Istina o svemu što postoji!

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Po tvojoj logici je i ništavilo, za kojeg tvrdiš da postoji, također biće. A to je kontradiktorno samoj temeljnoj prirodi ništavila.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Po tvojoj logici je i ništavilo, za kojeg tvrdiš da postoji, također biće. A to je kontradiktorno samoj temeljnoj prirodi ništavila.

Nije točno, bićem se smatra SVE što postoji, pa ako Ništavilo postoji i ono je BIĆE, dakle nešto što JESTE, samo je neosobne naravi, eto ti definicija iz filozofije, e da:


[size=33]biće[/size]

biće (grčki τὸ ὤν; latinski ens).
1. U filozofiji, to što jest; sve ono za što se može kazati da jest. Ono zatim označava nešto što bivstvuje ili može bivstvovati, bilo u zbiljnosti ili samo u mišljenju (ens rationis), i na posljetku, »nešto«, bez obzira na mogućnost i zbiljnost bivstvovanja. Ako ta egzistencijalna odrednica »jest« pripada biću u njemu samom, ono je tada apsolutno i bezuvjetno biće (Bog) ili mu pridolazi od drugoga i ono je tada kontingentno, uvjetovano i proizvedeno (stvoreno) biće. Nauk o biću kao biću naziva se ontologija ili opća metafizika, koja istražuje zadnje uzroke i počela bića. Dok tradicionalna ontologija pristupa biću polazeći od pitanja: da li jest i što nešto jest, čime dospijeva do takobitka i štostva bića, suvremena ontologija s M. Heideggerom pita: kako nešto jest, dospijevajući pritom do bitka bića i njegovih modusa danosti kao bitka-u-svijetu. Iz toga Heidegger izvodi svoju kritiku tradicionalne ontologije kao metafizike: pitajući o biću kao biću ona je zaboravila pitanje o smislu bitka kao bitka bića i bitka kao takvog (→ bitak; bit; metafizika; ontologija).

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Po tvojoj logici je i ništavilo, za kojeg tvrdiš da postoji, također biće. A to je kontradiktorno samoj temeljnoj prirodi ništavila.

Nije točno, bićem se smatra SVE što postoji, pa ako Ništavilo postoji i ono je BIĆE, dakle nešto što JESTE, samo je neosobne naravi, eto ti definicija iz filozofije, e da:


[size=33]biće[/size]

biće (grčki τὸ ὤν; latinski ens).
1. U filozofiji, to što jest; sve ono za što se može kazati da jest. Ono zatim označava nešto što bivstvuje ili može bivstvovati, bilo u zbiljnosti ili samo u mišljenju (ens rationis), i na posljetku, »nešto«, bez obzira na mogućnost i zbiljnost bivstvovanja. Ako ta egzistencijalna odrednica »jest« pripada biću u njemu samom, ono je tada apsolutno i bezuvjetno biće (Bog) ili mu pridolazi od drugoga i ono je tada kontingentno, uvjetovano i proizvedeno (stvoreno) biće. Nauk o biću kao biću naziva se ontologija ili opća metafizika, koja istražuje zadnje uzroke i počela bića. Dok tradicionalna ontologija pristupa biću polazeći od pitanja: da li jest i što nešto jest, čime dospijeva do takobitka i štostva bića, suvremena ontologija s M. Heideggerom pita: kako nešto jest, dospijevajući pritom do bitka bića i njegovih modusa danosti kao bitka-u-svijetu. Iz toga Heidegger izvodi svoju kritiku tradicionalne ontologije kao metafizike: pitajući o biću kao biću ona je zaboravila pitanje o smislu bitka kao bitka bića i bitka kao takvog (→ bitak; bit; metafizika; ontologija).

Prepisao si definiciju s neta i sad misliš da si otkrio Ameriku?
Filozofija je jako širok pojam i svakako nije egzaktna misaona disciplina.
Zbog toga u filozofiji vrijedi ona poslovica da različitih mišljenja i o temeljnim pojmovima filozofije ima koliko i filozofa. Da baš ne kažem da sto filozofa producira trista milijuna mišljenja.
Pogotovo kada je riječ o posve apstraktnim disciplinama (metafizika, ontologija itd.) i pojmovima (bitak, bit itd.) sa previše špekulativnog, da baš ne kažem posve izmaštanog u sebi da bi uopće bilo moguće egzaktno dokazati samo njihovo golo postojanje.
Pa ako nije moguće egzaktno dokazati postojanje biti ili bitka, kako uopće možemo o tome smisleno raspravljati?
Ne možemo. Možemo samo iskazivati vlastita ili ponavljati tuđa mišljenja, oslanjajući se na formalne misaone modele i prije svega logiku da bi izbjegli kontradikcije unutar takvih formalnih sustava.
Naime, ako u istima postoje kontradikcije, oni nisu i ne mogu biti valjani.
Ni logika nije svemoguća jer je pomoću nje Zenon vrlo lijepo dokazao na primjeru Ahila koji nikada ne može prestići kornjaču kako nikakvog kretanja u bitku pa u konačnici nikakvog kretanja ne samo da nema nego niti ne može biti.
Fizika ga je prvo svojim jednadžbama gibanja, a zatim i spoznajama o strukturi i prirodi svemira ne samo opovrgla nego i dokazala suprotno.
Nikakve statičnosti ne može biti, jer se svemir svodi na neprestanu unutarnju dinamiku, dapače vrevu u samoj kvantnoj stvarnosti koja je nadređena ovoj nama golim okom vidljivoj stvarnosti velikih (relativno govoreći) objekata i kvantni zakoni su nadređeni zakonima klasične fizike.
Gdje je tu Zenon, a također i njegov ljubljeni učitelj Parmenid?
U povijesti ljudskog umovanja koje je proizvelo fenomenalne zablude poput primjerice one Aristotelove o geocentričnoj prirodi našeg (Sunčevog) planetarnog sustava ili recimo njegovoj ideji kako je srce centralni organ mišljenja.
Njemu se naime činilo da je mozak nekako previše bljedunjav za žestoke strasti koje producira ljudski um, posebno u ljutim filozofijskim raspravama i svađama.
I na kraju, kako se u gornju definiciju uklapa tvoja ranije spomenuta kontradikcija u vezi ništavila?
Ne uklapa se.
Ako ništavilo postoji, onda je biće, a ako je biće, onda nije ništavilo.
Kontradikcija.
Dakle, riječ je o neispravnom mišljenju odnosno uvjerenju.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Po tvojoj logici je i ništavilo, za kojeg tvrdiš da postoji, također biće. A to je kontradiktorno samoj temeljnoj prirodi ništavila.

