umro je prije rata 1991) koji je volio brze aute,motore.Dok je bio trijezan bio je normalan ali kada se napio onda je bio zvijer.Ni sam ne znam koliko je tudjih auta razbio.I onda je kupio sebi svoj BMW,ne sjecam se vise koji tip i koji je motor bio u tom autu.Napio se i kod Kashinesletio u krivini.Lezao 8 mjes.u gibsanom koritu.Ostao nepokretan u kolicima.Zena ga napustila sa djetetom on se odao jos vecem alkoholu i na kraju jako mlad umro.Imao je samo 30 god.Dobro smo se slagali i bio je dobar chovjek ali taj alkohol ga je unishtio.Kada budem imao malo vise vremena tipkat cu malo vishe,sada sam zauzet jako puno oko pchela i borim se da ih odrzim na odredjenom nivou razvoja i broja.

Invalid o kojemu se brinem je moj prvi rođak. Prvi moždani udar imao je sa 32 godine, ostala mu je oduzeta lijeva strana ali je mogao hodati i bio potpuno samostalan i dohranio smrti stogodišnju majku. Drugi moždani imao je prije godinu i pol. Hitno su mu operirali mozak i spasili ga ali je postao nesposoban za samostalan život. Nije mu bilo dobro u domu pa smo ga doveli doma. Žena koja ga je njegovala našla je bolji posao i ostavila ga. Dom je opet bio jedina opcija. Tada sam ja odlučila njegovati ga dok ne nađu zamjenu. Ili je nisu tražili ili je nisu mogli naći, uglavnom ja ga njegujem već godinu dana, ali sad sam postala osobni asistent pa imam i plaću. Nije to neka plaća, jer se stvari koje obavljam ne mogu adekvatno platiti, to se može raditi samo iz ljubavi.
Ljudi se žale na stari mobitel, žale što ne mogu kupiti bolji automobil, hoće najskuplju kuhinju i ljetovanje na Malorci, ali ne znaju da je biti zdrav najljepši dar koji imaju. Moj rođak je oduzet već punih 38 godina i nedavno je prvi put rekao da mu je dosta svega i da samo želi umrijeti. Tužno je to čuti ali tužno ga je i gledati. Pokušavam mu život učiniti što boljim i to je zbilja nešto što volim raditi, najbolji posao do sada, ne po plaći nego po ljubavi kojom ga radim.
Samo ti brini o pčelicama, ima vremena za tipkanje.

Zao mi je za tvog rodjaka,ostao sam bez teksta.Uhvati me neka velika tuga kada cujem ovakve price.Ja ne bi mogao kao ti da budem.ne zato sto ne bi zelio pmoci vec zato sto to ne bi mogao psihicki podnijeti.Ti to vjerojatno promatras iz nekog drugog rakursa koji uglavnom imaju zene,a mi muski smo za takvo gledanje nesposobni i zakinuti.Siguran sam da ti pomaze i istinska vjera u Boga.Stvarno ti se divim.Vidis,kada se ljudi "upoznaju" malo bolje i kada ispricaju ovakve stvari onda (barem ja) se osjete nekako blizima i vise nije vazno koje je vjere ili nacije vec kakav je chovjek.Ti si ovom prichom meni dokazala moju teoriju o ljudima koje se drzim ko pijan plota.Chovjek,kada je u onom najljepshem smislu chovjek,je posebnan  i pravo Bozije bice.a kada je losh onda je vrazije.Mozda nisam u pravu i mozda mi je poredjenje nakaradno ali sam pokushao da ti to priblizim na naj jednostavniji nachin.Tvom rodjaku zelim da shto prije ozdravi a tebi hvala shto si me uvjerila da na nashim Balkanskim prostorima josh ima pravih ljudi.Chesto puta kada sa amerima udjem u polemiku o ljudima kazem im.Na Balkanu kada naidjesh na pravog chovjeka takvog dobrog ne mozes naci na cijelom svijetu,ali kada naidjesh na gada isto takvog gada ne mozesh naci na cijelom svijetu.Josh jednom moj respekt i duboko poshtovanje.

