Samoprozvani srpski geopolitičar:'Srbija će preuzeti Dubrovnik od Hrvatske,moramo izaći na more'

Nikola Pašić je izbjegavao dvije stvari. Pazio je da dvije velike srpske stranke, radikalna i demokratska, nikada ne budu istovremeno u vladi. Bojao se da bi tim jedinstvom srbijanskog fronta izazvao jedinstvo fronta ostalih zemalja protiv Srbije. S druge strane, držao je mnogo do toga da nasilja u ostalim zemljama, a posebno u Hrvatskoj i u Crnoj Gori, što manje vrše neposredno Srbijanci, već je to radio preko svojih janjičara, srpskih sinova tih zemalja. Pored te dvije stvari, on je upotrebljavao terminologiju jugoslovenske političke orjentacije za oznaku pojmova srpskog imperijalizma i time uspješno stvarao zabunu u širim slojevima.

SDK je počela borbu u parlamentu tražeći jednakost poreskih obaveza. Ustanovljena je, na temelju službenih podataka, strahovita nejednakost poreskog opterećenja stanovnika Srbije i stanovnika ostalih zemalja, te se tražilo, da se hitno donese zakon o neposrednim porezima, kojim će biti izjednačene poreske obaveze u svim zemljama. Vlada je priznala nejednakost poreskih obaveza, ali je odbila hitnost zakonskog projekta pozivajući se na tehničke poteškoće. U stvari, hitnost je odbijena zbog toga, što je jednakost obaveza značila smanjenje poreza u ostalim zemljama, a povećanje poreza u Srbiji, čime bi se u Srbiji izazvalo ogromno nezadovoljstvo. Široke narodne mase u Srbiji bile su za centralizam baš zbog te nejednakosti poreskih tereta i zbog trošenja velikoga dijela poreza ostalih zemalja u korist Srbije. Ovim zahtjevom SDK napadnut je Vidovdanski ustav na njegovom najosjetljivijem mjestu i to s pozivom na 116. paragraf istog ustava, kojim je jednakost poreskih obaveza garantovana za sve državljane. Ovaj naš zahtjev jednako je uznemirio sve Srbijance, i one u parlamentu i one van parlamenta. Osjetilo se, da je cijeli smisao centralizma doveden u opasnost. Zašto smo se onda odrekli svoje države i pristali na kraljevinu SHS, govorili su jedni. Zašto smo ratovali, ako nećemo imati koristi od svoje pobjede, govorili su drugi. Živjela majka Srbija! Napolje "prečani" iz Beograda! - dovikivali su najradikalniji. Uzburkala se cijela Srbija. Beogradska štampa prozvala je SDK "prečanskim frontom" i počela je oštro napadati. Na naše prigovore da su Srbijanci prvi stvorili svoj front, odgovarali su nam da je srbijanski front državotvorni, a naš antidržavni.

Kralj Aleksandar Karađorđević svečano je, pred parlamentom, položio zakletvu, kojom se obavezao narodu, da će biti vjeran ustavu iz 28. juna 1921. godine. Manifestom od 6. januara 1929. godine objavio je taj isti kralj tome istome narodu, da ukida taj isti ustav. Svečano je objavio narodu, da gazi svoju svečano položenu zakletvu! U manifestu su dva dragocjena priznanja. Citiraću ih doslovno: "Žalosni događaji i razdori u Narodnoj skupštini pokolebali su kod naroda veru u korist ove ustanove". "Moja je sveta dužnost, da svim sredstvima čuvam državno i narodno jedinstvo". Pozivanjem na zločin u skupštini potvrđeno je da je počinjen samo zbog toga da bi se njime pripremilo uvođenje diktature. A izjavom diktatora, da će "svima sredstvima" čuvati državno i narodno jedinstvo, priznato je, da se pribjeglo diktaturi samo radi obrane centralizma. Objavljen je rat federalizmu i federalistima, i to rat, koji će se voditi "svim sredstvima". Da bi mogao voditi taj i takav rat, kralj je uzeo svu državnu vlast u svoje ruke. Narodu je naredio da mu se pokorava. Na dan kraljevog minifesta i nekoliko dana kasnije narod je ostao skamenjen. Niko nije ništa govorio. Nešto kasnije, šapat je počeo ponavljati riječi "svima sredstvima". Svaka prijetnja kralja narodu sama po sebi je strašna. A takva prijetnja, i to iz usta čovjeka, koji je ne priznajući svetost zakletve dokazao da mu nije ništa sveto, izaziva jezu. Šapat je zgusnuo oblake crnih slutnji kao pred provalu oblaka.

