Re: Mi ne podrzavamo neovisnost Tajvana

by Šandor Winnetou 21/6/2023, 20:50

AlfaOmega wrote:Pa zapad želi razbiti Rusiju, to ni tajna. Boli ih to što je Rusija geostrateški ono što je Spykman opisa kao Heartland u svojom geostrateškom konceptu na koji se politički establišment zapada idalje žestoko loži. Plus, taj isti establišment smatra da nije fer da Rusija leži na tolikim prirodnim resursima. Albrightova se svojedobno tu jasno odala.

Ok, u Ukrajini igraju igru "potpirivanja vatre" (ilitiga hrane režim u Kijevu na žlicu) sam kak bi rat što dulje traja, što odgovara njihovoj naminskoj industriji, ka što su i od pandemije pri toga pravili bauk koji je itekak odgovara proračunima njihovih farmaceutskih kompanija.

Ajd, i Rusija je tu prihvatila ratnoprofiterski performans zapada oko Ukrajine (ono, ratovat ćemo, vi zarađujete, ali mi hoćemo to priobalje oko Azova i livu obalu Dnjepra, i tu je dogovor vjerovatno postignut. A i dobro im dođe da se riše kriminalnog šljama, kroz angažman Wagnera).

Kak god, samo naivac tu ne vidi da je Ukrajina gubitnik. Na njima je pak da izaberu koliki gubitnik. Ak odjebu ovo što Rusi kontroliraju, još bi i mogli dobro proći. Sljedija bi im NATO i EU u ne tak dalekoj budućnosti.
Ak pak nastave borbu iscrpljivanja na dulje staze, najebat će ka žuti.

Nije rusija srce zemlje, nalazi se na i oko puta svile no rusija nije srce zemlje. Iz tog su razloga okupirali afganistan, iz tog razloga su i ameri okupirali afganistan i svi su dobili po pički i svi su otišli podvijena repa.

by RayMabus 21/6/2023, 20:51

Izgleda da nis baš shvatija šta san ti priča. Rusija ima atomsku i svako drkanje Rusije od strane Japana moglo bi završit s par gljiva po Japanu i to preko sjeverne Koreje prije nego preko Rusije izravno.

U sukobu kineske i japanske imperije a pošto Japan nema naftu a Amerika i drugi su rezervirani radi trgovine i drugog tu jer imaju neke svoje interese taj isti Japan ne može zalupiti vrata Rusiji jer mu ta nafta koju Rusija ima TREBA.

Avionski motori ne idu na sladoled nego na NAFTU. I puno troše. Posebno ako ih je puno a moraju preči velike udaljenosti ko šta je to slućaj na pacifičkom otočju ispod Japana a koji su također Japan tj njihova teritorija.

by AlfaOmega 21/6/2023, 20:51

Ja sam spomenija Spykmana i geostrategiju koje se zapad i danas drži.

https://www.advance.hr/tekst/podjela-svijeta-na-heartland-i-rimland-kako-je-politolog-nicholas-spykman-praotac-nato-a-i-americkog-intervencionizma-promijenio-sve/

by AlfaOmega 21/6/2023, 20:54

Ah da, pošto je na pretplatu:

PODJELA SVIJETA NA HEARTLAND I RIMLAND -

Kako je politolog Nicholas Spykman, praotac NATO-a i američkog intervencionizma, promijenio sve

Američka vanjska politika u 20. i 21. stoljeću temeljila se i temelji se na globalnoj mreži vojnih baza i strateških savezništava koja su se prvi puta pojavila tijekom Drugog svjetskog rata i u prvim godinama Hladnog rata. NATO savez ima središnje mjesto u takvoj američkoj vanjskoj politici koja se temelji na sigurnosti. Američka vanjska politika koja se zasniva na aktivnom intervencionalizmu koji se temelji na vojnom angažmanu ima više utemeljitelja od kojih su najzaslužniji Franklin Roosevelt, a posebice Harry Truman koji je u mirnodopsko doba odlučio prvi puta Ameriku prekomorski vojno angažirati. Ali osim političara i državnika svoj doprinos suvremenoj intervencionističkoj američkoj vanjskoj politici dali su i intelektualci, tj. geostratezi. Takvih znanstvenika čiji je utjecaj bio velik bilo je mnogo, a ovdje valja istaknuti Nicholasa Johna Spykmana.

