YouTube
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Psihologija
Page 5 of 50
Page 5 of 50 • 1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 27 ... 50
Re: YouTube
Falilo bi mi drveće. Obožavam šume.violator wrote:U Sjevernom moru, na pola puta između Islanda, Norveške i Škotske, smjestio se arhipelag od 18 otoka. Farski otoci, poznati i kao Ovčji otoci, imaju više ovaca nego ljudi (50 000), a autonomna su regija Kraljevine Danske.
Vrijeme je vrlo ćudljivo i mijenja se takvom brzinom da njihova narodna izreka glasi: „Ne sviđa li ti se vrijeme, pričekaj 5 minuta". :)
Prosjecna im je temperatura zimi 3 C, a ljeti 12 C.
Jos nekoliko zanimljivosti:
* Na Farskim otocima naći ćete svega tri semafora. Sva tri nalaze se u glavnom gradu Torshavnu i vrlo su blizu jedno drugom.
* Farski jezik, koji govore svi stanovnici otočja, najsličniji je islandskom jeziku i izumrlom staronorveškom.
* Poznati kao otočje s uistinu bajkovitim krajolicima, na Farskim otocima teško ćete pronaći drveće, ali uživati ćete u zasljepljujuće zelenom travnatom tepihu koje se prostire cijelim otočjem od nizina do visina.
* Telefonski broj premijera dostupan je svima, nalazi se u telefonskom imeniku.
Ali kradem za moju temu.
Guest- Guest
Re: YouTube
Je, prekrasna su ta otocja, Ra :) Ali imam osjecaj da bih i ja ubrzo zapocela sa sadnjom stabala. : ))) Kao u onom animiranom filmu "Covjek koji je sadio drvece".
------
------
Guest- Guest
Re: YouTube
Li, ti baš voliš te sjeverne krajeve. :) Meni je nekako draža toplina juga.
Jedino što bih stvarno željela vidjeti na sjeveru je polarna svjetlost.
Jedino što bih stvarno željela vidjeti na sjeveru je polarna svjetlost.
Guest- Guest
Re: YouTube
Ra wrote:Falilo bi mi drveće. Obožavam šume.violator wrote:U Sjevernom moru, na pola puta između Islanda, Norveške i Škotske, smjestio se arhipelag od 18 otoka. Farski otoci, poznati i kao Ovčji otoci, imaju više ovaca nego ljudi (50 000), a autonomna su regija Kraljevine Danske.
Vrijeme je vrlo ćudljivo i mijenja se takvom brzinom da njihova narodna izreka glasi: „Ne sviđa li ti se vrijeme, pričekaj 5 minuta". :)
Prosjecna im je temperatura zimi 3 C, a ljeti 12 C.
Jos nekoliko zanimljivosti:
* Na Farskim otocima naći ćete svega tri semafora. Sva tri nalaze se u glavnom gradu Torshavnu i vrlo su blizu jedno drugom.
* Farski jezik, koji govore svi stanovnici otočja, najsličniji je islandskom jeziku i izumrlom staronorveškom.
* Poznati kao otočje s uistinu bajkovitim krajolicima, na Farskim otocima teško ćete pronaći drveće, ali uživati ćete u zasljepljujuće zelenom travnatom tepihu koje se prostire cijelim otočjem od nizina do visina.
* Telefonski broj premijera dostupan je svima, nalazi se u telefonskom imeniku.
Ali kradem za moju temu.
na farskim otocima mi smeta njihova tradicija ubijanja kitova. ja bi ih sve streljao jer razumijem onda kad su lovili i ubijali kitove zbog hrane ali sada to rade iz čiste objesti.
Guest- Guest
Re: YouTube
Ra wrote:Li, ti baš voliš te sjeverne krajeve. :) Meni je nekako draža toplina juga.
Jedino što bih stvarno željela vidjeti na sjeveru je polarna svjetlost.