Evo, baš si me dirnuo ovim komentarom. Hvala ti! Iako ja možda ponekad zvučnim ekstremno,  mene su moji odgojili u kršćanskom ali ekumenskom duhu. Mama je radila kao učiteljica u jednom pravoslavnom selu i prvih šest godina života provela sam tamo. To je bilo bezbrižno djetinjstvo, baka me je vodila na pravoslavnu službu, nitko nije pokazao ni trunku netrpeljivosti prema nama. Kad sam odrasla obavezno smo išli na njihove slave, dijelila sam s njima česnicu, na parastosima koljivo. Kad se mama preselila u gradsku školu dugo dugo godina su nam donosili voće, povrće, meso sa kolinja, što god su imali. Jer mama je to zbilja zaslužila. Ona i baka su me naučile da je svaki čovjek dijete Božje i da smo pred Njim svi jednaki i da treba činiti samo dobro. Naravno, kao svaki čovjek i ja sam puna slabosti i grijeha, ali vjerovati i činiti dobro za mene je poput disanja. I u svakom čovjeku želim vidjeti dobro. Ali oštra sam kad prepoznam podlost i dvostruka mjerila. To nikako ne podnosim.
Rođak mi jutros baš nije dobro, svako malo ima neki slabi moždani udar onda mu treba dosta da se oporavi. I tako bude dobro par dana i onda opet ispočetka. Težak je to život, ali on ga strpljivo nosi, bez prigovaranja i ljutnje, pozitivnim ga drži njegova duboka vjera.

metilda wrote:Evo, baš si me dirnuo ovim komentarom. Hvala ti! Iako ja možda ponekad zvučnim ekstremno,  mene su moji odgojili u kršćanskom ali ekumenskom duhu. Mama je radila kao učiteljica u jednom pravoslavnom selu i prvih šest godina života provela sam tamo. To je bilo bezbrižno djetinjstvo, baka me je vodila na pravoslavnu službu, nitko nije pokazao ni trunku netrpeljivosti prema nama. Kad sam odrasla obavezno smo išli na njihove slave, dijelila sam s njima česnicu, na parastosima koljivo. Kad se mama preselila u gradsku školu dugo dugo godina su nam donosili voće, povrće, meso sa kolinja, što god su imali. Jer mama je to zbilja zaslužila. Ona i baka su me naučile da je svaki čovjek dijete Božje i da smo pred Njim svi jednaki i da treba činiti samo dobro. Naravno, kao svaki čovjek i ja sam puna slabosti i grijeha, ali vjerovati i činiti dobro za mene je poput disanja. I u svakom čovjeku želim vidjeti dobro. Ali oštra sam kad prepoznam podlost i dvostruka mjerila. To nikako ne podnosim.
Rođak mi jutros baš nije dobro, svako malo ima neki slabi moždani udar onda mu treba dosta da se oporavi. I tako bude dobro par dana i onda opet ispočetka. Težak je to život, ali on ga strpljivo nosi, bez prigovaranja i ljutnje, pozitivnim ga drži njegova duboka vjera.

Ne trebash se zahvaljivati jer zasluzujesh i vishe od mojih komentara.Stvarno mi je drago kada vidim da ima josh humanih ljudi.Doduse,vi ste zene  obdarene majchinskim instnktom pa je medju vama vishe takvih humanih osoba dok smomi mushki zakinuti dobrotom i emocijama,mada nas ima i takvih ali rijetko.Slazemo se u jednom,sve polazi iz kuce.Kakvi roditelji takva i djeca..Ali opet i tu ima izuzetaka.Poznavao sam dobre ljude,aa djeca im ispala kriminalci i loshi ljudi.Valjda se tako radjamo?Nekome je biti zao kao dobar dan.Za sebe ne mogu tvrditi da sam dobar chovjek ali znam da nikada ni jedno tudje dijete nije zaplakalo zbog mene.Pomagao sam i pomazem ljudima ako mi se obrate a to mogu.Nikad nisam znao reci ne,chak ni nepoznatim ako sam im mogao pomoci.Moja sintagma je uvijek bila "Dabogda ja uvijek pomagao drugima a meni niko" Pomagati drugima nosi i jedno zadovoljstvo sa sobom.Samo ostani takva,Bog te je stvorio sa nekom namjerom kao i sve nas na ovom svijetu.Nishta nije sluchajno.Ziva ti meni i zdrava takva bila.

I tebi ugodan dan!

metilda wrote:I tebi ugodan dan!

Prelijepa slija.Nije valjda da je grozdje vec pochelo zoriti?Vidis,ovu sortu ne mozesh naci i kupiti u Americi.Prije par godina sam bio u Grchkoj i odlazio na platz sa necakinjom.Vidim to grozdje i kupim 4 kg.Vjeruj mi kada smo doshli doma,oprao sam ga i u jednom naletu pojeo 2 kg.Ovi moji me samo gledali i krizali se .Ne znaju oni da u Americi mozesh kupiti samo dvije vrste grozdja ,crno i bijelo.
 ,ali ovu sortu mozesh samo na slikama gledati.      

