Predsedniče, vama je teško jer niste članica EU, a nama je teško jer jesmo članica EU

Pa ne bi me čudilo da oni to dignu u zrak a onda je i Mađarska i Srbija i Slovačka te Češka a i neki tu okolo u kurcu totalnome jer onda moraju iz Rijeke ili Trsta morem dovlačiti sirovu naftu.

Mogu opet rusku jer nije još embargo uveden a vjerovatno i neće nego neke carine al ne znam jel to kad bude ima veze sa Srbijom pošto nije u EU pa onda to valjda tamo Beogad Brisel dogovor al meni to nebitno pa me i ne zanima.

Dignu li oni to u zrak svi su u kurcu gore.

Serbinho-3 wrote:

RayMabus wrote:Tako i to žito od Srbije, kakvi Rusi ?

Imaš nešto, nađeš kupca, luku i brod i dole tko ima nafte i plina fino robna zamjena i daj ti Srbiji nafte i plina a evo tebi žito i sve štima.

Još mu prodaš kelja usput , onako gratis.

Ne prodaje Zito niko.

Dali samo Albaniji i Makedoniji, Otvoreni Balkan.

Oni da im je neko rekao, ne bi verovali.

Ispadne da ih je to spasilo.

Verovatno puste i Kosovu, oni se najedu i onda protiv Srbije.

Jedino to znaju u zivotu, onda prdnu i prosao dan.

A dobro to. To je onda lokalna geopolitika. To još lakše jer je odma do. 

Ne pratin pa ne znam koliko tog žita netko ima il nema a i nije mi to previše bitno al ok ako ima robne razmjene pa se tako dogovore.

RayMabus wrote:Pa ne bi me čudilo da oni to dignu u zrak a onda je i Mađarska i Srbija i Slovačka te Češka a i neki tu okolo u kurcu totalnome jer onda moraju iz Rijeke ili Trsta morem dovlačiti sirovu naftu.

Mogu opet rusku jer nije još embargo uveden a vjerovatno i neće nego neke carine al ne znam jel to kad bude ima veze sa Srbijom pošto nije u EU pa onda to valjda tamo Beogad Brisel dogovor al meni to nebitno pa me i ne zanima.

Dignu li oni to u zrak svi su u kurcu gore.

Ukrajini se isplati, dok i drugima ne dodje do nokata,

bas ih briga za njih.

Cista logika, kao alkohol.

Nafta, dodjes do onih barzi, sto su mi se ovde smejali.

Kada se Demokratska Stranka igra Geopolitike, onda imas

sve ovo i vise, jer ko zna sta ce sledece doci, majmunske

boginje?

Barem majmuna nije falilo a ni ovaca za sisanje.

Ne pratin ta kretanja žita. Ja to više po reljefu pa di je pustinja il kamenjar tu nema žita a di je ravnica ima tj može ga bit ako se posijalo.

Neka zdravo seljačka logika a ne traže mi se podaci o tome.

Ova 3,5 miljona tona žita šta Srbija ima, to nisu neke svjetske količine al ok za Balkan dovoljno.

Meni ta priča o žitu nije toliko bitna a to ne možeš baš ni pratit detaljno jer to neke godine rodi vako druge nako pa tko bi to pratija. Nema smisla.

Hrvatska to gleda kroz uvoz izvoz i trgovinu sa sjeverom Afrike i bliskim istokom jer njima treba hrana a nama nafta i plin i to je ta priča.

Gledam Italija 6,7 miljona tona a Mađarska 5,3

https://www.tilasto.com/en/topic/geography-and-agriculture/crop/wheat/wheat-production-quantity/poland

Nemam predožbu koliko Italija troši toga brašna jer mi se čini da na 60 miljona ljudi oni u osnovi i nemaju dovoljno žita.

Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Reportaža. Tjestenina je jedna od najvećih talijanskih industrija. Ali sirovine su podložne hirovima globalnog tržišta, a ponekad to znači pečenje u tragovima kancerogena.

Tjestenina je 'made in Italy.' Pšenica nije.
napisao Luca Fazio

Tema
Italija

Mjesto
RIM

Objavljeno na
24. studenog 2017

U cjelini, talijanska tjestenina je dobra, a već je izborila na svjetskom tržištu, kao jedna od najtraženijih i najkonzumiranijih namirnica na svijetu. Ali nema smisla skrivati ​​da nešto nije u redu s načinom na koji je napravljen, što bi moglo uzrokovati poprilične "probavne smetnje" u budućnosti.