Jest. Predivni kulning. :) Nekoc sam voljela toplinu juga. Sad me gusi sama pomisao na ljeto. Mislim da mi Sjever vise odgovara. Mojem raspolozenju, razmisljanjima i... Ima toga.
"'Razmišljam o Sjeveru. Sjever šuti. Jer ne mora progovoriti ni riječi da bi bio magnetičan. Šarm juga je u buci, vici. Sjever se tajanstveno osmjehuje, pokazuje zube od savršenog leda. Mudrost permafrosta dublja od mudrosti sekvoja. Na sjeveru vladaju zaoštrene metafore prirode; dani i noći prevrnuti, kao prvi čamac svijeta. Polarni dani i noći, crni dani i bijele noći…..Dan ne gleda, kao u nas, na dva oka, jedno crno drugo bijelo, već je jednook. Sjeverni dan svom silom svoju svjetlost upire i u ponoćne šetače, a kad je noć, nema ni munje da je poslijepodne rasvijetli. To je istinska jasnoća, radikalnost svjetla i mraka, bespoštedna priroda kojoj čovjek nije ni u perifernom vidu.'
Dorta Jagic
Guest- Guest
Re: YouTube
rodilište kitova: San Ignacio Lagoon
San Ignacio Lagoon (Laguna San Ignacio) is a lagoon located in Mulegé Municipality of the Mexican state of Baja California Sur, 59 kilometres (37 mi) from San Ignacio, Mexico and Highway 1. It is one of the winter sanctuaries of the eastern Pacific gray whales (Eschrichtius robustus).
The lagoon is divided into three sections:
The upper lagoon is the shallowest and is the birthing area where pregnant females bear their young.
The middle lagoon is the corridor where mothers travel with their newborn calves to the lower lagoon.
The lower lagoon is where the majority of cetaceans reside and where most of the social behavior occurs. Here, males and females congregate looking for mates and newborn calves prepare themselves for the long journey north to their summer feeding grounds in the Arctic.
San Ignacio Lagoon (Laguna San Ignacio) is a lagoon located in Mulegé Municipality of the Mexican state of Baja California Sur, 59 kilometres (37 mi) from San Ignacio, Mexico and Highway 1. It is one of the winter sanctuaries of the eastern Pacific gray whales (Eschrichtius robustus).
The lagoon is divided into three sections:
The upper lagoon is the shallowest and is the birthing area where pregnant females bear their young.
The middle lagoon is the corridor where mothers travel with their newborn calves to the lower lagoon.
The lower lagoon is where the majority of cetaceans reside and where most of the social behavior occurs. Here, males and females congregate looking for mates and newborn calves prepare themselves for the long journey north to their summer feeding grounds in the Arctic.
Guest- Guest
Re: YouTube
????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
Guest- Guest
Re: YouTube
violator wrote:????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
ma kakvo pasivno agresivno te spopalo? nemam nikakvih skrivenih agenda a i sama znaš da ti ne bi nikada naškodio pa da mi netko i pun pištolj nasloni na čelo. čitao sam o farskim otocima pa sam se nadovezao a onda se sjetih tog zaljeva gdje kitovi dolaze da bi dobili potomke pa sam stavio možda bude koga zanimalo.
Guest- Guest
Re: YouTube
Gnječ wrote:violator wrote:????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
ma kakvo pasivno agresivno te spopalo? nemam nikakvih skrivenih agenda a i sama znaš da ti ne bi nikada naškodio pa da mi netko i pun pištolj nasloni na čelo. čitao sam o farskim otocima pa sam se nadovezao a onda se sjetih tog zaljeva gdje kitovi dolaze da bi dobili potomke pa sam stavio možda bude koga zanimalo.
Okej. :)
.Inace, kitovi su mi najdrazi morski sisavci. Norveska me najvise od svih skandinavskih zemalja privlaci, ali ne mogu joj oprostiti kitolovstvo. Kao ni Japanu. To je masakr ato oni rade..
.A opet, pitam se, kakvi smo svi mi hebeni licemjeri. Zao nam je jednih sisavaca, a druge s gustom zderemo.