Nije točno, bićem se smatra SVE što postoji, pa ako Ništavilo postoji i ono je BIĆE, dakle nešto što JESTE, samo je neosobne naravi, eto ti definicija iz filozofije, e da:


[size=33]biće[/size]

biće (grčki τὸ ὤν; latinski ens).
1. U filozofiji, to što jest; sve ono za što se može kazati da jest. Ono zatim označava nešto što bivstvuje ili može bivstvovati, bilo u zbiljnosti ili samo u mišljenju (ens rationis), i na posljetku, »nešto«, bez obzira na mogućnost i zbiljnost bivstvovanja. Ako ta egzistencijalna odrednica »jest« pripada biću u njemu samom, ono je tada apsolutno i bezuvjetno biće (Bog) ili mu pridolazi od drugoga i ono je tada kontingentno, uvjetovano i proizvedeno (stvoreno) biće. Nauk o biću kao biću naziva se ontologija ili opća metafizika, koja istražuje zadnje uzroke i počela bića. Dok tradicionalna ontologija pristupa biću polazeći od pitanja: da li jest i što nešto jest, čime dospijeva do takobitka i štostva bića, suvremena ontologija s M. Heideggerom pita: kako nešto jest, dospijevajući pritom do bitka bića i njegovih modusa danosti kao bitka-u-svijetu. Iz toga Heidegger izvodi svoju kritiku tradicionalne ontologije kao metafizike: pitajući o biću kao biću ona je zaboravila pitanje o smislu bitka kao bitka bića i bitka kao takvog (→ bitak; bit; metafizika; ontologija).

Prepisao si definiciju s neta i sad misliš da si otkrio Ameriku?
Filozofija je jako širok pojam i svakako nije egzaktna misaona disciplina.
Zbog toga u filozofiji vrijedi ona poslovica da različitih mišljenja i o temeljnim pojmovima filozofije ima koliko i filozofa. Da baš ne kažem da sto filozofa producira trista milijuna mišljenja.
Pogotovo kada je riječ o posve apstraktnim disciplinama (metafizika, ontologija itd.) i pojmovima (bitak, bit itd.) sa previše špekulativnog, da baš ne kažem posve izmaštanog u sebi da bi uopće bilo moguće egzaktno dokazati samo njihovo golo postojanje.
Pa ako nije moguće egzaktno dokazati postojanje biti ili bitka, kako uopće možemo o tome smisleno raspravljati?
Ne možemo. Možemo samo iskazivati vlastita ili ponavljati tuđa mišljenja, oslanjajući se na formalne misaone modele i prije svega logiku da bi izbjegli kontradikcije unutar takvih formalnih sustava.
Naime, ako u istima postoje kontradikcije, oni nisu i ne mogu biti valjani.
Ni logika nije svemoguća jer je pomoću nje Zenon vrlo lijepo dokazao na primjeru Ahila koji nikada ne može prestići kornjaču kako nikakvog kretanja u bitku pa u konačnici nikakvog kretanja ne samo da nema nego niti ne može biti.
Fizika ga je prvo svojim jednadžbama gibanja, a zatim i spoznajama o strukturi i prirodi svemira ne samo opovrgla nego i dokazala suprotno.
Nikakve statičnosti ne može biti, jer se svemir svodi na neprestanu unutarnju dinamiku, dapače vrevu u samoj kvantnoj stvarnosti koja je nadređena ovoj nama golim okom vidljivoj stvarnosti velikih (relativno govoreći) objekata i kvantni zakoni su nadređeni zakonima klasične fizike.
Gdje je tu Zenon, a također i njegov ljubljeni učitelj Parmenid?
U povijesti ljudskog umovanja koje je proizvelo fenomenalne zablude poput primjerice one Aristotelove o geocentričnoj prirodi našeg (Sunčevog) planetarnog sustava ili recimo njegovoj ideji kako je srce centralni organ mišljenja.
Njemu se naime činilo da je mozak nekako previše bljedunjav za žestoke strasti koje producira ljudski um, posebno u ljutim filozofijskim raspravama i svađama.
I na kraju, kako se u gornju definiciju uklapa tvoja ranije spomenuta kontradikcija u vezi ništavila?
Ne uklapa se.
Ako ništavilo postoji, onda je biće, a ako je biće, onda nije ništavilo.
Kontradikcija.
Dakle, riječ je o neispravnom mišljenju odnosno uvjerenju.

Zenon je imao pravo, a ima i sada ako ćemo ostati na tome što nauka danas o prostoru ne tvrdi nego vjeruje, ne da mi se sada detaljno o tome paradoksu, cijelu jednu temu smo o tome na jednom drugom forumu imali pa si možeš tamo pročitati što je zapravo istina o Ahilu i kornjači.

Isto tako nije sigurno da se Zemlja oko Sunca okreće, postoje jednadžbe koje pokazuju da se SVE što smo eksperimentalno dobili slaže i sa time da se SVE oko Zemlje okreće, ali to je preduga tema za noćne sate, pa neću ni početi o tome.

Zatim, iako sve vrvi od kretanja u svemiru, osobito u mikrosvijetu, lako se može DOKAZATI da je to sve zapravo ILUZIJA, da takvoga kretanja zapravo nema, upravo suprotno, kretanje se događa u jako velikim vremenskim razdobljima, a to što mi vidimo NIJE stvarnost koja zbilja postoji u našem prostor-vremenu, nego UMJETNO napravljena stvarnost za sva materijalna bića, poput pravljenja crtanih filmova, ubrzaš slike i dobiješ pokret i najveće brzine ako treba, garant.

I kažeš da ako ništavilo postoji da je onda biće, a ako je biće onda nije ništavilo, i time upadaš sam u kontradiktornost svojih tvrdnji, jer tvrdiš da ništavilo nije ništavilo, ali to ne shvaćaš, vidi se da kada se kaže "biće" ti misliš na živa bića, osobna bića, NE, nisam ti bez veze dao onu definiciju iz filozofije, BIĆE je NEŠTO ŠTO POSTOJI, a ako Ništavilo postoji onda je ono BIĆE, i ostaje Ništavilo, jednostavno a istinito, e da! 

