Asylum

Ako je Rivendel bio postaja na putu družine (Crkve) na kojoj su stekli milost (sakrament) krštenja (spoznaja svjetla istine i brisanje Istočnog grijeha – Frodo je iscijeljen od uboda Nazgula), onda je Lothlorien postaja na njihovu putu koja je slika sakramenta krizme (potvrde). Naime, svaki član družine prstena tamo se okrepljuje i potvrđuje u svom poslanju. Dobiva prigodni dar – materijalni i duhovni (savjet i informacija). Dar providnosti, koji ih osnažuje u njihovu poslanju i zadaći. To je slika darova Duha Svetoga. Darove dobivaju iz ruku Galadriel. Ona je posrednica milosti -„mediatrix“, marijanska figura.
 
Na putu se družina okrepljuje lembasom, vilenjačkim kruhom koji i u malim količinama daje neobičnu snagu i izdržljivost tijela i duha kad se jede na prazan želudac. Taj vilenjački kruh je slika pričesti. Ovo je subkreacijska slika ljudi kao što su sv. Franjo Borgia i Theresa Neumann, koji su živjeli isključivo od pričesti. Tolkien je i sam zagovarao i prakticirao svakodnevnu pričest. Krunidba kraljeva, davanje zakletvi, brak, spomendani; sve su to događaji koji imaju euharistijski karakter a dio su Tolkienova sekundarnog svijeta.
 
Po završetku misije i Sauronovoj propasti, Frodo ne ostaje dugo u Međuzemlju. Ništa ga više ne veže za ovaj svijet (usp. 2 Tim 4,7-8). On, kao slika Krista svećenika, u stanju celibata napušta obale ovoga svijeta i  odlazi lađom (slika Crkve) na krajnji Zapad (Valinor) – Nebo. Sam Gamgee, s druge strane, ženi se i stvara vlastitu obitelj jer ima mnogo toga još za učiniti, vidjeti i voljeti na ovom svijetu. Obitelj je temeljna stanica društva. Kućna Crkva. Njegovim povratkom obitelji, u ritam svakodnevice koji rađa svece, završava ovo čudesno putovanje po Međuzemlju Trećeg Doba.
 
U sljedećem članku o Tolkienu i Objavi proširit ćemo vidike. Osvrnut ćemo se na Tolkienovu kozmogoniju i odraz starozavjetne poruke Objave unutar sekundarnog svijeta mita u knjizi Silmarillion.
 
Danko Kovačević

Nemoj da na kraju tvoje životne priče piše: „Odustao sam“. Poništit ćeš sve one borbe koje si nekoć vodio, sve one male pobjede koje si godinama dobivao. S puno truda. I žuljeva. I neprospavanih noći. Kako ćeš jednog dana sebe pogledati u oči kad znaš da si imao čitav niz snova, a pristao samo na jedan mali dio toga. Pusti udarce, gledaj iza njih! Ne slušaj ljude koji ti kažu „ne možeš“. To je njihov scenarij, ne tvoj. Kad padneš, obriši prašinu, obriši suze i idi dalje. To je sve.

Umijeće života je od izlaska do zalaska sunca živjeti onako kako ti se sviđa. Na svoj način. U svom ritmu. Imati svoju priču bez potrebe da se na silu gura nekoga tko tu ne želi biti. Bez prevelikih očekivanja. I za sebe i za druge. Umijeće života je da usprkos brojnim teškoćama života jasno i glasno kažeš: „Ne odustajem“. Ni u kakvim uvjetima. To čine pobjednici. Nijanse su kako ćeš to učiniti. Samo odluči i učini!

- Mario Žuvela

It is no exaggeration to call J.R.R. Tolkien a genius. It would be enough for his lasting fame that he is the author of The Lord of the Rings—an epic tale that brought about the fantasy genre as we know it today—and The Hobbit. As the creator of Middle-earth and its languages, his tremendous imagination also resulted in the manifold tales of The Silmarillion and associated stories, the latest of which, The Fall of Gondolin, has just been published. He illustrated many of his works himself, having considerable talent as a visual artist.
 
But Tolkien’s fiction-writing was not how he earned his living. Professionally, he was a scholar of medieval literature and language, and a philologist who contributed to the writing of the Oxford English Dictionary. He knew more about the great Anglo-Saxon poem Beowulf than anyone in the world. He spent most of his academic career at Oxford, where he was instrumental in helping his colleague and friend C.S. Lewis convert to Christianity, and was a key figure in “the Inklings,” the circle of writer friends who gathered around them and met weekly in a local pub, The Eagle & Child.


https://www.wordonfire.org/resources/blog/tolkiens-catholic-genius/17241/

Oxford’s famous Bodleian Library holds in its archives many of Tolkien’s manuscripts, papers, and drawings, as well as having a world-class collection of scholarly works about Tolkien—a treasure-trove for scholars from around the world.
 
