Patrijah Irinej : Pravi je čas za pomirenje srpskog i hrvatskog naroda

mobiu$ wrote:Točno, i sve su to zdravi procesi.

Nejasno mi je primjerice kako ljudi koji u HDZ-u nikada nisu bili prizivaju HDZ dr. Tuđmana iz 1990 - u Hrvatskoj 2020. I taj Tuđman bi ih prvi izgrdio.

Dok god disonanca rješavamo dijalogom i ne štetimo stranci prema vam, izmjena mišljenja na dulje staze je poželjna u izgradnji kvalitetne karijere u stranci.

Ovdje imamo jedan odvojak strategije, javio se treći akter, kao u naslovu. Moja je preporuka da to tretiramo krajnje suzdržano i oprezno. Dijalog se može nastaviti u zadanim okvirima i sadašnjom dinamikom. SPC treba prepustiti RKC i hrvatskim Srbima.

michaellcmacha wrote: i čim oni koji inače drže stranu sradiji po raznoraznim osnovama, a inače su progresivni, počinju drukati za hdz onda je i više nego jasno da tu nešto ne štima...

michaellcmacha wrote:u hrvatskom društvu nitko ne propitkuje nacionalnost u smislu unutarnje društvene interakcije... srbi najnormalnije od 1990 funkcioniraju u svim društvenim segmentima... primjera radi... tajnica đure b je bila srpkinja, pomoćnici načelnika srbi, čak i načelnik odjela za terorizam i ratne zločine je bio srbin... u gradskim firmama srbi najnormalnije rade i rukovode ovisno o poziciji... participiraju u lokalnoj vlasti i političkim strankama od lijeva do desna... tako da baljezgati o nekakvoj pomirbi, i integraciji i reintegraciji je suvišno... ja bih ipak rekao svjesno maliciozno... zbog najobičnijih i najužih partikularnih interesa, točka, nema dalje... i čim oni koji inače drže stranu sradiji po raznoraznim osnovama, a inače su progresivni, počinju drukati za hdz onda je i više nego jasno da tu nešto ne štima...

mobiu$ wrote:Dijalog hrvatskih Srba s Zagrebom, uz konačno precvikavanje Beograda (tu leži suština i dubinski hrvatski nacionalni interes) je u redu. Pa tko bi nam dao da Srbi od 1848 nisu gledali prema Beogradu, koliko bi bilo manje ratova i žrtava, da su se odbijali upregnuti i ostajali uz susjede ne-Srbe!

Opći dijalog Zagreba i Beograda je međutim nemoguć. Nije to stvar čak ni prošlosti, nego sadašnjosti - objektivno, interesi su različiti, a gdjegod i sukobljeni. Subjektivno, sadašnja vrhuška u BG, ali i ostatak srbijanske političke palanke se ponaša nepredvidljivo, neiskreno i gaje revanšizam prema Hrvatima. U tome svakako imaju partnere u Hrvatskoj, ali oni su srećom marginalizirani, voljom birača.

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:Svatko bi u ovu pogaču zamijesio ponešto, svi su sada pekari...:D

Ali pamet kaže, vodimo ovo kako je započeto, RH i srpska nacionalna manjina su krenuli dobrim putem i doista to treba pozdraviti, tko iole ima razuma.

Pupi veli da općeg pomirenja nema bez Srbije.

Ja se tu isto slažem ali nam nije ambicija ni bila opće hravtsko -srpska pomirba i šta ja znam, nego unutarnja integracija hrvatskog društva, reintegracija srpske manjine u građanstvo, razmjena resantimana i postavljanje temelja za zdraviji politički okoliš.

Pozdravljavam i perspektivu šireg hrvatsko - srpskog razumijevanja, napose obzirom na herceg-sprsku situaciju (tamo surađujemo i prije ovog u hrvatskoj)...međutim to je drugi zahvat, a hrvatska i srbija nemaju tu prostora dok je žvaljavog psihopate u Beogradu.

To i ja u biti pišem, Adem Vuchiqi živi na konfliktu, i dok je njega postojat će konflikt Srbije sa Hrvatskom, sad je samo pitanje koliko će jako kontrolirati i SPC. Izbor njemu potpuno poslušnog patrijarha mogao bi dovesti do raznih zatezanja... Ili ako prevlada tvrđa svetosavska struja (u biti ti neki krugovi već sad Irineja optužuju za "svejeres ekumenizma" zbog ugodnijih odnosa sa Vatikanom).


S druge strane episkopat u SPC ima veću autonomiju nego u Katoličanstvu i tu bi se moglo graditi odnos sa nekim pojedincima, recimo kao što smo imali sa Grigorijem, koji je čak i javno u samom Dubrovniku zatražio oprost u ime svoje pastve. Recimo Nikodim u Dalmaciji se čini umjeren i razuman.

epikur37 wrote:
Ovaj iskorak za Hrvatsku je dobar i dovoljan, trba ga zadržati na fokusu koji je dobio.

Možda Irinej ide benevolentno ali pod njegovom mantijom, da ne kažem šinjelom sto vragova vire.

Nama mora biti jasno da Srbija računa na RS, što nje posve legitimno.

Ono što nama nedostaje je strategija za jugoistok. Kad nemaš strategija svega se bojiš...

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:
Ovaj iskorak za Hrvatsku je dobar i dovoljan, trba ga zadržati na fokusu koji je dobio.

Možda Irinej ide benevolentno ali pod njegovom mantijom, da ne kažem šinjelom sto vragova vire.

Nama mora biti jasno da Srbija računa na RS, što nje posve legitimno.

Ono što nama nedostaje je strategija za jugoistok. Kad nemaš strategija svega se bojiš...

Pa imamo skoro pa koncenzus ljevice i desnice o BiH

mobiu$ wrote:Pa nije problem Suljo. Nije čak ni problem što osim Sulje nikoga ni nema.

Problem je što su i Tadić i Jeremić, baš kao i neki budući političari, ispali iz memorandumskog šinjela. Oni gledaju na hrvatske Srbe, prečane uopće kao na alat.

U tom smislu ponoviti ću da su Đinđić i Tadić bili puno opasniji, pa i Irinej, nego Suljo, Vulin, Stefanović, Dačić...htjeli su sve što i ovi, ali umjeli su to prikriti.

RayMabus wrote:Patrijarh Irinej: Pravi je čas za razgovor o pomirenju srpskog i hrvatskog naroda

Hektorović wrote:

Trenutno osim Vučića doslovno ništa drugo niti ne postoji, osim kao neke vreće za medijsko boksanje. 

Takva Srbija je prije svega problem za sebe. No egzistiranjem na stalnim konfliktima je i problem za susjedstvo.


I zato je jako dobro da su Hrvatski Srbi napravili odmak od tog i takvog Beograda.

epikur37 wrote:Jesu li Hrvati jedna ista  nacija u Hravtskoj, Srbiji, BiH i u dijaspori?

kaya wrote:

epikur37 wrote:Jesu li Hrvati jedna ista  nacija u Hravtskoj, Srbiji, BiH i u dijaspori?

Jesu al nemaju istog predsjednika kao srbi sulju. On je nešto kao papa, poglavar kršćana.

epikur37 wrote:

mobiu$ wrote:Pa nije problem Suljo. Nije čak ni problem što osim Sulje nikoga ni nema.

Problem je što su i Tadić i Jeremić, baš kao i neki budući političari, ispali iz memorandumskog šinjela. Oni gledaju na hrvatske Srbe, prečane uopće kao na alat.

U tom smislu ponoviti ću da su Đinđić i Tadić bili puno opasniji, pa i Irinej, nego Suljo, Vulin, Stefanović, Dačić...htjeli su sve što i ovi, ali umjeli su to prikriti.

ne slažem se

no eto vam Adem Vuchiqi kad vam je već bolji

epikur37 wrote:

kaya wrote:

epikur37 wrote:Jesu li Hrvati jedna ista  nacija u Hravtskoj, Srbiji, BiH i u dijaspori?

Jesu al nemaju istog predsjednika kao srbi sulju. On je nešto kao papa, poglavar kršćana.

Mi imamo Komšića u BiH i malo prije Olivera Ivanovića  u srbiji :D

mobiu$ wrote:

epikur37 wrote:

mobiu$ wrote:Pa nije problem Suljo. Nije čak ni problem što osim Sulje nikoga ni nema.

Problem je što su i Tadić i Jeremić, baš kao i neki budući političari, ispali iz memorandumskog šinjela. Oni gledaju na hrvatske Srbe, prečane uopće kao na alat.

U tom smislu ponoviti ću da su Đinđić i Tadić bili puno opasniji, pa i Irinej, nego Suljo, Vulin, Stefanović, Dačić...htjeli su sve što i ovi, ali umjeli su to prikriti.

ne slažem se

no eto vam Adem Vuchiqi kad vam je već bolji

Nije bolji, zasada nema drugih. A ni drugačijih. Stil je bio varljiviji, pristup je bio bizantinski, Suljo se ne može tako pretvarati.

epikur37 wrote:

mobiu$ wrote:Pa nije problem Suljo. Nije čak ni problem što osim Sulje nikoga ni nema.

Problem je što su i Tadić i Jeremić, baš kao i neki budući političari, ispali iz memorandumskog šinjela. Oni gledaju na hrvatske Srbe, prečane uopće kao na alat.

U tom smislu ponoviti ću da su Đinđić i Tadić bili puno opasniji, pa i Irinej, nego Suljo, Vulin, Stefanović, Dačić...htjeli su sve što i ovi, ali umjeli su to prikriti.

ne slažem se

no eto vam Adem Vuchiqi kad vam je već bolji

kaya wrote:

epikur37 wrote:

kaya wrote:

epikur37 wrote:Jesu li Hrvati jedna ista  nacija u Hravtskoj, Srbiji, BiH i u dijaspori?

Jesu al nemaju istog predsjednika kao srbi sulju. On je nešto kao papa, poglavar kršćana.

Mi imamo Komšića u BiH i malo prije Olivera Ivanovića  u srbiji :D

Nemam pojma koga ti imaš, ovisi, gdje živiš

mobiu$ wrote:To neki ne vide, ili vide i grizu se, jer su svoj opstanak na političkoj sceni temeljili na toksičnim tenzijama.

Da se razumijemo - i Pupovac je u sebi lomio tu odluku. Teško je reći koji je bio prijelomni trenutak za njega.

Ali vjerojatno svijest da su se između Hrvatske i Srbije rascijepili EU i non-EU svijetovi, te da u BG vladaju (auto)destruktivni tokovi, koje on ne može više podržati, su opravdali njegovu računicu.