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
neosobno biće

Oksimoron. Dapače, kontradikcija.

Nije, biće je nešto što POSTOJI, a može biti i osobne i neosobne naravi, jednostavno, e da! 

Samo ono što je živo je biće. A ako je živo, dakle ako je biće, onda ima i bar neka obilježja osobnosti.

Po tvojoj logici je i ništavilo, za kojeg tvrdiš da postoji, također biće. A to je kontradiktorno samoj temeljnoj prirodi ništavila.

Nije točno, bićem se smatra SVE što postoji, pa ako Ništavilo postoji i ono je BIĆE, dakle nešto što JESTE, samo je neosobne naravi, eto ti definicija iz filozofije, e da:


[size=33]biće[/size]

biće (grčki τὸ ὤν; latinski ens).
1. U filozofiji, to što jest; sve ono za što se može kazati da jest. Ono zatim označava nešto što bivstvuje ili može bivstvovati, bilo u zbiljnosti ili samo u mišljenju (ens rationis), i na posljetku, »nešto«, bez obzira na mogućnost i zbiljnost bivstvovanja. Ako ta egzistencijalna odrednica »jest« pripada biću u njemu samom, ono je tada apsolutno i bezuvjetno biće (Bog) ili mu pridolazi od drugoga i ono je tada kontingentno, uvjetovano i proizvedeno (stvoreno) biće. Nauk o biću kao biću naziva se ontologija ili opća metafizika, koja istražuje zadnje uzroke i počela bića. Dok tradicionalna ontologija pristupa biću polazeći od pitanja: da li jest i što nešto jest, čime dospijeva do takobitka i štostva bića, suvremena ontologija s M. Heideggerom pita: kako nešto jest, dospijevajući pritom do bitka bića i njegovih modusa danosti kao bitka-u-svijetu. Iz toga Heidegger izvodi svoju kritiku tradicionalne ontologije kao metafizike: pitajući o biću kao biću ona je zaboravila pitanje o smislu bitka kao bitka bića i bitka kao takvog (→ bitak; bit; metafizika; ontologija).

Prepisao si definiciju s neta i sad misliš da si otkrio Ameriku?
Filozofija je jako širok pojam i svakako nije egzaktna misaona disciplina.
Zbog toga u filozofiji vrijedi ona poslovica da različitih mišljenja i o temeljnim pojmovima filozofije ima koliko i filozofa. Da baš ne kažem da sto filozofa producira trista milijuna mišljenja.
Pogotovo kada je riječ o posve apstraktnim disciplinama (metafizika, ontologija itd.) i pojmovima (bitak, bit itd.) sa previše špekulativnog, da baš ne kažem posve izmaštanog u sebi da bi uopće bilo moguće egzaktno dokazati samo njihovo golo postojanje.
Pa ako nije moguće egzaktno dokazati postojanje biti ili bitka, kako uopće možemo o tome smisleno raspravljati?
Ne možemo. Možemo samo iskazivati vlastita ili ponavljati tuđa mišljenja, oslanjajući se na formalne misaone modele i prije svega logiku da bi izbjegli kontradikcije unutar takvih formalnih sustava.
Naime, ako u istima postoje kontradikcije, oni nisu i ne mogu biti valjani.
Ni logika nije svemoguća jer je pomoću nje Zenon vrlo lijepo dokazao na primjeru Ahila koji nikada ne može prestići kornjaču kako nikakvog kretanja u bitku pa u konačnici nikakvog kretanja ne samo da nema nego niti ne može biti.
Fizika ga je prvo svojim jednadžbama gibanja, a zatim i spoznajama o strukturi i prirodi svemira ne samo opovrgla nego i dokazala suprotno.
Nikakve statičnosti ne može biti, jer se svemir svodi na neprestanu unutarnju dinamiku, dapače vrevu u samoj kvantnoj stvarnosti koja je nadređena ovoj nama golim okom vidljivoj stvarnosti velikih (relativno govoreći) objekata i kvantni zakoni su nadređeni zakonima klasične fizike.
Gdje je tu Zenon, a također i njegov ljubljeni učitelj Parmenid?
U povijesti ljudskog umovanja koje je proizvelo fenomenalne zablude poput primjerice one Aristotelove o geocentričnoj prirodi našeg (Sunčevog) planetarnog sustava ili recimo njegovoj ideji kako je srce centralni organ mišljenja.
Njemu se naime činilo da je mozak nekako previše bljedunjav za žestoke strasti koje producira ljudski um, posebno u ljutim filozofijskim raspravama i svađama.
I na kraju, kako se u gornju definiciju uklapa tvoja ranije spomenuta kontradikcija u vezi ništavila?
Ne uklapa se.
Ako ništavilo postoji, onda je biće, a ako je biće, onda nije ništavilo.
Kontradikcija.
Dakle, riječ je o neispravnom mišljenju odnosno uvjerenju.

Zenon je imao pravo, a ima i sada ako ćemo ostati na tome što nauka danas o prostoru ne tvrdi nego vjeruje, ne da mi se sada detaljno o tome paradoksu, cijelu jednu temu smo o tome na jednom drugom forumu imali pa si možeš tamo pročitati što je zapravo istina o Ahilu i kornjači.

Isto tako nije sigurno da se Zemlja oko Sunca okreće, postoje jednadžbe koje pokazuju da se SVE što smo eksperimentalno dobili slaže i sa time da se SVE oko Zemlje okreće, ali to je preduga tema za noćne sate, pa neću ni početi o tome.

Zatim, iako sve vrvi od kretanja u svemiru, osobito u mikrosvijetu, lako se može DOKAZATI da je to sve zapravo ILUZIJA, da takvoga kretanja zapravo nema, upravo suprotno, kretanje se događa u jako velikim vremenskim razdobljima, a to što mi vidimo NIJE stvarnost koja zbilja postoji u našem prostor-vremenu, nego UMJETNO napravljena stvarnost za sva materijalna bića, poput pravljenja crtanih filmova, ubrzaš slike i dobiješ pokret i najveće brzine ako treba, garant.