The Library’s 2018 exhibit, “J.R.R. Tolkien: Maker of Middle-earth,” billed as the exhibit of a generation, is testimony to Tolkien’s genius. Assembled by the Bodleian’s Tolkien Archivist, Catherine McIlwaine, and drawing on resources from around the world, including the Tolkien Archives at Marquette University, Wisconsin, the exhibit gives visitors a three-dimensional view of his life and work. We see vignettes of his life from early childhood in South Africa, to his student days and service in World War I, to his mature life as a busy academic and family man. Many manuscripts and artworks are on display, some for the first time ever, including his own original paintings for The Hobbit and some of the “Father Christmas Letters” that he wrote and illustrated for his children. Even some of his early abstract paintings and a few of his elegant doodles on newspaper crossword-puzzles are on display. The exhibit has received very positive reviews.


https://www.wordonfire.org/resources/blog/tolkiens-catholic-genius/17241/

metilda wrote:The exhibit has received very positive reviews.

I myself reviewed it positively, but with a significant reservation. Though the exhibit gives a well-rounded portrait of Tolkien as a creative writer, artist, scholar and family man, it almost completely avoids mentioning his religious commitment.
 
To an extent this omission is redressed in the handsome book that accompanies the exhibit. This is outstanding and contains a great deal of material not included in the exhibit itself, including a number of references to Tolkien’s lifelong Catholic faith and its importance to him—such as the observation that the “driving force” of Tolkien’s “creative aspirations was religious and more particularly Catholic. He wished more than anything to ‘make England Catholic’ again, and in doing so to reintroduce beauty, purity, and love to his country.”[1] Still, only two objects are presented in the book that are related to Tolkien’s faith: a photograph of his guardian, Fr. Francis Morgan, an Oratorian priest, who took care of Tolkien and his brother after they were orphaned; and a 1914 letter to his future wife Edith Bratt, mentioning going to church and receiving Holy Communion. A portion of this letter is transcribed in both the display and the exhibit book from Tolkien’s difficult-to-read handwriting, but interestingly not the part referring to church or Communion.
 
Most visitors to the Bodleian exhibit—such as the student groups that I observed being taken through it—will not buy the exhibit book, which at £40 (about $50) for the hardback version (£25 for the paperback) will be beyond most pockets. Anyone who only visits the exhibit, or who merely skims through the exhibit book rather than reading it closely, will find it easy to overlook Tolkien’s faith if they do not already know that Tolkien was a Christian, and a Catholic.
 
Why does this matter? Because Tolkien is that rare figure, a serious Catholic whose religiously-infused work is tremendously popular with a wide audience: Catholics, Protestants, and non-Christians alike. The high-profile, highly regarded Bodleian exhibit gives us a window into the way our culture reacts to a figure such as this.

https://www.wordonfire.org/resources/blog/tolkiens-catholic-genius/17241/

The exhibit book shows that the Bodleian was not trying to avoid the topic entirely. Rather, I would suggest that the Bodleian may have felt, and (alas) probably correctly, that Tolkien’s faith would not be of interest to most attendees. Indeed, being faced with Tolkien’s Catholicism might unsettle viewers, and cause them to jump to faulty and uninformed conclusions—to assume that because he was a Catholic, he must have been a narrow-minded bigot. Given the lamentable state of religious literacy in the UK, as well as in the US where the exhibit will travel next year, any presentation of Tolkien’s faith would have required careful explanation to avoid misunderstanding, and even then would probably have offended at least some fans of Tolkien’s work.
 
I have myself seen discussions online amongst Tolkien fans degenerate into vitriol at the mere mention of his faith. For instance, a popular Tolkien Facebook group now has a policy in which the moderators turn off commenting on any post that references his faith at all. The fact that otherwise mild-mannered and friendly Tolkien enthusiasts can’t be trusted to discuss the topic in a civilized manner speaks volumes about current cultural attitudes toward Christianity in general and Catholicism in particular.

Ra

Najvažnije je da navečer sebi kažeš: Nisu sve lađe potonule. Kada propadnu svi tvoji planovi. Kada te ostave prijatelji. Kada se rasprše godinama sanjani snovi. Kada nemaš kome da kažeš svoju bol, a mnogo je. Kako god bilo, nemoj taj dan zvati promašenim ako nije sve ispalo onako kako si očekivao. To se zove čišćenje. Shvaćanje da neće uvijek sve biti po tvom, ali da opet možeš živjeti ispunjen život. Lijep i sretan na svoj način.