Jedina sigurnost koju imamo su brojke, a one daju sliku globalnog tržišta s posebnim interesima koji nisu uvijek priznati, posebno potrošačima.

U 2015. godini u svijetu je proizvedeno 14,3 milijuna tona tjestenine.

Postoji 48 zemalja koje proizvode više od 1000 tona godišnje i 52 zemlje koje konzumiraju najmanje 1 kilogram tjestenine po osobi godišnje.

Italija je vodeća zemlja među proizvođačima s oko 4 milijuna tona godišnje (slijede SAD s 2 milijuna, Turska s 1,3 milijuna te Brazil i Rusija s 1,2 odnosno 1,1 milijuna tona).

Italija je također zemlja s najvećom potrošnjom tjestenine po glavi stanovnika u svijetu. Talijani pojedu više od 25 funti tjestenine godišnje (dok Tunižani jedu 15, Venezuelanci 12, Grci 11 i Švicarci devet funti).

S takvim brojkama Italija je i tržišni lider: u 2016., 12. godinu zaredom, izvoz tjestenine pokazuje pozitivan trend (6 posto). Talijansko udruženje proizvođača slastica i tjestenine (AIDEPI) potvrdilo je da je Italija 2016. izvezla 2 milijuna tona tjestenine u vrijednosti od preko 3 milijarde eura.

Sve dobro, onda? Ne baš.

Postoji problem, usko vezan za mnoge druge, a koji tjesteninu čini jednom od najvažnijih namirnica za razumijevanje zamki globalnog tržišta hrane koje se po svojoj prirodi ne može približiti standardu ekološke održivosti za svoj sustav proizvodnje. Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Rezultat je, kako optužuju iz udruge farmera, da je jedno od tri pakiranja tjestenine napravljeno od žitarica koje dolazi iz inozemstva, bez ikakve obveze navođenja porijekla na etiketi (neki od najpoznatijih talijanskih brendova miješaju talijansko sa stranim žitaricama ).

Ovo nije samo pitanje “suverenosti žitarica” s ciljem zaštite vlastitih poljoprivrednika, povrijeđenih cijenama koje nameće globalno tržište, već i pitanje zdravlja i međunarodne politike.

Glavne zemlje koje izvoze žito u Italiju su europske zemlje.

Među njima su Francuska, s 350.000 tona u 2015., i Austrija sa 176.000 tona. Mađarska je u Italiju u prvoj polovici 2016. izvezla 165.000 tona. S manjim količinama na listi nalazimo i Rumunjsku, Poljsku, Ukrajinu, Tursku i Cipar.

Sveukupno, prema podacima iz 2015., Italija je uvezla 2,3 milijuna tona durum pšenice i izvezla više od 181.000 tona, uglavnom u Magreb (za cous cous).

Čini se da je Italija i dalje izvoznik, iako ne proizvodi dovoljno pšenice da zadovolji zahtjeve vlastitog tržišta.

Ovaj paradoks je lako objasniti: naša pšenica je tražena i prodaje se po višim cijenama, dok je uvozna pšenica jeftinija i manje je poznata po kvaliteti. A u nekim slučajevima čak je i štetno za zdravlje, kako optužuje nekoliko ekoloških skupina, posebno izdvajajući kanadsku pšenicu.

Kanadsko pitanje uvodi neke zabrinjavajuće moguće scenarije, pogotovo jer se Kanada Justina Trudeaua etablirala među vodećim dobavljačima pšenice u Italiji. Uvezli smo 329.000 tona iz Kanade u 2015. godini i 383.000 tona u prvom tromjesečju 2016. godine.

Evo prvog problema.

U Kanadi, kako bi se ubrzalo sazrijevanje zrna, glifosat se koristi kao sredstvo za sušenje prije žetve - praksa je zabranjena u Europi. Glifosat je glavni sastojak herbicida Roundup koji proizvodi Monsanto, koji je potencijalno kancerogen, prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka, i koji je trenutno u središtu međunarodnog spora: Europska unija će odlučiti do kraja ovog godine hoće li ga zabraniti ili ne.

Zabrinutost je da bi tragovi ovog herbicida mogli biti prisutni u hrani napravljenoj od žitarica, uključujući tjesteninu "made in Italy". Osim toga, zbog vlažnosti klime, kanadska pšenica je pod utjecajem mikotoksina iz zagađivačke patogene gljive, koja pri visokim razinama koncentracije ca.n imaju negativne učinke na gastrointestinalnoj razini.