Ne znam koja je to sorta, fotka je sa interneta, zbog pčelica. Mi smo davno imali vinograd sorte muškat julijski, otprilike je tako izgledao i bio je prvo sezonsko stolno grožđe. Onda su ga muž i djever zamijenili za neku zemlju za urediti prilaz svekrvinoj kući. Imali smo i nas dvoje vinograd sa nekoliko bijelih sorti ali savjetnik koji nam ih je iskombinirao nije baš pogodio, sorta koje je bilo najviše jako je obolijevala a moj muž mrzi otrove i nije htio polivati i tako je cijeli vinograd zapušten i propao. Muževa obitelj se naveliko bavila poljoprivredom sve dok je svekar bio živ. Nakon podjele zemlje njih dvojica nisu bili zainteresirani nastaviti pa su povadili vinograde i voćke i prodali zemlju. Žalosno, ali nije moglo drugačije.

Mislim da je ovo muskat.Imao sam prijatelja u okolini Varazdina koji je imao svoju klet.Do sada nisam pio bolje vino na svijetu od njegovog  iako sam probao papreno skupa vina iz cijelog svijeta..Pomagao sam mu oko vinograda i moram reci da to nije nikako lak posao.Zagorci su pravili vino za prodaju stavljajuci secer jer tamo nikad nije bilo dovoljno sunca.On je vino radio za sebe i obitelj i nije nikada koristio secer.Puno sam nauchio od njega o vinima i moram se pohvaliti da sam izvrsni poznavalac vina koji ne pati od marke ili zemlje proizvodjacha vec od kvalitete..Bio je akademski slikar i od njega sam jako puno nauchio o slikarstvu.Chovjek je bio hodajuca enciklopedija a ujedno i profesor u jednoj vishoj shkoli.Na zalost napustio je ovaj svijet davno..On mi je ostao kao sinonim pravog Hrvata,dobrichina i poshtenjachina kakvog se rijetko moze sresti na prostorima bivshe YU.Inache u stvarnom zivotu ,malo tko od mene moze doci do rijechi,ali njega sam slushao kao da je sam Bog sishao sa neba.Ostavio je jako veliki trag na moju osobnost.Eto vidish da ne mrzim hrvate nego mi se gade pokvareni idioti bez obzira na vjeru i nacionalnost.A najvishe mi se gade pokvareni balkanjerosi koji sve shto je dobro ukaljaju i bace u blato.
.

Onda bi naš susret dobro prošao: ti bi stalno pričao, ja bih stalno šutjela i oboje bi se dobro zabavili.  
Ja sam prije u ljudima zapažala samo negativne strane, valjda zato jer sam bila nesretna zbog puno problema sa kojima sam se borila. Ali uz meditaciju i kontemplaciju ulazila sam u tuđe cipele i otkrivala kako je svatko krhko i ranjivo biće pa makar samo negdje u dubini i krajičku duše. Ljudi koji su negativni na forumu time sakrivaju svoje rane, ožiljke i traume. Nastojim sada prema svakome biti ljubazna. Mislim da svijet mijenjamo kad počnemo mijenjati sebe, kasnije to ide kao domino efekt. A da bih ostala pozitivna izbjegavam medije. Možda sam zato siromašnija za poneku (dez)informaciju ali sam barem mirna.

metilda wrote:Onda bi naš susret dobro prošao: ti bi stalno pričao, ja bih stalno šutjela i oboje bi se dobro zabavili.  
Ja sam prije u ljudima zapažala samo negativne strane, valjda zato jer sam bila nesretna zbog puno problema sa kojima sam se borila. Ali uz meditaciju i kontemplaciju ulazila sam u tuđe cipele i otkrivala kako je svatko krhko i ranjivo biće pa makar samo negdje u dubini i krajičku duše. Ljudi koji su negativni na forumu time sakrivaju svoje rane, ožiljke i traume. Nastojim sada prema svakome biti ljubazna. Mislim da svijet mijenjamo kad počnemo mijenjati sebe, kasnije to ide kao domino efekt. A da bih ostala pozitivna izbjegavam medije. Možda sam zato siromašnija za poneku (dez)informaciju ali sam barem mirna.

