Umro Duda Ivković…

https://www.novosti.rs/sport/kosarka/1036734/preminuo-dusan-duda-ivkovic-odlazak-legende-srpske-kosarke

Trener svih trenera, jedan od temelja jugoslavenske škole košarke.

Duda, počivao u miru - i hvala ti na svemu!

 

O njemu se zbilja može knjiga napisati, ali imao je fenomenalan osjećaj za igru.

Mislim da bi volio da ga ovako pamtimo:

Tvorac europskog Dream teama.

Najboljeg sastava na ovim prostorima kakav teško da će ikada biti nadmašen.

RIP!

Istina:

‘89, ‘91 - europski prvaci
‘90 - svjetski prvaci

To je strašan niz, i to sve sa mladim igračima.

..dobar trener ali sklon verbalnim ispadima i uvredama..

Eto, gospodin s tvog avatara ga je nedavno spomenuo prilikom predstavljanja kao novog laureata u Kući slavnih.

Bože mili, sad dobar dio te Kuće potječe od Dude...igrači, treneri, menadžeri, ekipe. Njegov utjecaj na svjetsku košarku je stvaran i neprocjenjiv.

vuksadinare wrote:..dobar trener ali sklon verbalnim ispadima i uvredama..

Da su barem naši treneri vrijeđali koliko i on, ali s istim rezultatima.

Sve je to kontrolirano, igrači ti dolaze umorni i bezvoljni na klupu, ti ih moraš trgnuti. Riječi same po sebi nisu dovoljne, mora krenuti adrenalin, moraju zanemariti mliječnu kiselinu u mišićima.

A to je i životna lekcija - čovjek radi za što se pripremao na treningu. Ako na treningu radi jedno, na utakmici drugo, to nije čovjek.

niels wrote:

vuksadinare wrote:..dobar trener ali sklon verbalnim ispadima i uvredama..

Da su barem naši treneri vrijeđali koliko i on, ali s istim rezultatima.

Sve je to kontrolirano, igrači ti dolaze umorni i bezvoljni na klupu, ti ih moraš trgnuti. Riječi same po sebi nisu dovoljne, mora krenuti adrenalin, moraju zanemariti mliječnu kiselinu u mišićima.

A to je i životna lekcija - čovjek radi za što se pripremao na treningu. Ako na treningu radi jedno, na utakmici drugo, to nije čovjek.

pa to ti je razlika izmedju srpskih i nasih trenera..srbin posalje igrace sve u sesnaest ako je los..a nase igrac posalje u kurac

Svetska faca, šmeker, gospodin, mangup kada treba. Takvih je sve manje na ovim prostorima.

Dakle, ovo će malo tko vjerovati, ali srećom danas se sve može provjeriti na internetu.

Nakon WWII i 50-ih Jugoslavija je bila košarkaški patuljak. Bugari su nas dobivali, Rumunji su za nas bili velesila...o Španjolskoj, Italiji, a kamoli SSSR-u nismo smjeli ni razmišljati. Ono najgore, zbog politike, oni nisu ni htjeli igrati s našima.

Ali, talenat smo imali. U Olimpiji su se pojavili Daneu i Jelovac, u Zadru Đerđa a konačno i prvi jugoslavenski košarkaški superstar, Radiboj Korać. Tako je krenulo, ali nismo imali znanja i iskustva, a ni trenere.

Duda Ivković je bio jedan od onih koji je vodio juniorske i seniorske ekipe klubova i reprezentacije u SAD. Igrali bi s top koledž ekipama u dva tjedna deset utakmica s ekipama jačim od skoro bilo koje europske selekcije. Gubili smo s 50 razlike, pa 30, pa 10, pa smo počeli dobijati. Tako smo se učili, Duda i Novosel su bili pioniri tog smjera.

Od sredine 60-ih smo počeli redovito umlaćivati Rumunje i Bugare, osvajati medalje na europskim prvenstvima, pa svjetskim, pa Olimpijadama.

Ali najjači smo bili u tom razdoblju 1988-1991, kad je reprezentaciju vodio Duda Ivković...

laka mu zemlja !
citam da ga golubi inficirali.

Mislim da je to bilo 1972, ili tako nešto.
Reprezentacija je imala trotjedne pripreme u hotelu Larix u Kranjskoj gori. 
Ekipa:  Ćosić, Tvrdić, jelovac, Šolman itd...
Navečer smo dokasno gledali nogometnu utakmicu Juga-Brazil. 
Spavanje je bilo obavezno nakon 22h.
Par minuta prija  pita Simonović  Ivkovića kao jel mogu  i dalje gledati?
Veli mu on "Pa razume se."
Simonović je bio pomalo čudak, nije se družio s ostalima.
U slobodno vrijeme je spremao neki ispit na magisteriju...filozofski ili tako nešto.
Htjedoh reći, Ivković je imao očetovski  autoritet, a kondicioni trener je bio ubijbože. 
A Ćosić je oko vrata nosio nosio lančić s križem, zašto su ga kolege ismijavale...
To mi je ostalo u sjećanju.

R.I.P.