Guest- Guest
Re: YouTube
TOLSTOJ, empatija i vegetarijanstvo
Ovo je strašno! Ne patnja i smrt životinja, nego da čovjek to potiskuje u sebi, nepotrebno, taj najveći duhovni kapacitet – suosjećajnost i sažaljenje prema živim bićima poput njega samog – i kršeći vlastite osjećaje postaje okrutan. Duboko u ljudskom srcu sjedi zapovijed da se ne oduzima život!
Ne tako davno, razgovarao sam s umirovljenim vojnikom, mesarom, koji je bio iznenađen mojom tvrdnjom da je šteta ubiti. Kasnije se ipak složio sa mnom: ”Posebno kada su mirni, pitoma goveda. Priđu ti jadni, vjeruju ti. To je veoma žalosno”.
Jednom, odlazeći iz Moskve, ponuđen mi je prijevoz kočijama koje su išle u Serpukov, u susjednu šumu da donesu drva. Bio je to četvrtak pred Uskrs. Sjedio sam u prednjem dijelu kočije zajedno sa snažnim crvenokosim kočijašem, koji je očigledno popio. Ulazeći u selo, vidjeli smo kako vuku na klanje dobro uhranjenu roza golu svinju. Skičala je užasnim glasom, glasom koji liči na krik čovjeka. Baš u trenicuma kada smo prilazili, počeli su da je ubijaju. Čovjek joj je rasporio grlo nožem. Svinja je zaskičala još prodornije i glasnije, otrgla se od čovjeka i pobjegla oblivena krvlju.
Kako sam kratkovid, nisam primjetio sve detalje. Sve što sam vidio je svinja s ljudskim likom i sve što sam čuo je njen očajnički krik, ali kočijaš je pažljivo promatrao i vidio sve detalje. Uhvatili su je, oborili, i završili posao prerezivanjem njenog vrata. Kada je skičanje prestalo, kočijaš je duboko uzdahnuo. “Zar ljudi zaista nemaju odgovor na takve stvari?”, upitao je.
Toliko je jaka čovjekova odbojnost prema ubijanju. Ali na primjer, poticanjem gramzivosti, tvrdnjama da je Bog to dopustio, i prije svega, da je to po navici, ljudi u potpunosti gube ovaj prirodni osjećaj.
Sve što želim reći je da je za dobar život neophodan niz dobrih djela, da ako je čovjek ozbiljan u namjerama da živi ispravno, neminovno će pratiti jedan određeni niz, a među prvima, to će biti vrlina, za kojom idu samokontrola, samosprečavanje. U potrazi za samokontrolom čovjek će neminovno pratiti i niz čija je glavna karika samokontrola ishrane. I ako zaista bude ozbiljno tražio dobar život, prva stvar od koje će se suzdržati će biti upotreba životinja u prehrani, jer, da ne govorimo o pobuđenju strasti koje takva hrana izaziva, hraniti se na taj način je jednostavno nemoralno, jer uključuje čin koji je u suprotnosti s moralnim osjećajima – ubijanje.
Tekst je iz Tolstojevog eseja “Prvi korak”
Ovo je strašno! Ne patnja i smrt životinja, nego da čovjek to potiskuje u sebi, nepotrebno, taj najveći duhovni kapacitet – suosjećajnost i sažaljenje prema živim bićima poput njega samog – i kršeći vlastite osjećaje postaje okrutan. Duboko u ljudskom srcu sjedi zapovijed da se ne oduzima život!
Ne tako davno, razgovarao sam s umirovljenim vojnikom, mesarom, koji je bio iznenađen mojom tvrdnjom da je šteta ubiti. Kasnije se ipak složio sa mnom: ”Posebno kada su mirni, pitoma goveda. Priđu ti jadni, vjeruju ti. To je veoma žalosno”.