A joCk.imam ja mladjeg sina koji je slican tebi.Pricha jedino kad malo cugne vina.Jednom ga ja pitam kada je bio u takvom stanju zashto stalno shuti?Kaze,stari pustish ljude neka prichaju i mislish svoje.Oni misle da ih slushash i sve OK.Od tada sam napravio jedan trik.Uzivo kada sretnem nekoga nepoznatog onda pochnem da pricham o tri teme istovremeno ali koje su povezane i onda skachem sa jedne na drugu temu.Ako vidim da tu osobu interesuje shta pricham onda nastavim samo sa jednom temom koja mu je naj interesantnija.Kako znam?Pa chim te pochne propitkivat jer mu je nejasno znash da ga razgovor interesuje.Chesto puta sam vidio ljude da me gledaju kao kroz staklo..Takvima vishe nikad nishta ne pricham,postajem introvertan .Volim i slushati ako naletim na interesantnog sugovornika jer sam otvorenog uma i spreman da ucim ono shto ne znam.Aveoma sam radoznao i sve me interesuje tako da mi nije dosadno.Necesh vjerovati radio sam u zivoturazne poslove i uglavnom razlichite od onih predhodsnih skoro za 360 stupnjeva.Chim u nechemu postanem dobar sam debi (jako sam kritican prema svima i svakome ali prema sebi sam najvishe,da prostish picajzla)mijenjam zanimanje koje nema sa predhodnimm nikakve veze.Analizirao sam sam sebe i doshao do spoznaje da u stvari uzivam u ucenju.
Od malena sam chitao sve i svashta,dobre i loshe knjige pametne i glupe chlanke,autoritete u znanju i zadnje idiote.A kako cesh drugachije spoznati shto je normalno a shto nije?U ovo vrijeme mi nije vazno shto tko i zashto pishe vec mi je vazno shto chini.To je u stvarnom zivotu a u virtualnom ne mozesh to dozivjeti i vidjeti vec chitam shta ljudi pishu.Ako znamo da oni koji pishu puno najvishe govore o sebi onda morash znati potaci ljude da se otvore i dteknu povjerenje u sugovornika.Inache ako mi netko neshto kaze u povjerenju nikada necu reci nekom drugom.I dan danas ovdje kada pishem na forumu o nekim dogadjajima nikad necu spomenuti ime mada sam poznavao dosta vaznih ljudi recimo koji su doveli Tudjmana na vlast.Neki su i dan danas zivi,neki su me zaduzili u ono vrijeme a i ja njih.Znash i sama da na Bakanu najbolje prolazi "filozofija" Ruka ruku mije.Kada ima obostranih interesa onda se ljudi udruzuju i ne pitaju za krvna zrnca.U to vrijeme do odlaska iz Hrvatske bio sam pravo njuskalo pa sam znao tko ima i kome je to potreno,znao sam to spojiti i od toga imati veliku korist.Nekada je to bilo i na rubu zakona ali kada poznajesh prave ljude onda nema nikakvih problema.Tako je i danas,nishta se nije promijenilo uvjerio sam se sam u to.Balkan je to draga moja.Mentalitet se taj teshko mijenja.Isprichavam se na greshkama ako ih ima,uvijek pishem spontano i neda mi se ponovno chitati i ispravljati. 

