Merkel u Beogradu poručila da je Srbija daleko od ulaska u EU. Adem Vuchiqi spreman na kompromis oko Kosova

Dakle, preskočiti ću pusta stoljeća, ne zato jer nisu važna (jako su važna, može se raspravljati danima) i sada ulazimo u 19.st.

Dakle, na startu hajde da odmah razbijemo povijesni mit: Hrvati nisu znali da su Hrvati do Ilirskog preporoda, Francuzi do revolucije iz 1789, itd. To nije istina. Naše vojnike tijekom europskih vjerskih ratova, kao i ratova za kojekakve baštine uredno zovu “Hrvatima”, i u dokumentima svih strana, a i u puku. Pravilnije je reći da nacionalna svijest doživljava uzlet u 19. st.

Dakle, to razdoblje Hrvatska dočekuje u čvrstom stisku Podunavske Monarhije, a Srbija u oslabljelom stisku “bolesnika s Bospora”. Nisu to više dva naroda koja zajednički putuju, podiglo se puno nevidljivih zidova. Prosječan Hrvat bolje razumije tegobe jednog Slovaka, a Srbin Bugarina ili Armenca, nego međusobno.

Ilirski pokret se pretvorio dobrim dijelom u Hrvatski narodni preporod, jer su Hrvati kao Hrvati bili razjedinjeni. Trebalo je naći integrativni faktor, kad smo se svi našli unutar iste države, uz RKC. To je bio - službeni jezik, i sad ću se kratko osvrnuti na Ljudevita Gaja. On je bio svjestan da kajkavci neće prihvatiti čakavštinu, te da čakavci neće prihvatiti kajkavštinu. Znao je koliko otoka ekavice i ikavice ima po Hrvatskoj. I dolazi na ideju - neće usvojiti ničiji dijalekt, već će usvojiti dijalekt kojim se malo tko služi, ali svi ga razumiju, štokavicu-ijekavicu Srba iz Vojne krajine.

To je razlog zašto naši forumaši - Srbi iz Hrvatske, pišu, sintaksno i gramatički najpravilniji hrvatski književni jezik. Gaj je u paradoksu našao kompromis, a Hrvati jezični standard.

1844. je Srbija dočekala kao turska satrapija koja se otimala. Želja za slobodom je intrizinčna mnogim europskim narodima, ali Srbi gledaju puno dalje. Ilija Garašanin je sastavio zloglasne “Načertanije”. One mogu izgledati nevjerojatno razumnom čovjeku tog doba, ali sve govore o megalomaniji i ambiciji naših susjeda. SPC je sačuvala njihov nacionalni identitet, ali oni gledaju dalje. Imaju posla s slabim imperijem na Bosporu, i već se pripremaju na obračun s slabim imperijem na Dunavu. Tekst samih “Načertanija” i mape su i predobro poznate, na to se nadovezao i Vuk Stefanović Karadžić s primjedbom o  Srbima kajkavcima i čakavcima.

Oni nisu ludi, znaju i predobro da Hrvati nisu Srbi, nikada nisu ni bili. Ne zanimamo ih ni mi, ni Turci, ni Albanci, zanima ih ono što ih je svojedobno zanimalo pod zidinama Soluna - teritorij i moć.

Kad su se osamostalili, potražili su sponzora, Rusija je na toliko mnogo načina bila idealna - ne samo što je velika, glasna, pravoslavna - Rusi vladaju golemom Rusijom u kojoj čine tanku većinu. To dalje draška maštu i jednih i drugih.

Ipak, Srbija, baš kao i današnja Srbija je preumorna i prezaostala da krene realizirati Garašininove mape. Tek u dva balkanska rata osvaja brda, ali Srbiju zanima samo prava odskočna daska za njene ambicije - Bosna i Hercegovina.

Ovdje valja napomenuti da je Hrvatska bila kolijevka i drugog odvojka ilirske ideje (šizma je i danas prisutna na našoj političkoj sceni), a to je jugoslavenska ideja. Srbija je redovito bila kontaktirana da bude Pijemont Jugoslavije, dok je ona sanjala da ima vlastito carstvo bez kompromisa i obaziranja na druge narode.

Život je prepun razočaranja, a ni Rusija nije svemoćna, pa na Berlinskom kongresu je Austro-Ugarska pokucala na vrata BiH, a 1908. i ušla. I sad počinje srpski košmar, oni beogradski pašaluk neće biti. Za to su, za razliku od ama baš svih velikih europskih sila spremni i ratovati, i ispaljuju metak u Franju Ferdinanda koji je pokrenuo 2 svjetska rata (maršal Foch je primjetio prilikom potpisivanja Versajskog mira - “oh, nije to mir, to je primirje na 20 godina”, slično se može reći za Erdut i Dayton).

