Rat u Ukraini - ozbiljna(moja) tema

Piše: Domagoj Franić

Odlično, upravo kako sam i napisao. Soledar stoji ("stoji grad", sjećate se pjesme) a Ukrajinci polako osvajaju Kreminu.

Bilo je nekakvih glasina i pretpostavki ali sada evo i zvanične potvrde.

Glasnogovornik istočne grupe Cherevaty izvijestio je da su Ukrajinske postrojbe ušle u predgrađe Kremine. Još jednom odbijen je pokušaj napada rusa na Chervonopopivku.

Slijedećih nekoliko dana očekivati je i prodor u Svatove i potpuno oslobađanje Kremine koju ne spašavaju ni pojačanja ruskih padobranaca koja su bila intezivna zadnjih dana.

Ukrajina je započela vlastitu proizvodnju rasprskavajućih mina kalibra 82 mm u pogonima jedne od zemalja NATO-a


Topničko rascjepkana mina 82 mm dizajnirana je za uništavanje neprijateljskog osoblja iz minobacača na udaljenosti do 4500 metara


Broj smrtonosnih fragmenata u takvoj mini je 2-2,5 puta veći nego u sovjetskoj kopiji


Prema standardu, kada mina eksplodira, broj fragmenata koji bi trebali pogoditi cilj na udaljenosti od 5 metara trebao bi biti 198 jedinica, na udaljenosti od 10 metara - 70 jedinica, a na udaljenosti od 15 metara - 41 jedinica. 


Kod ovog poboljšanog streljiva to je 460, 140 i 69 fragmenata

Bjeloruska privatna zaštitarska tvrtka (PSC) "GardService", kojoj je dopušteno posjedovanje vatrenog oružja, možda se priprema za sudjelovanje u ratu protiv Ukrajine. Stvara se Bjeloruski analog "Wagneru", bolje rečeno njegova filijala, koja je osnovana prije par godina dekretom Lukašenka.

Predstavnik Zajedničkog prijelaznog kabineta Svetlane Tikhanovskaya za obranu i nacionalnu sigurnost, Valery Sakhashchik, rekao je da se osoblje GuardService obučava za sudjelovanje u neprijateljstvima, a obuka se odvija na nekoliko bjeloruskih poligona.

Časnici 5. brigade specijalnih snaga Bjelorusije (sa sjedištem u Marjinoj Gorki, regija Minsk) obučavaju djelatnike GuardService na svom poligonu. Osim toga, tvrtka je preuzela bazu bivšeg centra za specijalnu obuku Dinamo.

Broj zaposlenika privatnih zaštitarskih tvrtki u Bjelorusiji značajno se povećao u zadnje vrijeme. Trenutno bi u GuardService moglo biti više od tisuću ljudi.

Piše: Domagoj Franić


"Pad plaćenika"....tako bi mogli nasloviti budući film ako ikada bude sniman o ratu u Ukrajini.

Pad koji je očekivan i koji će itekako zamrsiti ionako komplicirane odnose u rusiji, među vladarima Kremlja i među oružanim formacijama.

Protekom vremena življenja "na visokoj nozi", rijeke novca koja im se slijevala u džepove dok su organizirali druge da ginu za njih, dok su radili posao "menadžera smrti", javlja se bahatost, narcisoidnost i osjećaj nedodirljivosti.

U početku je bio Prigožin, bio je i Kadirov, sa plaćenicima koje je Putin izdašno financirao kao svoju privatnu vojsku, Wagnerovce slao po svijetu šireći utjecaj ratujući "inkognito" za njega, po potrebi. Kadirovci su bili više za "lokalnu" uporabu.

Da nije bilo rata u Ukrajini, taj sustav bi i danas funkcionirao bez greške. Putin bi i dalje bio "capo di tutti i capi", oni dobro plaćeni poslušnici prepuni dolara i Eura i svi zadovoljni. Djeca bi nosila "Rolexe" i uživala sve blagodati "trulog i fašističkog zapada"

Ali ne lezi vraže.....od planirana tri tjedna za osvajanje Ukrajine, prolazimo već 11-ti mjesec neuspješne agresije i okupacije.

Koja je u svim segmentima pokazala sav jad i slabost ruske vojske, njene doktrine, lošeg naoružanja i pokradenih skladišta. Pokazala je i nesposobnost zapovijedanja, loše taktike i logistike a prije svega pokazala je glavnog "tigra od papira", Putina.

Pokazala je prijetnje kojih se više nitko na zapadu ne boji, pokazala je osipanje dojučerašnjih "saveznika", očaj ekonomije i standarda u koji je gurnuo zemlju svojim psihopatskim nedostatkom empatije i odgovornosti.