I kažeš da ako ništavilo postoji da je onda biće, a ako je biće onda nije ništavilo, i time upadaš sam u kontradiktornost svojih tvrdnji, jer tvrdiš da ništavilo nije ništavilo, ali to ne shvaćaš, vidi se da kada se kaže "biće" ti misliš na živa bića, osobna bića, NE, nisam ti bez veze dao onu definiciju iz filozofije, BIĆE je NEŠTO ŠTO POSTOJI, a ako Ništavilo postoji onda je ono BIĆE, i ostaje Ništavilo, jednostavno a istinito, e da! 

Pa gle, ti godinama na prethodniku ovog foruma, a u posljednje vrijeme i na ovom, obećaješ da ćeš nešto dokazati pa od tih dokaza do sad baš ništa, osim praznih obećanja, a po sudeći po svemu što ovdje pišeš će na tome i ostati.
Tako nisi i nećeš dokazati niti da je sve ovo čemu mi svjedočimo u svojoj okolini samo iluzija, jer je nama nemoguće dokazati postojanje takve sveobuhvatne iluzije iz jednostavnog razloga jer nismo sposobni stati na točku gledišta izvan nama vidljive stvarnosti i sa nje promatrati cijeli svemir, a to je nužan uvjet da bi uopće mogli uočiti takve dokaze.
Možemo naravno zamisliti takvu točku gledišta i dokaze prikupljenje promatranjem sa nje, ali to je samo zamišljaj ilitiga iluzija o kojoj ti govoriš kao o činjenici, bez ijednog priloženog dokaza.
I tebe muči nerazumjevanje prirode formalne znanosti kakva je matematika i prirode logike, koja realno ne može dokazati baš ništa nego samo dosljednim zaključivanjem (čime se logika zapravo jedino i bavi) ukazati na kontradikcije u nekom modelu, najčešće matematičkom i time intepretirati isti kao nužno neispravan.
Riječ je o tome da kontradikcije ne mogu realno postojati pa tako ni ova očito tebi omiljena i prirodi ništavila.
Ništavilo je jednostavno potpuno odsustvo bilo kakvog sadržaja pa već samo po tome ne može biti biće. Može biti jedino ništa, pri čemu se to ništa podrazumjeva kao potpuno odustvo bilo čega odnosno svega pa tako i svih obilježja koja se pridaju uz pojam bića.
Ako ništavilo postoji, onda mora postojati u nekom prostorno-vremenskom okviru, jer se samo postojanje upravo tako definira. A ako postoji u nekom segmentu prostorvremena, onda se uz njega vežu i neki okviri odnosno sadržaji i onda to više nije ništavilo.
I da se vratim na prirodu matematike i logike. Oba sustava mišljenja i matematika kao znanost i logika kao dio filozofije mogu samo ukazati na MOGUĆNOST postojanja nečega i ne mogu predstavljati nikakav konačni dokaz u tom smislu.
Matematika jeste prirodna i egzaktna znanost, ali također i formalna, o čemu ti očito nemaš pojma, kao niti o mnogo čemu drugom, što pojednostavljeno prevedeno znači da može smisliti bilo kakav formalni model koji nema veze sa realnošću.
Riemann je primjerice baratao sa modelom četverodimenzinalnog prostora koji nitko nikada nije dokazao kao realno postojeći, ali je tim modelom zaludio ako ne i zaglupio kompletnu kulturu svog vremena na zapadu i potaknuo njihovu maštu na svakakve zaključke.
Dokazi se mogu prikupiti fizikalnim opažanjem i opažačkim nalazima, a ako istih nema, valja nam zaključiti ili da je matematički model sa kojim smo krenuli u opažanje i laboratorijsko dokazivanje neispravan, da je obična fantazija ili da će se možda, ali samo možda jednog dana opažački nalazi pojaviti kada budem baratali kvalitetnijom tehnologijom u smislu boljih alata opažanja i eksperimentiranja.
To se dogodilo nrpr. sa Higgsovim bozonom, ali nije npr. sa Teorjom struna čija je matematika izgleda za sva vremena pala na neplodno tlo.
Problem je u nemogućnost renormalizacije jednadžbi te teorije, dakle matematičkog modela, jer ne postoji način kako ćemo beskonačne vrijednosti koje se pojavljuju u tim jednadžbama pretvoriti u realne odnosno konačne.
Beskonačnost ionako nije nikakav realni broj nego matematička apstrakcija, nekakva vrijednost koju možemo iskoristiti jedino ako joj damo neku konačnu vrijednost jer sa beskonačnošću realno možemo baratati jedino u filozofiji koja nije nikakva realna znanost nego više skup promišljanja o praktički bilo čemu uz upotrebu neospornih činjenica i logičkih okvira.
I kad sam spomenuo skup, to je također samo obična pojednostavljena matematička apstrakcija realnog svijeta jer skupovi realno ne postoje. Sve postoji ne u okvirima skupova nego isključivo u okvirima sustava, ali u Teoriju sustava sad neću ulaziti.
I ovo je previše (ne samo) za tebe.

Ti kolega Speare misliš da se ja šalim, ali ja sam i te kako ozbiljan kada TVRDIM da ja imam onu pravu "teoriju svega" koja baš sve objašnjava što postoji, i na temelju toga i te kako imam pravo reći što je istina a što nije, da to ne radim zamjerili bi mi u budućnosti i nazvali me kukavicom, jer sam ZNAO sve to a nisam nikome govorio, e pa upravo je suprotno, ja govorim ISTINU o postanku svugdje, druga je stvar razumije li tko što ili ne, ali to nije moj problem, samo kažem.

Mnogo si napisao pa idemo redom.

Što se tiče moje objave "teorije svega", to ne  visi samo o meni, trenutno to ovisi o predsjedniku Milanoviću kada će to biti, a kada se to dogodi DOKAZATI ću sve iz moje teorije, garant.

Tvrdiš da ne mogu dokazat da je svemir ILUZIJA, mogu, kada ćete saznati KAKO je zbilja nastao, jasno će vam biti ZAŠTO je to jedina istina, i ne treba tu nikakav eksperiment, dapače.