Jednom, odlazeći iz Moskve, ponuđen mi je prijevoz kočijama koje su išle u Serpukov, u susjednu šumu da donesu drva. Bio je to četvrtak pred Uskrs. Sjedio sam u prednjem dijelu kočije zajedno sa snažnim crvenokosim kočijašem, koji je očigledno popio. Ulazeći u selo, vidjeli smo kako vuku na klanje dobro uhranjenu roza golu svinju. Skičala je užasnim glasom, glasom koji liči na krik čovjeka. Baš u trenicuma kada smo prilazili, počeli su da je ubijaju. Čovjek joj je rasporio grlo nožem. Svinja je zaskičala još prodornije i glasnije, otrgla se od čovjeka i pobjegla oblivena krvlju.
Kako sam kratkovid, nisam primjetio sve detalje. Sve što sam vidio je svinja s ljudskim likom i sve što sam čuo je njen očajnički krik, ali kočijaš je pažljivo promatrao i vidio sve detalje. Uhvatili su je, oborili, i završili posao prerezivanjem njenog vrata. Kada je skičanje prestalo, kočijaš je duboko uzdahnuo. “Zar ljudi zaista nemaju odgovor na takve stvari?”, upitao je.
Toliko je jaka čovjekova odbojnost prema ubijanju. Ali na primjer, poticanjem gramzivosti, tvrdnjama da je Bog to dopustio, i prije svega, da je to po navici, ljudi u potpunosti gube ovaj prirodni osjećaj.
Sve što želim reći je da je za dobar život neophodan niz dobrih djela, da ako je čovjek ozbiljan u namjerama da živi ispravno, neminovno će pratiti jedan određeni niz, a među prvima, to će biti vrlina, za kojom idu samokontrola, samosprečavanje. U potrazi za samokontrolom čovjek će neminovno pratiti i niz čija je glavna karika samokontrola ishrane. I ako zaista bude ozbiljno tražio dobar život, prva stvar od koje će se suzdržati će biti upotreba životinja u prehrani, jer, da ne govorimo o pobuđenju strasti koje takva hrana izaziva, hraniti se na taj način je jednostavno nemoralno, jer uključuje čin koji je u suprotnosti s moralnim osjećajima – ubijanje.
Tekst je iz Tolstojevog eseja “Prvi korak”
Guest- Guest
Re: YouTube
violator wrote:Gnječ wrote:violator wrote:????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
ma kakvo pasivno agresivno te spopalo? nemam nikakvih skrivenih agenda a i sama znaš da ti ne bi nikada naškodio pa da mi netko i pun pištolj nasloni na čelo. čitao sam o farskim otocima pa sam se nadovezao a onda se sjetih tog zaljeva gdje kitovi dolaze da bi dobili potomke pa sam stavio možda bude koga zanimalo.
Okej. :)
.Inace, kitovi su mi najdrazi morski sisavci. Norveska me najvise od svih skandinavskih zemalja privlaci, ali ne mogu joj oprostiti kitolovstvo. Kao ni Japanu. To je masakr ato oni rade..
.A opet, pitam se, kakvi smo svi mi hebeni licemjeri. Zao nam je jednih sisavaca, a druge s gustom zderemo.
ali oni ubijaju kitove (farski otoci) i delfine (japan) iz čiste zabave a ne zbog hrane.
Guest- Guest
Re: YouTube
Gnječ wrote:violator wrote:Gnječ wrote:violator wrote:????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
ma kakvo pasivno agresivno te spopalo? nemam nikakvih skrivenih agenda a i sama znaš da ti ne bi nikada naškodio pa da mi netko i pun pištolj nasloni na čelo. čitao sam o farskim otocima pa sam se nadovezao a onda se sjetih tog zaljeva gdje kitovi dolaze da bi dobili potomke pa sam stavio možda bude koga zanimalo.
Okej. :)
.Inace, kitovi su mi najdrazi morski sisavci. Norveska me najvise od svih skandinavskih zemalja privlaci, ali ne mogu joj oprostiti kitolovstvo. Kao ni Japanu. To je masakr ato oni rade..