Ključni intelektualni arhitekt odnosno praotac NATO saveza i politike containmenta bio je, danas ne toliko poznati, politički znanstvenik i geostrateg Nicholas J. Spykman. Spykman je bio nizozemsko-američki politolog koji je imao status Sterling profesora (najviši akademski rang) međunarodnih odnosa na američkom prestižnom Sveučilištu Yale. On je na primarno mjesto stavljao geografiju te je nastojao da njegovi studenti budu geografski pismeni jer je prema Spykmanovu mišljenju geopolitika bila nerazlučiva od geografije. Kasnih 1930-ih objavio je nekoliko članaka u časopisu "American Political Science Review" koji su naglašavali odnos između geografije i politike. Kasnije je Spykman napisao dvije knjige koje su se ticale američke ratne i poslije ratne strategije: "Američka strategija u svjetskoj politici: Sjedinjene Države i balans sila" 1942. i "Geografija mira" koja je objavljena posthumno 1944. jer je Spykman preminuo godinu ranije.

Mi ne podrzavamo neovisnost Tajvana - Page 2 Jxnwn1533727239_l

Nicholas Spykman

Spykman je bio realist ravnoteže sila koji je tvrdio da američka sigurnost ovisi prvenstveno o sprečavanju neprijateljske sile ili koalicije sila da dominiraju Starim svijetom (Europom). Zajednički resursi "Svjetskog otoka" Euroazije jednostavno bi nadmašili američke. Ocean bi tako postao autocesta, a ne barijera stranoj invaziji ili vjerojatnije ekonomskom gušenju i političkom uznemiravanju i subverziji. Logika ravnoteže sila, kontroverzna tada kao i danas, teško da je bila originalna. Međutim, Spykman je pružio konceptualnu kartu koja se pokazala visoko prijatna ključnim civilnim i vojnim dužnosnicima u establišmentu američke nacionalne sigurnosti u nastajanju. Teško je utvrditi točno do koje je mjere Spykman utjecao na američku vanjsku politiku, ali njegove glavne ideje bile su sukladne s onim stratezima koji su htjeli pomaknuti Sjedinjene Države trajno izvan izolacionizma koje je završavao u Zapadnoj hemisferi na okolnim oceanima, istovremeno izbjegavajući pogreške Woodrowa Wilsona. Oni su mislili da je Wilson slijedio pretjerano ambicioznu agendu tijekom i nakon Prvog svjetskog rata koja nije pravila razliku između vitalnih i perifernih američkih interesa, odnosno takva agenda je pretvorila demokratizaciju i samoopredjeljenje u kategoričke imperative. Wilson je tako podijelio uobičajenu političku većinu konzervativnih i liberalnih intervencionista, koji su se slagali o potrebi da Sjedinjene Države trebaju "gledati izvan" i aktivno sudjelovati u sigurnosnim poslovima Euroazije.

Katastrofalno iskustvo 1930-ih i ranih 1940-ih koje je suočilo Zapadnu civilizaciju sa smrtonosnim rizikom, uvjerilo je intervencionaliste svih boja da je potrebno razviti politički uvjerljivu poslijeratnu veliku strategiju - onu koja se temelji na idealističkoj američkoj umiješanosti u euroazijske poslove u specifičnim i definirajućim materijalnim interesima. Spykman je iznjedrio lako razumljiv geopolitički predložak koji je definirao i prioritizirao takve interese. Radeći svoj predložak Spykman se nadovezao na koncepte britanskog geostratega Sir Halforda Mackindera koje je doduše značajno modificirao.