Ono što je za tebe možda neuspješan dan, za nekoga je možda vrhunac njegovog života. Stvari na koje se ti večeras žališ, možda netko za njih zahvaljuje. Ponekad je možda samo malo tišine potrebno da stvari sjednu na svoje. I da se ponovno vratiš u utrku života i pobijediš. Nemoj samo sjediti skrštenih ruku i čekati da ti netko pomogne. Ono što je u tvom srcu pomoći će ti da pronađeš put. A za to treba imati hrabrosti. Samo malo. Dovoljno da kreneš naprijed kad dođe vrijeme.

- Mario Žuvela

metilda wrote:Ra

Metka, lijep vikend ti želim. :)

I danas će biti nešto magično. Svijet kao da uvijek kreće iznova. I svakog dana pripremi novu dozu ljepote. Ali prije toga tvoje misli moraju biti magične. Čiste, neopterećene onim suvišnim pitanjima tko, što, kako, zašto, zbog čega. Pusti stvari koje te se ne tiču! Zagrli svakog dana svoju slobodu i ne dopusti da te zarobe beznačajnosti. Stvari koje ne ispunjavaju, ljudi koji imaju podmukle namjere. I nauči da budeš jednostavan, to je jedini način da razumiješ logiku ovog svijeta.

Biraj danas ljude koji će ostaviti lijepog traga na tvojoj duši, ne one nakon kojih ćeš zbrajati ožiljke. To što si i jutros otvorio oči i ustao dovoljan je razlog da povjeruješ u sebe. Prošao si mnoge teške puteve i prijeći ćeš ih još i više. I pitat se ponekad ima li ovaj život smisla. Ali vjeruj da ima! Kad se na kraju sve stvari zbroju i oduzme ostat će ti ono što si volio, u što si vjerovao i što te guralo naprijed. Bit će i danas dosta toga lijepog u tvom životu. Kreni s povjerenjem!

- Mario Žuvela

Ra wrote:

metilda wrote:Ra

Metka, lijep vikend ti želim. :)

I tebi, Ra.
Kako nisam zaposlena meni je svaki dan i svagdan i blagdan. Malo radim, malo odmorim uz knjigu ili forum, pečem kolače i vrtlarim što su mi najugodniji poslovi. Svaki dan odem na misu pa se i po tome svagdani ne razlikuju od nedjelje. Uživam u životu, ali trebalo je proći puno godina da to naučim. A učim ponešto svaki dan.

Pozdrav i blagoslov!

Život će se svakoga dana odvijati na svoj način, živcirao se ti ili ne živcirao. Uživao u njemu ili ga samo ravnodušno prihvaćao? Ima nešto kad prihvatiš vlastitu nemoć u ovom svijetu, dobivaš moć. Moć da djeluješ, stvaraš, otkrivaš svijet. Ne trebaju ti se poklopiti sve prilike da bi ti današnji dan bio savršen, dovoljno je da ti se poklope razum i srce. Da voliš ono što radiš i da radiš ono što voliš. Nema većeg savršenstva od toga.

Prihvati svakog dana malo neizvjesnosti, nesigurnosti, nerazumijevanja. Najbolje stvari dolaze onda kad osjetiš gorčinu onih teških i kad shvatiš da život nije samo paleta sa svijetlim bojama već da ima tu mnogo i tamnih. Samo jedna zraka sunca otkriva ti koliko ima nade u svijetu. Nemoj misliti da nikada nećeš pasti, slomiti se, očajavati, zapomagati. Sve će to doći i proći i otkriti ti da se život ne mjeri brojem dana koje si živio, već količinom emocija koje si u njega ulagao.

- Mario Žuvela

Ponekad morate negdje naći snage da idete naprijed kroz život. Bilo gdje. Bilo kako. S bilo kim. Jednostavno, udahnuti život, a izdahnuti sve ono što ste mislili da je život. A nije bio. Izbaciti u jednom izdahu sve one strahove, sumnje, nesigurnosti. Samo zakoračiti naprijed pa što život donese. U jednom trenutku shvatiti da više ništa nije sigurno, a onda zaigrati na blef. Pa kako ispadne. A život je uvijek neka igra. Nekad s više pobjede. Nekad s više poraza.

Ponekad morate knjigu vlastitog života malo premotati. Naprijed – natrag. Da biste shvatili da uvijek ponavljate ista poglavlja. A onda započeti nešto novo. Vaša ljubav prema vama treba biti jača od izgovora zašto vaš život ne može biti drugačiji. A može! Samo pronađite nešto što vrijedi. Nekoga tko vrijedi. I ostavite se negativnosti. Zaslužujete drugu priliku. Putovati. Sanjati. Osjećati. Znati da je sve onako kako treba biti. Ili će bar biti.