.A opet, pitam se, kakvi smo svi mi hebeni licemjeri. Zao nam je jednih sisavaca, a druge s gustom zderemo.
ali oni ubijaju kitove (farski otoci) i delfine (japan) iz čiste zabave a ne zbog hrane.
Imamo i mi ribolovce na jelene. Pa, fol, zbog odrzavanja ravnoteze.
Ma znam. Japan ubija i kitove.
Guest- Guest
Re: YouTube
Whale Whisperer Don Pachico Mayoral is Gone
Don Pachico Mayoral, the first man to make physical contact and develop friendly relationships with some of the gray whales of Baja, Mexico, is gone. A stroke took him on Tuesday, October 22, 2013. He was 72. I met Don Pachico on the shore of San Ignacio Lagoon a couple of years ago while filming...
I met Don Pachico on the shore of San Ignacio Lagoon a couple of years ago while filming the “Destination Baja” episode of our PBS series, Saving the Ocean. We had a memorable conversation that, in his honor, I’d like to share with you.
Gray whales give birth in the lagoons of Mexico’s Pacific Baja coastline, and migrate to feeding grounds off Alaska. During the whaling era of the 19th and early 20th Centuries, they got a reputation as being very fierce. When they were harpooned they would turn on the whale boats and smash them to bits. Whalers thought them unusually aggressive.
After commercial whaling was finally banned here in 1947, the species began to bounce back. There are now more than 20,000 Gray whales, a healthy population. But their fierce reputation lived on among the fisherman. Mexican fishermen, in their small skiffs, greatly feared them.
“Every fisherman used a piece of wood to bang on the boats and scare the whales away,” Don Pachico told me. “Nobody had anything nice to say about them. They were known as the Devil’s fish.”
All that changed one magical day in 1972. Pachico was out fishing with a friend when a large whale startled them by surfacing just inches away from the boat.
“My partner and I were both afraid,” Don Pachico recalled. “The surprise was so intense that our legs were shaking.”
But instead of threatening the boat, the whale just cozied up to it, and hung out.
And that’s when Pachico decided to bridge the gap. “I touched the whale very gently and the whale remained calm.” He was remembering the event from four decades earlier, but it was obvious that the memory remained vivid. “Minutes passed, and I kept petting her, until my fear went away.”
“When you reached out and you touched that first whale,” I asked, trying to imagine his astonishment, “how did it make you feel?”
“It was sublime for me,” Don Pachico said, “because when I saw the size of the whale and I was so small by comparison, I gave thanks to God.”
Eager to share the gift with others, Pachico began taking tourists out to see the whales, and the lagoon’s now-famous whale-based tourism business was born.
“That day,” I said, “you and the whale, you made peace. Peace between people and whales. And I think that you changed the world a little that day.”
“Whales were heavily hunted by humans,” Don Pachico acknowledged, “yet they are very friendly towards us, and they forgive all the damage we did. That’s why I have a lot of love and respect for them.”
And that’s why I and thousands of others have a lot of love and respect for Don Pachico Mayoral. He brought a great gift to the world. He has left that gift with us, in our keeping.
Watch Don Pachico on the “Destination Baja” episode of our PBS series Saving the Ocean at: http://video.pbs.org/program/saving-the-ocean/
Carl-Safina in conversation with Don Pachico Mayoral and his son Jesus in 2012 Photo: David Huntley
https://blog.nationalgeographic.org/2013/10/27/whale-whisperer-don-pachico-mayoral-is-gone/
Don Pachico Mayoral, the first man to make physical contact and develop friendly relationships with some of the gray whales of Baja, Mexico, is gone. A stroke took him on Tuesday, October 22, 2013. He was 72. I met Don Pachico on the shore of San Ignacio Lagoon a couple of years ago while filming...
I met Don Pachico on the shore of San Ignacio Lagoon a couple of years ago while filming the “Destination Baja” episode of our PBS series, Saving the Ocean. We had a memorable conversation that, in his honor, I’d like to share with you.