Srbi vole pričati bajke o junačkom otporu 1914, ali kombinacija očajnog terena, nadutosti austrijskih zapovjednika, općeg opterećenja Austrije na dva, pa na tri bojišta od Londonskog ugovora su dovela do čarki na Ceru, Kolubari...ali ništa se značajno nije promijenilo, osim što sada u Srbiju stupa Vražja divizija (i njen najpoznatiji narednik, izvjesni Josip Broz).

Srpski bazen gena je još jednom uništen, dok se opet lomataju od Srbije, Prokletija, Albanije, Krfa...izmrcvareni vojsku Saveznici “sućutno” postavljaju da čuva solunske dokove, one iste koje je nekoć davno pokušala osvojiti. Ali i tamo Nikola Pašić i Karađorđevići koji više nemaju ni zemlje ni muškaraca ni vojske opet sanjaju - pogodili ste, megalomanske snove, bez ikakve realnosti i primisli na kompromis.

Ali kako vele, Bog voli budale.

U nastavku: Jugoslavije koje su bile osuđene na propast prije nego što ih je itko i spomenuo. :)

Preskoči još 100 i baci na oluju. 
Pun mi ih je kufer više i njihove boleštine

Mnogo sam nadrdana danas za čitati  historiju tih bolesnika..

Samo danas? Suvise si skromna prema sebi. :)

Pirate wrote:Samo danas? Suvise si skromna prema sebi. :)

A što niste bolesnici?  Ono nije bolesno da majmun iz srbije opet huška srbe u RH da prave sranja? Ono niste ništa naučili iz povijesti o tome kako vam je srbija zla maćeha a ne toplo i sigurno utočište? Pupovac je danas mudro reagirao i odjebao budale iz srbije, pitanje je hoćete li vi ostali napokon reći majmunima da odjebu od vas i da ne želite biti kusur za podmirivanje dugova?

niels wrote:U nastavku: Jugoslavije koje su bile osuđene na propast prije nego što ih je itko i spomenuo. :)

Tu bi vrijedilo spomenuti Obrenoviće, kao vjerojatno zadnju šasnu Srbije da živi donekle normalan suživot sa susjedima. Znamo kako su završili i znamo na koji je kolosijek to odvelo povijesna zbivanja.

Prste su u tome iz geostrateških razloga imali Britanci, ali kako kaže uzrečica, ne treba žabi puno da uskoči u vodu ... pa tako ni Srbima da naprave sranje. Britanci iz srpskog deep statea (da se tako izrazim) nisu izvukli ništa što već nije bilo autentično prisutno - velikosrpstvo je vezivo njihovog kolektivnog uma i političkog bića.

Prije svega, razvidno je da su si Srbi priređivali šokove i kataklizme i prije i poslije Obrenovića. Uostalom modus njihovog dolaska i odlaska s prijestolja je bio isti.

Da povučem neumjesnu paralelu: to ti je kao kad uspoređuješ Vučka i Tadića - upregnuti u isti projekt, različiti stilovi.

Obrenovići su bili zabrinuti oko svojih susjeda, prvenstveno Bugara, još uvijek Turaka, a nije im se svidjela povezanost Karađorđevića i Rusa. Logično, taktički su se okrenuli Austro-Ugarskoj. Nemoguće je vladati Srbijom bez SPC-a, tada i onda, a nije se polomila toliko Vlaha krstiti po BiH i Hrvatskoj da država Srbija ne bi bila primorana, prije ili kasnije, zahvatiti u taj prostor.

To ti je zavaravanje. Njihovi ciljevi, nadanja, planovi su predprogramirani, uvjetovani.

marcellus wrote:

dzango wrote:Srbija i ne treba da ulazi u EU a Šipca treba obesiti na Terazijama zbog izdaje.

a šta sa stasi babom?

Baba nije naš problem. Nek se EU jebava sa njom.

kaya wrote:Mnogo sam nadrdana danas za čitati  historiju tih bolesnika..

a daj...zanimljivo je procitati sve to tako koncizno i odlicno povezano u najbitnijim točkama :)

Dakle, 1918 - pobjeda koja to nije i poraz koji to nije

Srbija nije odvukla nikoga na stranu pobjednika - jer je sama bila teško poražena, opustjela i oslabjela. Pobijedili su njeni saveznici, ona nije.

S druge strane, Hrvati su se naratovali, ali Hrvatska rata nije vidjela, i kraj je dočekala kao slobodna zemlja, jer se monarhija urušila.