U sustavu diktature i sluganstva, kakav je sustav rusije, traješ onoliko dugo koliko te se boje. Ne samo neprijatelji, već i najbliži suradnici, koji poput gladnih hijena čekaju da posrneš, da počneš "krvariti" i pokazivati znakove slabosti.....a to Putin u zadnje vrijeme čini.

Osjetivši "miris krvi", Kadirov i Prigožin su skovali plan, naravno i uz pomoć službi. Plan sa naslovom "kako preuzeti vlast nakon Putina".

Stvorena su dva nepomirljiva bloka vlasti, sa jedne strane oružane snage rusije, generalski i časnički establišment pod zaštitom GRU-a, sa druge strane Prigožin, Kadirov i još neki elementi pod zaštitom FSB-a. Dio oligarha je želio smjenu Putina i savez ako treba i "sa crnim vragom", samo da zaustave rastakanje svojega carstva i novca.

U početnim mjesecima, kroz neuspijehe i poraze ruske regularne vojske apetiti plaćenika su rasli. Uviđali su šansu svoga eksponiranja i nametanja vladaru Kremlja kao jedine "sile koja spašava situaciju" a samim time i njegovo dupe.

Kadirov, premazan svim mastima propagande i interesa, postao je i general pukovnik, koji prve crte nije niti primirisao niti vidio. Njegovi vojnici su ratovali većinom u dubokoj pozadini a on je stvarao preduvjete za preuzimanje vlasti dodvoravajući se svakodnevno kremaljskom "caru".

Prema dogovoru sa Kadirovom i FSB-om, krenula je nedavna medijska kampanja Prigožina. On i njegova vojska plaćenika su trebali biti "spasitelji" specijalne operacije, "jedini sposobni" ratovati i spasiti rusiju.

Krenula je njegova drska kampanja omalovažavanja ruske regularne vojske, cijelog njenog stožera i naravno, samog ministra obrane. Njega nešto manje, Gerasimova više....jer Šojgu je ipak dugogodišnji Putinov prijatelj, tu su bili oprezni.

Ako ste primjetili, objave o Prigožinu i plaćenicima u zadnje vrijeme su punile stupce raznoraznih tiskanih i elektronskih medija, na TV-u se o njemu raspravljalo na nivou ideopoklonstva, novog Mesije ruskog naroda.

Jako dobro je to FSB gurao svojim kanalima, Kadirov se pritajio i odrađivao poslove u Kremlju, dok je Surovikin, kojega su svi oni zajedno izabrali i instalirali za zapovjednika snaga u Ukrajini provodio dobijene zadaće. 

Nije vam bilo čudno da je njegovim dolaskom, nakon intezivnih priprema za obranu u oblasti Khersona izdao zapovijed za povlačenje? I da su ga svi hvalili kao pametnog stratega? A danima prije toga su drvljem i kamenjem napadali regularnu rusku vojsku i zagovarali "obranu pod svaku cijenu".

Surovikin je odigrao dogovorenu igru, pobjegao je iz Khersona i navukao bijes ruske javnosti na "nesposobnu regularnu vojsku" koju vode Šojgu i Gerasimov, on jadničak nije mogao ništa napraviti u tako kratkom vremenu. Lukav potez.

Jeste zabillježili ikakve "ratne uspjehe" Surovikina do smjene?Isključivo, bjesomučno raketiranje civilne infrastrukture Ukrajine, bez ikakvo vojnog pomaka na crtama bojišnice.

Zadnja faza uvjeravanja i potpunog zatvaranja kruga oko Putina kojeg bi učinili dužnikom i zatvorili krug oko njega do same njegove smjene, bio je dogovor oko Bahmuta. Prigožin je dobio uz pomoć FSB-a odobrenje Putina da angažira kriminalce i apsolutno svakoga koga želi da velikom vođi podare pobjedu i da on narodu "priopći radosnu vijest"

Na njihovu žalost, nisu uspjeli. Sa ogromnim snagama i korištenjem svih resursa regularne ruske vojske.

U tom igrokazu, Šojgu i Gerasimov su im zabili zadnji čavao u lijes. Nisu im dali dostatne količine streljiva, prvenstveno granata koje su navikli bjesomučno trošiti za svoju promociju.

Prigožin je bjesnio ali vojska ima svoje prioritete. Putin se nije mješao, on je igrao igrice podjednako na obje strane.

Nedostatak granata, natjerao je Prigožina da se prebaci na "lakši cilj" - Soledar ali ni tamo ne uspjeva, Ogromni gubitci snaga i najnovija smjena Surovikina (koju je potpisao Putin),jasno govore da je Putin svjestan svoje ugroženosti i Kremaljskih igara plaćenika, te se isti na kraju opredjelio za državni sustav, za regularnu vojsku. O tome sam već pisao, da ne ponavljam.