Ne smetaju mi tvoje greške nimalo, nego mi smeta vrućina. Metković je već danima najtopliji grad a sad nam najavljuju novi toplinski val. A mi nemamo klimu. Kako cijelo jutro kuham, bude mi tako vruće da mislim kako ću ili umrijeti ili poludjeti. I godine i umor nose svoje. A onda u podne uđem u vrelo auto jer ga nemam gdje parkirati nego na suncu. Onda me navečer od svega toga zaboli glava. Željela bih kupiti par knjiga ali čekam malo svježije dane za čitanje. Moram ti se pohvaliti dobila sam prvu plaću kao osobni asistent i jako sam zadovoljna. Pretpostavljam da si puno mlađi od mene iako spominješ unuke. Moja rodica je postala baka sa 36 godina. Zanimljivo je to da ste vi dečki u trećoj dobi puno vitalniji od nas. Ja sam u fazi da mi je najpotrebnija tišina oko mene. Zato ustajem rano i ta dva sata tišine i meditacije su mi najljepši dio dana. Volim moju ogromnu obitelj ali prebučno je. Ali trebala sam imati još dvoje djece, nažalost imala sam spontane pobačaje. Nemaš pojma koja je to tuga izgubiti dijete iako ga ne vidiš. Nisu mi dali da vidim ovo drugo a već je bilo veliko od tri mjeseca. Tako je bilo prije, smatrali su tu djecu medicinskim otpadom. Sad se situacija promijenila, fetus daju obitelji da ga dostojno pokopaju. A moja dva anđela su završila kao otpad. Evo, upala sam u tužnu temu. Noćas idem na jedno hodočašće u Bosnu, redovno svaki mjesec. Prekrasna je Bosna sa svim tim rijekama i šumama. Zimus sam prvi put prošla kroz kanjon Vrbasa. To je ljepota da ti oduzima dah. Stijene kao isklesane, ne vidiš im vrhove iz autobusa, a  nekih dva metra iznad tla u nizu zamrznuti slapići. Mi to zovemo mosuri, ne znam kako je pravi izraz. A onda negdje na Vrbasu plutaju splavi sa stolovima i stolicama, vidjelo se da je sve isprevrtano ali ljeti su to očito romantična mjesta za večere uz svijeće. Voljela bih to vidjeti, ali ne znam kojom rutom ćemo sad ići. Nekad se vozimo ispod tvrđave u Jajcu, nekad kroz Prijedor. Na Sani su uređena kupališta, nekih 4-5 km rijeka je puna kupača a na obalama cijele obitelji očito na cjelodnevnom izletu. I Kupres je nevjerojatno lijep, posebno kad je pun balama pokošene trave. I nakon svih tih ljepota dođemo u duhovnu oazu gdje napunim baterije za cijeli mjesec. Sad moram malo odspavati jer polazimo u pola 2 noćas. Pišem malo zbrda zdola, mozak mi je prokuhao od vrućine.

Uspjela sam ih uhvatiti iz autobusa. 🤩

metilda wrote:Ne smetaju mi tvoje greške nimalo, nego mi smeta vrućina. Metković je već danima najtopliji grad a sad nam najavljuju novi toplinski val. A mi nemamo klimu. Kako cijelo jutro kuham, bude mi tako vruće da mislim kako ću ili umrijeti ili poludjeti. I godine i umor nose svoje. A onda u podne uđem u vrelo auto jer ga nemam gdje parkirati nego na suncu. Onda me navečer od svega toga zaboli glava. Željela bih kupiti par knjiga ali čekam malo svježije dane za čitanje. Moram ti se pohvaliti dobila sam prvu plaću kao osobni asistent i jako sam zadovoljna. Pretpostavljam da si puno mlađi od mene iako spominješ unuke. Moja rodica je postala baka sa 36 godina. Zanimljivo je to da ste vi dečki u trećoj dobi puno vitalniji od nas. Ja sam u fazi da mi je najpotrebnija tišina oko mene. Zato ustajem rano i ta dva sata tišine i meditacije su mi najljepši dio dana. Volim moju ogromnu obitelj ali prebučno je. Ali trebala sam imati još dvoje djece, nažalost imala sam spontane pobačaje. Nemaš pojma koja je to tuga izgubiti dijete iako ga ne vidiš. Nisu mi dali da vidim ovo drugo a već je bilo veliko od tri mjeseca. Tako je bilo prije, smatrali su tu djecu medicinskim otpadom. Sad se situacija promijenila, fetus daju obitelji da ga dostojno pokopaju. A moja dva anđela su završila kao otpad. Evo, upala sam u tužnu temu. Noćas idem na jedno hodočašće u Bosnu, redovno svaki mjesec. Prekrasna je Bosna sa svim tim rijekama i šumama. Zimus sam prvi put prošla kroz kanjon Vrbasa. To je ljepota da ti oduzima dah. Stijene kao isklesane, ne vidiš im vrhove iz autobusa, a  nekih dva metra iznad tla u nizu zamrznuti slapići. Mi to zovemo mosuri, ne znam kako je pravi izraz. A onda negdje na Vrbasu plutaju splavi sa stolovima i stolicama, vidjelo se da je sve isprevrtano ali ljeti su to očito romantična mjesta za večere uz svijeće. Voljela bih to vidjeti, ali ne znam kojom rutom ćemo sad ići. Nekad se vozimo ispod tvrđave u Jajcu, nekad kroz Prijedor. Na Sani su uređena kupališta, nekih 4-5 km rijeka je puna kupača a na obalama cijele obitelji očito na cjelodnevnom izletu. I Kupres je nevjerojatno lijep, posebno kad je pun balama pokošene trave. I nakon svih tih ljepota dođemo u duhovnu oazu gdje napunim baterije za cijeli mjesec. Sad moram malo odspavati jer polazimo u pola 2 noćas. Pišem malo zbrda zdola, mozak mi je prokuhao od vrućine.