Prvi zaključak je glasio da se Amerika najbolje brani (zapravo jedino tako može biti ispravno branjena) naprijed u Euroaziji. Drugi zaključak je tvrdio da je pravilno strukturirana isturena obrana u Euroaziji vojno ostvariva usprkos promjenama u tehnologiji (zračna sila i željeznički transport) za koje se činilo da daju prednost velikim kontinentalnim državama u odnosu na pomorske sile. Treći zaključak je glasio da američki strateški interesi izvan Amerika nisu bili nasumični ili bezgranični. Spykmanova analiza pružila je srednji put između onih koji su tražili povratak na defenzivni hemisferski sigurnosni sustav i onih koji su vjerovali da su prekomorske prijetnje bile tako ozbiljne da su preventivan rat i globalna američka hegemonija (ili svjetska vlada) bile jedine alternative totalitarnoj dominaciji Euroazije.
Spykman je prihvatio Mackinderovu podjelu svijeta uz naravno neke promjene pa tako svijet dijeli na tri glavna područja: Heartland, Rimland i Offshore otoke i kontinente. Iako Spykman prihvaća i uzima u obzir važnost Heartlanda on ga ne vidi kao regiju koju bi mogla ujediniti transportna infrastruktura u bliskoj budućnosti. Stoga on ne vidi tu regiju Rusije i istočne Europe da se može natjecati s pomorskom snagom Rimlanda. U Offshore kontinente spadaju Afrika i Australija. Spykman smatra da je geopolitički status oba kontinenta odlučen kontrolom nad Sredozemnim morem i "Azijskim Mediteranom". Ni jedan kontinent nije bio dom velike svjetske sile zbog kaosa u Africi i premalo obradive površine u Aziji.

Prema Spykmanu, američki glavni sigurnosni izazovi su locirani u Rimlandu iliti perifernom području Euroazije. U Rimlandu, široko govoreći, uključena su zapadna Europa to jest obalna područja Mediterana, Magreb, Bliski istok, kontinentalni jug, te monsunska Azija: jugoistok i istok Azije. Tu spada Indija i područje Indijskog oceana. Rimland regija sadrži većinu svjetske populacije i prirodnih resursa te industrijski napredak. Rimland je povezan serijom graničnih mora kao što je Mediteran. Definirajuća karakteristika Rimlanda je da se nalazi između Heartlanda i rubnih pomorskih sila. Kao amfibijska zona između kopnenih i pomorskih sila, Rimland se mora braniti i od jednih i od drugih. Spykman je postavio jasnu tezu koja se doduše razlikuje od Mackindorove koja je tvrdila da "Tko kontrolira Heartland vlada Svjetskim otokom i tko vlada Svjetskim otokom vlada svijetom". Spykmanova teza glasi: "Tko kontrolira Rimland vlada Euroazijom, tko vlada Euroazijom kontrolira sudbine svijeta."

Najozbiljnija prijetnja globalnoj ravnoteži sila dogodila bi se kad bi jedna sila ili koalicija sila dominirale Rimlandom. Ta sila bi tada mogla zatvoriti komunikaciju između Heartlanda - u srži Rusije i istočne Europe - i otoka i kontinenata na moru (Offshore), iznad svih SAD-a. Izolirajući pomorske sile od Euroazije, ujedinjeni blok sila Rimland mogao bi dominirati Heartlandom, organizirati resurse Svjetskog otoka i predstavljati vrlo vjerojatno globalnog hegemona. Za života Spykmana povijest je pokazala da sile koje žele dominaciju dolaze iz područja Rimlanda (Austro-Ugarska, Francuska, Njemačka), ali prijeteća sila bi također mogla doći s Offshore područja (Japan) ili iz Heartlanda (SSSR/Rusija).