Ovo je definitivno prekretnica u ovom ratu, regularna ruska vojska preuzima vlast, plaćenici će morati slušati i raditi ili će im pipa sa novcem i opskrbom vojne tehnike i streljiva biti zavrnuta.

Osobno mislim da je ovo dobra situacija za Ukrajinu i njenu daljnu borbu, regularna ruska vojska je predvidiva i kruta, sa svojim zakonitostima i pravilnicima. Sa divljim hordama plaćenika, koji ratuju pametnije je svakako teže izići na kraj.

Idemo dalje, do konačne Ukrajinske slobode!

Dogadja se nesto oko Kremine.
Ukrajinci bi morali radi ravnoteze napraviti nesto od ovoga. Ovladati Kreminom i ugroziti Rubizne i Secerodonjeck ili vratiti ruse oko Soledara.
Kako je izgledno da ovo drugo nisu napravili moguce je da lakse izvedu prvo, oslobode Kreminu.
Ako ni to ne uspije onda su , boksacki receno uzdrmani.


Inace u 11 mjesecu ocekivao sam dace imati snage napraviti jos i ovo kako stoji na karti.
Jos su imali vremena , a je li bilo snage znaju samo ukrajinci.
Crte jos nisu bile cvrsto uvezane i ovaj prodor na istok bio je logican i realan.
Ovladavanje prometnicama, njihovo presijecanje i stavljanje Svatova u pasivan polozaj, obuhvat oko Rubizne i napad sa sjevera, izlazak na prometnicu Svatove Starobilsk, i Starobilsk Rubizne.
No ostadose samo moje strelice:)
Za ovakvu akciju nuzne su bile dvije divizije, jedna oklopna brigada i koncentrirana topnicka orudja i municija. 
Siguran sam da su planovi bili spremni, zasto se nije krenulo, mozda zbog nekih nama nepoznatih objektivnih razloga, mozda je bila pogreska jer se cekalo i islo malo odmoriti udarne postrojbe.

Ukrajinske snage su još malo napredovale prema Kreminni i odbile ruske protunapade u tom području.

Kako prenosi "Mirror", V.Britanija će poslati jurišne helikoptere "Apache" naoružane projektilima Hellfire u Ukrajinu.


Novi paket potpore, koji uključuje i tenkove "Challenger" II, potvrdio je jučer premijer Rishi Sunak .


Visoki izvor rekao je da će biti poslana do četiri Apache helikoptera. Za sada.

Velika Britanija će pored tenkova "Challenger" II i helikoptera "Apache"AH64 prebaciti i 30 komada 155-mm samohodnih haubica AS-90 u Ukrajinu. Bravo Britanci!

U Ukrajini je uočeno novo iransko streljivo. Ovaj put, 122-mm projektili Grad obitelji Arash, proizvedeni 2022. Podsjetimo, ranije su u Ukrajini identificirane iranske granate od 122 mm i 152 mm. Proizvedeni su 2022.

Charles III wrote:Velika Britanija će pored tenkova "Challenger" II i helikoptera "Apache"AH64 prebaciti i 30 komada 155-mm samohodnih haubica AS-90 u Ukrajinu. Bravo Britanci!

Zašto bravo ? To im je obaveza jer su s njima potpisali obrambeni savez par dana prije napada Putina na Ukrajinu. Još najbolje da ću im ja slat a Ukri podržavaju Komšića u BiH. Nisu moja posla. Nisan ja ništa s Ukrajincima potpisa. Oni su ( Britanci i Poljaci ) pa neka ih i vade iz govana.

Ionako ste s njima potpisali savez 17.02.2022


https://en.wikipedia.org/wiki/British%E2%80%93Polish%E2%80%93Ukrainian_trilateral_pact

Liz Truss je pak izjavila da je cilj njezina posjeta izraziti potporu Ukrajini od strane Ujedinjenog Kraljevstva, istaknuvši pomoć koju London već pruža Ukrajini, uključujući obrambeno oružje, obuku 22.000 ukrajinskih vojnika i 88 milijuna funti pomoći usmjerene na energetsku neovisnost Ukrajine:

Impresioniran sam što se, unatoč agresiji Rusije na Ukrajinu, život ovdje u Kijevu nastavlja. Impresioniran sam stoicizmom ukrajinskog naroda. Danas želim najaviti sljedeću komponentu naše potpore - povećanje razine potpore za ove projekte na 100 milijuna funti. Također mi je drago što danas pokrećemo tripartitno partnerstvo s Ukrajinom i Poljskom.

