Ukrajinsko žito se ne isporučuje gladnim zemljama

Već tjednima čitamo da će se u Africi i nekim zemljama Azije razviti prehrambena kriza ako brodovi sa žitom ne napuste Ukrajinu. Iz analize napravljene prije izbijanja rata, EU donositelji odluka također su bili obaviješteni o tome što riskiraju svojim neodgovornim odlukama, piše Blogstar stranica Firewall grupe u svom najnovijem članku.

Sankcije protiv Rusije mogle bi izazvati ne samo energetsku krizu, već i prehrambenu i, kao posljedicu, migracijsku krizu.

Na službenim stranicama UN-a Firewall Group pronašao je tablicu svih brodova za prijevoz žita koji su do sada isplovili iz Ukrajine:


Iz toga je jasno da u Europu i Tursku najviše stižu kukuruz, pšenica, soja i suncokret. Štoviše, većina njih je hrana za životinje i nije prikladna za prehranu ljudi.

Do sada je ukupno 14 brodova za prijevoz žita napustilo ukrajinsku obalu. Kako primjećuje New York Times , samo jedan od ovih teretnih brodova ide prema Somaliji, Etiopiji i Jemenu, koji su najviše pogođeni glađu - zahvaljujući Svjetskom programu za hranu.

Ponovno otvaranje luka u Ukrajini, dakle, može pridonijeti smanjenju cijena žitarica na svjetskom tržištu, ali nažalost ne može ublažiti jedan od najvećih problema afričkih zemalja, glad.

Rat nije dovoljan, još jedan val migracija mogao bi stići i do Europske unije

Rusija i Ukrajina proizvode trećinu svjetskog uroda pšenice. Sasvim je jasno da će gubitak tako velike količine sa svjetskog tržišta pokrenuti lavinu, predodređujući glad u siromašnijim zemljama, dok će u Europi značajan rast cijena.

Rusija je prvi put sankcionirana 2014. godine, u sklopu koje je ograničen uvoz određene robe i usjeva u zemlju. Kao rezultat toga, Rusija je značajno povećala svoje poljoprivredne kapacitete kako bi ublažila negativne posljedice ovih zapadnih sankcija.

Poljoprivreda i prehrambena industrija najbrže su reagirale na restrikcije uvedene prije gotovo deset godina, pa je danas zemlja postala samodostatna za većinu prehrambenih proizvoda, a čak je izrasla u pravu žitarsku velesilu, piše u svom članku grupa Tűzfal.

Danas su najvažniji izvozni proizvodi Rusije energenti i petrokemijski proizvodi, zatim žitarice, ispred prodaje oružja na trećem mjestu. Uz adute sirove nafte i prirodnog plina, zemlja ima i trećeg asa u rukama, a to je prehrambena industrija, uključujući žitarice.

Još prije izbijanja rata analitičari Europskog vijeća za vanjske odnose objavili su dokument u kojem su iznijeli posljedice mogućeg oružanog sukoba između Rusije i Ukrajine.

Zamislili su realizaciju niza naizgled neovisnih događaja, uglavnom na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, uglavnom u obliku prehrambene i energetske krize.

U ovoj analizi također je istaknuto prije izbijanja rata da će Europa biti najosjetljivije pogođena svime time, jer će se osim s ratom morati nositi i s masama migranata koji dolaze iz Afrike.

Prema Firewall Groupu, također se predviđa da, dok težina Europe sve više opada u svjetskoj politici, pozicije Katara, Irana i Saudijske Arabije jačaju. Otvaranje američkog predsjednika jasno pokazuje da se "proročanstvo" ispunilo.

Na kraju analize se napominje da su neke zemlje Afrike i Bliskog istoka na pragu najveće krize u svojoj dosadašnjoj povijesti, čija bi izravna posljedica mogao biti nezapamćen protok izbjeglica prema Europskoj uniji.

https://magyarnemzet.hu/kulfold/2022/08/nem-az-ehezo-orszagokba-szallitjak-az-ukran-gabonat

Mjesec dana od kako je 22. jula postignut sporazum o izvozu žitarica iz Ukrajine kroz Crno more, ukrajinske luke je napustilo dvadesetak brodova.