Spykmanov ključni prijedlog je bio taj da američka sigurnost ovisi o osiguravanju da države Rimlanda ostanu neovisne od mogućeg hegemona u budućnosti. Moderna tehnologija i komunikacije odnosno njihov razvoj bio je takav da su se prijetnje Rimlandu mogle pojaviti vrlo brzo. Stoga si Sjedinjene Države nisu mogle priuštiti da ostanu postrani i vide kako će se događaji razriješiti. Zato je Spykman tvrdio da se Sjedinjene Države moraju aktivno angažirati uzduž oceana tijekom mirnodopskog razdoblja, kroz saveze i vojne baze koje su održavale zračni i pomorski pristup Rimlandu i na taj način očuvale sigurnost rubnih mora. SAD ne treba biti u potpunosti odgovoran za sigurnost Rimlanda, ali zbog prijetnji eventualnih sila koje bi željele postati hegemon pretpostavio je da će se druge države povezati s Amerikom bez obzira na njihovu političko-ideološku orijentaciju. Spykman je pretpostavio da će nakon Drugog svjetskog rata prirodni sigurnosni savez biti između Velike Britanije (zbog njenog globalnog carstva duž Rimlanda), Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država. Sve tri države dijelile su želju da onemoguće revival njemačkog ili japanskog militarizma koji bi ugrozili globalnu ravnotežu sila. Spykman nije odbacio mogućnost sovjetskih/ruskih težnji za hegemonijom, ali je zaključio da Heartlandu nedostaje resursa i lakih invazijskih ruta koje bi mu omogućile dominaciju nad Rimlandom odnosno protiv saveza koje bi predvodile Sjedinjene Države. On je vjerovao da vođe SSSR-a moraju cijeniti limite svoje moći, sve dok su bili uvjereni da će Amerika ostati aktivno involvirana u Euroazijsku sigurnost.

Kad je sovjetsko ponašanje krajem 1940-ih godina pokazalo da Staljin nije shvatio ovu ključnu geopolitičku poantu, američki čelnici na čelu s Trumanom, svjesno ili ne, prihvatili su logiku Spykmanovih vanjskopolitičkih zaključaka, osobito one koji su se odnosili na Moskvu kada su razvijali politiku nacionalne sigurnosti koja se nazvala politika containmenta. Sjedinjene Države nisu se mogle povući iz Euroazije zato što ratom oslabljeni Rimland nije bio u stanju pružati otpor bez američke pomoći naporima SSSR-a da ostvari globalnu dominaciju. Međutim, države Rimlanda kada su se počele oporavljati od rata i kad su se u konačnici oporavile, posjedovale su obilne resurse da se brane zajedno s pomoći SAD-a. Spykmanova strategija zahtijevala je puno veću predanost mirnodopskih potencijala prekomorskim obvezama nego što su Amerikanci bili naviknuli; ali taj napor nije bio toliko masivan da uzrokuje bankrot američkog gospodarstva ili da poremeti ustavno-pravni poredak SAD-a. Politički izazov kreiranja antisovjetskog NATO pakta činio se izvodljivim radi strateškog doprinosa i pozicijske prednosti koje su posjedovale Rimland države. Sovjetska prijetnja nije bilo toliko ozbiljna da bi zahtijevala usvajanje stalnog stanja ratne uzbune ili preventivni rat koji bi spriječio inače neizbježan poraz.

Spykman je smatrao da je američki interes ostaviti snažnu Njemačku nakon Drugog svjetskog rata kako bi se mogla suprotstaviti sovjetskoj moći. Strateški je tvrdio da nije bilo razlike između Njemačke koja bi imala dominaciju sve do Urala ili sovjetske Rusije koja bi kontrolirala cjelokupno područje do Njemačke. Oba scenarija su bila prijeteća za Sjedinjene Države. Spykman je predvidio da će Japan izgubiti rat protiv Amerike na Tihom oceanu dok će Kina i Rusija nastaviti sukobe oko graničnih sporova u Aziji. Također je predvidio uspon Kine koja će postati dominantna sila u Aziji uzrokujući da SAD preuzme odgovornost za obranu Japana. Spykman se protivio europskoj integraciji koja će se kasnije dogoditi u vidu Europske unije i smatrao je da je u američkom interesu uravnoteženi odnos snaga u Europi. Amerika se borila u ratu protiv Njemačke kako bi zadržala ravnotežu snaga pa nije imalo puno smisla da nakon rata ujedinjena Europa ide u pravcu federalizma.