Prisutnost ovih zagađivača — glifosata, mikotoksina i kadmija — utvrđena je (iako u zakonskim granicama) u testu kojeg je na nekim uzorcima talijanske tjestenine provela udruga GranoSalus.

U međuvremenu, problem broj dva ne samo da komplicira stvari u smislu sigurnosti hrane, već uvodi i pitanje međunarodne politike.

Stupanjem na snagu CETA-e (trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade, koji još nije ratificirao talijanski parlament), glavne sjevernoameričke agrobiznis kompanije imat će na raspolaganju nove instrumente za napad na stroge europske standarde za zaštitu kvaliteta hrane.

Jasno je, kako objašnjava Talijansko udruženje za ekološku poljoprivredu (AIAB), buduće usklađivanje kanadskih i europskih standarda moglo bi sve ostaviti za ruke. Kritična pitanja koja treba riješiti na parlamentarnoj razini tiču ​​se više od samo durum pšenice koja sadrži glifosat: „Usklađivanje standarda na najmanji zajednički nazivnik, kako je propisano u ugovoru, prihvatilo bi de facto smanjenje standarda proizvodnje i sigurnosti hrane. Konkretno, bili bi dopušteni hormoni rasta u mesu, kao i upotreba antimikrobnih sredstava pri pranju proizvoda, liberalizacija GMO-a i još manje transparentni zahtjevi za označavanje.”

Kanadski producenti ne kriju svoje namjere. Cam Dahl, predsjednik cereals Canada, zaprijetio je odmazdom (u obliku pravnog postupka u WTO-u) ako Italija nametne obvezno označavanje podrijetla na tjestenini.

Zapravo, pravni sukob je već otvoren, jer će obveza označavanja podrijetla žitarica u Italiji stupiti na snagu 17. veljače ili bi trebala stupiti na snagu.

No relevantni dekret osporio je AIDEPI žalbom uloženom na Upravnom sudu u Laziju, opravdanom ničim drugim osim retoričkim dimom i ogledalima.

Udruga industrije tjestenine smatra da je “obaveza navođenja podrijetla žitarica korištenih za tjesteninu pogrešna politika. Obećava transparentnost, ali zbunjuje potrošača i umjesto da podupire sektor od tako velike vrijednosti za naše gospodarstvo kao što je sektor tjestenine, riskira da ga potkopa.”

U međuvremenu, Barilla (vodeći na tržištu tjestenine u Italiji, s konsolidiranim prihodom od 3,4 milijarde eura i neto dobiti koja je porasla na 371 milijun eura u 2016.) polaže nade u (televizijsku osobu) Bebe Vio kako bi promijenila mišljenje potrošača u nedavnoj reklami, gdje priznaju upotrebu uvoznog žita, koje bi ipak trebalo biti kvalitetno: “Super, super, uvjerio si me, daj mi pet pakiranja…”

Paolo Barilla, potpredsjednik tvrtke koja nosi njegovo prezime, bio je prilično manje simpatičan u intervjuu za RAI 1: “Za industriju sve ovisi o tome kakav se proizvod proizvodi i po kojoj cijeni, jer ako bismo napraviti oličenje savršene tjestenine, u dijelu svijeta koji je potpuno nezagađen, bez potrebe za ikakvim kemikalijama, taj bi tanjur tjestenine koštao 2 eura umjesto 20 centi. Tjestenina s nula glifosata je moguća, ali samo poskupljenjem proizvodnje.”

Sada je to jasnije od svega što možete staviti na etiketu.

RayMabus wrote:Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Nisam 100% siguran, ali im EU rekla da smanje i gde da

kupuju i sta da proizvode.

Onda se desi Ukrajina i nemas zito.

Rusija Mario Dragiju nece dati ni zrno.

Dobro je da vec placa rubljama Naftu i krije to.

Igrac Gejtsa i te ekipe.

Italija ili Draghi...

Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Glavne zemlje koje izvoze žito u Italiju su europske zemlje.

Među njima su Francuska, s 350.000 tona u 2015., i Austrija sa 176.000 tona. Mađarska je u Italiju u prvoj polovici 2016. izvezla 165.000 tona. S manjim količinama na listi nalazimo i Rumunjsku, Poljsku, Ukrajinu, Tursku i Cipar.