Spomenuo sam kako se svojedobno ilirski pokret raslojilo u Hrvatski nacionalni preporod i panjužnodlavenski ili jugoslavenski koncept. Tu podjelu i danas imamo ovdje na forumu i u našoj politici. Samostalna Hrvatska ili ona kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba nije dolazila u obzir. Mađari su stradali prilikom sklapanja mira gore od Austrijanaca. Italija je Londonskim ugovorom 1915 mogla tražiti kompletnu obalu i da ju je poželjela oteti, Saveznici bi to napravili, kao križari sa Zadrom zbog Venecije.

Zato je krajem rata prevladala kod Hrvata jugoslavenska ideja, a kod Srba gorka spoznaja da je Jugoslavija, s obzirom na njihovo stanje, neizbježna.

U KORIJENU, od prvog dana, MI SE NISMO RAZUMJELI.

Mi smo mislili da stvaramo ravnopravnu zajednicu, a oni light verziju Velike Srbije - koja će očvrsnuti kako Srbija na račun “osvojenih” zemalja postane jača.

Zablude su se brzo raščistile. Proces ujedinjenja, forma nove zajednice, konverzija valute 1:4…uža Srbija je toliko pretjerala u svojem divljanju da je otjerala Pribičevića Radiću.

Ipak, ključni trenutak nakon kojeg više nije moglo nazad jest bio kad je Puniša Račić pucao u hrvatske zastupnike, a Radić je umro od posljedica ranjavanja.

Od tada, sve izvan uže Srbije razmišlja o bijegu iz Jugoslavije. Aleksandar Karađorđević biva ubijen - tko god što mislio, ubio ga je Makedonac.

Stranci shvaćaju konačno da Jugoslavija klizi ka rasturu i povlače preko kneza Pavla inteligentan potez: nude Hrvatima Banovinu Hrvatsku. Srbi su konačno s time pokazali da su cijelo vrijeme bili svjesni gdje je bio problem, da ne mogu asimilirati Hrvate.

Ali premalo i prekasno.

2. svjetski rat - sve znate, o nejači, Dari iz Jasenovca, itd. itd.

NOB je donio de facto i socijalističku revoluciju a KPJ je ponudila Staljinov recept za rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja.

U SSSR-u živi nebrojeno puno naroda. Staljin je želio sve uvjeriti da im je nacionalnost, vjera, itd. lažna klasna svijest koju im je usadio kapitalist da ih dijeli i eksploatira. Njihova prava svijest jest internacionalna radna klasa koja se ne dijeli. Pa je SSSR usvojio rješenje po kojem svaki narod ima republiku, i teoretski se može otcijepiti iz SSSR-a, samo nije nikada napisao kako :)

Jugoslavija je bila Staljinov odlikaš do 1948, pa je u Ustavu iz 1946 doslovce prepisala rješenje. Jugoslavija je s novim Ustavom iz 1963 već bila raskrstila s Staljinom, ali ne sa socijalizmom, pa je rješenje i prepisala i dala stvarnu autonomiju.

1974 i Ustav su dva termina koja Srbi, pa i pokojni Jović često i rado spominju. Taj Ustav je bio mamutski dokument, amandmane je slala svaka radna organizacija, grad/općina, studenti…rezultat je bila golema kodifikacija samoupravljanja, što nije svrha jednog Ustava. Oni su stvavljali “samoupravno” kao točku i zarez.

Ali, tako su provučene i postojeće odredbe iz Ustava 1964, pa je Jugoslavija postala zajednica samoupravnih republika, koju čine narodi i narodnosti. Svaki narod je nosioc suverenosti i ima pravo na samoopredjeljenje do otcijepljenja, s time da to pravo može samo realizirati kroz republike.

Bila je to socijalistička verzija sporazuma Cvetković-Maček: Srbi su dobili formalno pravo da hodaju kao paunovi, realnost je bila kompleksna.

Budući da je Milošević, kao kadar generala Nikole Ljubičića bio podmetnut Ivanu Stamboliću od fakultetskih dana kao kadar KOS-a, došlo je do smjene sukladno željama srbizirane JNA, ali i JNA, a naravno i Stambolić nisu rekli samoproglašenom “srpskom rukovodstvu”:
- da se odluke republika neposredno vrše na teritoriju republika, a odluke federacije ako ih republike prihvate;
- da, ako republika odluči izaći iz SFRJ, nitko je ne smije spriječavati, republika je nositelj suverenosti, a ne federacija;
- da ljuljanjem i neredima u SFRJ Srbi najviše gube.