Veliš teorija struna ne valja je ima beskonačne veličine, pa nikako da se od njih dobiju konačne, e pa u tome je problem što u stvarnosti ZBILJA POSTOJE beskonačne veličine različitih duljina, i prostornih i vremenskih, samo treba to ZNATI sve složiti u jedan logičan red, a to može jedino prava "teorija svega", dakle jedino autor te teorije MOŽE TO objasniti.

A što se tiče ništavila, dakle NIŠTA, ni ti kao ni mnogi drugi ne možete shvatiti da je to NEŠTO što postoji, dakle jeste pravo filozofsko BIĆE, i možemo Ga s pravom nazvati jedinim pravim Bogom koji oduvijek postoji i koji je UZROK svega postojećega.

NIŠTA je postojalo TU davno prije svemira, postoji i SADA, jer ne samo svemir nego i cijeli multisvemir je u tome, a NIŠTA će postojai i kada ni našega svemira a ni multisvemira više neće biti, kako onda ti možeš tvrditi da to nije nešto što JESTE, a jedino je zapravo nešto što oduvijek i zauvijek postoji, nije bez veze data definicija da nešto što JESTE, je BIĆE, a jedino vječno što postoji je upravo to NIŠTA, dokazati ću to svima, pa še kak, e da! 

teodor.francic wrote:Ti kolega Speare misliš da se ja šalim, ali ja sam i te kako ozbiljan kada TVRDIM da ja imam onu pravu "teoriju svega" koja baš sve objašnjava što postoji

Ne, ja uopće ne mislim da se šališ.
I to je zapravo ono što je najžalosnije, u cijeloj ovoj priči s elementima kolektivne tragikomedije do razine osobne tragedije.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:Ti kolega Speare misliš da se ja šalim, ali ja sam i te kako ozbiljan kada TVRDIM da ja imam onu pravu "teoriju svega" koja baš sve objašnjava što postoji

Ne, ja uopće ne mislim da se šališ.
I to je zapravo ono što je najžalosnije, u cijeloj ovoj priči s elementima kolektivne tragikomedije do razine osobne tragedije.

Što se tiče famozne Teorije svega koja je u fizici poznata kao Grand unified theory (theories), to već neko vrijeme, tamo negdje od pred kraj 19. stoljeća, predstavlja neku vrstu svetog grala fizike kao znanosti.
Već pred kraj 19. stoljeća, još od vremena Maxwellovih jednadžbi, je među fizičarima vladalo uvjerenje kako je praktički fizika sve objasnila. Samo je potrebna mala dopuna u vidu neke vrste objedinjavajuće teorije koja će objasniti baš sve događaje i gibanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako su se pristalice takvog razvoja događaja teško prevarili!
Kvantna teorije ih je doslovce bacila u blato propalih fizikalnih očekivanja i teorija, a 20. stoljeće doslovce predstavlja ogromno groblje takvih.
Einstein primjerice do smrti nije odustao od pokušaja otkrivanja takve objedinjavajuće teorije i to samo na području klasične fizike.
Ona kvantna mu nikada nije sjela baš do kraja, uvijek je bio u nekoj vrsti laganog sukoba sa njom.
Nisu od takvih pokušaja odustajali mnogi javnosti široko poznati fizičari poput recimo Hawkinga.
On je u svojoj Kratkoj povijesti vremena, u prvom izdanju koje je izašlo 1988. godine, predvidio kako će do otkrića takve teorije doći najkasnije za 20 godina od tada.
Prošlo je punih 34 i ne samo da nije došlo do otkrića takve teorije na općoj razini, nego se taj pothvat čini udaljenijim nego ikada do sada.
Mnogi su se nadali da Teorija struna sa svim svojim varijacijama predstavlja najboljeg kandidata u tom smislu, ali je i to doslovce na općoj razini fizikalnog mainstrima palo u vodu.
To je razočaranje otišlo tako daleko da je čak i gorljivi pristalica Teorije struna, famozni Sheldon iz tv serije Teorija velikog praska kao string teoretičar to priznao u jednoj od epizoda i svoju potragu za tim fizikalnim svetim gralom proglasio vlastitim životnim neuspjehom.
Ako to fizika kao trenutno najpotentnija realna, egzaktna i prirodna znanost (ostale se ionako temelje na otkrićima upravo fizike, a matematika nije realna nego ipak samo formalna znanost) nije i kako stvari sada stoje neće ni biti u stanju otkriti i spoznati, onda budi sasvim siguran da to ne može niti filozofija koja i nije nikakva znanost nego samo misaona disciplina.
Tako stoje stvari u realnosti i svakome je bolje da se sa istom pomiri što je prije moguće.
Ako ne želi zaglaviti u vlastitim ili nečijim deluzijama i potrošiti da baš ne kažem protratiti cijeli svoj život na iste, naravno.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:Ti kolega Speare misliš da se ja šalim, ali ja sam i te kako ozbiljan kada TVRDIM da ja imam onu pravu "teoriju svega" koja baš sve objašnjava što postoji

Ne, ja uopće ne mislim da se šališ.
I to je zapravo ono što je najžalosnije, u cijeloj ovoj priči s elementima kolektivne tragikomedije do razine osobne tragedije.