Vidim da volis prirodu isto kao i ja.Stvarno mi je drago da jos ima ljudi koji shvacaju duhovno i upraznjavaju to.Cesto sam razmisljao o materijalnom i duhovnom i dugo mi je to bila nepoznanica dok nisam dosao u ozbiljnije godine pa na osnovu osobnog iskustva sam mogao dokuciti jednostavnu istinu.Gledao sam ljude kako halapljivo zderu hranu i tako hrane svoje tijelo ali nisu znali da njihova dusa isto tako treba svoju hranu pa su bili nesretni i nezadovoljni iako su bili materijalno jako bogati.Vjerojatno si se pitala isto kao i ja zasto su djeca bogatih ljudi tako nesrecna pa se odaju drogama i alkoholu?Upravo je to ta kvaka,hranis svakodnevno tijelo a dusu ne.Chim je dusha nesrecna i chovjek je bez obzira shto mu je tijelo sito.Mislim da ljudi koji ne znaju uzivati u malim prirodnim stvarima ne znaju ni u takozvanim velikim.Eto,ti si nashla pravu hranu za svoju dushu pomazuci svome bliznjem.Iako se ne volim hvaliti i isticati ono shto sam uchinio za druge ovdje moram napisati da sam skoro cijelu svoju mladju stranu obitelji doveo ovdje u SAD i od njih napravio prave ljude.Kazu mi hvala a ja onda pochnem sa povishenim glasom,nema hvala,to mi ne treba nego ako budete u prilici da pomognete nekome kome je pomoc potrebna tako mi se oduzite.Medjutim,jedna situacija me jako promijenila i sjetio sam se one iz Biblije "Pomozi si sam i Bog ce ti pomoci".Znas ovdje gdje zivim iako je grad jako gusto naseljen medju nashom dijasporom se prochulo shta i kako pomazem svojoj mladjoj obitelji od brata i sestre.Elem,puna kuca studenata i svi se chude kako to uspijevam pa je jedna zena dosla kod mene i trezila savjet sta da radi kako bi pomogla sinu od svoga brata.Posto sam dobro poznavao te zakone o shkolstvu i studiranju savjetovao sam je i ona je to napravila prema mojim uputama.Dovela je sina od brata i kada je taj mali doshao u Ameriku doshla je sa njime do mene da ga upoznam.Inache ako u SAD nemash auto onda si kao bez nogu pa sam se ja ponudio da nadjem neshto jeftino i dobro kako bi dechko mogao ici na fakultet.Dogovorim se sa njim oko nekih stvari i kazem dodji sutra oko 2 sata poslije podne da testiram auto i ako treba neshto da se popravi imam dobrog prijatelja koji ce to uchiniti jeftino.Taj dan koji smo dogovorili chekam ja a njega nemaDodje od sestre sin kuci sa faxa i ja ga pitam jesi vidio tog malog.Kaze jesam,eno ga ostao na faxu i igra bilijar sa nekim nashim dechkima.Chekam ja josh sat vremena nema ga.Drugi dan on dodje i laze me kako je uchio i nije mogao stici,(poludim na tu balkanijadu laganja koja ide sa koljena na koljeno} i kazem mu da vishe od mene nece dobiti nikakvu pomoc neka je trazi gdje god hoce,zatvorim mu vrata ispred nosa.Poslije par mjeseci chujem vratio se kuci jer nije mogao izdrzati mada mu je tetka pljunula veliku lovu da bi ga dovela na shkolovanje ovdje (oko 8.000 tisuca $$.Dakle,to me promijenilo i shvatio sam da ne treba pomagati nikome tko si ne zeli prvenstveno pomoci sam sebi.Ako vidim nekoga da se trudi i da grize (posebno mladog chovjeka spreman sam mu pomoci bez da ochekujem neku protu uslugu.Bilo mi zao one zene jer je radila tri posla da pomogne tome malom mulcu..Obozavam prirodu na Balkanu.Vjeruj mi kada mi netko pokaze sliku iz nekog dijela Balkana mogu prema zelenoj boji pogoditi koji je to dio bez obzira da li se radi o ljetu,proljecu ili jeseni.Florida je ravna ko tepsija i monotoba ali ima svojih drazi,posebno plaze koje su dugachke stotinama kilometara i sve su pokrivene bijelim pijeskom.Ne volim more i ne uzivam u njemu iako mi je 5 minuta od kuce okupam se samo par puta godishnje.Ne mogu da shvatim ljude koji odu na plazu i uzivaju u tome da se rostiljaju na suncu.Zato volim rijeke,posebno chiste i brze.Sjecam se vremena kada sam stopirao i proshao cijelu Jadransku obalu te BiH pa se sjecam i metkovica kao kroz maglu,Neretve bistre i hladne .Obozavam planine,branje smrchaka.i vrganja.Odlazio sam ovdje u planine NC i tamo brao vrganje.Ameri su zivi tuduci u poznavanju jestivih gljiva dok su recimo Schwabe za njih doktori u tome.Dok sam zivio u Berlinu ishao sam u jedno mjesto blizu istochnog Berlina koje se zvalo JUterborg.To je bilo pogranichno podruchje izmedju zapadnog i istochnog dijela Njemachke i tamo nitko nije zalazio godinama.To je bio i drugi prsten odbrane Berlina pun bunkera koje su ameri bombardirali takozvanim krmachama bombama koje su pravile ofromne rupe pa na njihovim rubovima su rasli rekorne velichine vrganji.Uf, uf, uf,kad meni krene tok misli onda se ovo deshava.Krenu me sjecanja koja su povezana nekim dogadjajima i ne mogu jednostavno odoliti a da ih ne kazem.Ovdje cu ipak malo zabremzati da ovaj text ne bude bash neka vrsta ispovijedi.
Sve manje dolazim na ovaj forum jer sam tamo na X zauzet objashnjavanjeem glupim srbima da ono shto su gledali u Holivudskim filmovima nema veze sa Amerikom.Ali badava,isti su kao i hrvati,nema shanse da im neshto dokazesh pa mi izvuku pozitivnu energiju i izgubim volju za bilo kakvu istinu.Ovdje sam davno shvatio da nema smisla bilo shto kome dokazivati isto kao iz gore opisane priche o onom malom koji je doshao studirati,ustvari da mu dupe vidi puta na troshak trtkin.Pametnom chovjeku napishesh par rijechi i on odmah svaca sve,ako se ne slaze sa tobom onda ce argumentirano dokazati da nisi u pravu.Ja mu kazem ,hvala shto sam neshto novo nauchio i pochnem da ga respektiram.Ovdje je sve na nivou osnovne shkole.Isprichavam se na izrazu ali dopizdilo mi,sam sebi izggledam smijeshan.Eto.ako ubuduce bash ne dodjem cheshce barem cesh znati da pokushavam dokazti srbima da ne budu glupi i ulaze u EU kao shto sam govorio hrvatima da Eu nije za njih iz vishe razloga a glavni razlog je ,samo pogledaj koliko je ljudi sa Balkana otishlo vani.Zato na njihovo mjesto dolaze drugi i tako se mijenja slika Balkana.Zapadu (posebno Americi) treba bijeli chovjek ,naprave rat i mladost ode.Ajde zivila ti meni i budi sretna.Ionako nishta ne mozemo mijenjati osim sebe ,nabolje. naravno.