Naravno da su Srbi onda odlučili da se to ili mora rasturiti ratom ili se dogovoriti oko ustavnog rješenja koji će oni nametnuti ostatku Jugoslavije (jedan čovjek, jedan glas; dokidanje ONO i DSZ;  itd.).

Podvlačim, ne morate ništa zapamtiti iz mojeg upisa, osim da Srbi ne trpe kompromise, ne razumiju, da nema nešto za ništa. Oni su bili takvi otkad ih povijest pamti.

Dakle, do kolovoške bežanije u Afganistanu nismo vidjeli takvo masovno, kukavičko bjekstvo kao po ljeti/jeseni 1995. To je jedan zanimljiv psihološki fenomen. Bježe obično vlastodršci, “mali narod” ostaje doma. Ali kako u eri etničkog čišćenja, kad je svaki susjed rješavao susjeda? Zločine su činile zajednice nad drugim zajednicama, pa su tako bježale, ili bi mrzovoljno zbog standarda ostale.

Dakle, Srbija je izgubila što je stigla. Srpskog sveta je sve manje i manje. Srbija je postala ogorčena, očajna, agresivna, nestabilna i destabilizirajuća pojava u susjedstvu.

Ali ne zbog toga što joj se desilo devedesetih. Ne čak ni zbog toga što na kraju nisu dobili ni kompromis.

Nego zato jer niti su što dobili, kompromise su oni odbijali sami, a na kraju su osramoćeni pobjegli s svojih ognjišta (i ICTY im je tako lijepo napisao:”Vas nitko nije protjerao, vi ste sami pobjegli”) i još sa stigmom međunarodnih zločinaca.

Svaki drugi narod bi se zamislio nad sobom, a Srbi izaberu SNS i AV da im stvore srpski svet snagom svojih ekonomskih uspjeha. :)

Oni su produkt srpskog stanja duha, njihove genetike kako sam izložio danas.

I nije teško pogoditi što će pokušati učiniti.

kaya wrote:Preskoči još 100 i baci na oluju. 
Pun mi ih je kufer više i njihove boleštine

Evo, kayo, kratko i slatko. Pa ako si još vizualni tip, uživaj:

Hvala svima na ohrabrenju i komentarima, sad može i kritika. :)

Inače, jedan od vodećih profesora ustavnog prava, dan nakon usvajanja Ustava SFRJ iz 1974:

“Kolege, kolegice, je možete da mi kažete što je od juče Jugoslavija.”

Pa studenti se javljaju: samoupravna zajednica, ne; zajednica naroda i narodnosti, ne; istinska zajednica samoupravljača, ma kakvi.

“Kolegice i kolege, Jugoslavija je od juče postala geografski pojam.”

Došla murja po njega, u maricu, ali sve se završilo u redu.

Kad profesor ustavnog prava počne tako dramatizirati i histerizirati, možete misliti koliko malo njegovim sunarodnjacima na ulici treba…

niels wrote:Hvala svima na ohrabrenju i komentarima, sad može i kritika. :)

Dosta poučno.

niels wrote:

kaya wrote:Preskoči još 100 i baci na oluju. 
Pun mi ih je kufer više i njihove boleštine

Evo, kayo, kratko i slatko. Pa ako si još vizualni tip, uživaj:

 

Ovo je dulja verzija:

Fino si ih izsecirao...fino i precizno :)
Hvala!

Nielsova srbologija je nešto poput nastupa stand-up komičara.

Osim što je u navrate duhovito, kaže nešto što si cijelo vrijeme mislio i "znao", nešto što je (uvjetno rečeno) općepoznato, ali sročeno na način koji tako dobro artikulira srž da ti nije jasno kako se ti sam nisi toga prije sjetio.

Ova zadnja analiza je jako dobra.

Slovoslagar wrote:Nielsova srbologija je nešto poput nastupa stand-up komičara.

Osim što je u navrate duhovito, kaže nešto što si cijelo vrijeme mislio i "znao", nešto što je (uvjetno rečeno) općepoznato, ali sročeno na način koji tako dobro artikulira srž da ti nije jasno kako se ti sam nisi toga prije sjetio.

Ova zadnja analiza je jako dobra.

upravo to!

niels wrote:(i ICTY im je tako lijepo napisao:”Vas nitko nije protjerao, vi ste sami pobjegli”)

Srbi su inače veći i jači od nas. Pobijedili smo tada uz pomoć Amera i to zahvaljujući tome što je tih desetak godina Rusija bila slaba.
Srbija postaje sve moćnija i sva jača. Nije nestala i ugasila se, kao što smo se nadali i priželjkivali.

Što da radimo sad?