Dr Ante Pavelić, vođa Hrvatske stranke prava, već 7. Januara osnovao je u Zagrebu, razumije se tajno, Ustaški pokret sa zadatkom da se revolucionarnim sredstvima izbori za hrvatsku državnu slobodu. Diktator je nagovijestio borbu "svim sredstvima". Dr Pavelić ju je prihvatio i napustio Jugoslaviju. Bilo mu je jasno, da se nema čemu nadati od čuvara evropskoga poretka, stvorenog versajskim diktatom i njegovim dodacima, te je sudbinu hrvatskoga naroda vezao za sile, koje su bile protiv tog poretka. Mi ostali političari Seljačko-demokratske koalicije ostali smo u zemlji, da spremnošću na žrtve održavamo vjeru naroda u slobodu. U Beogradu je osnovan "Državni sud za zaštitu države". Bio je nadležan za sve političke delikte. Sudio je u prvoj i zadnjoj instanci. Bio je najopterećeniji sud u državi. Prisustvovanje raspravama dopuštalo se samo najbližoj rodbini. Zatvori u Hrvatskoj bili su prepuni. Vješala u Beogradu nijesu bila nezaposlena. Hrvatska istorija sačuvaće imena obješenih. Rad toga suda i rad žandarmerije i policije diktator je dopunjavao naručenim ubistvima.

dakle, ovo štivo mnogo toga rasvjetljuje....Miha, nastavi samo
ja sam nasla knjigu na netu, to vrijedi pročitati

Hektorović wrote:A Srbi, ko i Bošnjaci, pate za morem

Zlovenci, Ere... 

Ja knjigu Sekule Drljevica nisam citao jos uvek, a prije nego su je i spomenuo rekao sam ti sto javno sto na pp, moje misljenje.
Da sam svestan posledica diktature kraljevine, razlog stvaranja ustaskog pokreta ali da i dalje jedan zlocin ne opravdava drugi. Povrh svega sam protivnik i iideje Bilo kakvkakvog tipa udruzivudruzivanja u buducnosti bas radi te tragicne nesposobnosti srpske vlasti kroz 20 vek da prepoznaju druge oko sebe a pogotovo jer se to obilo o glavu nama u hr najvise 

Rekao sam ti sto javno sto na pp, da mi je zao svake osobe ubijene u moje ime i da bez obzira sto zivim u UK ne bih nikada podrzavao bilo kakvu akciju protiv Hrvatske niti mislim da je srpski narod u ovom ratu neduzan i da me je sramota mnogih stvari. Za sebe licno sam ti otkrio toliko privatnih podataka bas iz razloga da ti pokazem da nisam neki anonimus koji prosipa mrznju i lazi sa nula odgovornosti i mogucnosti za posledice.

Ako ti od mene ocekujes odgovornost za 1918, 1945, ja ti je nemam niti momogu imatimati, za 91 koju san docekao sa 16 mogu reci da me se nije nista pitalo kao ni sada, a ja s onim sto sam iz svoje okoline deducirao nije bilo logike ni mogucnosti da budem bilo di drugde nego di sam bio.ti si kazes sve znao tatada, Ja nisam. Ne mogu ni procitati sve, ali sam voljan cuti istinu svaciju samo tebi to ne ide jer je to uvek moja 'sredina' i ima nesto sto opravdava ubijanje dece pre toga.

Prozivas me sto se ja ne priprisetim ubijenubijene hrvatskedece u ovoovom Ratu kao da sam rekao da nisu ili da ne zasluzuju pomen. Ako iko voli svoje dete i ima emocije a time i tudju to sam ja. I to sam ti rekao na pp vise puta.


