BALKAN

mentalitet wrote:
                                                                    Ivo Andrić: Pismo iz 1920.


Dragi prijatelju,

Da predjem odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obična zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski čovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama ređe nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad čuješ tu reč (to sam video one noći na stanici), kao što se svaki od vas opire da to čuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uočiti, utvrditi, analizirati. I nesreća je u tome što to niko neće i ne ume da učini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini. Pa ipak, činjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama.

Ja znam da mržnja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku društva, jer mržnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mržnje i gneva mogu da iščupaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg života. Savremenici vide mnogo bolje mržnju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo će videti samo plodove snage i pokreta. Znam ja to dobro. Ali ovo što sam gledao u Bosni, to je nešto drugo. To je mržnja, ali ne kao neki takav momenat u toku društvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mržnja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mržnja koja diže čoveka protiv čoveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreću ili goni pod zemlju oba protivnika; mržnja koja kao rak u organizmu troši i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mržnja kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog života; ona je prosto oruđe nagona za uništenjem ili samouništenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uništenja ne izvrši.

Da, Bosna je zemlja mržnje. To je Bosna. I po čudnom kontrastu, koji u stvari i nije tako čudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žeđi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i čekaju svoj čas. Između vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao između vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počivaju. I tako, vi ste osuđeni da živite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene i svirepe osećajnosti. Možda je vaša najveša nesreća baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. I kao što tle na kom živimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u naša tela i daje im boju i izgled, i određuje karakter i pravac našem načinu života i našim postupcima tako isto silna, podzemna i nevidljiva mržnja na kojoj živi bosanski čovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje postupke. Poroci rađaju svuda na svetu mržnju, jer troše a ne stvaraju, ruše a ne grade, ali u zemljama kao što je Bosna i vrline govore i deluju često mržnjom. Kod vas asketi ne izvlače ljubav iz svoje askeze, nego mržnju na sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilačka mržnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugačije veruju i drugo vole. i, na žalost, često se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mračnih lica može čovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tlače i eksploatišu ekonomski slabije, unose u to još i mržnju, koja tu eksploataciju čini stostruko težom i ružnijom, a oni koji te nepravde podnose, maštaju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetničkoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tlačenog zajedno sa mrskim tlačiteljem. Vi ste, u većini, navikli da svu snagu mržnje ostavljate za ono što vam je blizu. Vaše su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti vaše odvratnosti i mržnje tu su pored vas, u istoj varoši, često sa druge strane vašeg avlijskog zida. Tako vaša ljubav ne traži mnogo dela, a vaša mržnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju rođenu zemlju vi volite, žarko volite, ali na tri-četiri razna načina koji se među sobom isključuju, smrtno mrze i često sudaraju.

U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan dionizijski opis proleća koji se završava rečima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo izlepeti oglase: „Građanine francuski, proleće je, čuvaj se ljubavi.“ Možda bi u Bosni trebalo opominjati čoveka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem, osećanju čuva mržnje, urođene, nesvesne, endemične mržnje. Jer toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj žive zbijeno dve različite vere, trebalo bi četiri puta više ljubavi, međusobnog razumevanja i snošljivosti nego drugim zemljama. A u Bosni je, naprotiv, nerazumevanje, koje povremeno prelazi u otvorenu mržnju, gotovo opšta karakteristika stanovnika. Između raznih vera jazovi su tako duboki da samo mržnja uspeva ponekad da ih pređe. Znam da mi se na to može odgovoriti, i sa dosta prava, da se u tom pogledu ipak primećuje izvestan napredak, da su ideje XIX veka i ovde učinile svoje, a da će sada posle oslobođenja i ujedinjenja sve ići mnogo bolje i brže. Bojim se da nije sasvim tako. (Ja sam, čini mi se, za ovo nekoliko meseci dobro video strašne međusobne odnose meću ljudima raznih vera i raznih narodnosti u Sarajevu!) � tampaće se i govoriće se svuda i svakom prilikom: „Brat je mio, koje vere bio“ ili „Ne pita se ko se kako krsti, neg čija mu krvca grije prsi“. „Tuđe poštuj, a svojim se diči“, „Integralno narodno jedinstvo ne poznaje verskih ni plemenskih razlika“. Ali oduvek je u bosanskim građanskim krugovima bila dosta lažne građanske učtivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvučnim rečima i praznim ceremonijalom. To prikriva kako-tako mržnju, ali je uklanja i ne sprečava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni i kainovski planovi, i da će živeti dok god ne budu potpuno izmenjene osnove materjalnog i duhovnog života u Bosni. A kad će doći to vreme, i ko će imati snage da to? Jednom će doći, ja u to verujem, ali ovo što sam video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem već sada ide. Naprotiv.

Ja sam o tome razmišljao, naročito poslednjih meseci, kad sam se još borio sa odlukom da zauvek napustim Bosnu. Razumljivo je da ne spava dobro čovek koji se nosi takvim mislima. I ja sam ležao pored otvorenog prozora u sobi u kojoj sam se rodio, napolju je šumela Miljacka naizmenice sa vetrom rane jeseni u još obilnom lišću.

Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva posle ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove-džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po eškenaskom računanju. Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek slična mržnji, često potpuno istovetna sa njom.

mentalitet wrote:

epikur37 wrote:

mentalitet wrote:

epikur37 wrote:Mi nemamo veze s Balkanom, briši ovu temu.

To se nekada moglo tvrditi,mada ii tada je bila dskutablno ta tvrdnja.
Ja tvrdm da je Balkan u glavi u svim svojim pozitivnim i negativnim pojmovima a ti si dokaz toga jer zahtijevash da se tema brishe.U prevodu,samo ja kako mislim je ispravno ostalo ne vazi.Plus toga imash tog balkanca na avataru,skini ga pa zalijepi neshto zapadno .Ha ja.Dokazi da nisi balkanac.Balkanci imaju svojih vrlina i mana kao i svaki drugi geografsk pojam.Jedna od vrlina je gostoprimnost,emotivnost,suosjecanje sa drugima koji pate,spremni su pruziti ruku i najvecem neprijatelju,a jedna od najvecih mana im je mrznja koju je najbolje opisao Ivo Andric u svojoj pripovijetki "Pismo".Takodje jedno pitanje.Shto mislish ako se tema zatvori da cesh biti manje balkanac isto kao  Gnjech koji je te napada  optuzuje iiz ljubomore kao ii drugi ,a to je glavna balkanska osobina "Sve ti mogu oprostiti ali uspjeh nikako"Ovaj forum je chisto balkanski po svim svojim parametrima bez obzira gdje tko zivi i gdje se rodio.Balkan se proshirio mentalno do Aljaske i Australije,Kanade,USA,Njemachke,Engleske.Svugdje ima balkanaca i od njih je teshko pobjecii:::)))

Bio sam ironičan :)

Premda Hrvatska većim dijelom nije balkanska zemlja, jednim dijelom i jeste.

To su neurotični nacionalni čvorovi identiteta,  kod rubnih zemalja poput Hrvatske  iznimno napeti, koje nema smisla raspetljavati, takvi su kakvi su.

Ako si bio ironiichan ,isprichavam se ,no trebao bi staviti neki znak,smajlic ili neshto drugo.Jeb' ga josh nisam nauchio cihtat misli.
To shto tvrdish da Hrvatska jedniim diijelom pripada Balkanu a drugim ne je geografska chinjenica ali moja tema iima namjeru da vidiimo shto je to dobro a shto loshe kod balkanaca.Vec sam napisao moj stav o tome do kojega i dalje stojiim dok me netko drugi ne razuvjeri chinjenicama.

AssadNaPodmornici wrote:točno to, da nema cajki, ovdje nitko pojma ne bi imao o srbiji..  doslovno. ne zanima nas .

michaellcmacha wrote: 
koji je tebi kurac... 80% hrvatskog življa do 1918 nije imalo nikakvog doticaja sa balkanom, balkancima i balkanštinom.  

jastreb wrote:

michaellcmacha wrote: 
koji je tebi kurac... 80% hrvatskog življa do 1918 nije imalo nikakvog doticaja sa balkanom, balkancima i balkanštinom.  

Ne,uopće,a stotinama godina bili su u najužem doticaju sa Turcima i mase ljudi su ovdje doseljavale sa turske teritorije,o čemu svjedoči sijaset turskih riječi.

Ako izuzmemo gradove uz obalu u kojima su živjeli Romani,okolna sela su naseljena Slavenima i Vlasima koji su tu došli pred Turcima.

Hrvatska je,ako izuzmemo možda Zagreb i varaždinsko područje bila u stopostotnom srazu sa Balkanom i balkanštinom.

Tvrditi kako se Hrvatska balkanizirala 1918.suludo je.

jastreb wrote:

michaellcmacha wrote: 
koji je tebi kurac... 80% hrvatskog življa do 1918 nije imalo nikakvog doticaja sa balkanom, balkancima i balkanštinom.  

Ne,uopće,a stotinama godina bili su u najužem doticaju sa Turcima i mase ljudi su ovdje doseljavale sa turske teritorije,o čemu svjedoči sijaset turskih riječi.

Ako izuzmemo gradove uz obalu u kojima su živjeli Romani,okolna sela su naseljena Slavenima i Vlasima koji su tu došli pred Turcima.

Hrvatska je,ako izuzmemo možda Zagreb i varaždinsko područje bila u stopostotnom srazu sa Balkanom i balkanštinom.

Tvrditi kako se Hrvatska balkanizirala 1918.suludo je.

Serbinho-3 wrote:Tamo po Slavoniji, Turcizam kao dijalekat.

AustrUgarska ovo, ono i tako to, ali se fura Turcizam.

Šandor Winnetou wrote:

Serbinho-3 wrote:Tamo po Slavoniji, Turcizam kao dijalekat.