"Vrag je naravno bio u detaljima" a zbog svoje prerane smrti 1943. Spykman nije mogao ponuditi konkretne smjernice za vođenje američke vanjske politike. Stoga su se mogla postaviti razno razna pitanja o naravi containmenta i Rimlanda. Treba li containment postaviti tako da se sastoji od niza uporišnih točaka ili od kontinuirane utvrđene linije? U kojem stupnju containment podrazumijeva vojno-stratešku doktrinu koja se razlikuje od političke, ekonomske i kulturne dimenzije? Je li razvoj nuklearnih oružja koje Spykman nije predvidio, ojačao ili oslabio obranu Rimlanda? Da li snage izvan stroge geopolitičke analize, nacionalizam i ideologija, jačaju ili slabe containment? Hoće li Amerikanci i drugi narodi postati preslabi, preiscrpljeni ili preumorni da nastave dugoročnu borbu? Hoće li se SAD morati ujediniti politički s državama Rimlanda da se suprotstavi prijetnji SSSR-a? Različite odgovore na ta i mnoga druga slična pitanja dao je karakter Hladnog rata.

Izvori i reference:

Sempa, F. (2015.) Nicholas Spykman and the Struggle for the Asiatic Mediterranean
Bordonaro, F. (2009.) Rediscovering Spykman – the Rimland, Geography of Peace and Foreign Policy
Garrity, P. (2008.) America's Strategy in World Politics by Nicholas Spykman

by RayMabus 21/6/2023, 20:57

Je al nije sama Rusija to srce kontinentalne mase. Ona je više nekakva sjeverna vukojebina s puno nafte, plina i drugih resursa.

Zato se Putin i odlučija napast Ukrajinu između ostaloga jer taj prostor ispod nje to jest.

Zato ratuju ti anglosasi i Rusi toliko oko toga ( Krim, Azovsko more, Crno more, Kavkaz itd ) i nitko ne popušta.

by AlfaOmega 21/6/2023, 21:05

Nije Rusija sama kao takva. Ali geopolitički uticaj (od Kazakhstana preko Tadžikistana i partnerskog odnosa sa Iranom) koji Rusija trenutno ima, u političkom duetu sa Kinom stvaraju razlog za paniku na zapadu.
Pa SCO (iliti Shanghai Cooperation Organisation) je nešto od čega zapad najviše zazire (samo što im diplomatski postulati brane da previše pjene, pa nastoje iskulirat).

Primjera radi, nije nuklearni sporazum sa Iranom propa jer je zapad to želio koliko između ostalog i zato što danas Iran boli kurac (tu Trumpu hvala, to je bila jedina stvar na kojoj sam mu zahvalan).

by Šandor Winnetou 21/6/2023, 21:55

AlfaOmega wrote:Nije Rusija sama kao takva. Ali geopolitički uticaj (od Kazakhstana preko Tadžikistana i partnerskog odnosa sa Iranom) koji Rusija trenutno ima, u političkom duetu sa Kinom stvaraju razlog za paniku na zapadu.
Pa SCO (iliti Shanghai Cooperation Organisation) je nešto od čega zapad najviše zazire (samo što im diplomatski postulati brane da previše pjene, pa nastoje iskulirat).

Primjera radi, nije nuklearni sporazum sa Iranom propa jer je zapad to želio koliko između ostalog i zato što danas Iran boli kurac (tu Trumpu hvala, to je bila jedina stvar na kojoj sam mu zahvalan).

Dakle držiš da će kina i rusija pokušati izbaciti iz igre USA a onda se dogovoriti oko kolača na koji su obje zemlje stavile šapu? To zaboravi, samo je jedan gospodar a gospodari nikada nisu voljni djeliti vlast.

by veber 21/6/2023, 22:17

Šandor Winnetou wrote:
AlfaOmega wrote:Nije Rusija sama kao takva. Ali geopolitički uticaj (od Kazakhstana preko Tadžikistana i partnerskog odnosa sa Iranom) koji Rusija trenutno ima, u političkom duetu sa Kinom stvaraju razlog za paniku na zapadu.
Pa SCO (iliti Shanghai Cooperation Organisation) je nešto od čega zapad najviše zazire (samo što im diplomatski postulati brane da previše pjene, pa nastoje iskulirat).