— Liz Truss

Evo, službeni demant :


Ima ovih par država na istoku Europe te sovjetske jurišne helikoptere šta imaju i Ukri pa ako in baš to triba onda bolje poslat te.

Problem Apache helikoptera jest isti problem koji imaju Ruski K52 koji su jednako kvalitetni helikopteri - gomila je PZO sustava, tako da ta 4 Apache helikoptera vjerojatno ne bi dugo živjeli.. jedno je napucavati kozojebe po bliskom istoku, a drugo je isti taj helikopter koristit države koja ima možda najmoćniju protuzračnu obranu na planeti. Iako opet Ukraincima bi dobro došli i ti helikopteri u nekoj combined arms operaciji, ne šalješ ih napamet okolo da traže Ruske vojnike, kao što bi Britanci/Ameri tražili talibane pa se onda iživljavaju na njima, jer poskidat će ih Rusi sa neba u roku pola sata, nego ih koristiš kada Ukrainci već kreću u proboj neke fronte, prvo ciljaš Rusku PZO ako je moguće HIMARSovima i HAARM projektilima, i onda kada smanjiš rizik dronovi, i helikopteri a po zemlji idu BradleyM2/pješadija, Challenger2 tenkovi..tu bi Apači ipak mogli biti od koristi, iako bi bilo gubitaka i zato ih treba biti još i više 20-30komada.


Challenger2 tenkovi su drugo. Naravno i oni mogu biti uništeni, i bivat će uništeni ali jednostavno to je priroda rata. Challenger2 tenkovima najbolje će pasati tamo 6 mjesec. Vjeroojatno ovi zapadni resursi koji će se gomilati sada će biti upotrebljeni za ljetne ofenzive prema crnom moru.

Ove resurse koje Ukr ima sada, zapadna artiljerija i sovjetski oklop, to bi se ove zime mogla maznuti Kremina i proboj prema Lugansku.

Usput britanci su poslali 30 komada AS90 SPG ..(SPG- samohodna haubica prijevod). Po kvaliteti nešto slabije od Panzerhaubice, Kraba, Casera, vjerojatno u rangu Paladina, ali i dalje odlično oružje, Ukrainci su imali nešto gubitaka ovoga oružja, Rusi im dronovima samoubojicama često uništavatu 155mm SPGove i TOW(towed - vučene haubice) stavljao sam dosta videa. Ali 30 komada je odlična količina. Dobit će i 12 Archera.
Ne znam koliko Casera, Kraba, i Panzerhaubica godišnje proizvedi Franc/Polj/Švabe ali mogli bi i oni nešto poslati. E pa da zaboraih Ameri 18 paladina šalju i to za početak(imaju ih na stotine u skladištima).
To je već 60SPGova samo od nove godine obećano a tek su se zagrijali.


Inače Ukr sovjetskih protuavionskim starim topom oborili dron kamikazu Lancet.

bitno je da tatari puše.
cijena nafte opet otišla dolje.

mali iz kremlja nikada nije shvatio da je kolonija.
doduše imperijalistička kolonija.

kao što vidimo, na žalost srblja i rusa-eu uopće ne ovisi o ruskim energentima.

ako onaj medvedjev poživi duže od patuljka nudit će plin ispod svake cijene.
zatvaranje i otvaranje bušotine je dugotrajan proces.

još ih i zima zajebala, skladišta u eu full.

kada kompleksaši kreni u rat.

pride
murja tako lijepo lupeta po zelenima da će biti plavi.

sve ovo je super, ošli zeleni ukurac. opet ide nafta, ugljen, benzin.

putinu treba dići spomenik.

Putin pokreće veliku zimsku ofenzivu u Ukrajini da bi im odsjekao opskrbu oružjem

Kao pokretač ove analize predstojeće ruske zimske ofenzive, prethodno sam procijenio ograničene objektivne opcije koje bi Putin mogao odabrati, a potom i vjerojatnu pripremnu fazu sveobuhvatnog ratnog scenarija. U ovom konačnom izdanju, iznijet ću ono za što tvrdim da je najopasniji način djelovanja s kojim bi se Ukrajina mogla suočiti: kopnenu kampanju da se Ukrajini oduzme životna snaga sa Zapada.

Kao odricanje od odgovornosti odmah na početku, priznat ću da nemam saznanja o bilo kakvim tajnim ruskim planovima i nemam pojma hoće li to učiniti Putin. Međutim, ono što predstavljam u ovoj analizi je da s obzirom na raspored snaga obiju strana, geografiju Ukrajine, Rusije i Bjelorusije i trenutni status vojske svake strane, ono što slijedi predstavlja najveću opasnost za Ukrajinu i jedan mogući scenarij ; postoji praktički neograničen broj alternativa.