Sveukupno, prema podacima iz 2015., Italija je uvezla 2,3 milijuna tona durum pšenice i izvezla više od 181.000 tona, uglavnom u Magreb (za cous cous).

Uvezli smo 329.000 tona iz Kanade u 2015. godini i 383.000 tona u prvom tromjesečju 2016. godine.

 Talijansko udruženje proizvođača slastica i tjestenine (AIDEPI) potvrdilo je da je Italija 2016. izvezla 2 milijuna tona tjestenine u vrijednosti od preko 3 milijarde eura.

Serbinho-3 wrote:

RayMabus wrote:Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Nisam 100% siguran, ali im EU rekla da smanje i gde da

kupuju i sta da proizvode.

Onda se desi Ukrajina i nemas zito.

Rusija Mario Dragiju nece dati ni zrno.

Dobro je da vec placa rubljama Naftu i krije to.

Igrac Gejtsa i te ekipe.

Italija ili Draghi...

IMAJU TALIJANI UKRAJINSKO ŽITO JER NIJE TO ŽITO BLOKIRANO S KOPNA NEGO S MORA.

Nije kriza u Europi nego tamo d je prije to žito trebalo ić a to je bliski istok i sjever Afrike.

Europa ima sad viška žita koje stoji u Ukrajini i čeka kupca.

Barilu sam cuo ovde da izbegavaju neki, jer uzima zito

u Ukrajini, to GMO.

Neka pisu na pakovanju odakle je i da li je GMO.

Ono sto nije GMO, imace cenu kao Bio proizvod.

RayMabus wrote:

Serbinho-3 wrote:

RayMabus wrote:Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Nisam 100% siguran, ali im EU rekla da smanje i gde da

kupuju i sta da proizvode.

Onda se desi Ukrajina i nemas zito.

Rusija Mario Dragiju nece dati ni zrno.

Dobro je da vec placa rubljama Naftu i krije to.

Igrac Gejtsa i te ekipe.

Italija ili Draghi...

IMAJU TALIJANI UKRAJINSKO ŽITO JER NIJE TO ŽITO BLOKIRANO S KOPNA NEGO S MORA.

Nije kriza u Europi nego tamo d je prije to žito trebalo ić a to je bliski istok i sjever Afrike.

Europa ima sad viška žita koje stoji u Ukrajini i čeka kupca.

Rus iz vazduha udari po pruzi i mostu, pa nema ka Evropi ici.

Geostrategija.

Po ovoj stranici oni su proizveli 6,7 miljona tona 2020 godine :

https://www.tilasto.com/en/topic/geography-and-agriculture/crop/wheat/wheat-production-quantity/poland

A 2015 su uvezli :

Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.


A od toga su ovu pšenicu za tjesteninu svu izvezli :


Talijansko udruženje proizvođača slastica i tjestenine (AIDEPI) potvrdilo je da je Italija 2016. izvezla 2 milijuna tona tjestenine u vrijednosti od preko 3 milijarde eura.


Dakle po ovome oni uvoze 4,3 miljona obične pšenice za sebe tj nije za tjesteninu i izvoz.


Dobro san reka da mi ovih njihovih 6,7 miljona tona pari malo na njihovih 60 miljona stanovnika.


Uglavnom 40% pšenice uvoze.


Oni nisu izvoznici nego uvoznici s tim da uvoze 40% klasične pšenice dok ove za tjesteninu šta uvezu to brašno izvezu to u obliku tjestenine.

Serbinho-3 wrote:

RayMabus wrote:

Serbinho-3 wrote:

RayMabus wrote:Italiji nedostaje oko 40 posto durum pšenice koja joj je potrebna da bi ostvarila proizvodnju tjestenine koja je potrebna za domaće tržište (kao i za izvoz).

Tijekom proteklih 15 godina uzgoj durum pšenice u Italiji smanjen je za 500.000 hektara. Iz tog razloga, kako je Coldiretti (udruga talijanskih poljoprivrednika i uzgajivača) naveo u svojoj optužnici za uvezeno strano žito, Italija je 2015. godine uvezla oko 4,3 milijuna tona pšenice i 2,3 milijuna tona durum pšenice (vrste koja se koristi za tjesteninu), iz inozemstva.

Nisam 100% siguran, ali im EU rekla da smanje i gde da

kupuju i sta da proizvode.

Onda se desi Ukrajina i nemas zito.

Rusija Mario Dragiju nece dati ni zrno.

Dobro je da vec placa rubljama Naftu i krije to.