Tog dana je u Istanbulu uz posredovanje UN-a potpisan sporazum koji je okončao višemjesečnu blokadu Crnog mora od strane ruskih ratnih brodova i ukrajinskih morskih mina.

Ukrajinska Lučka uprava je saopštila da je u prvih mjesec dana oko 600.000 tona žitarica krenulo na svjetsko tržište. Vlasti imaju ambiciozne planove da uskoro stotinu brodova mjesečno isplovljava iz Odese i drugih luka.

Ali, put dotle je trnovit. Jer svega je pet brodova do sada došlo do regiona Odese da pokupi hranu, od toga jedan pod patronatom UN-a kako bi što prije stigao do Etiopije gdje historijske suše ostavljaju milione ljudi na ivici gladi.

Ostali brodovi koji su isplovili su oni koji su već mjesecima bili zaglavljeni u lukama.

Variraju troškovi transporta

„Vrlo traljavo ide sa potpisivanjem novih ugovora o transportu. Igrači na tržištu ne vjeruju baš Rusima i računaju da bi moglo biti iznenađenja”, kaže za DW Pavlo Martišev iz Kijevske Škole ekonomije.

Prema njegovim riječima, troškovi transporta veoma variraju, često u samo jednom danu.

„Čas ima izvještaja o ruskim napadima u regionu Odese, ili na luku u Nikolajevu, čas ruski lovci nadlijeću demilitarizovani morski koridor koji je predviđen za siguran prolaz brodova“, navodi Martišev.

Ovaj ekonomista je u ranijoj analizi računao da Ukrajina može da dođe do dodatnih pet milijardi dolara kroz izvoz žitarica. Sada nije siguran da će se ta optimistična računica ostvariti.

Genadij Ivanov, poslovođa logističkog preduzeća BPG Shiping, tačno zna šta je po srijedi. Kaže da mu je sada teško da ubjedi brodske kompanije da pošalju brodove do njegovog rodnog grada Odese.

Premije za rizik

„Tek mali broj njih stalno radi u potencijalno opasnim regionima poput zapadne Afrike ili Jemena, i mali broj je sada spreman da ide do Ukrajine“, ističe Ivanov.

Za takva putešestvija prevoznici moraju osiguravajućim kućama da plaćaju premije za rizik. „To na kraju bitno povećava troškove u odnosu na susjedne mirne zemlje poput Rumunije ili Bugarske“, kaže on za DW.

Ali, što duže morski koridor bude funkcionisao, to će sve više kompanija biti spremno da stavi brodove na raspolaganje.

„Kada je potpisan sporazum o žitaricama, osiguranja su očekivala premiju od 4,0-5,0 posto vrijednosti robe za sedam dana. Danas je to 1,0-1,5 posto, ali i to je ipak 200.000 do 270.000 dolara po brodu nedjeljno“, računa Ivanov.

Brodovlasnici traže dodatni novac za najam broda jer se on dodatno zadržava barem nedjelju dana na kontroli u Istanbulu. Uslov ruske strane bio je da turska vojska ispita svaki brod kako bi se spriječile eventualne isporuke oružja Ukrajini morskim putem.

„Sve to znači da tona tereta iz ukrajinskih luka košta 25 do 35 dolara više nego iz rumunskih luka“, objašnjava Ivanov.

Ubijanje otkupnih cijena

To smanjuje dobit izvoznika i ubija otkupne cijene koje dobija ukrajinski seljak. A to je prednost za najvećeg konkurenta na tržištu žitarica – Rusiju. Doduše, i za rusku robu osiguravajuće kuće traže dodatne premije od izbijanja rata, navodi DW.