Problem je sto koliko god puta da sam ti javno i na pp rekao i saglasio se s tobom oko onih najtemeljnijih ljudskih zakina i vrednosti,ti si to ignorisao ovde i meni najsitniji detalj uzimao kao dokaz moje neukosti, velikosrpstva, nesuosecajnosti za druge i cak pritajenog neprijateljstva koje ce biti kad tad javno kad dodje 'vreme' koje ja navodno cekam.

Znas ici jako nisko i ono tvoje za asimilaciju i pre toga insinuiranje da je imovina moje porodice moguce necija tudja oteta i nama dodeljena je u najmanju rruku pokvareno s obzirom koliko sam ti rekao o sebi. Na takve izhave ko god ima imalo obraza bi ti isto rekao, a niti jednom nisam nikoga, niciju porodicu niti pogotovo umrlumrle i popoginule uzimao u usta do sada.

Ja u hr najverovatnije necu nikada ziviti svakako a razlog je jer jednom kad odes vise nije nista isto i zivot negde drugde puspusti Korenje, plus ne zivi mi se u pustim selima. 
Da mi nije zapala ta kuca ne bi sem na groblje ni mislio na neke odlaske a pogotovo investicije koje su mi sad iznudjene.
Eto pod stare dane mozdmozda, al ko to zna,nije dom samo zidovi.


Evo kako ja sada ne mogu ma kako se trudio ,izuzev ako sam u svemu i bezpogovorno saglasan s tobom kolega Miha, dobiti neki respekt i validnost za moje tvrdnje, tako su i mozda tvoji nekada isto pokusavali reci svoju stranu dogadjaja. 

S obzirom da su danasipak drugacija vremena, ja necu zavrsiti u zatvoru ili ispod zemlje ali koliko vidim ttvoja retoretorika I stil su vrlo slicni toj kojoj su tvoji bili zrtve 4 generacije. Ja tu vidim dosta slicnosti, vazda neki rat, neprijatelji javni i tajni i povrh svega jebeno prokazivanje na koje si se ti x puta referirao.
 
Jesi ti svestan da ti mene ovde lincujes i osudjues unapred i pred ko zna koliko njih od kojih se sutra moze naci neko ko ce tvoje izjave o mojem karakteru shvatiti kao neoborivi dokaz jer ti ocigledno ovde imas neki autoritet i sposobnost da zaplasissve oko ssebe i na jedan ili drugi nacin svi sto bi rrekli Oovde 'toe the party line' sa tobom!


Oni koji ne, oni su proglaseni..biraj izraz iz tvoh bogatog repertoara..

I dalje od mene sve najbolje svima,bez razlike a tebi pogotovo jer se ja necu posrati na ono sto sam ti rekao privatno. Recimo da od mene nemas opasnosti ni sada ni ubuduce, ni ti ni bilo ko,ni Hrvatska.

Sad mimo svega, zakljucio sam po 3. Put da je ovo waste of time, zivot je kratak i mogao sam zavrsiti stosta dok se ttu prepirem.

Zato svim forumasima zelim sve najbolje i da se paze u ova vremena...

evo malo i o Crkvama

Ima još jedan razlog, zbog koga crnogorska i srpska crkva nikada ne mogu postati jedna crkva. Cijela religiozna mistika crnogorske crkve sadržana je u čudotvorstvu i svetiteljstvu crnogorskih svetitelja: sv. Vasilija Ostroškog i sv. Petra Cetinjskog.
Nijednog od njih srpska crkva ne priznaje za svetitelje. 
Postoji i jedna važna istorijska činjenica, koju treba istaći. 
Za vrijeme turske vladavine na Balkanu srpska crkva je potpala pod carigradsku patrijaršiju i od nje se podpuno odijelila tek poslije prvog svjetskog rata. Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve, pa ni od carigradske patrijaršije. Da li je i ta okolnost nešto pridonijela, da se crnogorsko pravoslavlje toliko udalji od ostalih, nije važno. 
Odlučujuća je činjenica, da Crnogorci imaju svoju religiju, svoje crnogoroslavlje i da su ostajući vjerni njemu vjerni samima sebi.