Uvjerila sam se da nema smisla nekoga uvjeravati da je u krivu. Jednostavno, treba poći od sebe. Bi li ti i bih li ja promijenila svoje političko, kulturno i vjersko opredjeljenje? Ja možda bih u nekim sitnicama što se tiče politike i kulture, ali što se vjere tiče sukobljavam se i s katolicima kad evidentiram da trabunjaju gluposti koje nemaju veze sa Svetim pismom, tj Biblijom. Ni s naukom Isusovim ni naukom KC. Nekidan tako oko teme tzv. obiteljskog prokletstva navedem sve citate iz Biblije koji potvrđuju da takvo nešto ne postoji. Ona meni pošalje masu videa s propovijefima raznih karizmatika. Kažem joj, oni su samo ljudi, pokupili su to od protestanata koji vjeruju u predestinaciju, to je u suprotnosti sa katoličkom vjerom. Na moje citate ni da se osvrne, i dalje mi šalje ljudsku predaju. Odustala sam od te teme i zamolila je da mi više ništa ne šalje. Niti ona hoće niti može promijeniti svoje mišljenja. Ja mogu ali neću jer je ispravno. Ona doduše misli da ja hulim, ali to nije moj problem.
Tako ni ti nećeš nikoga uvjeriti u suprotno ma koliko god se trudio i izgubio vremena na uvjeravanje. Bolje to vrijeme provesti negdje u prirodi, sa obitelji ili sa pčelicama.