Međutim, Kijev mora uzeti u obzir dolje opisane mogućnosti u svojim zimskim obrambenim planovima.

Tri pravca napredovanja u Ukrajini

Osim nedovoljnog broja trupa u veljači, najveća strateška pogreška Rusije bio je pokušaj ulaganja Kijeva, Černigiva, Sumija i Harkova istovremeno na sjeveru. Jedina šansa za uspjeh bila bi da se Zelenski uspaničio i predao samo ugledavši ruske tenkove. Kad se to nije dogodilo, početni ruski plan bio je osuđen na propast. U ovom scenariju, Putin shvaća da je broj vojnika koje ima za zadatak i dalje nedovoljan za zauzimanje velikih gradova – i da ne treba zauzeti velike gradove da bi uspio.

Umjesto toga, ono što on može nastojati učiniti je identificirati i zatim ukloniti ukrajinsko težište. Riječ je o izrazu koji je u zapadnim vojnim krugovima proslavio pruski general i vojni teoretičar Carl von Clausewitz. U ranom devetnaestom stoljeću, von Clausewitz je napisao knjigu O ratu u kojoj je središte gravitacije definirao kao "središte sve moći i kretanja (neprijatelja), o kojem sve ovisi."

Što znači da bi u ratu opći cilj trebao biti lišiti neprijatelja jedine stvari koju mora zadržati da bi dobio rat. Cilj zaraćene strane u ratu, objasnio je von Clausewitz, mora biti da udari svog neprijatelja "koristeći nadmoćnu snagu" protiv neprijateljske slabosti, "konstantno tražeći središte svoje moći." Samo ako se "svi usude pobijediti sve", zaključio je, "netko će stvarno pobijediti neprijatelja."

Po mojoj procjeni, ukrajinsko neupitno strateško gravitacijsko središte su njeni zapadni koridori do poljske granice gdje velika većina njezine ratne potpore ulazi u zemlju. Njihovo operativno gravitacijsko središte su njihove linije opskrbe koje se protežu istočno od Kijeva do raznih položaja Ukrajine na prvim linijama. Bez ta dva koridora, Kijevu bi bilo gotovo nemoguće održati ratne operacije dulje od nekoliko tjedana.

Putin bi stoga mogao izračunati da će najbolja upotreba tih 218.000 dodatnih vojnika biti pokretanje trokrake osovine kako bi se presjekle obje te opskrbne rute: prioritetni napor na zapadu Bjelorusije s ciljem Lavova, podupirući napor da sjeveroistok u smjeru Sumy, i osovina podrške s istoka za pojačanje trenutne ofenzive u Donbasu.

OSOVINA LVIV (GLAVNI NAPORI, 40% RASPOLOŽIVIH STROGA)

Ruski napad iz jugoistočne Bjelorusije s ciljem Lavova predstavljao bi najveću stratešku prijetnju ukrajinskim oružanim snagama (UAF). Gotovo svo oružje, streljivo i dijelovi za popravak UAF-a ulaze u zemlju iz Poljske kroz nekoliko kopnenih ruta prema Kijevu. Ako bi Rusija presjekla te rute napadom duž poljsko-ukrajinske granice do Lavova, Rusija bi mogla presjeći većinu isporuka ratnog materijala sa Zapada, bez čega Kijev ne bi mogao dugo održati svoje snage na bojišnice u istočnom dijelu Ukrajine.

Postoje dostupne željezničke linije u Bjelorusiji koje bi mogle prevesti i zatim održati ruski prodor tamo, a već je bilo izvješća o gomilanju ruskih snaga u regiji Brest. Trenutno je velika većina borbenih snaga Ukrajine koncentrirana na jugoistoku (blizu Zaporožja), istoku (Donbas) i sjeveroistoku (Svatavo). Ako bi Rusija napravila veliki neočekivani potisak, s do 75.000 borbenih snaga, imali bi stvarnu priliku zaroniti otprilike 250 km do Lavova.

Ako bi Rusija postigla strateško iznenađenje, Ukrajina bi morala pokušati zadržati rusko napredovanje sa svim snagama koje bi mogla prikupiti sa zapada zemlje, jer bi vjerojatno trebali tjedni da premjesti značajnu borbenu moć s istoka zemlje na zapad (i kao što je opisano u odjeljku u nastavku o osovini Donbas, postavljanje borbenih trupa s istočnih bojišnica dovelo bi u opasnost ruski proboj s istoka) – a to bi značilo da bi Kijev imao kapacitet za premještanje trupa diljem zemlje, jer je Rusija već ozbiljno poremetila Ukrajinski energetski sustav i svaki novi raketni napad mogao bi ga potpuno uništiti.