Gray whales give birth in the lagoons of Mexico’s Pacific Baja coastline, and migrate to feeding grounds off Alaska. During the whaling era of the 19th and early 20th Centuries, they got a reputation as being very fierce. When they were harpooned they would turn on the whale boats and smash them to bits. Whalers thought them unusually aggressive.
After commercial whaling was finally banned here in 1947, the species began to bounce back. There are now more than 20,000 Gray whales, a healthy population. But their fierce reputation lived on among the fisherman. Mexican fishermen, in their small skiffs, greatly feared them.
“Every fisherman used a piece of wood to bang on the boats and scare the whales away,” Don Pachico told me. “Nobody had anything nice to say about them. They were known as the Devil’s fish.”
All that changed one magical day in 1972. Pachico was out fishing with a friend when a large whale startled them by surfacing just inches away from the boat.
“My partner and I were both afraid,” Don Pachico recalled. “The surprise was so intense that our legs were shaking.”
But instead of threatening the boat, the whale just cozied up to it, and hung out.
And that’s when Pachico decided to bridge the gap. “I touched the whale very gently and the whale remained calm.” He was remembering the event from four decades earlier, but it was obvious that the memory remained vivid. “Minutes passed, and I kept petting her, until my fear went away.”
“When you reached out and you touched that first whale,” I asked, trying to imagine his astonishment, “how did it make you feel?”
“It was sublime for me,” Don Pachico said, “because when I saw the size of the whale and I was so small by comparison, I gave thanks to God.”
Eager to share the gift with others, Pachico began taking tourists out to see the whales, and the lagoon’s now-famous whale-based tourism business was born.
“That day,” I said, “you and the whale, you made peace. Peace between people and whales. And I think that you changed the world a little that day.”
“Whales were heavily hunted by humans,” Don Pachico acknowledged, “yet they are very friendly towards us, and they forgive all the damage we did. That’s why I have a lot of love and respect for them.”
And that’s why I and thousands of others have a lot of love and respect for Don Pachico Mayoral. He brought a great gift to the world. He has left that gift with us, in our keeping.
Watch Don Pachico on the “Destination Baja” episode of our PBS series Saving the Ocean at: http://video.pbs.org/program/saving-the-ocean/
Carl-Safina in conversation with Don Pachico Mayoral and his son Jesus in 2012 Photo: David Huntley
https://blog.nationalgeographic.org/2013/10/27/whale-whisperer-don-pachico-mayoral-is-gone/
Guest- Guest
Re: YouTube
violator wrote:Gnječ wrote:violator wrote:Gnječ wrote:violator wrote:????
Je li to cisto asocijativno ili mi zelis nesto pasivno agresivno dobaciti!?
ma kakvo pasivno agresivno te spopalo? nemam nikakvih skrivenih agenda a i sama znaš da ti ne bi nikada naškodio pa da mi netko i pun pištolj nasloni na čelo. čitao sam o farskim otocima pa sam se nadovezao a onda se sjetih tog zaljeva gdje kitovi dolaze da bi dobili potomke pa sam stavio možda bude koga zanimalo.
Okej. :)
.Inace, kitovi su mi najdrazi morski sisavci. Norveska me najvise od svih skandinavskih zemalja privlaci, ali ne mogu joj oprostiti kitolovstvo. Kao ni Japanu. To je masakr ato oni rade..
.A opet, pitam se, kakvi smo svi mi hebeni licemjeri. Zao nam je jednih sisavaca, a druge s gustom zderemo.
ali oni ubijaju kitove (farski otoci) i delfine (japan) iz čiste zabave a ne zbog hrane.
Imamo i mi ribolovce na jelene. Pa, fol, zbog odrzavanja ravnoteze.
Ma znam. Japan ubija i kitove.
jelene ne ubijaju zbog hrane nego zbog trofeja (rogovi). niti jedan lovac koji ubija jelene, kitove, dupine itd da ne nabrajam nije gladan prema tome nema nikakvo pravo ubijati.
Guest- Guest
Page 5 of 50 • 1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 27 ... 50
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Psihologija
Page 5 of 50
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum