Re: Poezija i plandovanje

by Guest 26/11/2019, 23:03

Noor wrote:
Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:

P.S.
Molimo publiku za strpljenje, autograme dijelim poslije večere.
Ra
Oš autogram. Večerala sam.

Primi me preko reda...dišu mi za vrat u redu, a to mrzim

Halteru, ti ne trebaš stajati u redu jer ćeš dobiti posebno izdanje. ;)

by Guest 26/11/2019, 23:05

fridrih_niche wrote:Mirisen perverzije...
:^O

Pokvarena muška mašta i prljave strasti su tek posljedica sinusitisa... e to će biti slijedeća pjesmica

by Noor 26/11/2019, 23:07

fridrih_niche wrote:Mirisen perverzije...
:^O

dobar ti njuh :rasta

by Noor 26/11/2019, 23:09

Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:

P.S.
Molimo publiku za strpljenje, autograme dijelim poslije večere.
Ra
Oš autogram. Večerala sam.

Primi me preko reda...dišu mi za vrat u redu, a to mrzim

Halteru, ti ne trebaš stajati u redu jer ćeš dobiti posebno izdanje. ;)

Ako se ikad poslovno sretnemo, dnevnik cu ti na svih 50 listova bianco ovjeriti :love

by Guest 26/11/2019, 23:10

fridrih_niche wrote:Ma mene fascinira vezani stih, to ti je...
:D

Ne mogu pisat kad san ograničen pravilima...
Pa me fascinira kad drugi to mogu...
:p

Kako smo različiti...:)
Meni je 'ograničen prostor u kojem trebam napraviti nešto' (a da ne rušim puno) pravi izazov.
Zato sam se u struci i specijalizirala za preuređenje postojećih prostora.... i uopće ne volim nove građevine.

Imaš okvir i napravi nešto. I fakat u okviru napravim dobro.

Ako imam svu širinu, odnese me. Krenem u jednom pravcu, a završim na sasvim drugom mjestu

by Guest 26/11/2019, 23:13

Noor wrote:
Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:
Noor wrote:
Ra
Oš autogram. Večerala sam.

Primi me preko reda...dišu mi za vrat u redu, a to mrzim

Halteru, ti ne trebaš stajati u redu jer ćeš dobiti posebno izdanje. ;)
Ako se ikad poslovno sretnemo, dnevnik cu ti na svih 50 listova bianco ovjeriti

Ijaoooo!!! bounce

Ovo ću zapisati za svaki slučaj. Strabag je ovdje doma.

by Noor 26/11/2019, 23:28

Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:
Noor wrote:
Ra wrote:
Oš autogram. Večerala sam.

Primi me preko reda...dišu mi za vrat u redu, a to mrzim

Halteru, ti ne trebaš stajati u redu jer ćeš dobiti posebno izdanje. ;)
Ako se ikad poslovno sretnemo, dnevnik cu ti na svih 50 listova bianco ovjeriti
Ijaoooo!!!
Ovo ću zapisati za svaki slučaj. Strabag je ovdje doma.

by Guest 26/11/2019, 23:30

Noor wrote:
fridrih_niche wrote:Mirisen perverzije...
:^O
dobar ti njuh

Uvik!
:^O

Iden i ja lec, piva me vrti...
Dame, lipo spavajte...
;)

by Noor 26/11/2019, 23:48

Odem i ja..

Noc svima :)

by **kic** 28/11/2019, 09:27

PROBUDI SE

Probudi se
nešto se dešava
nemoj reći da to nisi znao
i tvoja se sudbina rješava
mogli bi ti jednom biti žao

Probudi se nešto se dešava
kajaće se ko ovo prespava

Probudi se nešto se dešava
ne mogu ti jasno reći šta je
ni laž nije istina prava
al osjetim dugo će da traje

Probudi se nešto se dešava
kajaće se ko ovo prespava

Probudi se nešto se dešava
u prostoru izvan naše volje
od ljubavi neko nas spasava
i govori da je tako bolje