Rusija ne bi namjeravala napasti Lavov, već bi ga radije izolirala stvaranjem blokirajućeg položaja istočno od grada kako bi presjekla autocestu M10 i spriječila bilo kakve zalihe koje dolaze do UAF-a s poljske granice. Ako se postigne odgovarajuće resurse i dovoljno strateško iznenađenje, ova bi osovina imala razumne izglede za uspješan napad na blokiranje položaja zapadno od Lavova. Veći bi izazov za Rusiju bio održati sigurnim koridor od bjeloruske granice i opskrbu svojih snaga, budući da bi Ukrajina bez sumnje bacila sve što ima da presječe prodor. Kako bi ograničila sposobnost Kijeva da usredotoči sva svoja pojačanja na osovinu Lavova, Rusija bi istovremeno pokrenula osovinu u području Sumija.

OSOVINA SUMY (PODRŠKA, 40% RASPOLOŽIVIH STROGA)

Rusija je izvršila prvi napad u regiji Sumy u veljači, a Ukrajina trenutno ima novostvorene obrambene barijere kako bi usporila svako buduće rusko napredovanje u ovom smjeru. Moskva bi ili izabrala manje gusto popunjene ulazne točke ili planirala veliki prodor kroz sporne zone u blizini granice. Početni pritisak na ovoj osovini bio bi sličan putanji iz veljače, što će stvoriti nesigurnost u ukrajinskom zapovjedništvu u pogledu cilja ove osovine.

Početni prodori će staviti ruske kolone na rutu koja bi mogla dovesti do Kijeva. Ukrajinskim bi vlastima bilo vrlo teško zaključiti bilo što osim da se radi o novom napadu na prijestolnicu, i vjerojatno bi poslale sva pojačanja koja su bila na raspolaganju u regiji u utrci u obranu Kijeva. Ali kada bi vodeći ruski elementi stigli negdje oko grada Pryluky, oko 150 km od glavnog grada, oni bi skrenuli prema jugu, s ciljem Blahodatnyja, na sjevernoj obali rijeke Dnipro.

Kao i kod Lavovske osovine, Sumijska osovina će se sastojati od približno 75 000 vojnika s krajnjim ciljem stvaranja koridora do rijeke Dnjepar kako bi se presjekle sve veze i putevi opskrbe s Kijevom i njegovim isturenim armijama u Harkovu, Donbasu, i zaporoške fronte. Također, kao i s osi Lavov, os Sumy će nastojati zaobići ili blokirati pristup većim gradovima. Nastojat će zauzeti samo ona područja koja su potrebna za osiguranje sigurnosti koridora i sigurnost ruske linije.

DONBASKA OSOVINA (PODRŽAVANJE, 20% RASPOLOŽIVIH STROGA)

Istodobno s pokretanjem osi Lavov i Sumy, Rusija bi poslala glavne snage da dopune svoju postojeću ofenzivu u Donbasu. Namjera bi bila poslati oko 40.000 novostvorenih mehaniziranih jedinica, zajedno s oko 10.000 ruskih vojnika oslobođenih nakon povlačenja iz Hersona, da napadnu najslabije identificirane bokove UAF-a u regiji Donbas. Svrha ovog napada bit će dvojaka.

Prvo, u mjeri u kojoj je to moguće, uključivanje velikih dodatnih snaga na slabim bokovima moglo bi pomoći u razbijanju pat pozicija koje otprilike postoje u smjeru Bakhmut/Adveevka, i možda prisiliti Ukrajinu natrag na Seversk i Kramatorsk. Ali još važnije, drugo, bilo bi popraviti sve ukrajinske trupe na frontama u Svatavu, Donbasu i Zaporožju tako da se ne mogu povući u pokušaju da otupe rusko napredovanje Lavova ili Sumija.

Kad bi Ukrajina pokušala prorijediti svoje linije kako bi poslala pojačanja na zapad, riskirala bi da ruske mehanizirane snage ostvare proboj. Jedan od najvećih ruskih neuspjeha u početnoj invaziji bio je to što nije skupila snage na ključnim i odlučujućim mjestima i pokušala je napasti gradove s užasno nedovoljnim brojem trupa. Taj nedostatak masovnih i međusobno osnažujućih akcija omogućio je ukrajinskim snagama da izoliraju rusko napredovanje u svakom području i zaustave invaziju u manje od tri tjedna.

Ako Rusija primijeni napredovanje u tri smjera sa svojim novomobiliziranim borbenim snagama, dodanim na otprilike 200.000 vojnika koji su već angažirani – i što je kritično, izbjegava pokušaje ulaganja u gradove – imat će priliku usredotočiti svoju borbenu moć tamo gdje je Ukrajina najslabija, a u načine koji se međusobno osnažuju na druge osi. Ovakav postupak predstavljao bi veliki rizik za trupe Zelenskog, ali nije bez značajnog rizika ni za Ruse.