Primjera radi, nije nuklearni sporazum sa Iranom propa jer je zapad to želio koliko između ostalog i zato što danas Iran boli kurac (tu Trumpu hvala, to je bila jedina stvar na kojoj sam mu zahvalan).
Dakle držiš da će kina i rusija pokušati izbaciti iz igre USA a onda se dogovoriti oko kolača na koji su obje zemlje stavile šapu? To zaboravi, samo je jedan gospodar a gospodari nikada nisu voljni djeliti vlast.

dvije zemlje su imperijalističke s tendencijom genocida prema pokorenim narodima.
kina i rusija.

patuljko si nemre oprostiti rusku agendu od pacifika do atlantika.

zbog sigurnosti nas u eu treba razmontirat rusiju.
u istom paketu na mikro razini i srbiju.

jednostavno su opasnost. od vokija do tokija.

i mihu treba jebat zbog sokića i sendviča.

a samo naivci tipa čmarko i serbinjo misle da je srbija bila uspješna protiv nato, koji je otprilike u promilima rokao po srbiji. sada zapad u par postotaka roka po rusiji.

da stvarno počnu rokat u konvencionalnom oružju bilo bi moskva glazirana.

ali šumadinci skloni mitomanijama puše kurčinu turčinu već 500godina

by Šandor Winnetou 21/6/2023, 22:32

veber wrote:
Šandor Winnetou wrote:
AlfaOmega wrote:Nije Rusija sama kao takva. Ali geopolitički uticaj (od Kazakhstana preko Tadžikistana i partnerskog odnosa sa Iranom) koji Rusija trenutno ima, u političkom duetu sa Kinom stvaraju razlog za paniku na zapadu.
Pa SCO (iliti Shanghai Cooperation Organisation) je nešto od čega zapad najviše zazire (samo što im diplomatski postulati brane da previše pjene, pa nastoje iskulirat).

Primjera radi, nije nuklearni sporazum sa Iranom propa jer je zapad to želio koliko između ostalog i zato što danas Iran boli kurac (tu Trumpu hvala, to je bila jedina stvar na kojoj sam mu zahvalan).
Dakle držiš da će kina i rusija pokušati izbaciti iz igre USA a onda se dogovoriti oko kolača na koji su obje zemlje stavile šapu? To zaboravi, samo je jedan gospodar a gospodari nikada nisu voljni djeliti vlast.
dvije zemlje su imperijalističke s tendencijom genocida prema pokorenim narodima.
kina i rusija.

patuljko si nemre oprostiti rusku agendu od pacifika do atlantika.

zbog sigurnosti nas u eu treba razmontirat rusiju.
u istom paketu na mikro razini i srbiju.

jednostavno su opasnost. od vokija do tokija.

i mihu treba jebat zbog sokića i sendviča.

a samo naivci tipa čmarko i serbinjo misle da je srbija bila uspješna protiv nato, koji je otprilike u promilima rokao po srbiji. sada zapad u par postotaka roka po rusiji.

da stvarno počnu rokat u konvencionalnom oružju bilo bi moskva glazirana.

ali šumadinci skloni mitomanijama puše kurčinu turčinu već 500godina

Tu se prodaju priče kao rusija ugrožena od NATo saveza no pozadina je jasna, rusija je imperijalistička zemlja koja pokušava sad i u prošlost poprilično daleko preuzeti konce u svoje ruke te zagospodariti putem svile i barem jednom od triju euroazijskih vrata a to je Ukrajina. Sve drugo je prodavanje magle. U svakom slučaju slažem se s tobom da rusiju treba razmontirati na atome i stjerati je u zvizdu materinu što dalje od europe.

by Sponsored content