metilda wrote:Uvjerila sam se da nema smisla nekoga uvjeravati da je u krivu. Jednostavno, treba poći od sebe. Bi li ti i bih li ja promijenila svoje političko, kulturno i vjersko opredjeljenje? Ja možda bih u nekim sitnicama što se tiče politike i kulture, ali što se vjere tiče sukobljavam se i s katolicima kad evidentiram da trabunjaju gluposti koje nemaju veze sa Svetim pismom, tj Biblijom. Ni s naukom Isusovim ni naukom KC. Nekidan tako oko teme tzv. obiteljskog prokletstva navedem sve citate iz Biblije koji potvrđuju da takvo nešto ne postoji. Ona meni pošalje masu videa s propovijefima raznih karizmatika. Kažem joj, oni su samo ljudi, pokupili su to od protestanata koji vjeruju u predestinaciju, to je u suprotnosti sa katoličkom vjerom. Na moje citate ni da se osvrne, i dalje mi šalje ljudsku predaju. Odustala sam od te teme i zamolila je da mi više ništa ne šalje. Niti ona hoće niti može promijeniti svoje mišljenja. Ja mogu ali neću jer je ispravno. Ona doduše misli da ja hulim, ali to nije moj problem.
Tako ni ti nećeš nikoga uvjeriti u suprotno ma koliko god se trudio i izgubio vremena na uvjeravanje. Bolje to vrijeme provesti negdje u prirodi, sa obitelji ili sa pčelicama.

I ja sam se uvjerio da se samo idiote ne moze uvjeriti u nesto istinskim i pravim cinjenicama.Polemika zato i postoji da bi se vidjela razlicita misljenja i uglovi koje mi ne vidimo.Ja osobno nemam kompleksa priznati ni djetetu nekom da je upravu ako mi dokaze to sto tvrdi.To sam jednom davno dozivio i posramio se,ali sam mu rekao da u pravu i zato mu hvala.Ne znam da li si chula onu "Sumnjam,dakle postojim"?Samo idioti misle da su jedino oni u pravu i ne sumnjaju u svoju mentalnu bolest.
Na ovaj forum sam poceo dolaziti davno zbog vijesti.Mnogi su donosili razne vijesti sa raznih strana i svjetskih medija kao i iz bivse YU pa nisi trebao trositi puno vremena da trazis po internetu sto te zanimalo kada je skoro sve bilo na jednom mjestu jer je bio razlicit sastav forumski.Medjutim bilo je i puno djechijih ispada tipa moj tata je jachi od tvoga i ima vecu pishu.Razumijes?Ovaj sada forum se sveo na par normalnih ljudi koje ovdje drzi vjerojatno samo navika a vecina su mentalni bolesnici.S vremenom sam shvatio da nije lijepo ni kulturno vrijedjati ih i ulaziti sa takvima u sukobe jer su fakat mentalni bolesnici koji nisu krivi za svoju bolest.Ponekada me opali zivac jer stvarno ne mogu preshutiti neke nebuloze pa se spustim na njihov nivo i onda ih izpichkaram jer mi je glupo bilo shto suvislo objashnjavati.Evo,bez obzira koliko imamo mnogo razlicitih stavova o nekim stvarima nema vrijedjanja na osobnoj razini nego je postovanje prema tebi jer si zasluzila svojim pristupom ovoj temi.Izgubio sam volju za pisanjem.Znam sebe jer mi je pisanje strast.To ti je kao kada izgubish volju za nekom zenskom koja ti se jako dopadala dok je nisi dublje upoznao,to moze biti i obratno.Samo sam zelio plasticno da pokazem kako se osjecam.Pomishljam da ugasim nalog ali opet u sebi kazem nemoj jer ima kako sam rekao par likova loje je ugodno citati.Meni nije primarno neki cilj da bilo koga uvjerim u bilo shto nego ne podnosim laz i licemjerje pa zato chesto udjem u konflikt sa odredjem idiotima.Mislim ono,kada gledash racionalno ,to su ti ljudi meni?Da li sam ih ikada sreo u stvarnom zivotu?Nemam nikakvih iluzija da je ovo samo virtualni svijet koji mi je samo pomogao da shvatim koliko mentalmih bolesnika zivi oko nas ,ne samo medju hrvatima vec i srbima,muslimanima,amerima i svim ostalim narodima.Nekada se govorilo da u svakom zitu ima kukolja a ja sam dodao da u danasnje vrijeme u svakom kukolju ima i po koje zrno zita.Takva su vremena sto reche Andric "Dodju tako nekad vremena gdje se fukara obogati .glup progovori a pametan zacuti"E nek se on goni u sto PM necu da cutim.