AustrUgarska ovo, ono i tako to, ali se fura Turcizam.

ima turcizma no ni blizu bosni ili srbiji. Zato ne lupetaj svega ti

dzango wrote:

jastreb wrote:

michaellcmacha wrote: 
koji je tebi kurac... 80% hrvatskog življa do 1918 nije imalo nikakvog doticaja sa balkanom, balkancima i balkanštinom.  

Ne,uopće,a stotinama godina bili su u najužem doticaju sa Turcima i mase ljudi su ovdje doseljavale sa turske teritorije,o čemu svjedoči sijaset turskih riječi.

Ako izuzmemo gradove uz obalu u kojima su živjeli Romani,okolna sela su naseljena Slavenima i Vlasima koji su tu došli pred Turcima.

Hrvatska je,ako izuzmemo možda Zagreb i varaždinsko područje bila u stopostotnom srazu sa Balkanom i balkanštinom.

Tvrditi kako se Hrvatska balkanizirala 1918.suludo je.

Interesantno je kako domoljubni Hrvati redovno precrtavaju Hrvate iz Bosne. Valjda frustracija. Kada malo zagrebeš, sve Bosančerosi.

michaellcmacha wrote:

AssadNaPodmornici wrote:točno to, da nema cajki, ovdje nitko pojma ne bi imao o srbiji..  doslovno. ne zanima nas .

pa nije ni prije 100 godina nikog zanimalo, zAto su banditi poput Petra Teslića po hrvatskim gradovima maljugama uvodili balkanizaciju čitaj srbizaciju hrvata i hrvatskih gradova i naselja... to banda srbijanska ali i ova mentalitetska i crvenkasta ignorira ne zato jer ne znaju za to, nego zato jer im je prvo za vrijeme kraljevine pala sjekira u med s obzirom da im je preko noći omogućeno da ulaze u hrvatske gradove i da se u njima nastanjuju što je do tada bilo nezamislivo, na kraju krajeva u gradove se nisu mogli nastanjivati niti hrvati iz ruralnih područja... a onda im je ponovo pao sav alat u med za vrijeme titove šugoslavije jer su onaj utjecaj koji su ostvarili u vrijeme kraljevine dodatno učvrstili pa je tako u sisku ou željezari od 33 direktora njih 32 bilo srba i onaj 33ći je bio šugoslaven... 
zbog katastrofe u prijelazu iz drugog u treći milenij, promjena političkog sustava, detuđmanizacija, uvođenja pederskih parada, sanaderovog glumatanja sa srpskom česnicom, strukturalnih problema u baznoj političkoj arhitekturi ćemo imati još desetak ako ne i više godina, ali srećom kako sam davno spominjao, uslijed tektonskih promjena na tlu europe, koje će biti od presudnog značaja za opstanak i europe i europskih naroda uključujući i hrvate, te ćemo zaostale probleme ipak uspjeti riješiti, polako s vremenom...

vuksadinare wrote:govorimo o mentalnom balkanstvu ne teritorijalnom ili naseljavanjem sto zbori tetrijeb...eto mletacki putopisac govori u svojim putopisima u 18 stoljecu po dalmaciji,hercegovini,bosni kako su katolicke bogomolje ili crkve puno urednije i odrzavanije od pravoslavnih...i to je zapravo prava rijec ili opis za balkan..a ne doseljavanjw i doticaj..

vuksadinare wrote:

vuksadinare wrote:govorimo o mentalnom balkanstvu ne teritorijalnom ili naseljavanjem sto zbori tetrijeb...eto mletacki putopisac govori u svojim putopisima u 18 stoljecu po dalmaciji,hercegovini,bosni kako su katolicke bogomolje ili crkve puno urednije i odrzavanije od pravoslavnih...i to je zapravo prava rijec ili opis za balkan..a ne doseljavanjw i doticaj..

mislim na putopisca fortisa..takodjer pisao je dosta o higijeni lokalnog stanovnistva gdje je zamjetio da do higijene vise drze katolici i muslimani nego pravoslavni..

Serbinho-3 wrote:

vuksadinare wrote:

vuksadinare wrote:govorimo o mentalnom balkanstvu ne teritorijalnom ili naseljavanjem sto zbori tetrijeb...eto mletacki putopisac govori u svojim putopisima u 18 stoljecu po dalmaciji,hercegovini,bosni kako su katolicke bogomolje ili crkve puno urednije i odrzavanije od pravoslavnih...i to je zapravo prava rijec ili opis za balkan..a ne doseljavanjw i doticaj..

mislim na putopisca fortisa..takodjer pisao je dosta o higijeni lokalnog stanovnistva gdje je zamjetio da do higijene vise drze katolici i muslimani nego pravoslavni..

Urbane Legende...

Evo ti malo Balkanske realnosti  


https://biznis.telegraf.rs/info-biz/3541920-novinarka-dozivela-neprijatnost-u-zadru-konobar-nije-hteo-da-nas-usluzi

Serbinho-3 wrote:
https://biznis.telegraf.rs/info-biz/3541920-novinarka-dozivela-neprijatnost-u-zadru-konobar-nije-hteo-da-nas-usluzi/komentari/svi