Što se tiče famozne Teorije svega koja je u fizici poznata kao Grand unified theory (theories), to već neko vrijeme, tamo negdje od pred kraj 19. stoljeća, predstavlja neku vrstu svetog grala fizike kao znanosti.
Već pred kraj 19. stoljeća, još od vremena Maxwellovih jednadžbi, je među fizičarima vladalo uvjerenje kako je praktički fizika sve objasnila. Samo je potrebna mala dopuna u vidu neke vrste objedinjavajuće teorije koja će objasniti baš sve događaje i gibanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako su se pristalice takvog razvoja događaja teško prevarili!
Kvantna teorije ih je doslovce bacila u blato propalih fizikalnih očekivanja i teorija, a 20. stoljeće doslovce predstavlja ogromno groblje takvih.
Einstein primjerice do smrti nije odustao od pokušaja otkrivanja takve objedinjavajuće teorije i to samo na području klasične fizike.
Ona kvantna mu nikada nije sjela baš do kraja, uvijek je bio u nekoj vrsti laganog sukoba sa njom.
Nisu od takvih pokušaja odustajali mnogi javnosti široko poznati fizičari poput recimo Hawkinga.
On je u svojoj Kratkoj povijesti vremena, u prvom izdanju koje je izašlo 1988. godine, predvidio kako će do otkrića takve teorije doći najkasnije za 20 godina od tada.
Prošlo je punih 34 i ne samo da nije došlo do otkrića takve teorije na općoj razini, nego se taj pothvat čini udaljenijim nego ikada do sada.
Mnogi su se nadali da Teorija struna sa svim svojim varijacijama predstavlja najboljeg kandidata u tom smislu, ali je i to doslovce na općoj razini fizikalnog mainstrima palo u vodu.
To je razočaranje otišlo tako daleko da je čak i gorljivi pristalica Teorije struna, famozni Sheldon iz tv serije Teorija velikog praska kao string teoretičar to priznao u jednoj od epizoda i svoju potragu za tim fizikalnim svetim gralom proglasio vlastitim životnim neuspjehom.
Ako to fizika kao trenutno najpotentnija realna, egzaktna i prirodna znanost (ostale se ionako temelje na otkrićima upravo fizike, a matematika nije realna nego ipak samo formalna znanost) nije i kako stvari sada stoje neće ni biti u stanju otkriti i spoznati, onda budi sasvim siguran da to ne može niti filozofija koja i nije nikakva znanost nego samo misaona disciplina.
Tako stoje stvari u realnosti i svakome je bolje da se sa istom pomiri što je prije moguće.
Ako ne želi zaglaviti u vlastitim ili nečijim deluzijama i potrošiti da baš ne kažem protratiti cijeli svoj život na iste, naravno.

Jako se varaš, POSTOJI prava "teorija svega", ona zbilja SVE objašnjava, ali je samo problem da to toga NE MOŽE fizika doći, ima jedan i te kako praktičan razlog, POSTOJE svjetovi daleko veći i manji od našega svemira, a naša fizika ni naš svemir u cijelosti ne poznaje, niti će ikada poznavati, pametnome dosta.

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Samo ni najpametniji Umovi današnjice NEĆE to od prve moći shvatiti, trebati će mnogo dana, a nekima i mjeseci i godine da SVE shvate, tako stvari stoje, a ovo piše čovjek koji je PRVI sve to prošao, i koji nema nikakve osobne tragedije u vezi s time, dapače, e da! 

teodor.francic wrote:
Jako se varaš, POSTOJI prava "teorija svega", ona zbilja SVE objašnjava, ali je samo problem da to toga NE MOŽE fizika doći, ima jedan i te kako praktičan razlog, POSTOJE svjetovi daleko veći i manji od našega svemira, a naša fizika ni naš svemir u cijelosti ne poznaje, niti će ikada poznavati, pametnome dosta.

Svemir je izotropan i homogen.
Što to znači?
Da svugdje u svemiru postoji ista ona materija kakvu smo mi oko sebe u stanju uočiti.
Ne postoji primjerice dijelovi svemira koji se sastoje od antimaterije, jer bi oni vrlo brzo došli u kontakt sa onima u svojoj blizini koji se sastoje od nama u okolici uočljive materije i došlo bi do njihove anihilacije uz ogromne bljeskove energije, kojih nema pa nema. 
To bi bile tako burne reakcije da bi ih bilo nemoguće ne uočiti.
Dakle, ako je svemir takav, onda vrijedi i zaključak da u svim dijelovima svemira vrijede isti fizikalni zakoni i da je fizika doslovce baš svugdje potpuno ista.
Ako nismo sami kao svjesna i (relativno) visoko inteligentna bića, onda očito postoje različiti stupnjevi znanja u fizici pojedinih civilizacija, ali fizikalni zakoni su svugdje isti pa je tako i fizika, bar načelno gledano, doslovce svugdje ista.
Čak i ako u tu jednadžbu uključimo i multiverse modele, nema niti jednog razloga zaključiti da se to ne odnosi i na doslovce sve njih.
Pogotovo u Hawkingovom modelu valne funkcije svemira u kojem se svemir promatra kao jedinstvena valna funkcija i u kojem je svaki od svemira crvotočinama povezan sa sebi susjednim svemirima, a tako su zapravo svi na neki način povezani i dijele prije svega informacije, ako ne i energiju.
To ne bi bilo moguće da u različitim pojedinačnim svemirima postoje različiti fizikalni zakoni pa tako i različite fizike.
Nebitno što je riječ o visoko špekulativnom modelu, što uostalom vrijedi i za sve multiverse modele zbog čega ih neki promatraju kao više filozofiju, a manje znanost.
Dakle, ako je tako, sve što znamo nas upućuje da jeste, morale bi nam biti poznate barem osnove, temelji neke potencijalne teorije svega za kakvu sada nemamo niti najmanje naznake da je uopće moguća, a kamoli da realno postoji.
Po meni je vrlo vjerojatno riječ o onome što sam već ranije opisao kao sveti gral fizike, špekulativna utopija prije svega one u 19., a zatim dobrim dijelom i u 20. stoljeću.
Što je fizika bila manje napredna i razvijena, to su taj sveti gral i utopija imali više pristaša među fizičarima.
Danas među fizičarima sve više prevladava uvjerenje kako ne samo nikada nećemo doći do neke Grand unified theory nego da takva neka uopće nije moguća. 
Sve, ali doslovce sve što znamo o toj temi nas upućuje na takav zaključak.
Doduše, takav zaključak nije definitivan, ali u fizici se malo toga uzima kao ne[to definitivno i apsolutno.
Nije to niti apsolutna temperaturna nula, jer se odavno zna da je riječ samo o apstraktnoj teorijskoj vrijednosti, čak i špekulaciji, jer konstantna vreva fluktuacija u kvantnom području tako nešto uopće ne dopušta. Jednostavno još ima previše energije u svemiru, a više je neće biti tek kada (ne ako nego kada) se kompletna materija u svemiru kakvu poznajemo u potpunosti raspadne odnosno anihilira.
Po nekim teorijskim predviđanjima za otprilike 10 na stotu godina od sad.

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Naime, svakom tko nešto zna o tome kako je došlo do situacije po kojoj fizika predstavlja najpotentniju realnu znanost današnjice pa tako kako je došlo do njenog posebno burnog razvoja u 19. stoljeću.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Naime, svakom tko nešto zna o tome kako je došlo do situacije po kojoj fizika predstavlja najpotentniju realnu znanost današnjice pa tako kako je došlo do njenog posebno burnog razvoja u 19. stoljeću.