RUSKI RIZIK U UKRAJINI

U ratu ništa nije zajamčeno i ništa nije lako. Unatoč mjesecima izgradnje borbene moći oko ukrajinskih granica u mjesecima prije veljače, Rusija je još uvijek iznenadila Ukrajinu kada se invazija zapravo dogodila. Osim razrađenih obrambenih položaja izgrađenih tijekom osam godina u Donbasu, bilo je malo drugih prepreka za ulazak Rusije 24. veljače. To neće biti slučaj s trupama koje pokreću Putinovu zimsku ofenzivu.

Ukrajina nastavlja pojačavati i širiti obrambene radove u Donbasu, ali sada gradi nove obrambene položaje i barijere u područjima Sumija, Kijeva i Lavova na sjeveru duž granice s Bjelorusijom. Iako je granica između Ukrajine i Bjelorusije duga više od 1000 km, snage Zelenskog nastojat će izgraditi utvrde i barijere duž najvjerojatnijih ruta ulaska i iskoristit će sve prirodne barijere (kao što su rijeke, močvare ili jezera) za kanaliziranje Ruske snage u unaprijed planirane "zone ubijanja" ili im blokiraju putove.

Neki od ruskih vojnika koji ulaze u borbu bit će obučeni borci s borbenim iskustvom. Ali značajan broj trupa bit će sirovi novaci koji nikad nisu bili pod vatrom. Čak sam i iz vlastitog iskustva u oklopnom ratovanju u Iraku primijetio kako ponekad mogu postojati značajne razlike u vještinama i kvaliteti različitih jedinica iste vojske.

Razlika u ruskoj vojsci, međutim, mogla bi biti dramatična, jer neke mogu biti dobre, dok druge mogu užasno podbaciti. Stoga je neizvjesno da bi ruske kopnene snage uspjele uspješno probiti obranu ukrajinske granice i odvesti se 100 ili više kilometara prema jugu i zauzeti svoje ciljeve na osi Lavov i Sumi.

Kao što je opširno obrađeno, ruski logistički sustav bio je neadekvatan na početku rata. Logistika i opskrba ponovno bi mogli biti glavno ograničenje za Putinovu zimsku ofenzivu, jer što se njegova vojska više udaljava od ruskih ili bjeloruskih željezničkih linija, to će biti teže održavati prednje jedinice. Dugi koridor trupa također ima ugrađene ranjivosti na ukrajinsko zabranjivanje i bočne napade.

Ako Rusija postigne strateško iznenađenje na lokaciji svojih primarnih dviju osi napredovanja, Ukrajina možda neće imati dovoljno borbene snage u regiji da zaustavi Rusiju. Ali s vremenom bi Kijev mogao imati uspjeha u izgradnji borbene moći u unutrašnjosti Ukrajine i napasti slabe točke duž ruskih koridora za potporu, sprječavajući zalihe i pojačanja da dođu do trupa na prvoj crti.

Zaključak: rat je težak, cijelo vrijeme, i rijetko kada se početni planovi uspije. Neprijatelj uvijek smišlja nove i kreativne načine kako osujetiti vlastite ciljeve. Kao i u svim ratovima, iu ovom će pobjednika odrediti koja će se strana najbolje nositi s neočekivanim, najbolje i najbrže reagirati te se pokazati najizdržljivijom. Nemoguće je, u ovom trenutku, predvidjeti koja će to biti strana, budući da su i ukrajinska i ruska vojska pokazale bljeskove briljantnosti, hrabrosti i izdržljivosti.

ZAKLJUČAK

Osim rizika s kojim će se suočiti ruska vojska, moramo uzeti u obzir Putinov osobni rizik. Mnogi su dugo tvrdili da Putin želi biti moderni Petar Veliki. Želi da u ruskoj povijesti ostane zapamćen kao veliki državnik i vojskovođa. Moguće je da će u potrazi za tim ciljem upotrijebiti svako konvencionalno oruđe u svojim vojnim prsima da pokori Ukrajinu. Uspije li u tome koliko-toliko, vjerojatno će još neko vrijeme ostati na vlasti. Ako ne uspije, možda neće izdržati dugo u 2023.

Ako Putinova mobilizacija i zimska ofenziva zaustanu i ne utječu na trenutne linije bojišnice, rizik da se sukobi s ruskim javnim mnijenjem bit će velik. Rusi su se dugo okupljali iza jakih ljudi koji uspijevaju i jačaju njihovu zemlju. Ponekad su otjerali s vlasti one koji ne uspiju. Putin je bolno svjestan ruske povijesti i shvaća koji je ulog za njegovu zemlju općenito i njegov život konkretno u ovom ratu.