- Mario Žuvela

Voljena moja, bit ćeš ti nama ponosna i lijepa kao u snovima
Hrvatska, ljubavi naša🥰

(Autor fotografije Ante Gašpar iz Potravlja)
Status Marina Miletića na fb

Održavajte razmak od ljudi koji su negativni, ljudi koji povrijeđuju tuđe osjećaje i koji nemaju ni malo osjećaja za drugog čovjeka. Takva distanca je uvijek bila majka mentalnog i emocionalnog zdravlja. Održavajte razmak od ljudi kojima tuđi snovi ništa ne znače, ljudi koji svoje snove nisu ostvarili pa im za utjehu dođe saznanje da imaju mogućnost propasti i snovi drugih. Održavajte razmak od ljudi kojima ste zadnja opcija u životu i koji vam time najbolje pokazuju na kojem vas mjestu vide i za što vas drže.

Održavajte razmak od ljudi koji su uvijek s nekom maskom na licu pred vama, koji će jednoga dana biti osobito topli, a drugoga osobito hladni prema vama. Sve je to dio jednog mnogo većeg plana kojeg ćete tek u budućnosti razumjeti. Održavajte razmak od ljudi za koje ne postojite dok im ne zatrebate, a kada im zatrebate tada ćete čuti najljepše riječi pohvale. Jednom kada naučite držati razmak od takvih shvatit ćete koliko život može biti lijep, a svaki trenutak neprocjenjivo bogatstvo koje ništa ne može zamijeniti.

- Mario Žuvela

Samo se s Bogom zamršeni čvorovi naših života počinju otpetljavati!


Koliko je zamršenih čvorova u tvom životu?
Odnosa s drugima koji su nakon povreda dugo bili zapušteni, odnosa u kojima je vapila riječ oproštenja, bilo s jedne, bilo s druge strane. Narušenih odnosa u obitelji, na poslu, među prijateljima. Koliko je nada u drugima probuđeno, a onda bez riječi nakon nekog vremena ugušeno? Koliko je rana ostalo sa nekom ružnom riječi, zamjeranjem, pretvaranjem i glumom? Sve su to ostali zamršeni čvorovi u odnosima.

Koliko je čovjek ciljeva sebi postavio, pa odustao od njih. Krenuo u osvajanje jednog cilja, a onda zbog straha i sumnje odustao. Pa opet želio to postići i opet odustao kada je zagustilo. Koliko se čežnja za boljim životom rodilo u nama a onda je nešto stalo na put i zbog toga smo ostali na sredini. Bez snage da idemo naprijed, bez odluke da se vratimo natrag. I tako su sve te stvari zamrsile naš životni put da više nismo sigurni što želimo, a što ne želimo.

Tisuće je tih gropova, nedovrešenih situacija, nerazjašnjenih problema, nedosanjanih snova koji naš put prema naprijed čine težim, koji opterećuju naša pleća tako da se osjećamo zaglavljeni zbog tih pustih lanaca na mjestu na kojem stojimo. A željeli bismo da je sve tako jednostavno kao što je bilo na početku. No prvenstveno našom krivnjom, ali i lošim odnosima drugih život se zamrsio i pitamo se što i kako dalje.



Bog ima rješenje, Bog je rješenje. Dio po dio svakoga narušenog odnosa predati njemu, neostvarene ciljeve prepuštati u njegove ruke. Kada svaki dan počnemo živjeti u svjetlu njegove Riječi, tražeći njegovu volju, onda se zamršeni čvorovi naših života počinju otpetljavati, a naši odnosi počinju dobivati novo značenje i ljepotu. Počinjemo duboko osjećati kako smo svi braća istoga Oca i kako su svi naši ciljevi zapravo samo dio puta kojim idemo prema njemu. S Bogom sve dolazi na svoje!

Mario Žuvela

Tako se obradujem kad me život iznenadi nečim lijepim. Jednim osmijehom. Lijepom riječi. Sitnicom iz srca. Kao da dobijem vjetar u leđa. Mali trenutak, a u njemu upisana cijela povijest. Ima nešto neprocjenjivo kad naučiš cijeniti male stvari. Primjećuješ ih i dobivaš sve više. Imaš mogućnost ispričati priču kakvu nitko prije tebe nije pričao. I nitko poslije tebe neće ispričati. Samo na tebi je odluka hoćeš li to učiniti.

Život je jedini kojega ne moraš čitati između redaka. Kod njega je sve jasno. Ljudi zakompliciraju stvari. Žele uvijek ono što nemaju. Kažu da misle na budućnost, a ne skidaju pogled s prošlosti. Svađaju se, a zapravo im je stalo. Obradujem se i kad me život iznenadi nečim teškim. Znam da je tad vrijeme da se podignem na jednu veću razinu. Života. Osjećanja. Iskustva. Jednostavno shvatim da je došlo vrijeme za nešto novo.

- Mario Žuvela