Poezija i plandovanje

ATOMI

čini mi se
previše je ljudi
previše nedoraslih izvoru
duhova stisnutih u ukrašena
obličja
zgurenih po sedištima
pomirenih izgubljenih
razdešenih očajnih
bučnih i nečujnih
trzaju se na dodire
uronjeni u telefone
srećem ih i gledam
previše ih je
niko nije ti
tebe nema
čak ti i ne naliče

i pitam se
gde će sav taj svet
i sav onaj što je bio
i onaj što će biti
koliki mora biti raj
koliki tek pakao
kakve zadatke ti atomi
u hladnoj večnosti
još mogu obavljati
i za koga
i šta ću ja tamo
i zar ću ja tamo
među nepoznate
stisnute zgurane
pomirene
bučne
šta ću
ako ne mogu da biram
koga ću
s kim ću
s kim hoću
večnost

i šta ću ja tamo
ako ne mogu da budem
ista ja
isto telo
iste farmerice
ove na meni
baciću ih uskoro
al’ da mi ih vrate
oca majku sestru
i njega i decu
istu ovu decu
opet da ih rodim
da budu kraj mene
da imaju tri
i pet i osam i dvadeset godina
kao oživele slike iz albuma
pocepana knjiga opet da se sastavi
da nađem pesme
pisane sa šesnaest
i jednu praćku
zakopanu

neko će mi reći
da ničeg nema više
i da opet moram da se mirim
ne čitajte ovo
gledajte serije
taman ste se
smirili zgureni na
kaučima
trgnete se na dodir
razdešeni očajni
koga još zanima
dimenzija onog sveta
nek o tome misli
onaj koji umire
mi smo živi
živi smo
ili nam se čini

Jadranka Milenković

If an artificial flower is made
more beautiful than a real one,
more fresh and bright,
more lively and touching,
with more charm of spring,
and dignity of autumn,
more tenderness of love,
and fragrance of imagination,
– it is more real than the real one,
so that in comparison
the real one looks artificial,
…
then,
why is the real one still preferred?
The only reason is that
it will wither and die.
So,
the possibility of death
is its ultimate value,
although no one realises this.

Man appreciates living things,
because he himself dies.
The sense of life, like that of sex,
is something within the perceiver,
through which that of the object
can be felt.
Those that have it respond to it.
Those that don’t won’t.
The charm of real flowers
is in living men.

-Chengde Chen-

Elías Nandino, from Inside of Me
(tr. by Don Cellini)

Otkupljenje
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

Nas niko nikad otkupio nije
Svaki od nas sin je Božji
što s neba je u bijedu svijeta sašao

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje
– Bog hoće
sve biti i sve živjeti –

U Boga mi se uvijek natrag povraćamo

Zemlja: kratki izlet


____

Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.

Dosada ili tko zna kakav dan

U pjesmi koju nikad neću napisati
Ima jezero već ostarjelo
Od rose nevidljivih cvjetova koji
Spuštaju nefunkcionalne ljestve
Sve dublje u mene, u neki grad
Do nevesele statue proljeća
Zelenog bubnjara koji čeka
U dronjcima, na vojničkoj kiši,
Negdje gdje su se staromodne suze
Umorile i postale mržnja.

Vesna Parun

Agni

Moje tijelo je lomača koju je upalila moja duša. Dani su moji izbrojeni; satovi će moji brzo proći; meso se troši, živci se izjedaju, vatra mojih misli pelazi u pepeo.

Ja ću izgorjeti! Ja ću izdahnuti mlad: jednoga ranoga jutra, ne dočekavši podneva. Minut ću kao kratki požar, kao žižak ulja, sjaj munje, let meteora. Ali ću biti radostan da plamsam i da buktim kao krijes nad gorama, kao sunce usred neba.

Smrtnik će izgorjeti veseo, ako bude mogao zasjati.

Tin Ujević

JP Infante

You’re real to some — I to others.
Who’s to decide what reality is?


Virginia Woolf, from Selected Letters

Jesenji dan

Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
A vjetre pusti da poljima jure.

Zapovjedi jedrinu zadnjem voću;
Udijeli mu još dva južnija dana,
Nek ispod ploda savine se grana,
A vinu podaj posljednju slatkoću.

Tko sada nema kuće, taj je više
Sagradit neće. Tko je sada sam,
Ostat će sam, da sluša romon kiše,
Da bdije, čita, duga pisma piše,
I luta po alejama, gdje dah
Jesenjeg vjetra suho lišće njiše.

R. M. Rilke

Jebate, kad san Rilkea čita...
Kako leti vrime...
;)

https://www.bookdepository.com/Letters-Summer-1926-Boris-Pasternak/9780940322714

čitao?

Nisan...
Jel čemu?
Mrzim šta sam sta s čitanjem...
Morat ću pocet sad na zimu opet citat...
Iman doma par knjiga koje nikako da započnem citat...
Kišovu Grobnicu na engleskom, ka i Kubrickovu Taschenovu monografiju završit citat, isto na engleskom...
;)

stići će mi sljedeći tjedan naslov..

čitaj, malo dobrog štiva će ti osvježit duh..

sinoć nasumice otvorio Kiklopa:"Zašto nisam bauk koji širi mrak po njenoj sobi?"

Melkior se uvik pita čudna pitanja...
:D

nicheta!
vidiii brata Rilketa:

Sladak!
:^O

Obasjano polje

Vidio sam sunce kako probilo se
da obasja malo polje
na kratko, i pošao svojim putem
i to zaboravio. Al' to bješe
biser dragocjeni, jedino polje koje skrivalo
je blago. Sad uviđam
da moram dati sve što imam
da ga pridobijem. Život nije žurba
ka budućnosti što odmiče, ni žudnja za
umišljenom prošlošću. Život je skrenuti
i prići k'o Mojsije čudu
grma u plamenu, svjetlosti
što činila se prolazna k'o mladost tvoja
nekad, ali je vječnost koja te čeka.

R. S. Thomas (prev.Marija Bergam)