„Rusija ove godine očekuje rekordnu žetvu od 90 miliona tona pšenice. Pod ovim uslovima, ruska pšenica će dominirati svjetskim tržištem. Rusi mogu da nude i popuste, već su potisnuli ukrajinsku pšenicu sa važnih tržišta u Turskoj i Egiptu“, kaže Pavlo Martišev.

Slično važi za suncokretovo ulje. „Od početka rata mnoge fabrike u Ukrajini ne rade, pa se umjesto ulja izvoze neprerađene sjemenke što donosi znatno manje deviza“, pojašnjava ovaj ekonomista.

Stručnjaci procjenjuju da još uvek oko 18 miliona tona žitarica čeka u ukrajinskim silosima. To “kida živce” posebno farmerima koji gaje kukuruz.

Zauzdati zahtjeve osiguravajućih kuća

„U septembru i oktobru stiže nova žetva. Ako se drastično ne ubrza izvoz, onda će nedostajati skladišta za oko deset miliona tona kukuruza“, upozorava Martišev. On traži međunarodnu pomoć i povoljne kredite za male proizvođače kako bi brzo mogli da sagrade privremene silose.

Heinz Strubenhof, stručnjak za poljoprivredu koji je ranije u Ukrajini radio za Svjetsku banku, smatra da bi sporazum o žitaricama mogao da donese plodove tek kada zapadni partneri pomognu Ukrajini da zauzda zahtjeve osiguravajućih kuća.

Ako se to ne desi, ukrajinski seljaci bi mogli da siju sve manje pšenice i kukuruza, a sve više uljane repice i suncokreta.

A to bi, kaže ovaj stručnjak, na kraju podrilo nade da ukrajinsko žito može da spriječi glad u Africi i drugdje.

Ukrajinski izvoz žitarica pao je otkako je Rusija pokrenula invaziju na tu zemlju u veljači i zatvorila njezine crnomorske luke, što je potaknulo rast cijena hrane u svijetu i strah od nestašica u Africi i na Bliskom istoku. Krajem srpnja su, prema dogovoru između Moskve i Kijeva, postignutom uz posredovanje Ujedinjenih naroda i Turske, deblokirane tri crnomorske luke.

Ukrajinska vlada je objavila da bi Ukrajina ove godine mogla požeti najmanje 50 milijuna tona žitarica, u usporedbi s rekordnih 86 milijuna tona u 2021. godini, a manja žetva posljedica je gubitaka površina pod usjevima koji se nalaze u rukama ruskih snaga i nižih ovogodišnjih prinosa.

UN: Ukrajina će ovaj mjesec izvesti 4 milijuna tona poljoprivrednih proizvoda

Svjetski trgovci žitaricama uživaju rekordan profit usred globalnog skoka cijena hrane, što potiče strah od špekulacija koje bi mogle izazvati to da hrana postane nedostupna najsiromašnijima. Zbog toga jačaju pozivi da ih se natjera da plate porez na ekstra dobit, piše britanski Guardian.

Četiri najveća svjetska trgovca žitaricama, koji su desetljećima dominirali globalnim tržištem, bilježe rekordnu dobit. Četiri kompanije - Archer-Daniels-Midland Company, Bunge, Cargill i Louis Dreyfus, poznati pod zajedničkim imenom ABCD - kontroliraju procijenjenih 70-90 posto svjetske trgovine žitaricama. Predviđaju da će potražnja premašiti ponudu barem do 2024., što će vjerojatno dovesti do još veće prodaje i dobiti u sljedeće dvije godine.

Prema podacima UN-a, cijene hrane ove su godine porasle više od 20 posto. Prema Svjetskom programu za hranu, oko 345 milijuna ljudi suočava se s akutnim nedostatkom hrane, dok ih je prije pandemije bilo 135 milijuna.

Svijetu prijeti glad, cijene luduju, a najveći trgovci žitaricama imaju rekordnu dobit: ‘Bit će i veća‘