dzmrdz wrote:Ja knjigu Sekule Drljevica nisam citao jos uvek, a prije nego su je i spomenuo rekao sam ti sto javno sto na pp, moje misljenje.
Da sam svestan posledica diktature kraljevine, razlog stvaranja ustaskog pokreta ali da i dalje jedan zlocin ne opravdava drugi. Povrh svega sam protivnik i iideje Bilo kakvkakvog tipa udruzivudruzivanja u buducnosti bas radi te tragicne nesposobnosti srpske vlasti kroz 20 vek da prepoznaju druge oko sebe a pogotovo jer se to obilo o glavu nama u hr najvise 

Rekao sam ti sto javno sto na pp, da mi je zao svake osobe ubijene u moje ime i da bez obzira sto zivim u UK ne bih nikada podrzavao bilo kakvu akciju protiv Hrvatske niti mislim da je srpski narod u ovom ratu neduzan i da me je sramota mnogih stvari. Za sebe licno sam ti otkrio toliko privatnih podataka bas iz razloga da ti pokazem da nisam neki anonimus koji prosipa mrznju i lazi sa nula odgovornosti i mogucnosti za posledice.

Ako ti od mene ocekujes odgovornost za 1918, 1945, ja ti je nemam niti momogu imatimati, za 91 koju san docekao sa 16 mogu reci da me se nije nista pitalo kao ni sada, a ja s onim sto sam iz svoje okoline deducirao nije bilo logike ni mogucnosti da budem bilo di drugde nego di sam bio.ti si kazes sve znao tatada, Ja nisam. Ne mogu ni procitati sve, ali sam voljan cuti istinu svaciju samo tebi to ne ide jer je to uvek moja 'sredina' i ima nesto sto opravdava ubijanje dece pre toga.

Prozivas me sto se ja ne priprisetim ubijenubijene hrvatskedece u ovoovom Ratu kao da sam rekao da nisu ili da ne zasluzuju pomen. Ako iko voli svoje dete i ima emocije a time i tudju to sam ja. I to sam ti rekao na pp vise puta.


Problem je sto koliko god puta da sam ti javno i na pp rekao i saglasio se s tobom oko onih najtemeljnijih ljudskih zakina i vrednosti,ti si to ignorisao ovde i meni najsitniji detalj uzimao kao dokaz moje neukosti, velikosrpstva, nesuosecajnosti za druge i cak pritajenog neprijateljstva koje ce biti kad tad javno kad dodje 'vreme' koje ja navodno cekam.

Znas ici jako nisko i ono tvoje za asimilaciju i pre toga insinuiranje da je imovina moje porodice moguce necija tudja oteta i nama dodeljena je u najmanju rruku pokvareno s obzirom koliko sam ti rekao o sebi. Na takve izhave ko god ima imalo obraza bi ti isto rekao, a niti jednom nisam nikoga, niciju porodicu niti pogotovo umrlumrle i popoginule uzimao u usta do sada.

Ja u hr najverovatnije necu nikada ziviti svakako a razlog je jer jednom kad odes vise nije nista isto i zivot negde drugde puspusti Korenje, plus ne zivi mi se u pustim selima. 
Da mi nije zapala ta kuca ne bi sem na groblje ni mislio na neke odlaske a pogotovo investicije koje su mi sad iznudjene.
Eto pod stare dane mozdmozda, al ko to zna,nije dom samo zidovi.


Evo kako ja sada ne mogu ma kako se trudio ,izuzev ako sam u svemu i bezpogovorno saglasan s tobom kolega Miha, dobiti neki respekt i validnost za moje tvrdnje, tako su i mozda tvoji nekada isto pokusavali reci svoju stranu dogadjaja. 

S obzirom da su danasipak drugacija vremena, ja necu zavrsiti u zatvoru ili ispod zemlje ali koliko vidim ttvoja retoretorika I stil su vrlo slicni toj kojoj su tvoji bili zrtve 4 generacije. Ja tu vidim dosta slicnosti, vazda neki rat, neprijatelji javni i tajni i povrh svega jebeno prokazivanje na koje si se ti x puta referirao.
 
Jesi ti svestan da ti mene ovde lincujes i osudjues unapred i pred ko zna koliko njih od kojih se sutra moze naci neko ko ce tvoje izjave o mojem karakteru shvatiti kao neoborivi dokaz jer ti ocigledno ovde imas neki autoritet i sposobnost da zaplasissve oko ssebe i na jedan ili drugi nacin svi sto bi rrekli Oovde 'toe the party line' sa tobom!