Probudi se nešto se dešava
kajaće se ko ovo prespava

Duško Trifunović

by **kic** 14/2/2020, 08:35

by **kic** 22/2/2020, 12:24

by Guest 25/2/2020, 18:01

"Za sve nas sa margine, iz malih mesta,
čija su igrališta bespuća bila, čiji su očevi od muke pili,
čije su majke zbog ljubavi trpele,
koji pamte samo teške reči i vole selo svoje najviše u proleće.
Za sve nas koji su ljubili po studentskim domovima,
za večite podstanare,
za položene ispite i uvrede preko kojih smo prešli,
za pijane studentijade i neprospavane raspuste.
Za sve nas dođoše,
koji smo pobegli od detinjstva neplanirano i prebrzo,
da bismo diplomama branili pravo da ne budemo stranci.
Za sve nas, kojima ništa nije teško,
koji hranimo one naše tamo, jer volimo svoje.
Za sve nas iz radničkih naselja propalih gradova, prigradskih opština nestale industrije,
koji smo uskakali iz države u državu ne pomerajući se sa mesta,
koji smo to što smo - koji nemamo ništa, a imamo sve.
Za sve nas kupiću jedan cvet.
Nek zamirišu studentske sobe,
stare ljubavi, male tajne.
Nek se uznemire umiri,
opet proslave položeni ispiti,
opet ožive stari profesori,
zanjišu poljupci po parkovima,
zaškripe klupe i odzvone uzdasi.
Pre nego što odem zasadiću ovaj cvet,
u jednoj maloj prostoriji, za dušu."

Andrija Milošević

by Guest 25/2/2020, 19:21

Lipo!
<3

by Guest 25/2/2020, 19:49

fridrih_niche wrote:Lipo!
<3

Piše pričice i poeziju za klince. :rasta

Sviđa mi se Andrija. ;)

by Guest 25/2/2020, 22:02

Meni je mala danas slušala Beatlese...
Posebno joj se svidila Yesterday...
:D

by Guest 28/2/2020, 19:48

fridrih_niche wrote:Meni je mala danas slušala Beatlese...
Posebno joj se svidila Yesterday...
:D

Mala ima ukusa.

Jeste li uhvatili ritam: hrana-san-presvlacenje?
Malo je stipni za nozne prstice od tete Ra :love

by Guest 28/2/2020, 20:15

Uvatili smo ritam, sve je bolja i bolja beba...
:D

Deal, štipat ću joj male nožice u tvoje ime haha...
Onda se smije samo tako...
:^O

by **kic** 14/3/2020, 12:28

Zlatiborska pesma

Ako se nebo širilo kao plava uteha,
ako je sunce imalo nešto od tvoga disanja:
Mi smo bili dva bora, tužna, bez greha,
dve grane što se lome i - ćutanje, dva pitanja.

Izgovorena tiho kao kamen da pita
(tiho, sasvim, da se do besčujnosti čuje);
skoro nemušta (tako samo pričaju žita
svoju nejasnu ljubav u vetrovima što huje).

Znam: odvojilo se nešto od svega, k'o ostrvo,
i postojalo tako, samovalo, samo.
Ako smo zvali ljubav - tiho je šumelo drvo
to na kom je rasla misao da nešto znamo.

Zato su ulazile u nas daljine, one daleke,
pa oticale lepe kao zvezdano nebo, i gušće.
Od njih su nam ruke bivale po dve nemirne reke
sa pustim obalama što traže blago ušće.

Ako su trave imale prste koji nas prose
i ptice, iznad, u perju slutile potoke:
bio sam u tvom oku - krila što se nadnose
nad vode strašno zelene, izgubljeno duboke.

Dok je mirovalo, u vrhu, oblačje zaustavljeno
kao podvodno stenje u nebeskoj dubini -
iz ponoći se dizalo tvoje koleno
i sjalo belu svetlost po tužnoj jednoj tišini.

Pa ako su padine bile dlanovi zaborava
I vrhovi - bez ravnoteže, u čudnom znaku samoće:
nas su njihala dva mora - nebo i trava -
na crnom čunu ljubavi gde raste glad i voće.

Zato smo (ne znam) slutili da noći ne umiru
i verovali u sve to kao u meso i kosti.
O mi smo bili tek dva kamena u viru
bačena sa tanke grane prolaznosti.

S.Raičković

by Guest 14/3/2020, 18:48

POD KRINKOM

Redak po redak
razodijevaš me,
rastvaraš smisao
kao košulju
pod kojom sam
obla i čvrsta,
zadižeš riječi
kao haljinu
pod kojom bujam
naga i topla,
i skliska
kao riba.
Kroz tebe
spoznajem sebe,
ženu pod krinkom
djevojčice.

Dalida Toić - Pinjušić

(Stigme u Mirti)

by Guest 18/3/2020, 15:54

Pandemic

What if you thought of it
as the Jews consider the Sabbath—
the most sacred of times?
Cease from travel.
Cease from buying and selling.
Give up, just for now,
on trying to make the world
different than it is.
Sing. Pray. Touch only those
to whom you commit your life.
Center down.

And when your body has become still,
reach out with your heart.
Know that we are connected
in ways that are terrifying and beautiful.
(You could hardly deny it now.)
Know that our lives
are in one another’s hands.
(Surely, that has come clear.)
Do not reach out your hands.
Reach out your heart.
Reach out your words.
Reach out all the tendrils
of compassion that move, invisibly,
where we cannot touch.

Promise this world your love--
for better or for worse,
in sickness and in health,
so long as we all shall live.

~ Leah Piken Kolidas

by Sponsored content