Imat ćemo mnogo jasniju sliku o razini rizika koju je Putin spreman preuzeti kada vidimo kojim putem Putin ide u nadolazećoj zimskoj ofenzivi. Naginut će se prema ograničenim objektivnim stazama opcija 1 i 2 ako nije siguran u kvalitetu i kapacitet svojih kopnenih snaga. Ako je spreman riskirati svoj režim i svoj život, te ima dovoljno povjerenja u svoju vojsku, mogao bi se uključiti u sveobuhvatni rat da pokori istočnu Ukrajinu, koristeći sve svoje snage i arsenal osim nuklearnog oružja.

Ironično, za sigurnost Europe i NATO-a moglo bi biti bolje da Putin odabere bilo koju od ograničenih objektivnih opcija, jer bi to rezultiralo čvrstom obrambenom uporištem Rusije u doglednoj budućnosti. Ako krene u sveopći rat i uspije – osvojivši cijelu Ukrajinu istočno od Dnjepra i nametnuvši dogovoreno rješenje krnjoj zapadnoj Ukrajini pod uvjetima povoljnim za Moskvu – Europa bi se mogla suočiti s izgledima veće, iskusnije i uspješnije ruske vojske na njenom istočnom krilu.

S obzirom na uloge, moglo bi imati više smisla da Zapad upotrijebi sve svoje diplomatske alate kako bi natjerao obje strane da okončaju ovaj rat što je prije moguće, pri čemu nijedna strana ne dobije sve što želi. Izdržavanje u nadi da će iscrpiti Rusiju dugotrajnom pat-pozicijom dovodi u opasnost da Rusija porazi Ukrajinu, ostavljajući Europu s mnogo nepovoljnijim sigurnosnim okruženjem.

Daniel L. Davis, također urednik suradnik iz 1945., viši je suradnik za obrambene prioritete i bivši potpukovnik u vojsci SAD-a koji je četiri puta bio raspoređen u borbene zone. Autor je knjige “Jedanaesti sat u Americi 2020.” Slijedite ga @DanielLDavis.

https://archive.ph/1W95F
---------

Rusi najbolje ratuju u sred zime. Ovo je zatišje pre njihovu ofanzivu.

Operativne informacije Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine od 18:00 15. siječnja 2023. Vodi se bitka za Kreminnu. Postrojbe Oružanih snaga Ukrajine nalaze se u jugozapadnom dijelu grada.

Ruska PMC "Wagner" izgubila je 77% plaćenika regrutiranih u ruskim zatvorima u borbama u Ukrajini. 

Ove je brojke objavio je savjetnik šefa Ureda predsjednika Ukrajine Mykhailo Podolyak. Prema njegovim riječima, “wagnerovci” su uspjeli regrutirati 38.244 osobe koje su služile kaznu u ruskim zatvorima i kolonijama, te ih poslati u rat u Ukrajinu.  

Do danas gubitci među njima - poginulim, ranjenim, zarobljenim i nestalim iznose 29.543 osobe, odnosno 77%. 

Pentagon je objavio da je Wagner imao gubitke od nekih 15.000 mrtvih, ranjenih, nestalih i zarobljenih u zadnjim ofenzivama.

Podatak koji je objavio Podolyak odnosi se na sve mobilizirane na svim crtama bojišnice u Ukrajini na kojima Wagner napada Ukrajince.

Charles III wrote:Ruska PMC "Wagner" izgubila je 77% plaćenika regrutiranih u ruskim zatvorima u borbama u Ukrajini. 

Ove je brojke objavio je savjetnik šefa Ureda predsjednika Ukrajine Mykhailo Podolyak. Prema njegovim riječima, “wagnerovci” su uspjeli regrutirati 38.244 osobe koje su služile kaznu u ruskim zatvorima i kolonijama, te ih poslati u rat u Ukrajinu.  

Do danas gubitci među njima - poginulim, ranjenim, zarobljenim i nestalim iznose 29.543 osobe, odnosno 77%. 

To je u osnovi rasterećenje za ruski državni proračun tako da...

ako je istina da je wagner izgubio toliko ljudi.. u međuvremenu su uzeli zadnji rudnik u soledaru kojeg su držali ukrainci, koji su sada izbačeni iz grada, to je današnji pomak na fronti..

o navodnom ukr napredovanju u Kremini čekamo nešto konkretnije, tipa jedna slika.. čak i nema previše videa nekih gubitaka, da su zanimljivi ..dakle fronta od 1500km je mirna, izuzev bahmuta/soledara/kremine gdje su sada više "okršaji"