Oni koji ne, oni su proglaseni..biraj izraz iz tvoh bogatog repertoara..

I dalje od mene sve najbolje svima,bez razlike a tebi pogotovo jer se ja necu posrati na ono sto sam ti rekao privatno. Recimo da od mene nemas opasnosti ni sada ni ubuduce, ni ti ni bilo ko,ni Hrvatska.

Sad mimo svega, zakljucio sam po 3. Put da je ovo waste of time, zivot je kratak i mogao sam zavrsiti stosta dok se ttu prepirem.

Zato svim forumasima zelim sve najbolje i da se paze u ova vremena...

eto moje upise čitaš detaljno i ne promakne ti nijedna riječ... e pa evo ti moja preporuka .... ne čitaj mene, ja nisam bitan... čitaj ovu knjigu da vidiš šta su komu sve radili srbijanci i njihovi srbi prečani Lire za potkusurivanja... čitaj detaljno i onda ćeš uvidjeti da su tvoji argumenti bespredmetni... upravo stoga ovakvo štivo se ne iznosi u javnost evo čak ni mi u hrvatskoj nismo u prilici da nam djeca bar dio ovih detalja uče u povijesti a trebala bi... to samo govori u prilog činjenici koliki je velikosrpstvo pustilo korijenje nad svime i svuda i očito da se nitko sa tim zlom ne može obračunati trajno do li sami srbi, a upravo se i tog dotiče u ovoj knjizi... tvoj pokušaj okretanja pile naopako je proziran... u hrvatskoj, crnoj gori i u makedoniji nitko nije prebio, ubio, i osiromašio 30 000 ili u zatvor potrpao 70 000 srba... nego vi uredno izdajete srpske novosti u zagrebu, ismijavate hrvatsku himnu, sprdate se i stavljate u istu ravan pad hrvatskih zrakoplova tijekom vježbe nad hrvatskim tlom sa rušenjem agresorskih ratnih zrakoplova koji su sijali smrt nad hrvatskom, vi uredno participirate u vlasti, povlačite sredstva i ta sredstva koristite za podrivanje hrvatske, crnogorske i makedonske države... i dalje stajete na iste grablje pa mladi vukeliću, busići po baniji i kordunu četnikuju, a mladi u borovu selu i po okolnim srpskim selima redovno idu po dozu četništva u novu pazovu, ali zbog toga ih nitko ne pravi invaidima niti ih ubija... i tu je tvoja poremećena percepcija gdje ti ideš uspoređivati kad te ja kao obična jedinka bez vlasti i moći raskrinkam činjenicama sa terorom u kojem su vrlo vjerojatno neki i od tvojih bližnjih sudjelovali nemalih 20-tak godina... a onda još 45 u komunističkim rukavicama... možda griješim... u tom slučaju sory, ali čisto sumnjam, jer vidim ja da su te zanimale priče vaših starih tako da moguće znaš vrlo dobro samo ti nije u interesu da i drugi znaju... e zato ćemo još pokoju iz knjige staviti da ljudi mogu vidjeti kako je to u stvari bilo... a ne kako se tebi snilo... ;)

i opet spominješ decu... e pa da demistifikujemo to spominjanje... ajde mi objasni da ti dođe netko i preko agresivne politike ti ubije dijete ili da ti ga oduzme i odvede i da to dijete tebi u inat i na nesreću drži u lošim životnim uvjetima (evo sam si rekao da obožavaš svog sina i Bogu hvala da imaš tako razvijen očinski instinkt) i da ti se ti koji su ga odveli (po sili zakona koji su prilagodili upravo da počine to što su počinili) bi li ti osjećao neizreciv osjećaj srdžbe i bijesa pomiječan sa tugom i osjećajem nemoći... i ako bi se promijenile okolnosti bi li u krvi naplatio zlo koje su ti nanijeli i pri tom ti se smijali u lice a ti bio primoran da gledaš ili čak ni to nego samo da znaš da je tvoje najrođenije jadno i gladno... evo pitam ljudski pa tako i odgovori...