Igrac Gejtsa i te ekipe.

Italija ili Draghi...

IMAJU TALIJANI UKRAJINSKO ŽITO JER NIJE TO ŽITO BLOKIRANO S KOPNA NEGO S MORA.

Nije kriza u Europi nego tamo d je prije to žito trebalo ić a to je bliski istok i sjever Afrike.

Europa ima sad viška žita koje stoji u Ukrajini i čeka kupca.

Rus iz vazduha udari po pruzi i mostu, pa nema ka Evropi ici.

Geostrategija.

Nije Europa ni kupac žita jer ga ima dovoljno.

Putin cilja baš na bliski istok i sjever Afrike i treći svjet koji nemaju žita.

U 2015. godini u svijetu je proizvedeno 14,3 milijuna tona tjestenine.

Postoji 48 zemalja koje proizvode više od 1000 tona godišnje i 52 zemlje koje konzumiraju najmanje 1 kilogram tjestenine po osobi godišnje.

Italija je vodeća zemlja među proizvođačima s oko 4 milijuna tona godišnje (slijede SAD s 2 milijuna, Turska s 1,3 milijuna te Brazil i Rusija s 1,2 odnosno 1,1 milijuna tona).

Italija je također zemlja s najvećom potrošnjom tjestenine po glavi stanovnika u svijetu. Talijani pojedu više od 25 funti tjestenine godišnje (dok Tunižani jedu 15, Venezuelanci 12, Grci 11 i Švicarci devet funti).

S takvim brojkama Italija je i tržišni lider: u 2016., 12. godinu zaredom, izvoz tjestenine pokazuje pozitivan trend (6 posto). Talijansko udruženje proizvođača slastica i tjestenine (AIDEPI) potvrdilo je da je Italija 2016. izvezla 2 milijuna tona tjestenine u vrijednosti od preko 3 milijarde eura.

Znači oni proizvode 25% svjetske tjestenine a to je u brojkama 4 miljuna tona tjestenine a od toga pola pojedu a pola izvozu a brašno za takvu pšenicu uvezu 2 miljona tona tj pola od toga.

Zanimljivo.

I još uz to uvoze 4 miljona tona klasičnog brašna tj za pecivo jer im fali 40% pšenice za peciva pošto im je proizvodnja obićne pšenice oko 6,5 tona godišnje.

Teški uvoznici pšenice.

Ne da mi se svaku državu u Europi secirat jer to je previše komplicirano al po ovome ispada da Francuska, Njemačka ali i svi ostali više manje osim Norveške i Finske i ovih mediteranskih i nekih na Balkanu šta su brdoviti imaju pšenice dok ovi drugi nemaju nego uvoze.

Uglavnom Italija je po pitanju pšenice pušiona.

Nije baš lako ni nać te podatke koliko pšenice neka država troši. Moraš tražit članke o tome pa tu kopat točne brojke a ne da mi se to al me ovo za Italiju kopkalo i zašto Albanija moljaka Srbiju za pšenicu a u biti Italija nije izvoznik nego teški uvoznik pšenice.

Zato ta priča Vučiceva oko pšenice na Balkanu ovim planinskim siročićima.

RayMabus wrote:Ne da mi se svaku državu u Europi secirat jer to je previše komplicirano al po ovome ispada da Francuska, Njemačka ali i svi ostali više manje osim Norveške i Finske i ovih mediteranskih i nekih na Balkanu šta su brdoviti imaju pšenice dok ovi drugi nemaju nego uvoze.

Uglavnom Italija je po pitanju pšenice pušiona.

Logika.

Kobasice, kupus, pivo, perece Austrijanci, verovatno i Nemci.

Slabo oni koriste to.

Krompir deru verovatno.

Znaju ovi iz Nemacke forumasi.

RayMabus wrote:Nije baš lako ni nać te podatke koliko pšenice neka država troši. Moraš tražit članke o tome pa tu kopat točne brojke a ne da mi se to al me ovo za Italiju kopkalo i zašto Albanija moljaka Srbiju za pšenicu a u biti Italija nije izvoznik nego teški uvoznik pšenice.

Zato ta priča Vučiceva oko pšenice na Balkanu ovim planinskim siročićima.

Trazili iz Albanije, Rama, TITO im dao.

Zatim i Makedoniji.

Otvoreni Balkan prica.

Vasington tera i Crnu Goru u isti, tako da ih ne zovu i ne

traze nista.