Upravo odbacivanjem općenitih metafizičkih razmatranja o prirodi i podrijetlu svega postojećeg u svijetu za kojeg uočavamo da u njemu postojimo, sve u skladu sa pozitivističkim pristupom i filozofijom koji su u tom trenutku stanja ljudske i misli jednostavno prevladali.
U fizici je odbacivanjem metafizike i njenih općenitih naklapanja došlo do burnog razvoja uz istovremeno posve prirodno zamiranje metafizike.
To se odnosi na 19. stoljeće, a posebno na 20. od pojave kvantne teorije koja je izrazito neintuitivna i čije zagonetke tipa mačke koja je istovremeno i mrtva i živa i čestica koje su istovremeno i valovi filozofija sa svojim tradicionalnim intuitivnim misaonim procesima i pristupima jednostavno nije mogla iole uvjerljivo objasniti.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Naime, svakom tko nešto zna o tome kako je došlo do situacije po kojoj fizika predstavlja najpotentniju realnu znanost današnjice pa tako kako je došlo do njenog posebno burnog razvoja u 19. stoljeću.

Upravo odbacivanjem općenitih metafizičkih razmatranja o prirodi i podrijetlu svega postojećeg u svijetu za kojeg uočavamo da u njemu postojimo, sve u skladu sa pozitivističkim pristupom i filozofijom koji su u tom trenutku stanja ljudske i misli jednostavno prevladali.
U fizici je odbacivanjem metafizike i njenih općenitih naklapanja došlo do burnog razvoja uz istovremeno posve prirodno zamiranje metafizike.
To se odnosi na 19. stoljeće, a posebno na 20. od pojave kvantne teorije koja je izrazito neintuitivna i čije zagonetke tipa mačke koja je istovremeno i mrtva i živa i čestica koje su istovremeno i valovi filozofija sa svojim tradicionalnim intuitivnim misaonim procesima i pristupima jednostavno nije mogla iole uvjerljivo objasniti.

To je imalo ogromnu ulogu i na filozofiju koja je izgubila povjerenje u sebe i svoju dotadašnju centralnu ulogu u razvoju ljudske misli pa je u jednom trenutku (L. Wittgenstein - vjerojatno najznamenitiji filozof 20. stoljeća) prevladao konsternirajući zaključak kako filozofiji nije ostalo ništa drugo nego da se bavi problemima jezika.
Sve to u nadi da će prihvaćanjem pozitivističkog pristupa u filozofiji doći do njenog burnog razvoja do kakvog je došlo u fizici 19. stoljeća kada je prihvatila pozitivizam. 
To je naravno bio potpuno pogrešan zaključak koji bi, da je prevladao u filozofiji, doveo do njenog zamiranja ako ne i do smrti, jer se jednostavno potpuno i temeljito protiv temeljnoj prirodi i ulozi filozofije kao potentne misaone discipline koja se bavi općenitim umovanjem o praktički bilo čemu i koja ne podnosi takva ograničenja u izboru svojih tema.
Naravno, sve uz uvažavanje barem temeljnih fizikalnih odnosno znanstvenih spoznaja uz ispravno pridržavanje logičkih ograda u intepretaciji njihovog značenja prvenstveno u smislu izbjegavanja kontradikcija (koje realno ne mogu postojati).

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Naime, svakom tko nešto zna o tome kako je došlo do situacije po kojoj fizika predstavlja najpotentniju realnu znanost današnjice pa tako kako je došlo do njenog posebno burnog razvoja u 19. stoljeću.

Upravo odbacivanjem općenitih metafizičkih razmatranja o prirodi i podrijetlu svega postojećeg u svijetu za kojeg uočavamo da u njemu postojimo, sve u skladu sa pozitivističkim pristupom i filozofijom koji su u tom trenutku stanja ljudske i misli jednostavno prevladali.
U fizici je odbacivanjem metafizike i njenih općenitih naklapanja došlo do burnog razvoja uz istovremeno posve prirodno zamiranje metafizike.
To se odnosi na 19. stoljeće, a posebno na 20. od pojave kvantne teorije koja je izrazito neintuitivna i čije zagonetke tipa mačke koja je istovremeno i mrtva i živa i čestica koje su istovremeno i valovi filozofija sa svojim tradicionalnim intuitivnim misaonim procesima i pristupima jednostavno nije mogla iole uvjerljivo objasniti.

To je imalo ogromnu ulogu i na filozofiju koja je izgubila povjerenje u sebe i svoju dotadašnju centralnu ulogu u razvoju ljudske misli pa je u jednom trenutku (L. Wittgenstein - vjerojatno najznamenitiji filozof 20. stoljeća) prevladao konsternirajući zaključak kako filozofiji nije ostalo ništa drugo nego da se bavi problemima jezika.
Sve to u nadi da će prihvaćanjem pozitivističkog pristupa u filozofiji doći do njenog burnog razvoja do kakvog je došlo u fizici 19. stoljeća kada je prihvatila pozitivizam. 
To je naravno bio potpuno pogrešan zaključak koji bi, da je prevladao u filozofiji, doveo do njenog zamiranja ako ne i do smrti, jer se jednostavno potpuno i temeljito protiv temeljnoj prirodi i ulozi filozofije kao potentne misaone discipline koja se bavi općenitim umovanjem o praktički bilo čemu i koja ne podnosi takva ograničenja u izboru svojih tema.
Naravno, sve uz uvažavanje barem temeljnih fizikalnih odnosno znanstvenih spoznaja uz ispravno pridržavanje logičkih ograda u intepretaciji njihovog značenja prvenstveno u smislu izbjegavanja kontradikcija (koje realno ne mogu postojati).

Da je filozofija ostala na onim stavovima koje ti uporno zastupaš, ne samo da bi u međuvremenu doslovce izumrla nego bi to učinila na krajnje sramotan način svodeći svoju ulogu na zabavljanje manje ili više širokih masa na način kako to čine stand-up komičari uz dodatak verbalnih doskočica i akrobacija tipičnih za pristup u filozofiji poznat kao sofizam.