Već 1929. godine Svetozar Pribićević je interniran u Brus, selo u unutrašnjosti Srbije. Pri kraju 1929. godine dr Vladimir Maček je u Zagrebu zatvoren i predan "Državnom sudu za zaštitu države" u Beogradu. Marta mjeseca 1930. ja sam zatvoren u Zagrebu, gdje sam bio doputovao u vezi s procesom protiv dr Mačeka. Istoga dana odveden sam u Beograd, a odatle u Sokobanju, mjesto na granici Srbije prema Bugarskoj, gdje sam bio interniran. To je bio početak mnogobrojnih zatvaranja i interniranja, koja nijesu prestala za cijelo vrijeme diktature.

michaellcmacha wrote:Već 1929. godine Svetozar Pribićević je interniran u Brus, selo u unutrašnjosti Srbije. Pri kraju 1929. godine dr Vladimir Maček je u Zagrebu zatvoren i predan "Državnom sudu za zaštitu države" u Beogradu. Marta mjeseca 1930. ja sam zatvoren u Zagrebu, gdje sam bio doputovao u vezi s procesom protiv dr Mačeka. Istoga dana odveden sam u Beograd, a odatle u Sokobanju, mjesto na granici Srbije prema Bugarskoj, gdje sam bio interniran. To je bio početak mnogobrojnih zatvaranja i interniranja, koja nijesu prestala za cijelo vrijeme diktature.

 Početkom druge polovine 1929.godine Državni sud za zaštitu države osudio je na smrt dr. Antu Pavelića.

evo obrasca kako su se radili atentati i ako nisu uspjeli onda si opet najebo jer si bio kriv što te nisu uspjeli ubiti...

 Radi isticanja federalističkih kandidata ja sam otputovao iz Zemuna, gdje sam bio advokat, u Crnu Goru. Ostao sam u domovini svega dvanaest dana. U Kolašinu, gradiću moga plemena, boravio sam dva dana. Odmah nakon moga dolaska, u deset sati prije podne, dok sam stajao s nekoliko prijatelja pred kućom svoga brata, na mene je iz revolvera pucao policijski agent Bla'o Bošković. Nije me pogodio. Protiv njega nije ni sprovedena istraga. Istoga dana jedan oficir ubio je u Peći na ulici moga rođaka, koji se također zvao Sekula Drljević. Oficiru je sudio vojni sud u Beogradu i oslobodio ga je s motivacijom da je ubijeni bio poznati separatista. Povodom istovremenog pokušaja ubistva u Kolašinu i ubistva u Peći, "Daily Telegraph" i još neki londonski listovi objavili su, da sam ja ubijen. Vijest su demantovali jugoslovenska ambasada u Londonu i beogradska novinska agencija. U engleskom Donjem domu interpeliran je ministar spoljnih poslova o slučaju. Na interpelaciju je odgovorio podsekretar istog Ministarstva, da uprkos demantiju sa srpske strane, mora konstatovati da je Sekula Drljević ubijen. U vezi s tim dobio sam od gradonačelnika Zemuna 6. decembra 1920. godine Prez. akt br. 125 ovog sadržaja: nm Od gospodina ministra unutrašnjih poslova u Beogradu stiglo je 6.XII.1920. broj 10127 sledeće rešenje: "Ministarstvo Inostranih Dela izvestilo je ovo Ministarstvo, da je list "Daily Telegraph" doneo da je Sekula Drljević na svom izbornom putovanju kroz Crnu Goru ubijen od žandarma. Kako ta vijest nije istinita, to pronađite dr Drljevića, koji se po izjavi njegovoga brata nalazi u Zemunu i saopštite mu želju Gospodina Ministra i Ministarstva Inostranih Dela, da on lično uputi telegrafski "Daily Telegraphu" svoj demanti. O rezultatu izvestite. Vrlo hitno". Nakon citiranog akta ministarstva gradonačelnik od mene traži odgovor. Istoga dana ja sam odgovorio gradonačelniku, da neću demantovati, jer je tačno da je moga rođaka Sekulu Drljevića ubio jedan oficir u Peći. Koliko je Beograd bio bijesan zbog toga moga odgovora vidjelo se u beogradskoj štampi. "Politika" u broju od 16. decembra 1920. godine poziva ambasadora Velike Britanije u Beogradu, da dođe u Zemun, da me vidi. Mene naziva smutljivcem i podanikom Stjepana Radića.