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:
Jako se varaš, POSTOJI prava "teorija svega", ona zbilja SVE objašnjava, ali je samo problem da to toga NE MOŽE fizika doći, ima jedan i te kako praktičan razlog, POSTOJE svjetovi daleko veći i manji od našega svemira, a naša fizika ni naš svemir u cijelosti ne poznaje, niti će ikada poznavati, pametnome dosta.

Svemir je izotropan i homogen.
Što to znači?
Da svugdje u svemiru postoji ista ona materija kakvu smo mi oko sebe u stanju uočiti.
Ne postoji primjerice dijelovi svemira koji se sastoje od antimaterije, jer bi oni vrlo brzo došli u kontakt sa onima u svojoj blizini koji se sastoje od nama u okolici uočljive materije i došlo bi do njihove anihilacije uz ogromne bljeskove energije, kojih nema pa nema. 
To bi bile tako burne reakcije da bi ih bilo nemoguće ne uočiti.
Dakle, ako je svemir takav, onda vrijedi i zaključak da u svim dijelovima svemira vrijede isti fizikalni zakoni i da je fizika doslovce baš svugdje potpuno ista.
Ako nismo sami kao svjesna i (relativno) visoko inteligentna bića, onda očito postoje različiti stupnjevi znanja u fizici pojedinih civilizacija, ali fizikalni zakoni su svugdje isti pa je tako i fizika, bar načelno gledano, doslovce svugdje ista.
Čak i ako u tu jednadžbu uključimo i multiverse modele, nema niti jednog razloga zaključiti da se to ne odnosi i na doslovce sve njih.
Pogotovo u Hawkingovom modelu valne funkcije svemira u kojem se svemir promatra kao jedinstvena valna funkcija i u kojem je svaki od svemira crvotočinama povezan sa sebi susjednim svemirima, a tako su zapravo svi na neki način povezani i dijele prije svega informacije, ako ne i energiju.
To ne bi bilo moguće da u različitim pojedinačnim svemirima postoje različiti fizikalni zakoni pa tako i različite fizike.
Nebitno što je riječ o visoko špekulativnom modelu, što uostalom vrijedi i za sve multiverse modele zbog čega ih neki promatraju kao više filozofiju, a manje znanost.
Dakle, ako je tako, sve što znamo nas upućuje da jeste, morale bi nam biti poznate barem osnove, temelji neke potencijalne teorije svega za kakvu sada nemamo niti najmanje naznake da je uopće moguća, a kamoli da realno postoji.
Po meni je vrlo vjerojatno riječ o onome što sam već ranije opisao kao sveti gral fizike, špekulativna utopija prije svega one u 19., a zatim dobrim dijelom i u 20. stoljeću.
Što je fizika bila manje napredna i razvijena, to su taj sveti gral i utopija imali više pristaša među fizičarima.
Danas među fizičarima sve više prevladava uvjerenje kako ne samo nikada nećemo doći do neke Grand unified theory nego da takva neka uopće nije moguća. 
Sve, ali doslovce sve što znamo o toj temi nas upućuje na takav zaključak.
Doduše, takav zaključak nije definitivan, ali u fizici se malo toga uzima kao ne[to definitivno i apsolutno.
Nije to niti apsolutna temperaturna nula, jer se odavno zna da je riječ samo o apstraktnoj teorijskoj vrijednosti, čak i špekulaciji, jer konstantna vreva fluktuacija u kvantnom području tako nešto uopće ne dopušta. Jednostavno još ima previše energije u svemiru, a više je neće biti tek kada (ne ako nego kada) se kompletna materija u svemiru kakvu poznajemo u potpunosti raspadne odnosno anihilira.
Po nekim teorijskim predviđanjima za otprilike 10 na stotu godina od sad.

Tu si u pravu, da su i drugo svemiri, zapravo prostor-vremena, ISTI kao i naš svemir i naše prostor-vrijeme, samo su različiti kao ZASEBNE CJELINE, isto ko i mi ljudi, ali je problem što znanost NE ZNA kako je zbilja naš svemir nastao, ni prostor ni vrijeme, ni energija, ni materija a ni živa bića, sve se svodi na špekulacije ČIBIDABI, da tako kažem, da znanost sazna kako je nastao, znala bi kako su i sve druge dimenzije nastale, a ne zna zato jer fizika NIJE u mogućnosti to objasniti, dakle NIJE zadaća fizike da dođe do prave "teorije svega", to je ko da od slona očekuješ da pleše balet, nemoguća misija, samo kažem, e da!

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Nije žalosni dio nego upravo veseo, jer će ljudi konačno DOĆI do prave istine o postanku svega, čime će se ostvariti san Hawkinga, da će čovjek SVE znati objasniti, i da će sve biti i te kako logično i razumno, e da! 

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

teodor.francic wrote:

I jako si skeptičan glede toga ŠTO sve filozofija može, e pa uvjeriti ćeš se da metafizika, koja je dio filozofije MOŽE ono što fizika nije kadra, ne šalim se.

Znam da se ne šališ i to je onaj posebno žalosni dio.

Naime, svakom tko nešto zna o tome kako je došlo do situacije po kojoj fizika predstavlja najpotentniju realnu znanost današnjice pa tako kako je došlo do njenog posebno burnog razvoja u 19. stoljeću.

Upravo odbacivanjem općenitih metafizičkih razmatranja o prirodi i podrijetlu svega postojećeg u svijetu za kojeg uočavamo da u njemu postojimo, sve u skladu sa pozitivističkim pristupom i filozofijom koji su u tom trenutku stanja ljudske i misli jednostavno prevladali.
U fizici je odbacivanjem metafizike i njenih općenitih naklapanja došlo do burnog razvoja uz istovremeno posve prirodno zamiranje metafizike.
To se odnosi na 19. stoljeće, a posebno na 20. od pojave kvantne teorije koja je izrazito neintuitivna i čije zagonetke tipa mačke koja je istovremeno i mrtva i živa i čestica koje su istovremeno i valovi filozofija sa svojim tradicionalnim intuitivnim misaonim procesima i pristupima jednostavno nije mogla iole uvjerljivo objasniti.

Upravo suprotno, filozofija JEDINA može objasniti sve to, i ne samo to nego i dimenzije toliko velike da ti pamet stane, a do kojih fizika nikako ne može doći, jasno jer je ograničena tehnološki i materijalno, e da!